Simpozij okuplja dvadesetak sudionika_ca kroz niz panela, samostalnih izlaganja, okrugli stol i promociju knjige, a prethodi mu dvodnevna istraživačka radionica koju će 13. i 14. travnja od 10 do 13 sati voditi redateljica i autorica Tea Tupajić.

Polazište programa je odnos plesnih praksi i teksta u njegovim različitim formatima – od bilježaka, kritika i eseja do dnevnika, skica i drugih oblika zapisa. U tom se okviru otvaraju pitanja o načinima na koje se ples nastavlja, transponira ili arhivira kroz tekst, kao i o ulozi tekstualnog rada u oblikovanju kontinuiteta plesnog polja i njegovoj održivosti u uvjetima nestabilnosti i prekarnosti.

Program prvog dana otvara uvodno izlaganje dramaturginje i teoretičarke izvedbenih umjetnosti Jasmine Založnik, nakon čega slijede dva tematska panela. U prvom panelu sudjeluju Mia Štark, Eleonora Magdalena Vrdoljak, Nikolina Pristaš i Marjana Krajač, uz diskusiju koju moderira Vesna Vuković, dok drugi panel okuplja Ivanu Hanaček, Teu Kantoci, Ninu Kurtelu i Andreja Mirčeva, uz moderaciju Maše Štrbac. U poslijepodnevnom dijelu izlaganje održava Ivana Bago, nakon čega slijedi okrugli stol o mogućim institucionalnim okvirima za istraživanje povijesti i teorije plesa, na kojem sudjeluju Iva Niemčić, Ivana Hanaček, Marjana Krajač i Goran Sergej Pristaš.

Drugog dana program se nastavlja izlaganjem Maje Đurinović, nakon čega slijede dva panela. U prvom sudjeluju Katja Šimunić, Ivana Katarinčić, Iva Nerina Sibila i Jelena Mihelčić, uz diskusiju koju vodi Anna Javoran, dok posljednji panel okuplja Zrinku Užbinec, Mateu Bilosnić, Anu Kreitmeyer i Teu Tupajić, uz diskusiju koju vodi Silvija Marchig. U završnom dijelu simpozija izlaganje održava Tanja Vrvilo, nakon čega slijedi promocija knjige Andreja Mirčeva The Poetics of Performance Diagrams (2024), uz razgovor koji moderira Nataša Govedić.

Simpozij obilježava 20 godina rada organizacije Sodaberg koreografski laboratorij te se nadovezuje na niz ranijih istraživačkih i izvedbenih formata. Organizacijski odbor simpozija čine Marjana Krajač i Andrej Mirčev.

Sva izlaganja održavaju se na hrvatskom jeziku, osim uvodnog keynote predavanja koje će biti na engleskom. Ulaz na sva događanja je slobodan.

Riječ je o plesnoj izvedbi koja “isprepliće sliku francuskog pjevača i drag umjetnika Michoua s poetskim promišljanjem dezorijentiranosti”, stoji u najavi. “Tijela na pozornici aktiviraju queer prostornost koja briše granicu između unutarnjeg i vanjskog svijeta, između apstrakcije i realnosti fikcije. Vodeći maštu u zbrku identiteta, koreografija otkriva kartografiju dislokacije zasićenu živopisnim teksturama objekata, gesta i riječi. Kolaps heteronormativnih struktura radikaliziran je kroz mogućnost mesa da se suprotstavi fiksnim koordinatama i izvede subjekt koji je nekako izvan mjesta.”

Dramaturgiju potpisuje Andrej Mirčev, vizualni identitet Nikoleta Mirčev, a glazbu Dušan Maksimovski. Predstava je nastala u koprodukciji umjetničke organizacije TRAFIK, teatra Moderna Danstatern Stockholm i SKH Stockholm University of the Arts.

Više informacija o predstavi i kupnji ulaznica možete potražiti ovdje.

“Mobilizirajući format i nasljeđe cabaret žanra, projekt Chez Michou isprepliće sliku francuskog pjevača i drag umjetnika Michua s poetskim promišljanjem dezorijentiranosti. Tijela na pozornici aktiviraju queer prostornost koja briše granicu između unutarnjeg i vanjskog svijeta, između apstrakcije i realnosti fikcije. Vodeći maštu u zbrku identiteta, koreografija otkriva kartografiju dislokacije zasićenu živopisnim teksturama objekata, gesta i riječi”, piše u najavnom tekstu.

Ulaznice se mogu kupiti online ili na blagajni ZPC-a od ponedjeljka do četvrtka od 16 do 20 sati te petkom i vikendom sat vremena prije početka predstave.

Više informacija o predstavi potražite ovdje.

