U trenutku kada je kulturni sektor u gotovo svim europskim zemljama kronično podfinanciran, a nova struktura proračuna EU-a otvara pitanja hoće li kultura zadržati svoje mjesto među europskim prioritetima, komparativna istraživanja koja stanje sektora sagledavaju u europskim razmjerima imaju dodatnu težinu. Upravo zato CAE, kao dio pripreme za novo izdanje, poziva radnike i radnice iz kulturnog i kreativnog sektora da podijele svoje iskustvo i stavove putem online ankete.

Anketa je namijenjena svima koji danas aktivno oblikuju kulturni i kreativni sektor – umjetnicama, kustosima, producenticama, kulturnim menadžerima. Obuhvaća i širok raspon disciplina: od arhitekture, audiovizualne produkcije, mode i dizajna, preko baštine i književnosti, do glazbe, izvedbenih i vizualnih umjetnosti. Prioritet imaju profesionalci iz EU i zemalja kandidatkinja, no odgovori sudionika iz drugih zemalja također će biti uključeni u pojedine dijelove analize.

Pitanja obuhvaćaju teme ključne za razumijevanje položaja kulture u suvremenom društvu: s kojim se izazovima kulturni sektor danas suočava, vrednuju li donositelji odluka kulturu u skladu s njezinom društvenom ulogom te kako sami kulturni radnici_e procjenjuju stanje kulture u Europi. Pritom CAE kulturu u istraživanju razumije široko – kao sustav koji obuhvaća kreativne i umjetničke prakse, simboličke izraze, predmete, slike, melodije, priče, pokrete, stilove i tehnike, ali i sve strukture i pojedince koji ih stvaraju.

Ispunjavanje ankete traje oko 20 minuta i sastoji se pretežno od pitanja višestrukog izbora, a otvorena je za pojedince i organizacije. Svi odgovori ostaju anonimni, a rezultati će biti objavljeni u izvješću State of Culture 2026 u jesen ove godine. Rok za sudjelovanje je 31. svibnja u ponoć.

Za potrebe istraživanja kreiran je online anketni upitnik s ukupno 45 pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. Prikupljanje podataka trajalo je u razdoblju od 20. ožujka do 2. svibnja 2023. godine, a anketu je ispunilo 70 organizacija civilnog društva. Samom je upitniku pristupilo 228 ispitanika, no samo ih je 30,7% ispunilo anketu u potpunosti. Posrijedi može biti činjenica da brojne organizacije ne prepoznaju da provode aktivnosti arhiviranja u svrhu očuvanja organizacijskog pamćenja, da im u sklopu upitnika nije dovoljno dobro pojašnjen pojam organizacijskog pamćenja, te da ne smatraju temu očuvanja organizacijskog pamćenja relevantnom za njihov rad.

Reprezentacija

U istraživanju su sudjelovale 64 udruge, 4 saveza udruga i 2 umjetničke organizacije. Najviše je ispitanika iz Grada Zagreba (31,4 %), zatim iz Splitsko-dalmatinske županije (12,9 %), potom iz Dubrovačko-neretvanske (11,4 %), Osječko-baranjske (10 %), Istarske (8,6 %) i Karlovačke županije (7,1 %). Najviše organizacija registrirano je u Zagreba, potom u Dubrovniku, Osijeku, Splitu i Karlovcu.

Najzastupljenije područje djelovanja organizacija je “kultura i umjetnost” (64,3 %), što ne iznenađuje jer se radi o području civilnog društva koje kontinuirano proizvodi građu koja se dokumentira i arhivira, te koje je za razliku od drugih područja djelovanja ima sektorsku Zakladu Kultura nova koja, među ostalim, podržava očuvanje organizacijskog pamćenja. Najzastupljenija područja djelovanja unutar područja “kultura i umjetnost” su interdisciplinarno (37,1 %), vizualne umjetnosti (35,7 %), izvedbene umjetnosti (27,1 %), pa izdavaštvo (22,9 %) i glazba (21,4 %). Više od 25 % ispitanika OCD-ova djeluju u području “obrazovanje, znanost i istraživanje” (25,7 %), potom “demokratska politička kultura” (22,9 %), “ljudska prava” (20 %) te “ostala područja djelovanja” (20 %).

Najveći broj organizacija osnovan je između 2000. i 2009. godine (42,9 %), potom od 2010. do 2019. (25,7 %). Jednak je broj organizacija osnovanih prije 1990. i u desetljeću od 1990. do 1999. (14,3 %) – od organizacija osnovanih u tom ključnom društveno-političkom trenutku za oblikovanje današnjeg civilnog društva u Republici Hrvatskoj (1987-1992), jedna je iz područja kulture i umjetnosti, dvije iz područja zaštite okoliša i prirode te dvije iz područja ljudskih prava i socijalne djelatnosti.

