Skup nastoji osvijetliti kako kognitivni, narativni i afektivni procesi sudjeluju u oblikovanju imaginarija normalnosti, ali i alternativnih, pravednijih i otpornijih vizija zajedničkog života. Folkloristički i etnološki uvidi u samoregulativna kulturna znanja, svakodnevne prakse i (ritualizirane) oblike (samo)iscjeljenja pomažu razumjeti načine na koje pojedinci i zajednice opstaju na rubu – i preko ruba – egzistencijalne sigurnosti.

Istodobno, skup otvara prostor i za kritičko preispitivanje vlastite pozicije, osobito nelagoda vezanih uz suučesništvo (complicity) u normalizaciji apatičnih i otuđenih zajednica, regresivnih političkih trendova, antiprosvjetiteljskih pokreta, nedostatnih pedagogija, nesuočavanja s poviješću političkog nasilja te proizvodnje nesigurnih i nesamostalnih subjektivnosti.

Cilj skupa nije tek dijagnosticirati krizu i posljedice “afektivnog obrata” u humanistici, nego i istražiti produktivan potencijal nelagode – nelagode kao nepristajanja na normalizaciju nasilja, društvene nejednakosti i erozije demokratskih i humanističkih vrijednosti.

Posebno su dobrodošli prilozi koji se bave znanstvenim, aktivističkim i umjetničkim transformacijama negativnog emocionalnog spektra u moduse otpora i odgovornosti, te praksama koje iz kulturnih znanja izvode mogućnosti individualnog i kolektivnog osnaživanja.

Uz antropolog(inj)e, etnolog(inj)e i folkloriste_kinje, organizatori_ce pozivaju znanstvenike_ce, umjetnike_ce i praktičar(k)e iz drugih humanističkih, društvenih i umjetničkih područja da temu normalnosti nelagode zahvate iz različitih disciplinarnih, povijesnih i metodoloških perspektiva.

Namjera skupa je dodatno osnažiti glasove koji se izvan ustaljenih kodova bave “infrastrukturom krize” i njezinim učincima na svakodnevni život, afekte i oblike društvenog povezivanja.

Rok za prijave sažetaka je 30. ožujka, a povratnu informaciju o prihvaćanju rada prijavitelji_ce će dobiti do 15. travnja. Skup će se održati od 28. do 30. rujna u prostoru Instituta za etnologiju i folkloristiku.

Više informacija o mogućim tematskim naglascima i načinu prijave potražite ovdje.

Izvedbeno predavanje Rubovi skliskog oslanja se na istraživanje koje se odvijalo od kraja 2020. do 2023. godine, tijekom kojeg se Bojan Mucko bavio rubovima aktivizma i mogućnostima autoetnografskog pristupa temi migracija, o čemu će uskoro biti objavljena knjiga. Za ovu priliku, Mucko nas vodi s druge strane proizvodnje i posredovanja znanja, izvan uvriježenih akademskih i institucionalnih okvira.

Rubovi skliskog bazirani su na fragmentima dnevničkih bilježaka u raznim medijima nastalim tijekom antropološkog istraživanja iregulariziranih migracija u pograničnom području Bosne i Hercegovine, s ljudima u pokretu zapelim s vanjske strane granice EU, u klimi policijskog nasilja i kriminalizacije promigrantske solidarnosti. 

Kompozicija svakodnevnih “terenskih” detalja, predmeta, situacija i pozicija omogućuje narativne dodire između svjetova podijeljenih režimom migracija. Taj dodir s paralelnim često je sličan proklizavanju i gubitku granica između osobnog i profesionalnog, znanstvenog i afektivnog, identitetskog, političkog i banalnog, “ilegalnog” i legitimnog. Od giltripanja u šoping centru do humanitarnih distribucija po mračnim parkiralištima. Etika reprezentacije prelomljena preko crvenih najkica. Asimetrija ruksaka. Party u skvotu kao politički čin. Skliske pozicije. 

