Zapošljavanje je na neodređeno vrijeme uz probni rok od šest mjeseci. Radno mjesto podrazumijeva obavljanje administrativnih i organizacijskih poslova tajništva, uključujući:

• praćenje financijske evidencije (URA, IRA, izvodi) te komunikacija s računovodstvom; 
• komunikacija s partnerima, zaprimanje i slanje pošte, briga o uredskom prostoru, skeniranje i arhiviranje dokumentacije, vođenje zapisnika prema potrebi, nabava uredskog materijala itd.;
• poslove vezane uz članstvo (vođenje evidencije, izdavanje potvrda, administrativna obrada novih članova, pisana i usmena komunikacija s članstvom i sl.);
• sudjelovanje u ažuriranju web stranice (WordPress) i društvenih mreža te pripremi i distribuciji newslettera (MailChimp);
• sudjelovanje u organizaciji i provedbi programa Udruženja (događanja, diskurzivni programi i izložbe);
• sudjelovanje u izradi prijava za financiranje i programskih izvještaja

Kandidati trebaju imati VŠS / VSS, a radno iskustvo u administraciji ili civilnom sektoru je prednost, ali nije uvjet. Potrebno je napredno poznavanje MS Office paketa (posebno Word, Excel, Outlook), aktivno znanje engleskog jezika, izvrsno poznavanje hrvatskog pravopisa, te vozačka B kategorije.

Traži se osoba koja odgovorno pristupa radnim zadacima, razmišlja analitično i logično, fleksibilna je i prilagodljiva, može raditi samostalno, ali i surađivati u timu, proaktivno pristupa rješavanju problema, ima razvijene organizacijske vještine, pokazuje inicijativu za učenje i profesionalni razvoj i sustavna je i uredna u radu.

U prijavi na adresu tajnistvo@uha.hr treba poslati e-mail prijave s predmetom “Prijava za posao”, priloženim kratkim motivacijskim pismom (do jedne A4 stranice), kratkom biografijom (do dvije A4 stranice) i potvrdom o završenom obrazovanju (skenirano, ne mora biti ovjereno), do zaključno 29. lipnja.

Tristotrojka je regionalni studentski časopis za arhitekturu, dizajn i umjetnost s redakcijama u Sarajevu, Novom Sadu i Zagrebu. Rad uredništva fokusiran je na regionalnu suradnju, poticanje interdisciplinarnosti te pružanja platforme za kritičko i kreativno izražavanje studenata_ica, a novo izdanje bavi se temom odnosa.

“Ne tražimo definiciju arhitekture, već je smještamo u kontekst. Istražujemo sraz sila koje ju prožimaju, uz elemente koji iz tog sraza nastaju, te široku mrežu disciplina i pojmova koji je okružuju i na nju djeluju. Prvi slijed odnosa arhitekturu sačinjava i oblikuje. Drugi pak propituje njene granice neprestanim razgraničavanjem i ponovnim spajanjem u potrazi za vlastitim mjestom na širokom spektru ljudske misli”, istaknuli su članovi_ce uredništva.

Časopis sadrži više od 20 članaka mladih autora_ica iz područja arhitekture, dizajna i umjetnosti.

Više detalja pronađite ovdje.

Publikacija, koju su uredile Nataša Bodrožić i Antonia Vodanović, posvećena je modernističkoj arhitekturi Dječjeg lječilišta u Krvavici – kultnoj zgradi arhitekta Rikarda Marasovića iz 1960-ih koja, iako zaštićena kao kulturno dobro, već desetljećima propada. Knjiga je rezultat višegodišnjeg suradničkog rada koji uključuje arhitekte, povjesničare umjetnosti, aktiviste, dizajnere, arheologe, umjetnike i građane. Projekt je započeo 2020. pokretanjem peticije protiv najavljene prodaje zgrade, a naslanja se na kontinuirane aktivnosti programa Motel Trogir koje se od 2016. bave zaštitom ovog modernističkog zdanja.