Sanja Gergorić i Andrej Mirčev omogućit će vam da sva ta sabijena sjećanja proživite odjednom. Ona je kao četverogodišnje dijete svoje prve umjetničke korake ostvarila u Filodrammatici u okviru dječjeg zbora. On se ne sjeća svojih koraka, ali je u Filodrammaticu prvi put zašao 2008. na predstavu Tranzicijsko-fikcionalnog kazališta. Oboje su članovi Udruge Prostor Plus, a istražujući Filodrammaticu, zaključili su da njena „aura“ isijava tu neku gorko-slatku melankoliju post-baroknog subjekta koji pokušava ostvariti kontinuitet svog identiteta ali nekako stalno u tome ne uspijeva. Povlačeći paralele s muzikom, koja je udarila temelje karakteru zgrade, autori su taj istraživački projekt nazvali dissonanza sjećanje, aludirajući na disonantnu povijest, kao uostalom i sadašnjost zgrade, te disonancu dodatno apostrofirali i na razini izraza – koriste sjećanjē umjesto sjećanjā – uključivši u igru gramatičku nelogičnost, sraz, kleš.

Koristeći arhive i ‘kazivače’, oni su sjećanja Filodrammatice, i na nju, objedinili u audiografsku šetnju zgradom, ili, kako oni to nazivaju, peripatetički audioperformans. Impuls je bila Sanjina fotografija s pozornice tadašnjeg Doma JNA koja ih je povela do pitanja: kakva su tuđa sjećanja na Filodrammaticu? Uslijedio je sustavan i dugotrajan rad na prikupljanju arhiviranih informacija i snimanju (te montiranju) intervjua s komadićima sjećanja.

Dvadesetak takvih intervjua pretočeno je u sonične figure, koje u sklopu audiografske šetnje imaju funkciju da re-insceniraju identitete, fikciju i povijest Filodrammatice. Tretirajući memoriju pojedinaca koji se prisjećaju svojih susreta sa (z)gradom kao impuls za izvedbu, šetnjom se alegorijski kruži oko melankoličnog dešifriranja prošlosti i ‘traumatične’ anticipacije bezdomne budućnosti. 

Praktično to znači da će svaki od posjetitelja u ruke dobiti slušalice s četveroslojnim audio materijalom. Prvi je od slojeva glas koji je vodič, drugi su nasnimljena sjećanja kazivača, treći zvuk samog prostora a četvrti zvučne intervencije koje podvlače taj dojam iskoraka iz ovdje i sada. Kreće šetnja prostorom, dijelom kolektivna a dijelom individualna, tijekom koje je sve moguće, disonanca ponajviše”, stoji u najavi ove neobične šetnje. 

Ovo je poziv na ‘gusti sa šlagom’, na šetnju kroz vlastita i tuđa sjećanja velebnom zgradom na Korzu k.b. 28.

Ture se održavaju u srijedu, 7. rujna u 16 i 17 sati, potom u četvrtak, 8. rujna u 18 i 19 sati te u petak, 9. rujna ponovno u 18 i 19 sati. Broj mjesta ograničen je po turi na deset, a prijaviti se možete putem elektroničke pošte. U petak, nakon šetnje, na programu je koncert grupe Šumovi protiv valova. 

Izložba je rezultat kolektivnog umjetničkog projekta koji propituje mogućnost umjetnosti u javnom prijevozu. U prosincu 2015.godine u linijama riječkog gradskog autobusnog studentice Akademije primijenjenih umjetnosti izvele su niz umjetničkih akcija.

TransportArt je kolektivni umjetnički projekt koji propituje mogućnost umjetnosti u javnom prijevozu. TransportArt polazi od ideje oplemenjivanja javnog prijevoza suvremenom umjetnošću, ali na način koji neće biti isključivo estetski. Tako se izvedene umjetničke akcije bave odnosima privatnog i javnog, kao i problemima komunikacije i interpersonalne otuđenosti u suvremenom, tehnološkom svijetu. Sudionice projekta izvele su ga na način koji je pridobio simpatije putnika i obogatio njihovo iskustvo putovanja gradskim javnim prijevozom.

Projekt je financirao Studentski kulturni centar u Rijeci, a izvode ga studentice Ivona Maslak, Lucija Ukić,Nevena Živić, Elizabeta Močibob, Marga Božanić i Sanja Gergorić. Mentori projekta su Nikoleta Marković i Andrej Mirčev.

TransportArt, studentski umjetnički projekt koji propituje mogućnost umjetnosti u javnom prijevozu, održan je od 15. do 19. prosinca u linijama riječkog gradskog autobusnog prijevoza. U srijedu, 14. siječnja, u 19 sati u Malom salonu na izložbi će biti predstavljeni njihovi radovi. Sudionici projekta su Marga Božanić, Sanja Gergorić, Nikoleta Marković, Ivona Maslak, Andrej Mirčev, Elizabeta Močibob, Lucija Ukić i Nevena Živić. 