Svega 8 organizacija (10 %) ima više od 100 članova. Najveći broj članova imaju organizacije koje djeluju još od prve polovice 20. stoljeća (1928., 1947. i 1950.) te po jedna organizacija iz područja branitelji i stradalnici (osnovana 2011.), zaštita okoliša (2004.) te plesna umjetnost (2006.) Jedna trećina organizacija nema nijednog zaposlenog, dok svega 8 od 70 organizacija zapošljava više od 10 ljudi. Jedna organizacija zapošljava više od 30, a jedna više od 90 ljudi. Anketiranih 70 organizacija imalo je ukupno u 2022. godini 4585 članova, 2153 volontera i 367 zaposlenih.

U 2022. godini 25 % organizacija ostvarilo je prihode manje od 15 000 EUR, dok je 25 % organizacija ostvarilo prihode veće od 200 000 EUR. Najviše organizacija djeluje u unajmljenom prostoru (47,1 %), a nešto manje od trećine organizacije djeluje u prostoru koji je dobiven na korištenje bez novčane naknade (31,4 %). U najvećem broju slučajeva vlasnik prostora je jedinica lokalne samouprave (45,7 %), dok je na drugom mjestu fizička osoba (24,3 %). Čak 15,7 % organizacija nema stalni prostor za rad.

Arhiviranje

Više od 50 % organizacija prikuplja fotografije, plakate, publikacije koje je izdala organizacija, brošure, videozapise, elektroničke zapise i ostale datoteke, dok 45 % njih čuva zvučne zapise i zbirku izvadaka iz novina i časopisa. 16 organizacija prikuplja osobna svjedočanstva i sličnu građu. Pored građe koja pripada njihovoj organizaciji, dio organizacija u svom arhivskom fondu čuva i građu vezanu uz područje djelovanja organizacije (48,6 %), građu fizičkih osoba (20 %), drugih organizacija (17,1 %), neformalnih građanskih inicijativa i društvenih pokreta (15,7 %) te građu iz ostalih područja djelovanja (11,4 %).

Kod nešto više od 50 % organizacija arhivski fond je podijeljen na više mjesta i ne postoji kao cjelina ili je uglavnom nesređen (nerazvrstan). Kod nešto više od 25 % organizacija dio arhivske građe nepovratno je izgubljen i uništen, dok se u 14,3 % slučajeva arhivski fond organizacije dijelom nalazi u privatnim arhivima osoba te mu se ne može pristupiti.

Na pitanje o tome tko je unutar organizacije zadužen za bavljenje arhivskom građom, 90 % ispitanika odgovorilo je kako se arhivski rad obavlja periodično te da ga obavljaju sami, dok je u samo 4,3 % organizacija angažirana stručna osoba koja se bavi tom građom (3 organizacije). Od vanjskih suradnika, 18,6 % organizacija povremeno se oslanja na volontere, dok se svega jedna organizacija oslanja na pomoć studenata.

U pogledu procjene različitih prepreka u sustavnoj brizi za organizacijsko pamćenje, najveći dio organizacija suočava se s nedostatkom vremena (78,6 %), manjkom ljudskih resursa (74,3 %), nedostatnim financijskim sredstvima (68,6 %). Nadalje, navedene prepreke odnose na neodgovarajuće prostorne preduvjete (58,9 %), nedostatak stručnih znanja (55,7 %), tehničke preduvjete (47,1 %), te odlazak ljudi sa specifičnim znanjima iz organizacije (24,3 %).

Upitnik je sadržavao i pitanje o različitim preprekama u digitalizaciji građe s kojima se susreću organizacije. Dobiveni nalazi u skladu su s rezultatima o problemima i preprekama s kojima se organizacije općenito suočavaju kada je riječ o sustavnoj brizi za organizacijsko pamćenje: manjak vremena (83,6 %), nedostatna financijska sredstva (74,6 %), troškovi održavanja digitalnog arhiva (64,2 %), nedostatak ljudskih resursa (66,7 %).

Više od 50 % organizacija koje su sudjelovale u istraživanju učinile su dio svoje arhivske građe dostupnim za javno korištenje. Nešto manje od trećine organizacija nije javno prezentiralo ili aktiviralo arhivsku građu i trenutno to ne planiraju, dok 21,4 % organizacija to još nije učinilo, ali planiraju. Oko 30 % organizacija organiziralo je izložbu odabrane arhivske građe, oko 25 % objavilo je publikaciju o povijesti djelovanja organizacije, a oko 20 % koristilo građu u obrazovne svrhe.

