Svjedoci smo intenzivnog javnog govora o “globalnoj ekonomskoj krizi”. Uz konstatacije da kriza evidentno postoji i da je jedna od najtežih do sada oko čega se većina komentatora slaže,  postoje i mnogobrojna razilaženja. To su pitanja da li je uzrok krize “manjak” ili “višak” socijalne intervencije države u navodno slobodnu tržišnu sferu, da li se ona može opisati klasičnim marksističkim teorijskim aparatom ili je riječ o fenomenu koji zahtijeva produkciju novih istraživačkih paradigmi da bi bio adekvatno shvaćen, da li je ovo kraj neoliberalizma ili pak njegov novi početak u izmenjenoj i prilagođenoj ideološkoj formi (postneoliberalizam ?), i konačno – da li je ovo još jedna od “regularnih” kriza u kapitalizmu ili je sam kapitalizam u temeljnoj krizi?

S druge strane, postavlja se pitanje političko-analitičkog odnosa ljevice prema ovoj krizi. Da li je ona u stanju pružiti adekvatan alternativni model dominantnoj kapitalističkoj strukturi? Da li je revolucionarni model društvene promjene, praktikiciran u prvoj polovini XX stoljeća, danas potpuno napušten, ili ova kriza daje novi povod za “radikalizaciju” i repolitizaciju ljevice, sada uglavnom “kulturalizirane” i akademizirane? Konačno, ima li ljevica što za ponuditi osim Badiouove konstatacije da je druga faza u razvoju komunizma – faza tzv. državnog komunizma – okončana protestima 1968. godine, te da je sada zadatak, kako Žižek kaže, da se “vratimo u salon” tj. promišljanju, prije negoli akciji? Ovo su samo neka od pitanja kojima će se baviti četverodnevna ljetna škola Kriza, odgovor, ljevica.

U sklopu programa škole izlaganja će držati Andreja Živković, Ankica Čakardić, Boris Buden, Dražen Šimleša, Đurđa Knežević, Goran Musić, Mislav Žitko, Ozren Pupovac, Primož Krašovec, Srećko Horvat, Stipe Ćurković i Tihana Pupovac.