Umjetnici se sve više služe arhivom kao izvorom podataka kako bi otkrili stvarne i izmještene ili skrivene povijesti. Australsko kolonijalno iskustvo puno je svojih vlastitih ratova, skrivenih od povijesti, koji se ne razlikuju mnogo od međunarodnih arhivskih tema i praksa. Postoji populistička kulturalna dimna zavjesa koja prikazuje Australiju kao „sretnu“ i uspješnu zemlju… iako je stvarna trauma naslijeđe prošlosti i današnji sukobi, kao posljedica kolonizacijskog naslijeđa aboridžinskog naroda. Ispod površine traje sukob između onih koji pojedine povijesti brišu ili ih žele zaboraviti i onih koji se žele sjećati. Brook Andrew govorit će o odgovornosti i teškoćama u služenju arhivom kao spomenikom kako bi se predstavilo često skrivene sukobe i očekivanja aboridžinske Australije i o tome što uopće jest Aboridžin kad ga se otkriva uz pomoć arhiva i naslijeđa antropologije. Kako je to dijakronijski povezano s međunarodnom tematikom na mjestima mnogih skrivenih povijesti i protesta? Tko posjeduje istinu i zašto?

Brook Andrew propituje kulturalnu i povijesnu percepciju i arhivska istraživanja kako bi komentirao lokalna i globalna pitanja u vezi s kulturalnim kolizijama arhiva i povijesti. Osim što inspiraciju crpi iz vernakularnih predmeta i iz institucijskih arhiva i nađenih arhivskih zbirki, Andrew putuje svijetom kako bi radio sa zajednicama i na muzejskim zbirkama te komentirao i proizvodio nove radove u vezi s prikazivanjem i percepcijom povijesnih predmeta. Za 2013. priprema novu site-specific instalaciju nadahnutu zbirkama u Musée d’Aquitaine u Bordeauxu, pod naslovom Vivid Memories: An Aboriginal Art History u kojoj će izložiti Anatomy of a Body Record: Beyond Tasmania u Galerie Obadia u Parizu. Brook Andrew bio je kustos izložbe TABOO 2012./13. u Muzeju suvremene umjetnosti u Sydneyju: bila je to prekretnica u načinu na koji se domorodačke i nedomorodačke teme izražavaju, klasificiraju i određuju stereotipiziranjem u koloniziranim društvima.  

 Sve događaje u galeriji Nova zajedno organiziraju WHW i AGM.