Financiranje

Od ukupnog broja organizacija, 58,6 % nije koristilo nikakve izvore financiranja za očuvanje organizacijskog pamćenja. Kod 41,4 % organizacija koje jesu koristile izvore financiranja, većinom se radi o sredstvima jedinica lokalne samouprave, dok je na drugom mjestu Zaklada Kultura nova (12,9 %). Manji broj ispitanika naveo je ostale izvore financiranja: Hrvatski audiovizualni centar, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, Međunarodno vijeće za arhive te međunarodne zaklade.

Kada je riječ o ministarstvima kao izvoru financiranja, najviše je organizacija (sedam) koristilo sredstva Ministarstva kulture i medija, dok je jedna organizacija koristila sredstva Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Među organizacijama koje su koristile izvore financiranja, najviše je onih koje su ta sredstva upotrijebile u svrhu objave specijalizirane publikacije (24,3 %), potom za sistematizaciju i sređivanje postojeće arhivske građe (12,9 %), opremanje čitaonice, izložbenog prostora i sličnih javnih dokumentacijskih prostora (10 %), digitalizaciju građe (8,6 %), objavu audiovizualnog materijala (8,6 %), stručnu obradu, analizu i interpretaciju građe (7,1 %), istraživanje i prikupljanje arhivske građe (7,1 %).

Prijedlozi mjera i preporuka za donositelje odluka

Upitnik je sadržavao neobavezno pitanje otvorenog tipa o prijedlozima mjera u svrhu poticanja organizacijskog pamćenja. Ukupno su prikupljena 34 odgovora. Analizom dobivenih odgovora izdvojene su dvije temeljne vrste mjera: obrazovne i financijske. Iz dobivenih odgovora vidljiva je potreba za sustavnom podrškom organizacijama civilnog društva u tom području.

“Poticanje razvoja arhiva nezavisne kulture koji nisu dio same organizacije, tj. arhiva koji djeluju neovisno o organizacijama. Ovo predlažemo jer rad na organizacijskom pamćenju unutar organizacije često nadilazi naše kapacitete. Isto tako, u okvirima financiranja u kakvima se nalazimo, slabi su izgledi da će organizacije civilnog društva iz područja nezavisne kulture imati sredstava za kontinuiran i stručan rad na prikupljanju, organizaciji i očuvanju arhivske građe.”

“Smatram da bi bilo dobro nastaviti s inicijativom za zajednički arhiv – kroz dogovor o financiranju takvog tijela / organizacije ili dr. ustrojstvenog oblika (godišnja financijska podrška ili članarina uz naravno, podršku institucionalnog okvira za razvoj CD – Zaklada i Ureda za udruge).”

Na neobavezno pitanje otvorenog tipa o preporukama za donositelje odluka prikupljen je 21 odgovor. Organizacije su istaknule nedostatak u pogledu financijskih sredstava i nedostatak u pogledu organizacijske podrške, što uključuje i potrebu za besplatnim obrazovnim sadržajima u ovom području. Nekoliko je ispitanika istaknulo potrebu za boljom suradnjom s vanjskom službom Državnog arhiva.

“Financijski podržati u većoj mjeri, osigurati sredstva za zapošljavanje osobe da se time bavi. Financirati i mentorske programe kroz koje će se omogućiti kvalitetnije arhiviranje.”

“Vanjska služba pri arhivima trebala bi biti otvorenija za rad s organizacijama civilnog društva. Hrvatsko arhivističko društvo koje je mjesto gdje se stvara popis privatnih imatelja /stvaratelja arhivskog gradiva trebalo bi biti transparentnije i uključiti same organizacije u odlučivanje o tome koje se gradivo kojih organizacija ima smatrati arhivskim.”

“Primarno je da se gradivo OCD-a valorizira kako bi trebalo. S obzirom na postojeće mjere i (ne)aktivnost državnih institucija za brigu o organizacijskom pamćenju neprofitnog sektora, jasno je da one nisu svjesne od kakve važnosti je gradivo koje OCD-i čuvaju iz čega proizlazi i manjak interesa za očuvanje gradiva OCD-a. Jednom kad se prizna važnost navedenog gradiva, možemo pričati o dodatnoj financijskom pomoći i razvoju privatnih arhiva organizacija, no nažalost još smo daleko od toga.”

