Burić ovom izložbom donosi niz radova koji su okupljeni pojmom tišine kao prostorom refleksije na suvremeni trenutak koji je obilježen “globalnim eskalacijama koje razdiru kulturne, političke i društvene strukture”, ističe Katerina Jovanović u popratnom tekstu. “Kao umjetnik mnogih medija s kojima vješto eksperimentira, Burićeva umjetnička praksa opire se ravnodušnosti i pretjerivanju, prakticirajući jednostavne minimalne geste koje proizvode snažan učinak pritom izazivajući promatrača na mentalni angažman.

Situacija, dosjetka, proces, kretnja, prolaznost, trenutak ključni su dijelovi njegove umjetničke paradigme. Bilo da je riječ o repetitivnom udaranju kaldrme o zid galerije, parolama i sloganima u javnom prostoru ili ironičnim strip-kadrovima, uvijek je imperativ aktiviranje promatra (…) U tom smislu, Tišina nije svodljiva na zbir umjetničkih instalacija već ju možemo tumačiti kao čin ili poziv na drugačiji način bivanja zasnovan na reakcijama i kritičkom promišljanju koje nije nametnuto izvana nego se razvijaju uslijed trenutnog iskustva.”, zaključuje Jovanović.

Boris Burić intermedijalni je umjetnik, živi i radi na relaciji Beograd – Rijeka. Njegovi radovi su konceptualno orijentirani i često zasnovani na ideji društvene i umjetničke kritike. Djeluje kao vizualni i izvedbeni umjetnik.

Izložba se može posjetiti do 7. studenog. Više detalja pronađite ovdje.

Ovom izložbom predstavit će se slike i instalacije Nusreta Pašića iz ciklusa Svjedoci postojanja koji autor razvija od početka 1990-ih, a 1992. su predstavljene na izložbi u Sarajevu. Pašićeve radove odlikuju izdužene vertikale koje predstavljaju ljudske figure, a javljaju se na različitim podlogama. Umjetnik se u originalnom tekstu za potrebe izložbe u Sarajevu osvrće na društvene prilike koje su utjecale na njegov rad.

Pašićevim riječima: “Slike postavljene na ovoj izložbi rađene su na stranicama dnevnog lista ‘Oslobođenje’ pa se tako izvještaji s ratišta ili svjedočenja o strašnim masakrima i stradanjima naroda doimaju kao svojevrstan komentar – podloga naslikanog”.

Nusret Pašić diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1976. godine, a postdiplomski studij završio je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1983. godine. Do 2018. godine radio je kao redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Izlagao je na mnogim samostalnim i grupnim izložbama u BiH i inozemstvu.

Izložba se može posjetiti radnim danima od 11 do 13 i od 16 do 20 sati.

Više detalja pronađite ovdje.

Predstava je inspirirana kultnim kratkim filmom Tango Zbigniewa Rybczyńskog iz 1981. godine, poznatim po složenoj i preciznoj organizaciji pokreta unutar ograničenog kadra. Umjesto filmskog okvira, autorski tim promišlja podjelu izvedbenog prostora na “on” i “off screen”, stvarajući koreografiju koja se otkriva kroz perspektivu svakog pojedinog gledatelja.

Kroz principe kolažiranja – pomicanja, rezanja i lijepljenja scenskih slika – Pocedić i Tarnovski zajedno s publikom oblikuju prostor izvedbe u kojem gledatelji nisu pasivni promatrači, već ravnopravni akteri predstave. Više o njihovu procesu rada i stvaranju predstave možete doznati u intervjuu objavljenom na Kulturpunktu.

Predstava je nastala u produkciji Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade, uz dramaturgiju Luke Bosanca, glazbu Elizabete Marjanović, tehničku podršku Jasmina Dasovića i Lane Nežmah, te dizajn Bojana Crnića.

Ulaznica za izvedbu iznosi 7 eura, a informacije i rezervacije moguće su putem e-maila arl@arl.hr.

Središnji dio izložbe čini trodnevni performans pod nazivom Ah, I’m always so temporary u kojem umjetnik u galerijski prostor sam sebe postavlja kao “živu skulpturu” s privremenom tetovažom preko leđa. Osim na otvorenju, performans se može pogledati 13. i 14. kolovoza s početkom u u 20 sati. Neke od tema kojima se Štefanek u ovoj izložbi bavi su jezik i identitet te istraživanjem načina njihove izgradnje i rušenja kroz izvedbu, tekst, autoportrete i prostornu intervenciju.