Kroz niz interdisciplinarnih tekstova i vizualnih priloga ova dvojezična publikacija donosi priču o stvarnim i paralelnim životima Dječjeg lječilišta, originalno izgrađenom za liječenje djece s respiratornim bolestima. No, kako ističu autorice, ovo nije (samo) publikacija o arhitekturi – riječ je o slojevitoj studiji koja progovara o gubitku društvenog i transformiranju osobnog pamćenja u kontekstu radikalnih društvenih promjena i njihovih posljedica.

Na promociji će uz urednice sudjelovati arhitektice Miranda Veljačić i Jelena Borota. Autori_ce tekstova okupljenih u publikaciji su: Nataša Bodrožić, Lidija Butković Mićin, Sanja Petrović Todosijević, Jelena Borota, Miranda Veljačić, Antonia Vodanović, Ivan Huljev, Josipa Balajić, Tamara Bjažić Klarin, Maroje Mrduljaš, Udruga mART (Tina Divić, Marija Ivanković, Dijana Jelić Škorlić), Irena Skouta i Tea Noite.

Za fotografije i vizualne priloge zaslužni su Žaklina Antonijević, Josipa Balajić, Željko Blaće, Duška Boban, Nataša Bodrožić, Doplgenger, Ela Gašperov, Silvia Hoedl, Ivan Huljev, Marija Ivanković, Dijana Jelić Škorlić, mART, Tea Noite, Dario Odak, Brankica Pejković, Saša Šimpraga, Antonia Vodanović i Ana Vuko.

Više informacija pronađite ovdje.

Poziv je namijenjen autorima_cama i kustoskim timovima koji djeluju u području arhitekture, dizajna i fotografije, a uključuje samostalne izložbe, kustoske koncepcije i problemske izložbe. Predloženi izložbeni koncepti trebaju biti prilagođeni prostornim i funkcionalnim specifičnostima Galerije Modulor, koja se nalazi u prolaznom prostoru bez klasičnih postamenata, dijelom unutar kazališnog ulaza. Zbog toga se preporučuje prethodni posjet izložbenom prostoru ili kontaktiranje voditeljice Galerije radi dodatnih tehničkih informacija.

Savjet Galerije Modulor u sastavu Ljubomir Miščević, Branka Hlevnjak i Lidija Butković Mićin razmatrat će pristigle prijedloge tijekom druge polovice lipnja 2025. godine. Odabrani programi bit će uključeni u godišnji program izlaganja Galerije za 2026. godinu te kandidirani na natječaje za financiranje javnih potreba u kulturi Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Prijava na natječaj treba sadržavati zamolbu za izlaganje u 2026. godini, potpisan životopis autora_ice ili nositelja_ice koncepcije izložbe s kontakt podacima, koncept izlaganja uz do 10 vizualnih priloga (fotografije, crteži, simulacije) i dokumentaciju o dosadašnjoj izlagačkoj djelatnosti (popis izložbi, katalozi, fotografije i sl.). Prijavu je moguće poslati poštom, dostaviti osobno na adresu Galerije ili na e-mail modulor.cekate@gmail.com.

Rok za slanje prijava je 13. lipnja.

Radničko sveučilište otvoreno je kao “drugi dom za radnike”. Pod nazivom Radničko (i narodno) sveučilište Moša Pijade, tijekom 1960-ih i 1980-ih godina postaje mjestom njihova obrazovanja, kulturnog uzdizanja i druženja te su u njemu organizirani brojni susreti, javne tribine, filmske projekcije, radionice, izdavaštvo i druge kulturne aktivnosti koje su doprinosile demokratizaciji javnog prostora.

Zgrada Pučkog otvorenog učilišta predstavlja izniman primjer socijalističkog modernizma u poslijeratnoj arhitekturi, u kojem se prožimaju umjetnost, dizajn i društvena uloga ustanove. Arhitektonski koncept  izražava ideju javnog, dostupnog prostora u kojem se brišu granice između rada, obrazovanja i slobodnog vremena. 

Na natječaj se mogu prijaviti umjetnici_e, državljani_ke RH, moguće je prijaviti samo jedan prijedlog, a predajom prijavnice prijavitelj_ica jamči da je prijavljeni prijedlog autorsko djelo.