Bojan Mucko diplomirao je filozofiju, etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu te animirani film i nove medije na Likovnoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Školu dokumentarnog filma RESTART završava 2015. godine, a doktorirao je na Sveučilištu u Zadru 2024. godine. Kao autor, istraživač i voditelj projekata, u različitim ulogama surađivao je s raznim organizacijama civilnog društva te muzejskim institucijama. Od 2020. radi kao istraživač na Institutu za etnologiju i folkloristiku. Bio je član istraživačkog tima projekta Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji Europe: od etnografije do pojmovnika (2020. – 2024.).

PODACI O PRISTUPAČNOSTI:

Izlaganje se održava na hrvatskom jeziku, bez titlova i bez prijevoda na znakovni i druge jezike. Izlaganje sadrži popratne vizualne elemente koji su integralni dio sadržaja, a audiodeskripcija nije dostupna. U izlaganju nema vrlo glasnih zvukova niti stroboskopskog svjetla.

U Kunst Teatar ulazi se kroz kafić do kojeg vode stepenice, a u prostor gledališta moguće je ući bez prepreka. Ukoliko vam je potreban ulaz bez stepenica, javite nam se na kriticka.dramaturgija@gmail.com kako bismo vam osigurali pristup.

Ulaz je besplatan, a na ulazu bit će škrabica za donacije koje će se usmjeriti u inicijativu Nepokorena Palestina.

***

Program se odvija uz podršku Grada Zagreba (Gradski ured za kulturu i civilno društvo) i Zaklade Kultura nova.

Metode korištene u ovom radu, ali i mnogim drugim suvremenim umjetničkim praksama, izvorno pripadaju polju kulturne antropologije, čije potencijale umjetnici/e počinju prepoznavati još početkom 20. stoljeća. Dijaloški odnos dviju praksi u svojim se početcima zadržava na razini umjetničkog imaginarija “dalekih, stranih svjetova”, prisvajanja kulturnih obilježja nezapadnih naroda i njihovog tumačenja u ključu zapadnih kategorija, te s druge strane korištenja fotografije kao sredstva bilježenja u polju antropologije. S vremenom ipak dolazi do pomaka u smjeru uzajamnog utjecaja kroz kojeg se otvaraju nove mogućnosti istraživanja i predstavljanja kulture, kako na predavanju Premreženost suvremene umjetnosti i antropologije navodi Francesco Marano, profesor vizualne antropologije na Odsjeku za kulture Europe i Mediterana pri Sveučilištu Bazilikata u Materi. Sedamdesete godine prošlog stoljeća Marano prepoznaje kao točku u kojoj se razrahljuje čvrsta granica znanosti i umjetnosti pa tako arhiviranje, klasifikacija i katalogizacija postaju tehnike za proizvodnju umjetničkih djela, dok s druge strane kulturna antropologija, u otvaranju novim načinima proizvodnje znanja, sve više propituje vizualni jezik suvremene umjetnosti.

U tom smislu posebno je zanimljiv prilično razvijen pravac talijanske antropološke umjetnosti, s umjetnicima poput Antonia Paradisa, Claudia Coste i Maria Crescija koji su se u svom radu uvelike referirali na djela antropologa Claudea Lévi-Straussa i Ernesta de Martina. Koristeći se antropološkim metodama kritički pristupaju promjenama do kojih dolazi uslijed globalizacijskih procesa te rasta industrijalizacije i konzumerizma, dok u tradicionalnim kulturama, “dalekim Drugima” prepoznaju oblik otpora i spasa pred neminovnim uništenjem koje prijeti zapadnoj civilizaciji. “Antropologija nudi metode i alate kojima možemo zaštititi tradicionalne kulture, dok umjetnost u tom smislu predstavlja jedini mogući oblik djelovanja”, nastavlja Marano.

Slična promišljanja nalazimo i u suvremenim umjetničkim praksama, pa i u lokalnom i regionalnom kontekstu, primjerice u aktualnom radu slovenske multimedijalne umjetnice Maje Smrekar predstavljenom na izložbi Oprema za preživljavanje u antropocenu. U njoj umjetnica odabire različite tradicijske predmete, “označitelje slovenske kulturne baštine” i oblikuje ih u “mobilni set za preživljavanje” apokaliptične budućnosti izazvane čovjekovim invazivnim djelovanjem na prirodni okoliš. Oleg Šuran ovakvo vraćanje tradicionalnim alatima tumači kao manifestaciju zabrinutosti današnje društvene ovisnosti o elektroničkim medijima, “gdje ne samo da ne poznajemo osnovne principe funkcioniranja suvremenih alata i infrastrukture, već se slučajem krizne situacije pomalo smatra i nestanak Interneta, ili (još gore) nestanak struje na više od par sati”.

