Izložba PROJEKCIJE okuplja manje poznat i neistražen opus eksperimenata Antuna Motike te radove njegovih suvremenika iz domaće i međunarodne scene, povezujući ga s eksperimentom u pokretnim slikama (Stan Brakhage, Zlatko Hajdler, Aleksandar Srnec) i onima koji ukazuju na inovacijski i anticipatorski potencijal njegovih luminoeksperimenata u kontekstu suvremene produkcije (Juliana Borinski, Ana Hušman i Ivan Marušić Klif, Goran Petercol, Davor Sanvincenti i Silvo Šarić).

Motikini eksperimenti nastajali su u kontinuitetu od početka četrdesetih do sredine osamdesetih godina i u tom su razdoblju bili javno pokazani samo jedanput, u zagrebačkoj galeriji Centar 1968. pod nazivom Svjetlosni odrazi. 

Prvo predstavljanje toga dijela Motikina opusa u Rijeci logičan je nastavak njegove zakašnjele, ali sada već izvjesne revalorizacije budući da se od kraja prvog desetljeća dvijetisućitih taj dio opusa počeo uvažavati i smatrati jednakovrijednim njegovom slikarstvu, ako ne i inovativnijim u promišljanju vizualnog jezika. Da bismo potkrijepili takvo stajalište, izložba smo koncipirali kao skupnu, objedinjujući analogne i digitalne tehnike rada u vidu zvučnih ambijenata, svjetlosnih instalacija, fotografije i filma. Na izložbi će biti izložena dva luminokinetička objekta koje je Filip Beusan rekonstruirao prema skicama Antuna Motike.

PROJEKCIJE predstavljaju fragmentarnu panoramu svjetla iz projektora, žarulje i tamne komore, postavljajući Motiku na liniju kontinuiteta eksperimentalnih praksi.

Na otvorenju će se jednokratno prikazati eksperimentalni film Mothlight (1963., 4′) američkog avangardnog filmaša Stana Brakhagea, a predavanje o radu Antuna Motike održati će dr.sc. Jerica Ziherl, u četvrtak, 13. travnja u 18 sati.

Prva epizoda strukturira se kao dijalog dva umjetnika različitih generacija i poetika, a prvi pozvani umjetnik koji sagledava nasljeđe raznolike umjetničke prakse Antuna Motike je Davor Sanvincenti. Izložba predstavlja specifičan pogled Davora Sanvincentija na svjetlosne eksperimente Antuna Motike. Uključuje istraživanja prirode boje, pigmenta, svjetla, “tekućeg slikarstva” ili “muzike svjetla” – putem kojih oba umjetnika grade specifičnu “poetsku metastrukturu”.

U interpretacijama koje su dio Sanvincentijeve umjetničke prakse moguće je prepoznati određene udaljene dispozitive i veze između radova. Angažirajući stare i nove tehnologije, analogne i digitalne medije i prakse, danas nam Sanvincenti može predstaviti i učiniti vidljivim niz mogućnosti projiciranih slika kakve je zamišljao i Antun Motika. Radovi Davora Sanvincentija koji nastaju u dijalogu s odabranim fragmentima Motikina opusa prevode neke ideje u drugi medij u tijeku tehnoloških promjena i inovacija.

Tragove radova Antuna Motike nalazimo u pigmentima i mrljama na stakalcima dijapozitiva, a njihova projekcija upućuje na organsku povezanost formi, dok kratki apstraktni eksperimentalni film Disintegration within the magnetic loop istražuje materijalnost filma. Drugim medijem, ali razumljivim jezikom, prisutne ogrebotine i izgaranje trake bliske su Motikinim povećanjima, makro prizorima organske materije, dok pripadajući light box, poput herbarija, kao što je to radio Motika, između dva stakla konzervira filmsku traku.

U kontekstu takvog nasljeđa – poetske bliskosti i povijesne udaljenosti susreću se vizualni i filmski eksperimenti Davora Sanvincentija i slikarstvo svjetla Antuna Motike.

Izložba kustosice Branka Benčić bit će otvorena od 15. prosinca do 1. travnja.

Polazeći od povijesnih radova avangardi sredine 20. stoljeća – Antuna Motike, Maria Merza i Fabija Maura, okuplja kolaže, fotografije, video radove, crteže, instalacije, umjetnike koji u svom radu, putem umjetničke imaginacije ili istraživanja problematiziraju ideju potrage i putovanja, prostranstvo svemira, utjecaj i imaginarij zvjezdanog neba, tehnološka dostignuća čovječanstva, propale utopije, odnose čovjeka i prirode, potrebu za eksperimentom.

Izložba NO-ORDUNG, Asteroid 19621, posvećena Hermanu Potočniku Noordungu, mjesto je susreta različitih narativa. Usmjerena je prema putovanju, istraživanju, radovima koji komuniciraju znatiželju umjetnika, kroz fragmente stvarnosti ili fikcije, ikonografiju znanstvene fantastike, pothvate i ekspedicije ili prostore (post)socijalističke utopije.

Formirana kao poetičan prostor, okreće se doživljaju, usmjerena je percepciju promatrača, a povijesni i kulturni kontekst kao polazište interesa pronalazi u liku i djelu dvoje možda nedovoljno vidljivih ili pre/poznatih protagonista više ili manje uspješno upisanih u kulturnu memoriju grada Pule – Hermana Potočnika Noordunga i Antuna Motike. 