Medij umjetničkog rada nije zadan – prihvaćaju se prijedlozi radova u medijima slike, zvuka, pokreta i/ili teksta, privremene umjetničke intervencije u prostor, radovi trajnog karaktera, kao i radovi koji aktiviraju prostor i njegove korisnike ili uključuju suradnju s građanstvom. Odabranom umjetniku_ci će na raspolaganju biti arhiva učilišta kao dodatni izvor podataka i slikovne građe.

Prijave razmatra stručni žiri koji čine Josipa Bubaš, Sonja Leboš i Maša Štrbac.

Prijave se vrše putem online obrasca, do 20. lipnja.

Tijekom projekta istraživat će se proizvodnja prostora svakodnevnog života u Jugoslaviji (1945.–1991.), koji još uvijek čini oko 60 do 70 posto postojećega stambenog fonda Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije.

Projekt ima za cilj razumjeti kritične pojave masovnog stanovanja u socijalističkoj državi kroz primjenu interdisciplinarnog i metodološki inovnativnog istraživačkog pristupa, uključujući produkciju, strukovni diskurs, politike, razvoj vlasništva i sudjelovanje građana, razmatrane u kontekstu dinamične međunarodne razmjene znanja.

Projekt obuhvaća zaposlenje u okviru istraživačkih pravaca, te u područjima dokumentacije i projektnom upravljanju. Prednost pri zapošljavanju u okviru istraživačke teme imaju kandidati_kinje s priznanjima, nagradama za izvrsnost u studiranju i istraživački rad u poljima povijesti umjetnosti, povijesti ili arhitekture i urbanizma, sudjelovanjem u znanstveno-istraživačkom radu, objavljenim radovima i izlaganjima na znanstvenim konferencijama.

U prijavi za navedena radna mjesta potrebno je, uz pisanu prijavu, priložiti životopis, diplomu ili uvjerenje o završenom studiju, motivacijsko pismo koje uključuje opis istraživačkih, odnosno stručnih interesa i ostale dokaze koje kandidat_kinja smatra relevantnim.

Poželjno je osnovno znanje jednog od jezika: njemačkog, francuskog, češkog, slovačkog, mađarskog, poljskog, švedskog, nizozemskog ili danskog, iskustvo u arhivskom radu i upravljanju digitalnim podacima.

Više detalja o projektu možete pronaći ovdje, a puni tekst natječaja pročitajte na poveznici.

Rok za prijavu je 21. travnja.

Kroz dva tjedna u travnju, Da! festival donosi niz predavanja, radionica, interaktivnih panela, studentskih izložbi i zabavnog programa na Arhitektonskom fakultetu, te u Društvu arhitekata Zagreba i Super Kleti.

Otvorenje festivala zakazano je za petak, 4. travnja u prostorima Društva arhitekata Zagreba. Prvi dan festivala, 5.travnja, započinje radionicama koje vode Petra Divković, Smak Press, Salicula, Hot Type, Crystal Clean i Appear Offline, nakon čega u večernjem programu slijede predavanja Ivana Levaka, Ivana Veljače, Ines Matijević Cakić te kolektiva Kućća i Organiziranog oblikovanja. Po prvi puta održat će se i DA! market na kojem će studenti imati prilike izložiti vlastite radove.

Tijekom sljedećih dana posjetitelji će imati priliku sudjelovati na predavanjima Sh&t Studija, Mije Roth Čerine, Dorje Benussi, Karla Štefaneka te Radivoja Dinulovića, a putem zoom platforme održat će se predavanje američkog dizajnera Briana Collinsa. Matej Merlić i Maja Merlić Ilić sudjelovat će na panelu i projekciji Modernih vremena, a studenti_ce Akademije dramskih umjetnosti predstavit će izvedbu u prostoru Arhitektonskog fakulteta.

Drugi vikend festivala obilježit će radionice Luke Perića i Emila Flatza, Mane Mei, Jane Čulek, Klasje Habjan, Ivana Radovića te austrijsko-švicarskog Büro Bietenhader Moroder. Osim predavanja Filipa Kordulovića, Jurice Koletića, Svena Sorića, Krešimira Damjanovića, Ire Rumore i Karla Jelića, na rasporedu su paneli Prostor i zajednica te Umjetna inteligencija u dizajnu, zakonima i kulturi.