Kritička refleksija razvoja suvremenog društva, s naglaskom na ulogu tehnologije, jedna je od značajnih tema i unutar dizajnerskog polja, u kojem se sve više dizajnera odmiče od “dominantne percepcije i konzumerističke uloge dizajna” i okreće drugačijem, kritičkom pristupu. Djelujući na razmeđu različitih disciplina, koristeći dizajn kao medij, bave se današnjim društvenim, ekonomskim, ekološkim i političkim odnosima, kako piše Ivica Mitrović u tekstu  Zapadnjačka melankolija: Kako promišljati drugačije budućnosti u “stvarnom svijetu”?. Pomak od uskog shvaćanja dizajnerske prakse kao one koja prezentira gotova (tržišna) rješenja, i povratak diskurzivnom polju djelovanja u središtu je promišljanja spekulativnog dizajnerskog pristupa, koje pored kritičke refleksije nudi i odmak od puke dijagnoze stanja, krećući se “prema imaginaciji i vizijama mogućih scenarija budućnosti”.

Program Interakcije Umjetničke akademije u Splitu koji već niz godina promišlja spekulativne dizajnerske prakse, ove je godine posvećen jednoj od najznačajnijih globalnih tema – klimatskim promjenama te donosi “moguće scenarije koji bi nas mogli pripremiti za post-apokaliptične budućnosti”, nudeći alate i metode za njihovo preživljavanje. Rad Život nakon turizma predstavljen u sklopu ovogodišnjih Interakcija promišlja učinke globalnih klimatskih promjena u lokalnom kontekstu, predviđajući scenarij prema kojem ekstremne klimatske promjene na istočnom dijelu Jadrana dovode do sasvim novih društvenih i ekonomskih uvjeta života. Kako pojašnjava koautor Ivica Mitrović, rad pored reflektiranja ne-tako-svijetle budućnosti jednog od klimatski najpoželjnijih dijelova Europe, tematizira i “potrebu za obnavljanjem tradicionalnih znanja i vještina koji su izgubljeni u vremenu visoke modernizacije i vremenu ekstremnog potrošačkog društva, u čijoj je izgradnji i dizajn bio jedan od značajnih aktera”.

Spekulativni dizajnerski pristup otvara i pitanje negativnih konsekvenci distopijskih scenarija na koje ukazuje i Naomi Klein, tvrdeći kako katastrofični scenariji budućnosti kod ljudi počinju stvarati dojam determiniranosti i neizbježnosti takvih ishoda, što u konačnici, umjesto djelovanjem, rezultira pasivizacijom. “Problem je u tome da dominacija distopijskih scenarija kroz ‘temporalnu petlju’ utječe na naše zamišljanje budućnosti. Potrebno je izaći iz te petlje i pokušati zamisliti (raditi) na drugačijim budućnostima”, ističe Mitrović. Na istoj liniji napominje i kako se spekulativna praksa, svjesna ovakve opasnosti, “sve više izmiče iz početne pozicije u kojoj je kroz različite scenarije budućnosti pokušavala postavljati pitanja u kakvoj budućnosti ćemo živjeti, budućnosti koje su najčešće bile distopijske – prema konkretnim akcijama koje će nam omogućiti preživljavanje (ili bolji život) u takvim budućnostima”.

Iako imaginiranje budućnosti u distopijskom ključu logično slijedi iz ekonomskih i ekoloških postavki suvremenog društva, “udarac šakom u sadašnjost” – kako izložbu Sve ljudske budućnosti interpretira selektor Okwui Enwezor – ne mora biti paralizirajući. Uloga koju pritom imaju znanost, umjetnost  i dizajn ne ispunjava se samo u propitivanju budućnosti u kojoj ćemo živjeti već i u stvaranju alternative današnjem društvenom, ekonomskom i političkom okviru, alternative koja može promijeniti predviđeni ishod.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Ugošćujemo Saru Mikelić koja će predstavit rezultate svojeg istraživanja o kinu u Okićkoj. Rad kroz sociološko-antropološku prizmu propituje krizu kinematografije i nestanak “kulture kina” na primjeru kina Triglav. 