Zaključno

S obzirom na nedostatak prethodnih istraživanja na temu organizacijskog pamćenja, nalazi izloženi u anketnom izvještaju mogu biti korisni u promišljanju mjera kojima bi se potaknula sustavna podrška organizacijama u prikupljanju, čuvanju, digitaliziranju i korištenju arhivske građe. Na temelju provedenog istraživanja može se konstatirati kako je riječ o važnom, ali zanemarenom području djelovanja. Jednako tako, radi se o području kojim se sve organizacije civilnog društva bave, barem na razini prikupljanja materijalnih dokaza za izvještaje o potrošnji namjenskih sredstava, ne uključujući financijsku administraciju što je zakonska obaveza.

Ključni problem i prepreka s kojom se organizacije suočavaju odnosi se na manjak odnosno nedostatak vremena za sustavnu brigu o organizacijskom pamćenju. Čak 83,6 % organizacija istaknulo je da naprosto nemaju vremena obavljati rad koji nije dio nekog projekta ili nije podržan kroz institucionalne podrške za civilno društvo. Prema iskazima, radi se o sporadičnom, periodičnom radu koji obavljaju sami, uz rijetke prilike angažmana vanjskih stručnjaka i suradnika. Stoga ne čudi da je među preporukama spomenuta i suradnja s vanjskom službom službenih državnih arhiva za koje se smatra da imaju adekvatne ljudske, prostorne i tehničke resurse da surađuju s organizacijama.

Na važnost podrške organizacijama u prikupljanju, čuvanju, digitaliziranju i korištenju arhivske građe ukazuju i odgovori 28,6 % organizacija kako postoji interes vanjskih stručnjaka, znanstvenika i istraživača za arhivskom građom koju čuvaju. Gubitak građe, kao i njezina nesređenost i nesistematiziranost, ne predstavlja samo problem organizacijama koje gube važan aspekt vlastite memorije, nego i zainteresiranoj javnosti, stručnjacima i istraživačima koji ostaju zakinuti za nezamjenjive izvore informacija o povijesti djelovanja organiziranog civilnog društva i njegovog utjecaja na razvoj lokalnih zajednica i procese demokratizacije društva.

Istraživanje je dio nastojanja neformalne inicijative nezavisnih arhiva i knjižnica (Centar za dokumentiranje nezavisne kulture – Kulturtreger i Kurziv, Multimedijalni institut, Kuća ljudskih prava, Documenta, Savez udruga Klubtura, Arhiv Srba u Hrvatskoj, Centar za dramske umjetnosti, Udruženje za razvoj kulture URK) za osiguranje boljeg položaja izvaninstitucionalnih arhiva.

Istraživanje je provedeno u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog društva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.

Razlike u načinima na koje medije prate i koriste mlada i starije publike postaje sve vidljivija, a novim navikama čitatelja trebat će se prilagoditi i nezavisni mediji. Kulturpunkt je tijekom 2020. godine, u suradnji s Dinom Vozab i Davorkom Vidović, istraživačicama medijskih sustava i publika, proveo istraživanje navika praćenja kulture u medijima kojim su istovremeno dotaknuta pitanja općeg interesa široke populacije za kulturu i kulturne sadržaje, praćenje neprofitnih medija i medija specijaliziranih za kulturu, a poseban fokus stavljen je na pitanje medijskih navika mlade publike. Anketno istraživanje provedeno je na 440 ispitanika/ca u dobi između 15 i 68 godina iz svih krajeve Hrvatske te različitog stupnja obrazovanja, od čega je ipak najveći broj ispitanika/ca imao završeno visoko obrazovanje.

Istraživanje je pokazalo kako mlađa publika (od 18 do 29 godina) izražava podjednak interes za kulturu kao i starije dobne skupine (30 godina i starije), no starije publike pokazuju nešto veći interes za nezavisnu kulturu. Obje skupine kulturu najčešće prate na online medijima te putem Facebooka, no starija publika u većem postotku čita tiskane medije i newslettere, a mlađa publika Instagram. Internet portali, Facebook, Instagram i YouTube najvažniji su izvori kulturnih sadržaja za mlađu publiku koja u prosjeku slabo prati neprofitne medije, a isti generacijski jaz vidljiv je i u usporedbi praćenja neprofitnih kulturnih medija koje češće prati starija publika. Istraživanje je također pokazalo da je u razdoblju restrikcija kretanja zbog pandemije Covid-19 u usporedbi sa starijim publikama, znatno većem udjelu mladih porastao interes za internetske i digitalne umjetnosti.