Posebnost jubilarnog izdanja je i nova kategorija za prijavu studentskih radova, tipografija, koja se pridružuje postojećim: arhitektura, urbanizam i krajobrazna arhitektura, dizajn vizualnih komunikacija, industrijski dizajn, film i fotografija, modni i tekstilni dizajn te likovna umjetnost. Radove mogu prijaviti studenti bilo kojeg fakulteta koji su trenutno u procesu studiranja ili su diplomirali u zadnjih godinu dana.

Prijave za izložbu studentskih radova otvorene su od 1. do 10. travnja i vrše se isključivo putem službene web stranice festivala, gdje možete pronaći dodatne informacije o rasporedu i programu.

Ulaz na sva događanja je slobodan.

U Zagrebu boravi na petotjednoj rezidenciji organiziranoj u sklopu projekta Operation Nova, koji istražuje ulogu, uvjete djelovanja i potencijale nezavisnih kulturnih prostora u regiji. Naš razgovor odvijao se na polovici njezina boravka, u trenutku kada se imala priliku dublje upoznati s gradskim prilikama, i kada su prvi dojmovi počeli poprimati jasnije konture. Njih će na kraju rezidencije pretočiti u rad koji će biti predstavljen 18. ožujka u sklopu grupne izložbe u Studio-galeriji Klet.

Razgovarale smo o specifičnostima zagrebačke nezavisne scene, uspoređujući je s onom u Ljubljani, o neizvjesnostima prostora u kojima organizacije djeluju i o paradoksima tržišta nekretnina koje guši kulturnu produkciju. Dotaknule smo se i njezinog manifesta o “uberarhitekturi” u kojem kranovi – neizbježni akteri urbane izgradnje i preobrazbe – postaju metafora za propitivanje što je uopće arhitektura i što ostaje od prostora kada ga razložimo na slojeve moći, vlasništva i proizvodnje.

Provela si dva tjedna u Zagrebu, obilazeći različite prostore i upoznavajući kolektive aktivne na nezavisnoj kulturnoj sceni. Kakve ti je uvide donijelo to iskustvo – je li te nešto posebno zainteresiralo ili iznenadilo? Kako bi usporedila uvjete i dinamiku tih prostora s prostorima u susjednoj nam Ljubljani?

Uz određene razlike, u Zagrebu se osjećam kao kod kuće. Govorim osnove jezika pa sam se lako uklopila u svakodnevicu i sudjelovala u redovitim aktivnostima. No kako me ovdje gotovo nitko ne poznaje i nemam neke naročite društvene obveze, moj uobičajeni FOMO (Fear of Missing Out – osjećaj propuštanja važnih događaja i iskustava, op.a.) smanjio se za otprilike 80 %. No što smo više upoznavali prostore, kolektive i ljude, to mi je FOMO postajao jači. Zagrebačka nezavisna scena izrazito je živa i dinamična. Nemoguće je popratiti sve što se događa, pa mogu zamisliti da na vrhuncu sezone dolazi do “slatkog problema” (pre)zasićenosti.

Mnogo je sličnosti s Ljubljanom – mogla bih povući paralele gotovo sa svakom organizacijom i prostorom na nezavisnoj kulturnoj sceni. Naravno, ovdje je sve većih razmjera. Razlika koju općenito zapažam je da se u Zagrebu pridaje više pozornosti istraživanjima o bivšoj Jugoslaviji, kolektivima, susjedstvima, arhitekturi, radnicima, industriji i tome slično. Naslijeđe socijalizma je značajnije. Osim toga, Zagreb je manje uglađen i oštriji (na ulicama), što je na neki način oslobađajuće.