Izložbu pogledajte do 17. siječnja.

U sklopu projekta Refleks održat će se okrugli stol na temu Prostorne politike suvremenih umjetnosti, u Filodrammatici u srijedu, 12. ožujka, u 19 sati.

Na okruglom stolu sudjeluju Nikoleta Marković (BG), autorica projekta Elevator Art, Vesna Vuković (ZG), članica zagrebačkog kolektiva [BLOK] i urednica emisije Stvarnost prostora na Trećem programu Hrvatskog radija, Branka Ćurčić (NS), programska urednica Centra za nove medije Kuda.org u Novom Sadu, a moderator je Andrej Mirčev.

Okrugli stol na temu Prostorne politike suvremenih umjetnosti zamišljen je kao dijalog o (ne)mogućim i ambivalentnim intervencijama u komodificirane urbane konfiguracije/odnose. Ispitujući relacije između umjetničke, prostorne i participacijske prakse trebao bi osigurati analitičko-diskurzivni okvir kojim bi se fokusirao iskorak umjetnosti iz autonomne (depolitizirane) zone i njezino konzekventno postajanje političkim govorom.

Drugim riječima, produkcija umjetnosti sagledat će se u dinamici oprostorujućih aktivnosti kojima se istodobno proizvodi i specifičan prostor političkog iskustva. Shvaćen i tretiran kao medij, odnosno događaj koji zrcali društvene i ekonomske tenzije, prostor nije tek neutralna i objektivna kategorija opažanja, već (posebice u kontekstu globalizacije) rezultat različitih relacija, praksi i protokola, uvjetovanih u prvome redu proizvodnim, ideološkim i rodnim antagonizmima.

“Polazeći, stoga, od pretpostavke da postojeći društveni poredak upravo ove antagonizme nastoji potisnuti, prikriti ili naturalizirati, htjeli bismo u okviru okruglog stola preispitati one vrste spacijalnih praksi čiji cilj nije puka estetizacija javne sfere, već kritičko demaskiranje političkih hegemonija i artikuliranje umjetničkog djelovanja utemeljenog na disenzusu i afirmiranju heterogenih pozicija”, najava je tribine.

Riječka udruga za scenske umjetnosti Prostor Plus tijekom 2014. predstavit će suvremene izvedbene prakse kroz metode predavanja i radionica kojima je cilj senzibiliziranje javnosti za granične umjetničke prakse i njihovu problematiku.

Prvo je u nizu predavanje Andreja Mirčeva koje će biti održano 16. siječnja u 18 sati u Savezu udruga Molekula.

Predavanje problematizira taktike izvođenja kojima se destabiliziraju granice između privatnog, javnog i intimnog prostora. Takav interpretativni okvir osigurava razmatranje uloge tijela i tjelesnosti pri konstituiranju izvedbenog događaja kao akcije koja subvertira disciplinirajuće i normalizirajuće mehanizme urbanog poretka. Fokusirajući se na društvenu, ideološku i rodnu dimenziju izvedbenih praksi u javnom prostoru, argumentira se u prilog teze o imanentno političkom karakteru suvremenog performativnog djelovanja.

Potom, najavljena je radionica TransPortArt koja iskušava tezu da umjetnost u javnom prijevozu ili nije moguća ili nije umjetnost. Metoda kojom se pokušava afirmirati ili osporiti navedeno koristi se postupkom temeljne teorijsko-praktične analize i artikulacije nekoliko primjera iz suvremene izvedbene prakse. To potom postaje polazištem za osmišljavanje mogućih umjetničkih izvedbi u lokalnom kontekstu i gradskom javnom transportu s naglaskom na njegove geopolitičke specifičnosti. 

Radionica će biti održana 17, 18. i 19. siječnja, a zainteresirani se mogu prijaviti na adresu elektroničke pošte do 16. siječnja. Radionicu vode Nikoleta Marković i Andrej Mirčev.

Nikoleta Marković svoje djelovanje situira u liminalnom prostoru između suvremene umjetnosti, potencijalne nove publike i stvaratelja, istražujući sve one kompleksne međuodnose koje takva razmjena implicira. Njezini radovi su najčešće generirani testiranjem pozicija, uloga i odgovornosti umjetnika, na taj način tematizirajući svu dramu politike koja se odvija između individue i društva. Izlagala je na brojnim izložbama u zemlji inozemstvu. Autorica je nekoliko radova i projekata u javnom prostoru. Trenutno radi na izradi doktorske teze na FLU u Beogradu.