Kako stoji u tekstu najave, umjetnik “donosi osobno i provokativno promišljanje identiteta – kako u njegovoj prisutnosti, tako i u nestanku. Izložba započinje pismom posjetiteljima – ne posve kustoskim tekstom, ne sasvim manifestom – u kojem autor odbacuje institucionalne okvire u korist intimnog, otvorenog narativa.”

Karlo Štefanek je multidisciplinarni umjetnik koji istražuje konstrukciju, dekonstrukciju i rekonstrukciju identiteta kroz autoportret i performans. S 18 godina preselio se u Amsterdam, gdje je izveo svoj prvi performans Veneration of St. Sebastian, što je oblikovalo njegov budući rad. Izlagao je na mnogobrojnim domaćim i međunarodnim umjetničkim manifestacijama.

Izložba ostaje otvorena do 2. rujna, a više detalja pronađite ovdje.

Poziv je otvoren za sve programske linije koje provodi i organizira ARL: Galerija Otok (vizualne umjetnosti), Scena Karantena (izvedba), Participacija / Protuotrov (istraživanja i razmjena znanja), Književnost u Lazaretima.

Prihvatljive aktivnosti uključuju izlaganje, izvedbu, filmski, glazbeni ili književni program, rezidencijalni boravak, (ko)produkciju, pripremu ili razvoj koncepta, edukacije, razgovore, predavanja i razmjene znanja, predstavljanja projekata ili istraživanja i sl. Aktivnosti moraju biti otvorene za javnost ili imati javan aspekt realizacije.

Mogući termini za rezidencijalne boravke su siječanj – travanj i studeni – prosinac.

Više informacija o programima i prostoru potražite na stranici ARL-a, a detaljnije upute i uvjeti za prijavu dostupni su u prijavnom obrascu.

Rok za slanje prijedloga je 1. kolovoz. 

Progutala sam svoj san reinterpretacija je materijala iz bolničkog arhiva vezanih uz povijest prikaza histerije – psihijatrijskog poremećaja kojeg, kako se smatralo, uzrokuje lutajuća, nemirna maternica, a koji je svoju popularnost dosegnuo krajem 19. stoljeća. Istražujući fotografske arhive psihijatrijskih ustanova, Lizde kombinira fragmente fotografija, ilustracija i knjiga preslagujući tako povijest prikaza ženskog ludila portretiranog na razmeđu zbilje i fikcije, dokumenta i inscenacije.

Riječima autorice izložbe: “Liječnici fascinirani sposobnošću fotoaparata da zabilježi fizičke manifestacije histerije, nerijetko su pri fotografiranju pacijentica inducirali simptome i poticali napadaje koristeći različita pomagala. Proces liječenja i pokušaja objektivnog dokumentiranja pretvoren je tako u koreografski, gotovo kazališni spektakl kontorziranih tijela, bezbrojnih ponavljanja i inscenacija.

Rekreirajući pronađene fotografije, postavljam sebe u pozicije fotografiranih žena, ali i samog fotografa koristeći samookidač vidljiv na fotografijama. Na taj način poništavam odnos moći subjekta i fotografa, jasno prisutan na fotografijama na koje se referiram.”

Izložba je otvorena do 4. srpnja.

Ciklus Efekti produkt je vizualnih misli na kojima umjetnik radi već nekoliko godina. Naime, radi se o kolažiranim i uslojenim vizualnim kompozicijama koje proizlaze iz čina fragmentiranja slike u višedimenzionalnu formu linijski istanjene mase na papiru. Izvedeni oblici na papiru porijeklo vuku iz manjih plošnih reljefa, kolažiranih iz lima, te materijala kao što su fotografije, od kojih autor kreira apstraktne forme preklapanjem trokutastih sfera jednih preko drugih.