Što se dinamike prostora tiče, bitno je tko vodi grad i institucije. Europeizacija i privatizacija nezavisne kulturne scene može biti pozitivna, ali i prevrtljiva. U Zagrebu se ističu neke stvari: iznenadilo me koliko udruga unajmljuje svoje prostore. Uzmimo za primjer KONTEJNER, koji ima izvanredan program, a troši 2000 eura mjesečno samo na najam, što je nečuveno. I WHW unajmljuje svoj uredski prostor. Tu je i fenomen prostora koji su u privatnom vlasništvu, a imaju javne programe i produkciju, poput, recimo, Galerije Spot, Kleti, KUĆĆE, Trotoara i Uranije. Tu je i poznati slučaj Pogona, zanimljivog hibrida javne institucije i organizacije civilnog društva. Snažan otpor i otpornost postoje, no ako napravim usporedbu s onime što je još donedavno bilo u funkciji, prostori se ipak zatvaraju (kao i u Ljubljani) zbog nedostatka financiranja.

Tvoje istraživanje prostora oblikovano je interdisciplinarnim pristupom, a u svome manifestu o uberarhitekturi ističeš da nije riječ samo o umjetničkoj nego i filozofskoj istraživačkoj praksi. Možeš li to pobliže objasniti – kako uberarhitektura postaje metodološko oruđe za promišljanje o prostoru, društvu i ekonomskim odnosima?

Uberarhitekturom smatram sve što nadilazi i utječe na arhitekturu ili stvarnu situaciju na terenu. Zakonodavstvo, vlasništvo, gospodarstvo, ideje – nešto što dolazi odozgo, iz nematerijalne sfere, i diktira svoje uvjete prema dolje. S druge strane, to je pitanje ideala, onoga što bi ta nadarhitektura mogla postati. Iako prepoznajem forsiranje Nietzscheova übera, on u ovom kontekstu odgovara ideji kvaliteta koje nadilaze partikularno, a za kojima traga uberarhitektura.

Sve u svemu, riječ je o radnom istraživačkom pojmu, bez jasne definicije, čiji je simbol građevinski kran jer je “uvijek kat viši od zgrade koju gradi, sve dok ga jednog dana ne rastave i premjeste na novo gradilište”. Pita se što je to arhitektura ako ne uberarhitektura.

U manifestu pišeš da “živimo u šumi kranova”, što odmah priziva sliku Zagreba, grada koji je već jako dugo jedno veliko gradilište. Je li te taj vizualni i infrastrukturni aspekt grada nadahnuo ili na neki način potvrdio spomenuta razmišljanja o uberarhitekturi?

Da, tužno je to, no gradilišta su uglavnom povezana s postpotresnom obnovom. Kod Paromilina ih je pristojan broj. A vidim i da se grade neki luksuzni kompleksi. Nisu krivi kranovi, oni su tihi predstavnici nevidljivih građevinskih radnika, a istovremeno su i vizualni pokazatelji napretka i investicija.

Kad bismo živjeli podignuti u zraku, među krošnjama kranova, manje bismo pritiskali tlo i priroda bi mogla slobodno teći ispod nas. Time želim reći da moramo biti više orijentirani na očuvanje prirode i prostora, manje graditi i biti blaži prema tlu. Zagreb raspolaže s mnogo prostora na kojemu se može graditi, pa mu nesumnjivo predstoji mnoštvo kranova. Dobro se pritom zapitati što, kako i za koga.

Svoj boravak u Zagrebu zasad bilježiš kroz dnevničke zapise. Kako će izgledati završna prezentacija tvoga rada – imaš li na umu neki određeni format ili pristup kojim želiš prenijeti svoje iskustvo rezidencije i istraživanja?

Mislim da su dnevnički zapisi postali pomalo konfuzni. Dani više nisu obilježeni pojedinačnim događajima, nakon nekog vremena boravak ovdje postaje način života i potpuno se navikneš. Jako sam zahvalna na vremenu koje sam provela ovdje i na ovom rezidencijalnom programu. Međutim, ne mislim da će moja perspektiva biti od pomoći s nekakvim posebnim novim uvidom.

Rad će se stoga baviti pitanjem kako se odužiti zajednici koja živi od projekta do projekta. Ja uživam u plodovima rada koji su međunarodni timovi i pojedinci uložili u prijavu ovog projekta prije tri godine, kao i u trudu ljudi koji ga sada provode. Kada bolje razmisliš, to je ogroman napor. Bila bi šteta da sve završi u ničemu, da rezultat bude samo gomila papirologije.