Istraživanje je obavljeno polustrukturiranim intervjuom i tekstualnom analizom članaka, a nastalo je u sklopu kolegija Antropologija društvenog sjećanja na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod vodstvom mentorice prof.dr.sc. Nevene Škrbić Alempijević“, stoji u najavi.

Predavanje se održava u srijedu, 16. ožujka u 20 sati.

Prvi SEF festival rezultirao je inicijativom naziva BALKANTRO mreža, koja će za vrijeme trajanja drugog izdanja festivala imati svoj prvi službeni sastanak. Cilj ove mreže jest okupiti sve članove zainteresirane za umrežavanje u području vizualne antropologije kako bi definirali viziju, ciljeve i radne zadatke radi uspostavljanja aktivne zajednice mladih vizualnih antropologa i njenog što boljeg daljnjeg funkcioniranja. Sastanak će biti održan u Studentskom klubu, 22. svibnja, s početkom u 17.30 sati. Nakon sastanka, bit će predstavljeni filmovi nastali na radionici etnografskog filma Zadar kroz kadar. Prvi dan završava projekcijama filmova u Kapetanskom parku, s početkom u 21 sat, a bit će prikazani filmovi Gastro Nomads, Holding hands, Haraka Baraka, Špaliček rodin, Afluentes, Et levende liv. 

Drugi dan festivala započinje predstavljanjem Filmskog ureda Zadar, u 13 sati, a nastavlja prezentacijom Haraka Baraka Lane Askari. SEF potom, u 16 sati, ugošćuje i cijenjenog slovenskog etnologa Rajka Muršiča s predavanjem Music, Sounds and Movements: Anthropological Engagement with Popular Music and Modern Soundscapes, koje će poslužiti kao uvod u radionicu Soundwalk koja slijedi u 17 sati, a koja je otvorena za sve zainteresirane za rad sa zvukom i glazbom. Dnevni program drugog dana SEF-a završava projekcijom aktivističkog filma Mreža solidarnosti kojim se nastoji potaknuti rasprava o mogućnostima i potencijalu etnografskog filma u kreiranju i poticanju (pozitivnih) društvenih promjena. 

Večernji program započinje u 21 sat, u Kapetanskom parku, gdje će biti prikazani filmovi Working is growing, Eho tišine, Together as one,Forlon Tudung, Lullaby, Vivah samskara. Festival završava proglašenjem pobjednika i dodjelom nagrada, oko ponoći, u subotu 23. svibnja.

Detaljan program možete pronaći ovdje.

Analizom različitih aspekata rock muzike bave se Marija Ristivojević tekstom o beogradskom “Novom talasu”, Aleksandar Raković istražuje rokenrol i sukob generacija, Bojan Žikić bavi se fenomenom pop pjesme, Ana Banić Grubišić istražuje romski hip-hop, a Marina Simić popularni novosadski muzički festival Exit. 

Segment posvećen folk glazbi započinje rad Marije Ristivojević o “etno-muzici” ili world music, da bi se sljedeći radovi bavili lokalnim folkom. Festival narodne glazbe u Guči je predmet analize u tekstu Marije Krstić, dok je sevdalinka obrađena u dva rada Davora Petrovića. Tekst o novim narodnim pjesmama napisao je Ivan Čolović, a mitološke elemente likova u “novokomponovanoj” muzici analizirao je Marko Stojanović, dok su se Ivan Đorđević i Srđan Radović bavili recepcijom balkanske neofolk muzike u Sloveniji.

Zbornik Antropologija muzike možete besplatno preuzeti ovdje. 

