Barba izložbom u MSU predstavlja izbor skulpturnih filmskih instalacija te konceptualnih istraživanja “koja ispituju povijesnu građu, osobne priče te osjetilno iskustvo filma i zvuka često snimanjem prirodnih krajolika i promjena u okolišu uzrokovanih ljudskim djelovanjem”, stoji u tekstu najave. Krajolik zauzima središnje mjesto u Barbinim filmovima. Korištenjem performativne prezentacije kao narativnog alata, Barba propituje “nestabilnost znanja, mitova i znanstvenih eksperimenata.”

Kako stoji u najavnom tekstu, “prirodni krajolici i ljudsko djelovanje predstavljaju provodne teme Barbinih filmova, djelujući istovremeno kao posrednici u mapiranju političkih i kulturnih promjena u društvu. Korištenjem osnovnih elemenata filmskog medija – projektora, platna i filmske vrpce – Barba istražuje teorijske i apstraktne uvjete prostora i vremena stvarajući djela koja analiziraju sudonos svjetlosti i zvuka”.

Kustoski tim izložbe čine Morana Matković (MSU), Marina Kožul, Nika Petković, Tena Trstenjak (25 FPS) i Studio Rosa Barba.

Više detalja o izložbi koju možete posjetiti do 9. studenog, pronađite ovdje.

Radi se o prostornoj audiovizualnoj instalaciji koja se sastoji od dva djela. Prvi dio je fizički smješten u prostoru, a to je zemljani humak po kojemu su rasuti novčići s motivima kukaca. S vremenom iz novčića proklijava u njih utisnuto sjeme. Drugi dio je zvučna i video instalacija pod nazivom Simfonija kukaca, koja zvukove različitih kukaca transformira u zvukove slične mehaničkim.

U tom pogledu, Servis klime iz naslova izložbe odnosi se “na vitalnost kukaca u klimatskom životu Zemlje. Njihovu nevidljivu, ali dragocjenom radu dugujemo uvjete zbog kojih opstajemo na ovom planetu”, pojašnjava najavni tekst.

Kustosica izložbe, Stephanie Peršić piše u predgovoru: “Plemeniti metali, u razmjenskom smislu, sadrže najvišu vrijednost od pamtivijeka. Kukci su, s druge strane, nekoć bili čašćeni kao božanska utjelovljenja, dok su danas pretežno ‘tragovi na potplatu cipele’. Povezivanjem antipoda stvorena je snažna sugestija vrijednosti koje se mijenjaju ovisno o društvu i njegovim silnicama.”

Izložba se može posjetiti do 1. listopada. Više detalja pronađite ovdje.

Site-specific trokanalna audio instalacija nastala je iz umjetničinog istraživanja Beckettove knjige Novele i tekstovi nizašto, u kojem se tekst kroz zvuk pretače u prostorni doživljaj.

Izabrane dijelove Beckettova teksta izvode Valentina Lončarić, Nika Ivančić i Jurica Marčec. Njihovi glasovi u šaptu, u specifičnom ritmu i intonaciji, povremeno ispunjavaju prostor knjižnice, čineći da tekst postane prisutan u vremenu i prostoru te se pretvori u novu vrstu izvedbe.

Kako piše Patrik Gregurec u predgovoru izložbe:

“Mi se samo igramo.
Mi smo zajedno i drugdje kao ježevi koji se u hladnoj noći približavaju jedni drugima, žele se zagrijati, ali ne mogu se grijati tijelima jer će se probiti oštrim bodljama.
Ali što je najgore što se može dogoditi? Uvijek se pitam kako je to tamo, ali uvijek sam drugdje. Ali mogu misliti o tamo, hvala toj misli, to znači da sva ta drugdje mogu postati tamo ako riskiramo probijanje kože kao ježevi kojima je toplo.
(…)
… kao da sam sve bliže tamo, bliže tamo kroz sve opne iz drugdje preko zraka, preko jezika vibriram tamo gdje me možeš vidjeti uhom i čuti okom tamo tamo tamo tamo…
Vidimo se tamo.”

Izložbu čini pet slika većih dimenzija koje je Anić izradio koristeći se bojom za beton na žutici. Na platnu su vidljivi umjetnikovi otisci u obliku simetričnih i asimetričnih elemenata kompozicije, a materijali su prikazani sirovo kako bi finalni rezultat bio upotpunjen s arhitekturom galerijskog prostora. U ovoj seriji radova, naglasak je stavljen na skrivanje i otkrivanje galerijskog ambijenta, pri čemu umjetnik analizira kako galerijski prostor utječe na publiku.

Kako stoji u tekstu kustosice Matee Čurčinac: “Umjetnik nadilazi tradicionalne granice platna uključujući prostor, svjetlo i vrijeme koji uvelike utječu na dojam kod publike na način na koji je to činio Lucio Fontana. Razvedeni izložbeni prostori mogu stvoriti osjećaj slobode te potaknuti publiku na dublje proučavanje izložbenih djela, dok skučeni prostori mogu izazvati suprotni učinak stvarajući osjećaj klaustrofobije i nelagode.”

Filip Anić je rođen je 2001. godine u Osijeku. 2020. godine upisuje Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje trenutno pohađa magistarski studij Vizualne umjetnosti. Od 2023. kustos ciklusa izložbi Stojim na leđima divova. Iste godine dobiva priznanje Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku za predanost i doprinos u području vizualnih umjetnosti. Do sada je izlagao na samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj, Kaliforniji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Italiji.

