Rođena u Novom Sadu, odrastala je u Makedoniji i Hrvatskoj gdje je u Zagrebu 1976. diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Umjetničku karijeru započinje početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća kao slikarica i performerica. Međutim, ubrzo nakon što susreće Hrvoja Horvatića, isprva suradnika, a potom i partnera, posvećuje se videu, filmu i fotografiji. Nakon raspada Jugoslavije 1991. godine, zajedno odlaze u egzil, putuju od mjesta do mjesta prije nego se zaustave u Londonu gdje nastavljaju zajednički rad sve do 1997. godine kada Hrvoje umire. Radeći samostalno ili u suradnji s drugim umjetnicima, Breda Beban oblikovala je brojne umjetničke produkcije koje je izlagala u prestižnim muzejima i galerijama suvremene umjetnosti u Europi i SAD-u. Živjela je u Londonu i Sheffieldu gdje je kao profesorica medijske umjetnosti radila pri Sheffield Hallam sveučilištu.

Na izložbi pod nazivom Avantura stvarnog bit će izloženi Moja pogrebna pjesma / My Funeral Song (pet filmova za galerijsko prikazivanje, DVD, loop, 2010) te Arte Vivo (serija fotografija u boji veličine 54 x 75 cm, snimljenih u periodu 2008 – 2011 na lokacijama u Buenos Airesu, Trstu, Tbilisiju, Londonu i Ateni).

Izložba je omogućena zahvaljujući obitelji Brede Beban i Kalfayan Galeriji (Atena – Solun), a bit će otvorena u galeriji Kazamat u subotu, 7. rujna, u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 22. rujna.

Kustos je izložbe Branko Franceschi.

iz ciklusa Arte Vivo

Istog dana, u sklopu filmskog festivala I Mille occhi, koji će također biti održan u Trstu, bit će prikazano pet poznatih filmova za galerijsko prikazivanje My Funeral Song, koje je umjetnica snimala od 2008. do 2010 godine.  

Breda Beban bila je istaknuta vizualna umjetnica srednje generacije, koja je u travnju ove godine preminula u Londonu. Rođena 1952. u Srbiji, velik dio života provela je u Makedoniji i Hrvatskoj, odakle je počekom 1990-ih emigrirala u Veliku Britaniju. Pripadala je generaciji umjetnika Sanje Iveković, Dalibora Martinisa i Marine Abramović. Tijekom svog umjetničkog rada bila je često nagrađivana, izlagala je u nekim od najznačajnijih galerija i muzeja u svijetu (film Najljepša žena u Guči dio je stalnog postava Tate Modern) te je predavala kolegije iz vizualne umjetnosti na Sveučilištu Sheffield Hallam. Godine 2005. potaknula je online projekt Imagine Art After, koji se temelji na  dijalogu između umjetnika koji su emigrirali u London i onih koji su ostali u matičnim zemljama.

KP