“Nova srpska antropologija”, edicija u kojoj izlazi ovaj zbornik, zamišljena je kao edicija koja će prezentirati nove istraživačke pravce u ovoj znanosti, započete sredinom osmog desetljeća 20. stoljeća. Inovativnost radova je dvostruka: tematska i metodološka. Namjera je upoznati čitatelja s tim novim pristupima kroz zbornike tekstova koji su najvećim dijelom objavljeni u znastvenim časopisima, zbornicima i, izuzetno, u knjigama iz kojih je preuzeto neko poglavlje. Izbor se temelji na stavu da istraživački radovi u kojima se interpretira, tumači, objašnjava daleko bolje predstavljaju novu srpsku antropologiju od onih u kojima se iznose teorijska, metodološka i programska načela.

Anthroserbia.org je stranica posvećena izdanjima, odnosno znanstvenim časopisima i publikacijama (knjige i zbornici radova) koje izdaje Odeljenje za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. U tim se časopisima i publikacijama obrađuju različite teme iz područja etnologije i socio-kulturne antropologije, a velik broj njih je besplatno dostupan u elektroničkom formatu. 

Izvor: anthroserbia.org

Ovogodišnji  međunarodni žiri ETNOFILma čine Tomislav Pletenac s Odsjeka  za etnologiju i kulturnu antropologiju iz Zagreba, Tanja Miličić, voditeljica Kina Valli i producentica Pula Film Festivala te Alberto  Lastrucci, direktor Festival dei popoli iz Firenze.

Radionica  vizualne antropologije organizirana je u suradnji sa Centrom za urbana istraživnja Sveučilišta Goldsmiths u Londonu. Fotografska i socijalna istraživanja glavnog predavača Davida Kendalla referiraju se na načine na koje se spacijalne, ekonomske i dizajnerske inicijative  pa i participatorske prakse spajaju i kombiniraju izazivajući tako  društvene i prostorne veze. Radionica je do sada bila iznimno dobro posjećena, studenti su dolazili iz najrazličitijih krajeva Europe i svijeta te su svojim iskustvom nadopunjavali jedni druge. Prema dosadašnjem iskustvu radionica bit trebala izazvati interes struke, ali i filmaša  kojima je blisko eksperimentiranje s medijima i metodološkim pristupima.

Uz radionicu vizualne antropologije tu je i masterclass jednog od najuzbudljivijih predavača vizualne antrpologije današnjice: Arnd Schneider sa Sveučilišta u Oslu u sklopu festivala govorit će o odnosu umjetnosti i antropologije. Uz brojna akademske publikacije i znanstvena istraživanja Schneider je organizirao i zapažene izložbe  i konferencije (neke  od njih i u londonskom Tate Modernu i pariškom Musee de Quai Branly).

Uz natjecateljski program, budući je ovogodišnja zemlja-partner Italija, u sklopu festivala održat će se i i specijalni program posvećen talijanskom etnografskom filmu u suradnji sa Trento Film Festival, Festival dei Popoli Firenze i Sardinia International Ethnographic Film Festival. Uz projekcije talijanskog etnografskog filma, specijalni filmski program upotpunit će Tanja Vrvilo (Filmske mutacije) koja će biti selektorica programa posvećenog japanskom etnografskom filmu.

U organizaciju samog festivala uključeni  su stručnjaci etnolozi i antropolozi iz Etnografskog muzeja Istre te vanjski suradnici iz područja etnologije, filma, umjetnosti, dizajna,  marketinga i odnosa s javnošću. 

Izvor: ETNOFILm

Usprkos uvriježenom stavu da je suvremeni kapitalizam nastao tek u doba velikih revolucija, divovski financijski aparat kreditâ i dugova postoji gotovo od osvita civilizacija te funkcionira tako da izvlači sve više rada iz sviju s kojima dođe u dodir, ustvrđuje Graeber analizirajući pojam i značenje duga od Sumerana do danas. 

“Vješto i drsko napisana, ova knjiga rasvjetljava manjkavosti aktualnih rasprava i neiz­rečenih političkih sukoba koji su u po­zadini tehničkih pitanja vezanih uz budžet i financije”, zapisao je Robert Kuttner u The New York Review of Books. 