“Riječ moth s engleskog na hrvatski jezik prevodi se kao moljac, a označava kukca nametnika koji grickanjem uništava tkaninu, no isto tako označava i noćnog leptira. Upravo s tom dualnosti značenja riječi autorica se poigrava u ovoj izložbi, promatrajući međuodnos dva lika – Moth (noćni lepir) i Moljac”, stoji u popratnom tekstu.

Lik noćnog leptira autorici služi kao metafora za snagu, otpornost, kreativnost i perfekcionizam. “Noćnog leptira privlači svjetlost do mjere da ponekad potpuno izgara te se dovodi do samodestrukcije iz koje ciklički raste kako bi zatim ponovno izgorio. ‘Moljac”, s druge strane, prikazan kroz video rad, opisuje skrivene dijelove i emocije koje su prisutne jedino kada vlada potpuna osamljenost. Suočavanjem sa skrivenim dijelovima sebe te dubokim poniranjem u osjećaj srama, izrugivanje, nesigurnost, tjeskobu i depresiju, video rad na humorističan, jeziv i pomalo groteskan način kontrira liku noćnog leptira”, stoji u najavi.

Nataša Devčić (1998.) diplomirala je na grafičkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te je završila osnovnu i srednju glazbenu školu na GU Elly Bašić. Umjetničkim stvaralaštvom proučava temu osobnog rasta i životnih promjena kroz video radove, animaciju, digitalnu grafiku, crtež i zvuk. Izlagala je na šest samostalnih izložbi te na brojnim grupnim izložbama. Zajedno s Dalijom Stanić, 2022. osnovala je i vodi nezavisnu Galeriju Polica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, o kojoj više možete doznati ovdje.

Više o izložbi pročitajte na poveznici.

Rad je proizišao iz nekoliko istraživanja usmjerenih na akustičke specifičnosti instrumenata, vokalnih rezonanci, ritualne glazbe i žanrova popur jazz, eksperimentalne, drone i ambijentalne glazbe. Zvučni performans Od zraka / Of Air sastoji se od više elemenata, a u popratnom tekstu stoje “puhači instrumenti (flauta), ljudski glas, proširene tehnike sviranja, ritmički uzorci inspiriranim biološkim ritmovima, reverberacija, jeka i odgođenom zvuku kao skulpturalnoj karakteristici”.

Andro Giunio je grafički dizajner, docent na odsjeku Medijskog dizajna Sveučilišta Sjever u Koprivnici i umjetnik. U umjetničkoj praksi bavi se glazbom i zvučnim performansom, samostalno i u kolaborativnim projektima sa umjetnicima iz područja novomedijske umjetnosti, glazbe i suvremenog plesa. 

Više detalja o izložbi možete pronaći ovdje.

Izložba, prema riječima organizatorica, u teme kulturnog identiteta, dinamike urbanog područja, transformacije grada i retroaktivnih promjena sebe i sjećanja zadire predstavljajući ih kroz ambijentalnu instalaciju u kojoj spaja zvuk, video i fotografiju s elementima gradnje kakvi se mogu vidjeti na ulicama današnje Albanije.

Izložba je na adresi Plančićeva 2 otvorena do 18. kolovoza.

Više o konceptu i umjetnici možete saznati na poveznici, a audio vodstvo poslušajte u našoj rubrici podcast.

U kreativnom hub-u Prostor, u organizaciji Platforme “Culture Hub Croatia” od 1. srpnja do 18. kolovoza može se pogledati izložba albanske vizualne umjetnice i fotografkinje Gerte Xhaferaj: 16′.

Gerta Xhaferaj završila je studij arhitekture u Tirani, a trenutno pohađa magistarski studij likovnih umjetnosti na FHNW Sveučilištu za umjetnost i dizajn u Baselu. U svome radu, vođena dokumentarističkim metodama, bavi se temama kulturnog identiteta, dinamikom urbanog krajolika, transformacijama grada i retroaktivnim promjenama sebe i sjećanja.

Izložba 16’ zadire u te teme predstavljajući ih kroz ambijentalnu instalaciju koja se sastoji od video rada 16’ i serije fotografija Aesthetic Abortion. Serija se bavi estetskim naslijeđem periferije glavnog grada Albanije, Tirane, bilježeći vizualni identitet jedne zone i istovremeno oplakujući nasilje koje je iz temelja promijenilo karakter tog mjesta. Video rad 16’ istražuje estetsku i političku relevantnost kuće koja se ruši i duboko filozofsko značenje prožeto pojmom doma. Prikazuje kuću koja je građena 30 godina, a bila srušena za 16 minuta, i propituje što neko prebivalište uistinu predstavlja, dok promišlja o njegovoj dubokoj isprepletenosti sa sjećanjem i strukturama pripadanja. (iz predgovora izložbe)

Izložba u Plančićevoj 2, kroz koju nas je provela sama autorica, može se pogledati do 18. kolovoza svakim radnim danom od 10 do 19 sati.

Snimila: Maja Feher
Montirala i pripremila: Kristina Tešija
Fotografije: Gerta Xhaferaj
Vizual: Klasja Habjan