Na izložbi će biti predstavljeni radovi Tomislava Brajnovića, Matije Debeljuh, Ibre Hasanovića, Kosmoplovca, Fabija Maurija, Maria Merza, Noela Mirkovića, Antuna Motike, PiNA Josipa Ivančića, Rimasa Sakalauskasa, Davora Sanvincentija, Alessandra Sciaraffe, Silva Šarića, Gorana Škofića, Marka Tadića i Magde Tóthove. Kustosice izložbe su Branka Benčić i Lorena Tadorni.

Izložba će biti otvorena od 24. listopada do 10. studenog u Galeriji Luka i Galeriji Anex u Puli.

Premda je Miljenko Horvat (Varaždin, 1935 – Zagreb, 2012) ostavio dubok trag u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, ponajprije svojim djelovanjem u Gorgoni i sudjelovanjem u Novim tendencijama, taj je umjetnik ostao prilično nepoznat široj publici. Prve samostalne izložbe ostvario je u šezdesetim godinama prošloga stoljeća u Zagrebu. Međutim, o njegovu djelovanju nakon toga u Hrvatskoj se ne zna mnogo. Razlog tomu je što je otišao u inozemstvo, najprije u Pariz (1962) a zatim u Kanadu (1966) gdje je proveo najveći dio života. U Zagreb se vratio nekoliko godina nakon umirovljenja, 2008, gdje je i umro u ožujku ove godine. Njegovo ime najčešće se vezuje uz grupu Gorgona, za koju je na poticaj Josipa Vanište, realizirao sedmo izdanje istoimenog ani-časopisa 1965. U njegovu ukupnom stvaralaštvu moguće je pronaći specifičan gorgonski duh, što ga je Radoslav Putar detektirao već u prvim predstavljanjima hrvatskoj publici opisujući njegovu poetiku kao “notorni nesmisao koji se ogleda u dostojanstvenoj mudrosti”. No, poriv za neprestanim traganjima u jednom će ga trenutku dovesti na putanju pokreta Novih tendencija, u koje se uključuje participirajući u inovativnom području računalne grafike 1973.

Miljenko Horvat, uz poetske kolaže, spontane i gestualne crteže i slike bliske poetici apstraktnog ekspresionizma, istražujući mogućnosti različitih medija, ostvaruje i bogat fotografski opus, bilježeći kao pasionirani putnik, šetač i senzibilni tragač za poetskim mikrokozmosima osamljene “prizore bez značaja”, anonimne tragove ljudske ruke i djelovanja vremena na zidovima metropola. Kako bi se neopterećeno mogao posvetiti svojoj najdubljoj vokaciji, zarađujući za život kao arhitekt, dizajner, predavač dizajna, ilustrator i karikaturist, Horvat je u inozemstvu, osobito u Kanadi, postigao zapaženu umjetničku karijeru. Njegova djela danas se nalaze u muzejskim zbirkama, privatnim i javnim kolekcijama u Kanadi, Izraelu, Nizozemskoj, Italiji, SAD-u… Raznoliko, bogato i intrigantno stvaralaštvo Miljenka Horvata, nakon gotovo pola stoljeća, otkriva se konačno i u gradu u kojemu je nakon studija arhitekture, polako i ustrajno započeo svoja umjetnička traganja. Kustosica izložbe je Radmila Iva Janković.

Antun Motika (Pula, 1902 – Zagreb, 1992) svestrani je umjetnik koji je u našoj sredini uglavnom poznat kao slikar suptilnih aktova i lirskih interijera i krajolika s izrazitim senzibilitetom za boju i svjetlo. Međutim, Motika je i jedan od najvažnijih umjetnika eksperimentatora i vizionara na području razvoja i mogućnosti tehnologije i arhitekture, kazališne scenografije, reklame, industrijskog dizajna te slikarstva, čime zaslužuje posebno mjesto u razvojnoj liniji ne samo hrvatske već i svjetske povijesti umjetnosti. Od 1941.godine, u intimi atelijera, započinje tzv. atelijerska istraživanja, izvodi brojne pionirske luminokinetičke eksperimente na staklu i foliji s organskom i anorganskom materijom, eksperimente na fotografiji, na fotografskom i rendgenskom filmu, metalu i pleksiglasu namijenjene projiciranju, na kojima vrlo često intervenira s različitim slikarskim i neslikarskim postupcima. Pali komade stakla i plastike, perforira ih ili gravira, razlijeva po njima boju, smolu, spaja ih i radi “bazene” u koje zatim ulijeva boju i različite tekućine. Određenim problemom bavi se do potpune iscrpljenosti, a dobivene rezultate izvedenih pokusa poput znanstevnika očitava i zapisuje u bilježnice i notese. Upravo je ovaj nadasve intrigantan eksperimentalni materijal tema izložbe Antuna Motike, koja se otvara u utorak 25. rujna na 2.katu prostora za povremene izložbe Muzeja suvremene umjetnosti, čime se ujedno obilježava 110. godišnjica njegova rođenja i 20. godišnjica smrti. Kustosica izložbe je Ivana Janković.