David Graeber, jedan od začetnika pokreta Occupy, u svojemu nagrađivanom djelu Dug – prvih 5000 godina pruža sveobuhvatni uvid u borbu siromašnih i bogatih, povijest novca i pozajmljivanja. Analizirajući tijekove novca – kako virtualnog tako i stvarnog – na primjerima od trampe do američkoga vojnog proračuna, pokazuje kako su svi elementi financijskog aparata koje smatramo obilježjima modernog doba zapravo nastali u dalekoj prošlosti, a dužničko sužanjstvo jedna je od nedvojbenih tekovina ljudske civilizacije, bez obzira na to je li riječ o ljudožderima s egzotičnih otoka ili bankarima s Wall Streeta.

Graeber je američki antropolog poznat po svojemu anarhističkom opredjeljenju od rane mladosti. U Chicagu je doktorirao na temu spoja magije, ropstva i politike na Madagaskaru. Na Yaleu počinje predavati 1998. godine, no 2005. Sveučilište odlučuje ne produžiti mu ugovor, što je vjerojatno bilo posljedica njegova aktivističkog i sindikalnog djelovanja. Od 2013. godine profesor je antropologije na London School of Economics. Autor je više knjiga uglavnom iz područja antropologije te o temama povezanim s nje-govim aktivističkim djelovanjem: Toward an Anthropological Theory of Value: The False Coin of Our Own Dreams (2001.), Fragments of an Anarchist Anthropology (2004.), Lost People: Magic and the Legacy of Slavery in Madagascar i Possibilities: Essays on Hierarchy, Rebellion, and Desire (2007.), Direct Action: An Ethnography (2009.), Revolutions in Reverse: Essays on Politics, Violence, Art, and Imagination (2011.) i The Democracy Project: A History, a Crisis, a Movement (2013.). Za knjigu Dug, objavljenu 2011. godine, dobio je nagradu Bread and Roses te nagradu Bateson Američkog društva za kulturnu antropologiju.

Izvor: Fraktura

ETNOFILm festival, koji će po peti put biti održan u Rovinj od 24. do 27. travnja i u najnovijem izdnju donosi recentni izbor etnografskih dokumentaraca. Iz bogatog filmskog i popratnog programa, selektori su izdvojili pet filmova koje na ovom festivalu nikako ne smijete zaobići.  

Dokumentarni film Drug Ferlin, portret je nesvakidašnjeg vodnjanskog umirovljenika, 80-godišnjeg Antona Ferlina kojega kamera prati u njegovoj vrlo aktivnoj svakodnevici. Autor Elvis Lenić povezuje lik s mnogim aktualnim društvenim problemima i pitanjima, kao što su antifašizam, radništvo i kapitalizam, lokalni identiteti, obitelj i ideali, čovječnost i otuđenost.  

Molim vas gospodine, nemojte me tući autorice Shashwati Talukdar govori o više od 60 milijuna Indijaca, pripadnika zajednica koje su Britanci zarobili jer su “kriminalci po rođenju”. Tvrdeći da su “rođeni glumci”, a ne “rođeni kriminalci”, skupina mladih iz plemena Chhara okrenula se uličnom kazalištu u svojoj borbi protiv policijske brutalnosti i korupcije.  

Otok Fantome, film australskog redatelja i scenarista Seana Gilligana, prati priču o Joeu Eggmolesseu kojemu je sa sedam godina dijagnosticirana guba, da bi nakon toga bio poslan i 10 godina zatvoren na otoku za liječenje. Nevjerojatna i mučna priča 73-godišnjaka nudi duboki uvid u jednu od australskih skrivenih prošlosti.  

U filmu Ljudski toranj autor Ram Devineni predstavlja priču o 300 tijela koja se uzdižu u nebesa pokušavajući izgraditi ljudski toranj – sve za trenutak slave. Globalna je to priča o neustrašivim vještinama i zastrašujućoj neizvjesnosti neizmjernih ljudskih tornjeva.  

U filmu Snimao sam svoju ljubav izraelski redatelj Tomer Heymann vraća se u zemlju svojih predaka i susreće čovjeka koji će izmijeniti njegov život. Film donosi univerzalnu ljubavnu priču i prati triangularni odnos između Tomera, njegovog njemačkog dečka i njegove intenzivno izraelske majke.  