Andrej Mirčev diplomirao je filozofiju, povijest i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao dramaturg aktivno surađuje s brojnim koreografima, plesačima i redateljima. Pored prakse, Mirčev se bavi i teorijom, propitujući interferencije između izvedbenih i vizualnih umjetnosti. Zaposlen je kao docent na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, gdje predaje teatrološke kolegije iz suvremenih izvedbenih umjetnosti kao i kolegij Teorija prostora i oblikovanja. Doktorirao je 2011. na Freie Universitätu u Berlinu.

Projekt Decompress podržavaju Odjel za kulturu Grada Rijeke i Zaklada Kultura Nova.

Izvor: Prostor Plus / Fotografija: Mike Grauer Jr

Kao svojevrsni nastavak, tj. drugi dio trilogije koja problematizira konflikt između umjetnika i društvenih tabua, predstava Hermafroditi duše autora Žaka Valente performativno fokusira problem i diskurs  homofobije u suvremenom društvu. Predstava mapira problem homofobije u suvremenog društvu te je posvećena Dejanu Nebrigiću (1971-1999.), jednom od prvih LGBTQ aktivista na prostoru bivše Jugoslavije. 

Strukturirajući izvedbeni materijal na temelju biografije i djelovanja britanskog umjetnika Dereka Jarmana te gay aktivista Dejana Nebrigića, kreira se narativni okvir upisan i transformiran kroz afektivni fizikalitet izvođača. Biografsko-forenzički spisi sa suđenja ubojici Dejana Nebrigića dramaturški bivaju kontrapunktirani korpusu ideja Michela Foucaulta koji kruži oko relacije između seksualnosti, nasilja, moći i tjelesnosti. 

Različite politike tijela ovdje se mogu promatrati kao ona točka u kojoj se lomi reprezentacija, odnosno kao onaj diskurzivni učinak koji pokazuje u kojoj mjeri rodni identitet ne predstavlja nešto fiksirano i stabilno već ga treba tretirati kao proizvod različitih tehnologija zasnovanih u ponavljanju društveno-ideoloških matrica /Virðine/.  

Projekt Hermafroditi duše zamišljen je kao pokušaj senzibiliziranja javnosti povodom onih subjekata koji su marginalizirani, odnosno diskriminirani/ugroženi zbog svoje ”drugačijosti” i različitosti.

Premijera predstave Hermafroditi duše bit će održana u petak, 13. rujna, u Zagrebačkom plesnom centru s početkom u 20 sati. 

Reprizne izvedbe najavljene su za 14. i 15. rujna u isto vrijeme. 

Također, kuda.org bavi se pitanjima uloge prostora u suvremenim kulturnim i umjetničkim praksama i njegovom problematizacijom, kao i širim pitanjima planiranja suvremenog grada u kapitalističkim društvima i oblicima otpora istom, poput A(u)kcije, registra novosadskih prostora “između ličnih interesa i javnih potreba”. Uz problematiziranje pitanja što predstavlja infrastrukturu za suvremenu kulturnu i umjetničku produkciju, kuda.org sudjeluje u osiguranju uvjeta za odvijanje residency programa razmjene i boravka umjetnika u Akademie Schloss Solitude u Stuttgartu i u kuda.org u Novom Sadu, u suradnji sa Zavodom za kulturu Vojvodine.

Pored organiziranja predavanja, konferencija i radionica, kuda.org koncipira i uređuje izložbe i izdavački projekt kuda.read i u tome surađuje s brojnim institucijama kulture i izdavačkim kućama. Do sada je u okviru ovog projekta objavljeno više prijevoda i dvojezičnih publikacija iz polja umjetnosti, teorije umjetnosti, novih medija i specifičnog tretmana kulturnog nasljeđa.

Bitan dio rada kuda.org je i analiza društvenog, kulturnog i intelektualnog nasljeđa bivše Jugoslavije, Vojvodine i Novog Sada u periodu od 1950-ih do 1980-ih godina, kroz projekte Trajni čas umetnosti (Novosadska neo-avangarda 1960-ih i 1970-ih), Medijska ontologija i Političke prakse (post-) jugoslovenske umetnosti, koji se realiziraju kroz suradnju s brojnim kolektivima iz regije.

U nedjelju, 9. lipnja, u 19 sati u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, u okviru prezentacije prakse kuda.org, publici će biti predstavljen višegodišnji rad ove organizacije, kroz pokušaj zajedničkog detektiranja i problematiziranja paradigmatičnih mjesta, politike i refleksije takve i sličnih praksi u okviru suvremene umjetničke i kulturne produkcije. U razgovoru će sudjelovati članovi kuda.org Branka Ćurčić, Zoran Pantelić i Borka Stojić, a moderator je Andrej Mirčev. Ulaz je slobodan.

Izvor: MMSU