Prije samog anketnog istraživanja provedene su i dvije fokus grupe s mladim medijskim publikama kako bi se mapirale teme za izradu upitnika za anketno istraživanje. Mladu publiku s posebnim interesom za medije predstavljali su studenti/ce novinarstva. Karakteristike medijskih sadržaja koje ova publika najviše cijeni su osobnost ili autentičnost, bliskost vlastitom iskustvu, prilagodljivost vlastitim navikama, neposrednost, događanje u stvarnom vremenu i osjećaj uključenosti u događaje. Preferiraju vizualne i kraće formate, fotografije, video sadržaje i kraće, duhovite ili inspirativne rečenice/citate. Kulturu prepoznaju kao medijski zanemarenu i percipiraju ju više u okvirima visoke kulture, no u kontekstu onoga što zaista prate najviše se ističe popularna kultura. Društvene mreže dominantna su im medijska platforma, a pritom više cijene Instagram za kojeg smatraju da je personaliziraniji i zabavniji, dok Facebook vezuju uz zastarjelost, zasićenje informacijama, ozbiljnije sadržaje i starije publike. Instagram percipiraju kao primjereniji medij za praćenje kulturnih sadržaja, posebno vizualnih poput fotografije, a YouTube za praćenje glazbe i kao alternativu televiziji.

Publiku zainteresiranu za kulturu predstavljali su studenti/ce društveno-humanističkih ili umjetničkih studija ili polaznici kulturnih radionica. Sudionici ove fokus grupe uglavnom su jako zainteresirani za kulturu i zanimaju ih različiti kulturni sadržaji – od mainstream do nezavisne kulture, a obrazovanje, učenje i nadogradnju znanja navode kao važnu ulogu medija. Kao glavne razloge praćenja kulturnih medija i sadržaja sudionici navode želju za informiranošću te „ostankom u toku“ jer se kultura brzo mijenja. Društvene mreže – posebno Instagram – i ovoj grupi su najvažniji medij, pogodan za praćenje različitih vizualnih umjetnosti, ali i rada kolega. Uz Instagram, Facebook također ima važnu ulogu u informiranju o kulturi, dok druge medije najčešće prate posredno, preko poveznica na društvenim mrežama. Za razliku od prve, ova fokus grupa YouTube više koristi za edukaciju i kao platformu za praćenje dokumentaraca ili livestream seminara te navode i podcast kao format važan za ozbiljnije teme. Prva skupina nešto više koristi Twitter i povezuje ga s brzim informacijama o nekim društvenim i političkim pitanjima, što prepoznaju kao korisno za vlastitu struku, dok ga druga skupina uopće ne prepoznaje kao relevantnu mrežu u Hrvatskoj.

Rezultati istraživanja u skladu su s popularnom percepcijom da je Facebook, iako i dalje vrlo popularan, dominantno korišten od starijih generacija, dok je Instagram popularniji među mladima. Također, vidljivo je da medijski sadržaji – zabavni i informativni – koji se obraćaju mladima ili ih oni sami produciraju, postaju sve sažetiji kako bi u što kraćem formatu prenijeli informaciju publici, koja ima sve ograničeniji raspon pažnje, upravo zbog jako velike količine sadržaja koja im je na raspolaganju. Iako društvene mreže čine važan medij informiranja za obje skupine sudionici kažu kako im društvene mreže znaju stvarati zamor i osjećaj „zasićenosti“ informacijama. Osim toga, na društvenim mrežama često osjećaju manjak kontrole nad sadržajima te ukazuju na nametnutost sadržaja koji im se nudi na feedu, kao i opći dojam da algoritmi određuju što će im se prikazati.

Koliko god bile kritizirane zbog neobjektivnosti i algoritama koji nas zadržavaju u istoj sferi sadržaja bez obzira na široku ponudu, društvene mreže i dalje ostaju najpopularnije medijske platforme koje uvelike utječu na sadržaj i oblikovanje vijesti. Istovremeno, svakog se dana rađaju nove aplikacije i medijske platforme, a gotovo je nemoguće predvidjeti koja od njih će opstati. Jedno je ipak sigurno – dok starije generacije uhvate korak s novim trendovima i medijima gdje s mladima mogu komunicirati u istom prostoru, mlađe generacije migriraju na nove platforme. Sve to događa se u potpuno privatiziranoj sferi velikih tehnoloških kompanija koje sve više kontroliraju načine na koje konzumiramo vijesti i kulturne sadržaje, a svaki pokušaj njihove regulacije do sada je bio neuspješan. Da bi došli do publike, mediji tako moraju sve više ulagati u svoju promidžbu što je posebno opterećujuće za nezavisne medije koji najčešće raspolažu s oskudnim sredstvima, a bave se vrlo specifičnim, uskim temama te objavljuju dugačke, analitičke tekstove koji sve teže dolaze u fokus publike, posebno mladih. Unatoč tome, svakako treba raditi na jačanju medijske pismenosti i kritičkog mišljenja mladih, ali i starijih generacija te poticati medijske forme koje će najbolje odgovarati pojedinim zajednicama, kao i omogućavati prostore njihovog objavljivanja.