U goste na ETNOFILm dolazi i Festival eksperimentalnog filma 25 FPS. U sklopu te suradnje u Rovinju će biti prikazani filmovi De dentro, autora Petera Beyera, koji pokušava oslikati ugođaj raznih rituala šamanskih majanskih tradicija i naroda Huichol. Trypps #6 (Malobi), autora Bena Russella, snimljen je u plemenskom selu Malobi u Surinamu u Južnoj Americi te u jednom kadru pruža neobično suvremeni prikaz klasika Jeana Roucha.

Popratni program donosi i predavanje posvećeno povijesti i suvremenosti vizualne antropologije u Rusiji na primjeru moskovskog međunarodnog festivala Kamera – posrednik.

Izložba fotografija, organizirana u sklopu festivala, predstavlja izbor fotografija iz bogatog fundusa Etnografskog muzeja Istre koje datiraju s kraja 19. ili početka 20. stoljeća, a većina je snimana u Etiopiji te je moguće da su nastale za vrijeme talijanske okupacije. Cilj izložbe je otvoriti pitanja nastala kroz puko prikazivanje i egzotizaciju drugih, ali i pitanje erotizacije ženskog tijela nekada i danas.  

Na festivalu će nastupiti i sastav Cool Baboo & Dr. Folk koji izvode blues glazbu varirajući je i u rock, funk i soul maniri, te sviraju vlastite skladbe, kao i obrade klasika.   

Sve festivalske projekcije su besplatne, a raspored događanja saznajte na službenoj stranici festivala. 

Od 92 prijavljena filma selektori natjecateljskog programa odabrali su 24 filma najrazličitijih tema i metodoloških pristupa kako bi naglasili orijentaciju ka razvoju i praćenju antropološke/etnološke produkcije, ali i dali prostor drugim dokumentaristima koji se svojim radom oslanjaju na etnografski film. Uz klasičnije teme, ali suvremeni metodološki pristup, vezane uz proljetne ophodnje, poklade ili pak tradicionalno stočarstvo u Rumunjskoj, moći ćete pogledati i filmove koji tematiziraju katalonsku borbu za autonomiju prevedenu na nogometni jezik, primjer stigmatizacije bolesnika u Australiji te intimne portrete vodnjanskog umirovljenika u filmu Drug Ferlin. Natjecateljski dio programa upotpunit će i selekcija filmova u suradnji s Festivalom eksperimentalnog filma 25FPS, kada će se moći pogledati i film koji neodoljivo priziva u sjećanje velikana etnografskog filma Jean Roucha.

ETNOFILm produbljuje problematiku vezanu uz antropološku “krizu reprezentacije”, rada na terenu te produkcijskih i distribucijskih uvjeta ovog pomalo marginaliziranog žanra, a projekcije filmova prate razgovori s autorima. Ovogodišnjim međunarodnim žirijem predsjeda direktor ruskog Centra za vizualnu antropologiju, ujedno i profesor moskovskog Sveučilišta, Evgenij Aleksandrov. Ostali članovi su stručnjaci iz polja etnologije/antropologije i filma, dr.sc. Sanja Potkonjak s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Zagrebu i Igor Bezinović, autor nagrađivanog filma Blokada.

Festivalu prethodi međunarodna radionica vizualne antropologije koja je ove godine posvećena hipermediji. U Rovinj dolazi pionir na polju hipermedije i interaktivnih etnografskih filmova, profesor Peter Biella sa Sveučilista u San Franciscu, koji će svoje bogato iskustvo podijeliti s polaznicima radionice. ETNOFILm predstavlja i druge vizualne medije, pa ove godine donosi izložbu fotografija Etiopljanki iz fundusa Etnografskog muzeja Istre, u suradnji s Centrom za vizualne umjetnosti Batana iz Rovinja, a filmsko-fotografski program upotpunit će onaj glazbeni.

Sve projekcije su besplatne, a uz filmski program na festivalu posjetitelje očekuju i predavanja, radionica te izložba, kao i glazbeni program.

Više potražite ovdje.

Izvor: ETNOFILm