Susret na Tromeđi je serija fotografija koja prati tradicionalnu kulturnu manifestaciju Sijelo Tromeđe koja se odvija u selu Strmica više od pola stoljeća. “Manifestacija predstavlja prvenstveno narodne običaje hrvatskih Srba, ali i onih iz susjednih zemalja. Uz društva iz Srbije, Bosne i Hercegovine, a odnedavno i Slovenije koja izvode uglavnom folklorne koreografije, na Sijelu Tromeđe najčešće nastupaju društva iz obližnjih područja (Like, Bukovice, Banije). Na manifestaciji se izvodi mahom izvorni, vokalni i instrumentalni repertoar dinarskog kraja”, stoji u najavnom tekstu.

Kustosica izložbe, Ana Žanko, pojašnjava da u ciklusu fotografija Inie Herenčić geografske odrednice nisu u fokusu, nego ostaje zabilježena “ona druga tromeđa – tromeđa prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – koja se pretače i rastače u prizorima koji podjednako mogu biti sada i ovdje, a mogu biti i tamo i onda – prije ili poslije.“

Inia Herenčić suvremena je hrvatska fotografkinja i umjetničkoj i fotografskoj sceni već svima dobro poznato ime. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama, dobitnica je i nekih uvaženih nagrada, a iza nje su i dvije samostalne, studentske izložbe – Tu ništa ne raste samo od sebe (ispitna izložba na diplomskom studiju fotografije na Akademiji dramskih umjetnosti, 2022.) i diplomska izložba Mama, di sam? (2023.), koje su privukle značajnu pažnju šire javnosti.

Izložba se može posjetiti do 17. siječnja.

Više detalja pronađite ovdje.

Kustosica Ana Žanko, u predgovoru izložbe, piše: “…Svatko od nas ima potrebu detektirati ključna mjesta, presudne događaje prema kojima dalje slaže vremensku lentu svog postojanja, pritom zaboravljajući da je život ono što se događa između, naizgled nevažne sitnice koje posložene zajedno tvore mozaik nečijeg bivanja. U kontekstu rečenog, jedna od velikih, ako ne i najveća stvar u životu žene zasigurno jest majčinstvo i čitav koloplet promjena koje ono u život žene unosi. Od fizičkih, društvenih do emocionalnih promjena, iskustvo majčinstvo trajno determinira i nepovratno mijenja ženu. Matijaca iskustvo majčinstva transponira u fotografski narativ u kojem njen majčinski lik nije prisutan, detektiramo ga isključivo kroz odsutstvo, kao intuitivni osjećaj prisutne odsutnosti – majčinog lika nema na fotografijama, štoviše, u potpunosti je izuzet iz trenutka – ali osjećamo da je tu, da se upravo ona krije iza objektiva.”
Izložba “Life with boys” razigran je ciklus, dinamičan i prožet emocijama. Na Matijacinim fotografijama uhvaćeni cu trenutci stvarnog života koji će dokatnuti promatrače i podsjetiti da je ljepota i magičnost života upravo u sitnicama koje često nepravedno zanemarimo.

Ana Matijaca rođena je 1987. u Trogiru. Diplomirala je francuski jezik i književnost te lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je godinama i živjela, a 2015. se seli u Split. Fotografijom se počinje baviti sasvim slučajno 2017. godine, nakon rođenja dvojice sinova, a na nagovor supruga koji joj prepušta svoj stari Nikon (na čemu će mu biti vječno zahvalna). Mahom se bavi dokumentarnom obiteljskom fotografijom, a povremeno i street fotografijom pri čemu posebnu pozornost pridaje proučavanju dinamike svjetla i sjene, odnosa boja te kompozicije. Kao jednoj od finalistica američkog natjecanja Voice 2019. te 2020. godine tri su joj fotografije objavljene u časopisu Click magazine, a zatim i prikazane na skupnoj izložbi u Atlanti (Georgia). Isti ju je časopis uvrstio na popis 100 female photographers to watch in 2020. Splitskoj se publici imala čast predstaviti 2020. godine prvom samostalnom izložbom naziva Mediteran unplugged.