Moj će pristup biti konceptualan u tom smislu da ću pisati prijedlog koncepta za još jedan EU projekt kojim se “održava zamah”, kako bih se stavila u poziciju organizatora i pokušala naučiti “njihov jezik”.

Tvoj rad obuhvaća i urednički posao na platformi Landezine i produkciju radijske emisije na Radiju Študent. Kako rad u medijskom polju utječe na tvoj umjetnički i istraživački pristup prostoru i arhitekturi? Doprinosi li ono na neki način tvojoj perspektivi?

Naravno. Riječ je o uzajamnom obogaćivanju, da se poslužim popularnim izrazom. Landzine mi omogućuje da ostanem u kontaktu sa svojom strukom i s ljubavlju prema dizajnu i dobrim idejama. Čast mi je što imam priliku pratiti i podržavati profesionalce u tom polju.

Na Radio Študentu sam znatno više eksperimentalno nastrojena. Ponekad je riječ o zvučnim zapisima, scenarijima ili jednostavnom iznošenju istraživanja ili ideja. (Uzgred budi rečeno, organizacija Radio Študenta jako je zanimljiva, s veoma plitkom hijerarhijom koja se neprestano pomlađuje i zbog koje ta institucija funkcionira od 1969. godine. Pitam se može li se taj organizacijski model prenijeti u neke druge kontekste.)

Ideje se neizbježno prelijevaju u oba smjera – iz medijskog rada u moju umjetničku praksu i obrnuto.

Prijevod: Tomislav Žilić

Članak je objavljen kao dio medijskog praćenja projekta Operation Nova: Re-imagining Cultural Spaces in a New European Context koji je financiran sredstvima Europske unije.

S referencama iz popularne kulture, predavanje se bavi temom koliko nam prostora za kvalitetan život treba te kako ponovo koristiti već iskorišteno. Inicijalno, nastalo je kao nastupno predavanje na Arhitektonskom fakultetu.

Damir Vitković diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Od 2008. godine ima arhitektonski ured. Uz projektiranje, svoje interese širi u audio-vizualno područje. Član je Radione.

Riječ je o programu koji se odvija u okviru paneuropske platforme LINA i ovogodišnjih Dana arhitekture u Istri, a obuhvaća razgovore i izlaganja o praksama stvaranja “arhitektura zajednica” te kritičkoj arhitektonskoj baštini u Hrvatskoj i Europi, predstavljanje publikacija, eksperimentalnu izdavačku radionicu, otvorenje dokumentarno-izložbene instalacije te urbanu šetnju. Težište je postavljeno na suvremenu i lokalnu stvarnost Dječjeg lječilišta u Krvavici, povezanu s višestrukim slojevima trenutačnih (i)legalnih korištenja, pitanja vlasništva i društvenih tendencija koje sežu daleko izvan arhitektonskog djelovanja.

Panel diskusija Arhitektura zajednice ovdje i sada: Pula, Višnjan, Rijeka, Krvavica naglasit će važnost uloge zajednice u u očuvanju graditeljske baštine, razvoju gradova, kao i o aktivističkoj ulozi arhitekturu. U razgovoru sudjeluju arhitektice Jasmina Bašić i Breda Bizjak, arhitekt i istraživač Mauro Sirotnjak te članice_ovi udruge Urbani separe Marin Nižić, Tanja Blašković i Mara Prpić.

Mika Savela vodit će izdavačku radionicu Acts from Sites of Care koja će zajedno s instalacijom Sine cūrā: A Future In What We Already Have poslužiti kao ishodište za rad na publikaciji s dugogodišnjim istraživanjima i umjetničkom produkcijom vezanim za Dječje lječilište u Krvavici.

Uz ostale razgovore i izlaganja, na kraju programa održat će se i Riječka šetnja Pulom u organizaciji Urbanog separea, koja će sve zainteresirane povesti na urbano istraživanje poveznica i suprotnosti dvaju naizgled sličnih gradova: Pule i Rijeke.

Detaljni sadržaj cjelokupnog programa dostupan je ovdje.