Kako piše kustosica Nadedža Elezović: “Kompozicija svakog djela proizašla je od polazišne linije – traga spreja na papiru, dok se postupci rezanja, preklapanja, kolažiranja, te montaže fragmenata odvijaju u smjeru negacije plošnosti i linearnosti. Rezultat je geometrizirana forma rotacijskog sklopa iz elemenata slike/objekta, koja na sadržajnom smislu metafizičke razine i tendencije sinestezije svih elemenata funkcionira kao hologramska slika – simbolika trenutka vremena koji je beskonačnost – a svoju vrtnju ponavlja tvoreći istovremeno i kanon i jedinstvenost.”

Tomislav Ćurković 2000. godine diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi profesora Vasilija Jordana. Njegovo umjetničko djelovanje obuhvaća širok spektar disciplina, uključujući vizualnu umjetnost, suvremenu glazbu, scenografiju i film. Djela Tomislava Ćurkovića nalaze se u zbirci Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, kao i u brojnim privatnim zbirkama. Dosad je imao niz značajnih samostalnih i skupnih izložbi. Autor je scenografija i glazbe mnogobrojnih kazališnih predstava, filmova i spotova. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Izložba je otvorena do 9. svibnja.

Više informacija možete pročitati ovdje.

Svjetski dan kazališta u Lazaretima posvećen je Feđi Šehoviću, književniku, dramskom piscu i kulturnom radniku koji je svojom ostavštinom – dramama, romanima, feljtonističkom prozom i novelistikom obilježio dubrovačku i hrvatsku kulturu.

Predstava Novela od kapetana u režiji Želimira Oreškovića, premijerno je izvedena 11. siječnja 1979. godine u Kazalištu Marina Držića. Izvođački tim čine Miše Martinović, Žuža Egreny, Desa Begović – Mrkušić, Niko Kovač, Branka Lončar, Mirko Šatalić, Miladin Krišković i Vinko Prizmić.

Ulaz na program je slobodan.

Više detalja pronađite ovdje.

Putem mreže Klubtura, predstava gostuje u okviru dogovorenih gostovanja u 2025. godini u koje su osim Zadra, Zagreba i Dubrovnika uključeni Trogir, Pula, Kistanje, Knin, Đakovo i Županja, kao i Bečej te Novi Sad, stoga će publika diljem Hrvatske imati priliku prisustvovati izvedbi.

Predstava Kronika nestajanja je emotivno djelo o empatiji prema bližnjima nastalo po motivima književnog stvaralaštva Slavenke Drakulić, Daše Drndić, Dubravke Ugrešić i Georgija Gospodinova u režiji i izvedbi dvije mlade diplomirane zadarske glumice Maruške Aras i Lucije Matković.

Ulaznice je moguće kupiti sat vremena prije predstave. Cijena karte iznosi osam eura, a može se rezervirati preko e-mail adrese arl@arl.hr.

Radi se o eksperimentalnoj dokumentarnoj radiodrami predstavljenoj 1968. godine koja je danas poznata kao prvi feature snimljen i emitiran na ovim prostorima. Zbogom je kolaž dramskih situacija u kojima su dokumentarni zvukovi asocijativno montirani, a prilikom prvog predstavljanja izazvala je podvojene reakcije slušatelja_ica zbog eksperimentalnog pristupa zvuku.

Iz popratne riječi Pavlice Bajsić Brazzoduro koju izdvajaju organizatori_ce: “Dosad je praksa bila obrnuta. Prvo tekst, a onda zvuk kao ilustracija, kao scenografija ako hoćete. (…) Zvonimir Bajsić ovoga puta kreće od sasvim druge premise. Dokumentarni zvuk stavljen je u prvi plan i njime se piše […] Montaža […] je jasan autorski komentar. Svaki upotrijebljeni zvuk sa sobom nosi poticaj na mnoge asocijacije iz naše kolektivne svijesti, ali i na neprebrojiv niz osobnih asocijacija. Slušatelj tu postaje sukreator.”

Zvonimir Bajsić (Zagreb, 19. listopada 1925. – Zagreb, 11. kolovoza 1987.) je hrvatski književnik, redatelj i prevoditelj. Studirao je estetiku na Karlovom Univerzitetu u Pragu. Ono po čemu će Zvonimir Bajsić zauvijek ostati upamćen jest njegov osebujni opus dokumentarne radiodrame, tj. featurea. U tom djelu opusa, Bajsić se udaljava od autorskog dramskog teksta, te ga piše dokumentarnim zvukom.

Više detalja o programu možete pronaći ovdje.