“Deformirani ljudski lik, s kojim se kiparica Dijana Šehić predstavlja na Fast Forwardu, degenerični je Nepoznati Netko, osamljen, izdvojen pojedinac, ali i univerzalni čovjek čije lice može pronaći svatko od nas zagleda li se dovoljno dugo u nemilosrdno ogledalo vlastitog postojanja. Izrađen je od metalne konstrukcije obložene kaširanim novinama. Smišljeno je prikazan s dvostrukim ekstremitetima i jedinstvenim trupom, na kojemu je umjetnica smjestila ljudsku glavu bez izrazitih facijalnih karakteristika. Povezana s preko 25 metara električnog kabla na struju, neprestano se rotira oko vlastite osi, u nemogućnosti da sagleda svijet, ili, iz obrnute vizure, nemogućnost, odnosno bolje rečeno, odbijanje svijeta da sagleda i spozna pojedinca. U trenutku kada je suvremeni čovjek razapet između onoga što želi, što može i što se od njega očekuje, sugestivnost umjetničkog rada gotovo je surovo eksplicitna. Ako je vjerovati definiciji, čovjek je misaono, društveno, duhovno i prirodno biće. Ali, da li je današnji čovjek slobodno biće? Nije li naše poimanje slobode kao zajamčene demokracije i ustavnih prava banaliziranje tog mitološkog pojma? I da li je sloboda, kao mrtvo slovo na papiru, kanibalistički pojela samu sebe pri svakom pokušaju konkretne realizacije? Ljudski san o slobodi izjalovio se već u začetku, kada je u rajskom vrtu Eva posegla za jabukom. Praotac i pramajka spoznali da je ekvivalent slobode – granica. Kako bi naglasila ljudsku zatočenost i ograničenost, umjetnica lik omata električnim kabelom, što pobuđuje konotacije na tehnološki zarobljenog modernog čovjeka, koji se gubi u svijetu virtualnih društvenih mreža, serviranih i filtriranih informacija. Time se logično postavlja pitanje, koliko je modernitet i tehnološki napredak koristio svakome od nas? Trebamo li se plašiti da će jednoga dana svijet osobnih računala i robota postati dostatan sam sebi, da će nadići svojega stvoritelja? Slika svijeta u kojem tehnološke naprave koriste ljude umjesto ljudi njih pomalo je apokaliptična, ali da li je u potpunosti irealna? Sve su to pitanja koja umjetnica postavlja ovim radom”, najava je izložbe.

Dijana Šehić (1987, Trogir) završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu. Trenutno je studentica druge godina diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Provela je semestar u Aachenu. Izlagala je na studentskim izložbama u Düsseldorfu i Frankfurtu.

Ana Žanko (1993, Split) završila je Ekonomsko-birotehničku školu u Splitu. Trenutno je studentica prve godine diplomskog studija hrvatskog jezika i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu.

Izložbeni program pod nazivom Utorkom u Galeriji – Fast forward pokrenut je 2012. Riječ je o svojevrsnoj suradničkoj platformi osmišljenoj s ciljem poticanja suradnje među najmlađim akterima splitske umjetničke scene. Putem jednodnevnih izložaba javnosti se predstavljaju  studenti i studentice završnih godina na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Kustoske poslove, pomoć u koncipiranju i realizaciji izložaba preuzimaju studenti i studentice povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu. U radu im mentorsku potporu daju njihovi profesori, a Galerija umjetnina im na raspolaganje stavila prostorne, tehničke i stručne resurse. Studentima srodnih fakulteta pružena je prigoda da na konkretnom poslu surađuju i da se na praktičan način upoznaju s muzejsko-galerijskim radom.