Istraživanje je provedeno u sklopu projekta Izvan sigurne zone, financiranog od strane Zaklade Kultura nova. Istraživanje je moguće preuzeti u pdf formatu na linku.

Istraživanje je pokrenuto u svrhu dobivanja rezultata i mišljenja javnosti o aktualnim temama vezanima uz korištenje javne infrastrukture, provođenje slobodnog vremena, razvoja društvenosti i građanske participacije uz naglašavanje kulture kao pokretača promjena u društvu. Prikupljeni odgovori biti će objedinjeni, pripremljeni za objavljivanje i prezentirani na internetskim stranicama KAoperative dok će se odgovori građana uvažiti pri formiranju daljnjih aktivnosti mreže i programiranja društveno-kulturnog centra u Karlovcu.

Anketa se nalazi na istaknutoj poveznici.

Mreža karlovačkih udruga u nezavisnoj kulturi KAoperativa pokrenuta je 2012. s ciljem okupljanja udruga, inicijativa i pojedinaca te uspostavljanja platforme koja će zagovarati bolju poziciju nezavisne kulturne scene u gradu, počevši od uvjeta i mjesta za rad, financiranja do vidljivosti i razvoja publike. KAoperativa održava edukacije i studijske posjete te druge aktivnosti jačanja mreže, a najvažniji zadatak koji si je mreža postavila jest pokretanje komunikacije s lokalnom upravom kako bi se unaprijedila pozicija nezavisne kulturne scene i kulture mladih u Karlovcu. Organizacije uključene u mrežu KAoperativa, njih jedanaest, žele aktivno sudjelovati u kreiranju gradske kulturne politike, u prvom planu kako bi potaknuli otvaranje i uređenje prostora za aktivnosti nezavisne kulture. 

Misija KAoperative je povezivanje i djelovanje na unaprjeđenju položaja organizacija civilnog društva koje djeluju u području nezavisne kulture u materijalnom (prostor, oprema, financije) i programskom smislu. KAoperativa se također zalaže za ostvarivanje boljih uvjeta za rad i razvoj nezavisne kulturne scene u Karlovcu uz utjecaj na kulturnu politiku, prijenos primjera dobre prakse te povezivanje s ostalim mrežama, udrugama i inicijativama u Hrvatskoj i šire.

Situacija u Hrvatskoj – gotovo otvoreni zaokret prema nacionalističkom predznaku kulture koja će prebrisati sve stvarano u posljednjih dvadest godina u području alternativnih praksi i participativnosti, učestali napadi na civilno društvo u koje se uporno ne ubraja braniteljske, vjerske i sportske udruge, a koje čine većinu tog sektora, gomilanje obaveza financijske (samo)kontrole te administrativnih zahtjeva i za udruge koje ne primaju javna sredstva, ukazuju na potrebu stavljanja tih događanja u širi kontekst.

Civil Society Europe (CSE), platforma koja okuplja više od 30 europskih mreža organizacija civilnog društva, i Civicus, Svjetski savez za građansku participaciju, pokrenuli su istraživanje u kojem sudjeluju organizacije i aktivisti iz zemalja članica Europske unije, Islanda, Lihtenštajna, Norveške, Švicarske, te zemalja kandidatkinja za članstvo: Albanije, Makedonije, Crne Gore, Srbije i Turske. Istraživanjem putem ankete žele procijeniti koliko su se promijenili uvjeti djelovanja civilnog društva u Europi u posljednjih dvanaest mjeseci, koji su prepoznatljivi trendovi i izazovi s kojima se suočavaju organizacije civilnog društva, kao i mogućnosti zajedničkih odgovara na njih. Anketa obuhvaća civilno društvo na nacionalnim razinama, ali i šire političke trendove u Europi.

Svi su odgovori povjerljivi, neće biti dijeljeni s trećim stranama, a svi će zaključci biti dostupni onima koji anketi sudjeluju. Anketa sadrži 30 pitanja, a dostupna je na engleskom i francuskom.

U svijetu je od 2012. godine u 60 zemalja svijeta predloženo više od 120 zakona koji su ograničili slobodu udruživanja ili okupljanja te uveli mjere ograničenja rada organizacija civilnoga društva. Da se ne radi samo o udaljenim Pakistanu ili Sri Lanki, primjerice, pokazuju događanja u Ujedinjenom kraljevstvu gdje je proteklog tjedna vlada prozvana iz civilnih krugova zbog nove klauzule u ugovorima o potpori humanitarnim udrugama. Prema njoj, bit će zabranjene sve aktivnosti koje uključuju dijalog s parlamentom, vladom ili političkim strankama, dakle zagovaranje i lobiranje, odnosno sredstava će moći biti trošena isključivo na direktne usluge korisnicima.

