“Art Deco i Art Eco nisu slučajne izvedenice po zvučnosti. Štoviše, povezuje ih činjenica da je upravo Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih (dekorativnih, kako kažu Francuzi) umjetnosti, organizator ove izložbe, udruženje koje u svojoj domeni ima čak 17 registriranih područja umjetničkog djelovanja. Zamišljena bijenalno, izložba ART ECO (Umjetnost ekologije) ima ove godine u podnaslovu temu VIŠAK. 

Ekologija, pak, u umjetničkoj interpretaciji podrazumijeva još od šezdesetih godina reciklažu proizvodnog viška. Potreba da se reagira na masovnu proizvodnju i tomu neminovno gomilajuće smeće/otpad otvorila je prostor kreativnom istraživanju. Ono se, s jedne strane, odnosi na istraživanje novih materijala (brže raspadajućeg, manje zagađujućeg itd.) i iz tog proizašlih oblika; s druge strane ono podrazumijeva preslagivanje vrijednosti korištenjem starih odbačenih materijala i predmeta – onog prividnog VIŠKA. Kada je postmoderna (od 1975. na ovamo) naglasak stavila na reciklažu ambalaže čitav niz umjetnika stvarao je na tu temu. ART ECO uključio se u taj dugotrajni proces, koji nije samo protest na stanje stvari, parodija na temu masovne proizvodnje, ironija o uvriježenoj potrebi gomilanja novih i novih nepotrepština, nego je postao moralni standard: oblik odgovornog ponašanja koje u sučelju s kreativnošću utire put novoj estetici.

VIŠAK, kao podtema ove izložbe pod spretnim je prstima i maštovitim koncepcijama postao osnovni gradbeni materijal. Stvaraju se novi pačvorki, krpenjače/zakrpice, redizajniraju stolnjaci, reinterpretira čipka. Stari mehanizmi postaju nove lutke, pur-pjena oblikuje skulpture, a kaširani papir nakit. Neimaština je najveći čuvar ekološkog ponašanja, a umjetnici već pola stoljeća preuzimaju na sebe prosvjetiteljsku i odgojnu ulogu pokazujući i dokazujući da je svaki predmet  i svaki materijal moguće produhoviti, te mu izmijeniti, dodati ili razotkriti nova značenja. Odbačeno postaje uporabno, prezreno poprima smisao i ljepotu novog konteksta. Budući da se ART ECO temelji na konceptu, svaki je autor kratko obrazložio svoja emotivna, praktična i edukativna preusmjerenja viška k optimalnoj strukturi djela. 

S istim uvjerenjem da se svaki višak može pretvoriti u dobitak ova skupna izložba uzima si kao selektivni kriterij samo ograničavajući opseg prostora ULUPUH-ove galerije. Također u postavi nastoji izbjeći reprezentativni iluzionizam banalnih materijala i prilagoditi se ekološkom minimalizmu i naturalizmu u relacijama skromnog i mudrog postupanja” stoji u predgovoru Branke Hlevnjak.