Kao što u svom članku Adapt or perish: the new normal for civil society (Prilagodi se ili nestani: nova normalnost za civilno društvo) piše Shannon Green, osnovna sastavnica otpornog i održivog civilnog društva mora biti izgradnja javne potpore njihovom radu te slobodi udruživanja, okupljanja i izražavanja. Strategije komunikacije temeljene na prikupljanju dokaza i podataka ne mogu biti jedino sredstvo u toj borbi. Ipak, ulaganje u takve kampanje može pomoći efikasnosti i općem dojmu civilnog društva, otežavajući vladama da ga slome bez izazivanja reakcije šire javnosti. 

Rezultati ankete biti će objavljeni putem internetske stanice, lokalnih medija te društvenih mreža, a koristiti će se za daljnje zagovaračke aktivnosti, planiranje i programiranje budućeg društveno-kulturnog centra u Karlovcu. Anketu možete pronaći ovdje, kao i na internetskoj, Facebook i wordpress stranici KAoperative, dok će anketu pratiti i Facebook kampanja.

Mreže okupljenje u KAoperativu tijekom dosadašnjeg rada napravile su internu procjenu potreba za prostornim resursima te je zaključeno kako zgrada Hrvatskog doma zadovoljava dobar dio prostornih potreba sektora nezavisne kulture u Karlovcu, te bi u sinergiji s još nekoliko objekata u gradskoj jezgri mogla činiti multilokacijski centar za nezavisnu kulturu i mlade.

KAoperativa je prva koordinirana inicijativa organizacija i pojedinaca koje se bave programima nezavisne kulturne scene na zagovaračkoj, produkcijskoj i/ili organizacijskoj razini u Karlovcu. Mreža okuplja desetak organizacija iz Karlovca koje u svom radu surađuju u zagovaračkim aktivnostima kao i na programskom planu te u Karlovac dovode  različite programe s domaće i međunarodne kulturno-društvene scene.

Kroz svoje aktivnosti mreža je na lokalnu agendu po prvi puta stavila termin centra za nezavisnu kulturu odnosno društveno-kulturnog centra te aktivno surađuje s lokalnim vlastima po pitanjima koupravljanja, vođenja i programiranja budućeg centra. Uz dionike na lokalnoj razini KAoperativa surađuje i s drugim insitucijama i mrežama na nacionalnoj razini.

Anketa koju provodi KAoperativa stoga je i važan dio istraživanja o potrebama i razmišljanjima lokalne zajednice po pitanju otvaranja jedne takve hibridne ustanove o kojoj će se brinuti više sektora unutar lokalne zajednice. 

Aktivnosti projekta/programa KAoperativa provode se uz potporu Zaklade Kultura nova, te kroz projekt Making Space for Active Community koji provode Savez udruga Operacija grad, Savez udruga Rojca i KA-MATRIX s ciljem jačanja kapaciteta organizacija nezavisne kulture i mladih s fokusom na upravljanje javnom infrastrukturom za kulturu.

Izvor: KAoperativa

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

“Rezultati ove ankete ne smiju biti ignorirani. Anketa pokazuje da fizičko, seksualno i psihološko nasilje nad ženama predstavlja iznimno velik primjer kršenja ljudskih prava u svim državama Europske unije. Zakonodavci, civilno društvo i oni dijelovi sustava s kojima žrtve kontaktiraju moraju nanovo razmotriti mjere sprječavanja svih oblika nasilja nad ženama bez obzira gdje se isto odvija. Mjere protiv nasilja nad ženama sada moraju doseći novi nivo”, komentirao je voditelj agencije Morten Kjaerum. 

Ženama su u anketi postavljena pitanja o njihovim vlastitim iskustvima fizičkog, seksualno i psihološkog nasilja, uključujući i obiteljsko nasilje. Usto, postavljana su im i pitanja o uhođenju, seksualnom uznemiravanju te o ulozi novih tehnologija u ženskom iskustvu zlostavljanja. 

Detaljne rezultate ankete možete pronaći ovdje.

Izvor: FRA

Istraživanje će se provoditi do 20. travnja, nakon čega će uslijediti period analiziranja prikupljenih podataka. Rezultati ankete poslužit će za razvoj novih priručnika i alata za poboljšanje marketinških i komunikacijskih strategija organizacija civilnog društva, a s ciljem jačanja i razvoja njihovih kapaciteta i vještina za aktivno sudjelovanje u društvenim procesima za opće dobro putem suvremenih načina komuniciranja, informiranja i zastupanja. 

Istraživanje zajednički provode Doniralica i agencija Lude ribe, u suradnji s TACSO uredom u Hrvatskoj. Anketu možete ispuniti na istaknutom linku.

Izvor: drustvenimediji.org

Instalacija Locating Social (Un)Awarnes služi se suvremenim tehnološkim mogućnostima kako bi kod publike istražila njihovu razmišljanja o pravima imigranata, LGBTQ populacije i žena. Kroz interaktivni upitnik, Andreja Kulunčić u svom se radu obraća onima željnim sudjelovanja kako bi prikupila informacije o stupnju njihove tolerancije spram marginalnih skupina, te ih u formi rezultata predočila zainteresiranima. Po završetku ispunjavanja upitnika, sudioniku ankete je predočen postotak njegove ili njezine (ne)tolerancije, no zajedno s rezultatom osobe koja je u tom trenutku na drugoj konzoli ispunjavala isti interaktivni upitnik. Tehnologija ovom slučaju nije korištena u svrhu kontrole postupaka, već objelodanjuje naše stavove i razmišljanja. “Ova metoda “nadziranja misli” ne teži razdvajanju prihvatljivog od neprihvatljivog, već propitivanju važnosti dijeljenja naše društvene (ne)svijesti s drugima. Da li je to uopće važno? Ovaj rad na prvo mjesto stavlja upravo to pitanje. Da, trebalo bi biti važno, kako bi s vremenom mogli ispraviti društvenu (ne)svjesnost i taktički pristupiti neosjetljivosti naših sugrađana, političara i zakona”, stoji u objašnjenju rada.  

Na bazelskoj izložbi bit će predstavljeni umjetnici koji se bave promjenjivim uvjetima umreženih medija te istražuju drugačije mogućnosti umjetničkog djelovanja u kontekstu digitalne kulture. Odabrani umjetnici svojim radom odlučili su istražiti socijalne i kulturalne posljedice koje djelovanje umreženih tehnologija ostavlja u društvu. Uz Andreju Kulunčić u Baselu izlažu Aram Bartholl, boredomresearch, Ingo Günther, Hanna Haaslahti, Les Liens Invisibles, Jenny Marketou, Achim Mohné und Uta Kopp, RIXC, Thomson & Craighead, Timo Toots i You Must Relax. 

KP / Izvor: HFEB

Kako prenosi HINA, Ministarstvo kulture, motivirano nezadovoljavajućim stanjem na području knjiga u Hrvatskoj, pokrenut će istraživanje među autorima, nakladnicima i knjižnicama koji su korisnicima njihove potpore. Cilj ovog istraživanja, koje je u 9. ožujka najavljeno na konferenciji za novinare, je poboljšati djelatnosti ministarstva vezanih uz knjigu i knjižnice.

Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić tom je prilikom istaknula kako je poticaj za istraživanje došao i od rezultata nedavnog istraživanja inicijative Knjižni blok, koje je pokazalo da Hrvati čitaju ispod svjetskog prosjeka te da njih više od 50 posto kao glavni razlog zbog kojega nisu kupili ni jednu knjigu navodi da im knjige ne trebaju, niti ih zanimaju.

Istraživanje bi kroz 163 pitanja trebalo utvrditi kako se percipira uloga Ministarstva kulture u krugovima vezanima uz knjigu, saznati što predstavnici struke misle kako bi Ministarstvo trebalo raditi, te utvrditi smjer budućih promjena u njegovu radu. Kako je najavljeno,  upitnik će obuhvatiti 1567 ispitanika, od kojih je 900 pisaca, 363 nakladnika i 204 knjižnice.

Među ostalim, ispitanici će u anketi moći izraziti svoje zadovoljstvo ili ocjenu funkcioniranja određenih udruga i institucija s tog područja, položaja časopisa, književih manifestacija i nagrada, statusa autora, poticanja knjižara te stanjem u knjižnicama.

Kako najavljuju iz resornog ministarstva, istraživanje bi trebalo biti potpuno besplatno jer su stručni suradnici sa sveučilišta u Osijeku i Zadru donirali svoj rad u pripremi ankete, djelatnici Ministarstva radit će u okviru redovitog posla, anketu će usmenim putem provoditi studenti izdavaštva i knjižničarstva, što će im se bodovati kao volonterski rad u struci. Osim tiskanja materijala istraživanje neće koštati ništa, kazala je ministrica Zlatar, ustvrdivši da anketa znači i početak otvaranja komunikacije Ministarstva kulture s obrazovnim institucijama.

Izvor: Ministarstvo kulture