Hrvatski video umjetnik Alen Floričić 2. rujna sudjeluje u razgovoru sa Sabinom Salamon, kustosicom Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (MMSU), na događaju Videospritz u sklopu projekta Trieste Contemporanea u Studiju Tommaseo. Razgovorom će se predstaviti Floričićeva izložba Video 1998 – 2016 koja ostaje otvorena do 8. rujna. Inicijativa je realizirana u suradnji s MMSU-om koji je Floričićeve izložbe organizirao već u Rijeci i Galeriji ŠKUC u Ljubljani, te će tršćanska izložba biti treća po redu. U Studiju Tomaseu predstavit će se jedna velika projekcija Untitled No. 02/05, 2005.

“Od početka bavljenja video umjetnošću kasnih devedesetih, Floričić koristi namjerno simplificiran video jezik. Radovi traju samo nekoliko minuta, prikazuju samo jedan lik – autora samog. Uglavnom se sastoje od jedne scene (glavni lik sjedi u prostoriji) ili jedne radnje (protagonist izlazi iz mora), koja se neprekidno ponavlja, bez početka ili kraja. Utisak je intenzivan. Gledatelj je uključen u ritam ponavljanja – namijenjenih uzrokovanju nelagode, diviziji i fragmentaciji sebe, disfunkciji komunikacije – elektronička vibracija slike, nedostatak narativa i linearne strukture. Benevolentni humor koji se javlja kao posljedica smiješnih mimika, vodi nas duboko u skloništa podsvijesti, u neklasificirane aspekte ljudskog bića, pronalazeći odraz u činjenici da Floričić izbjegava opise, naslove i implikacije sadržaja. Sve snimke su bez naslova, obilježene rednim brojem i godinom nastanka”, piše kustosica Salamon. 

Alen Floričić diplomirao je na Sveučilištu u Rijeci, a magistrirao na Videu i novim medijima na Akademiji umjetnosti i dizajna u Ljubljani. Od 2008. do 2013. godine radio je kako asistent profesora na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a sada je profesor u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Puli. Održao je brojne izložbe, uključujući predstavljanje na grupnim izložbama na MoMA PS1 u New Yorku, Kunsthalle Bethanien u Berlinu i Renaissance Society u Chicagu. Godine 2005. predstavljao je Hrvatsku na 51. Bijenalu suvremene umjetnosti u Veneciji.

Studio Tommaseo dio je projekta Trieste Contemporanea – Dialoghi con l’arte dell’Europa centro orientale, koji ima ulogu stvaranja mosta između suvremene umjetnosti i kulture Zapadne Europe, zemalja Istočne Europe i zemalja Mediteranskog područja. Predstavljanje međunarodne video umjetnosti u sklopu projekta tradicionalno se odvija već više od deset godina.

The exhibition – Alen Floričić: Video 1998 – 2015 – at the Rijeka MMSU is the first in a series of exhibitions to be hosted here and abroad throughout 2016. The aim is to present the artist not just locally but also internationally; after Rijeka, the exhibition will be shown in Ljubljana’s ŠKUC Gallery (Slovenia) and Trieste Contemporanea (Italy). The exhibition catalogue is envisaged in the same way; it is going to cover the three exhibition locations, along with reviews of several curators and art theorists. The catalogue is to be published before summer.                                                

From the very beginning of the artist’s engagement in video, in the late 1990s, we have witnessed the authentic language of simple forms, usually lasting only few minutes, featuring only one character – the author himself. The video mostly consists of a single scene (sitting in the room) or a single action (coming out of the sea), endlessly repeated, impossible to retell. Nevertheless, the experience is always intense, for the observer is affected by the rhythm of the repetitions, the vibrations of the electronic image, the absence of narration and linear structure. Floričić strips the video of its documentary qualities, enabling the observers to consciously think about what they see. Immersed in Floričić’s video, the observers experience a whirl of emotions, of apprehension, humour and confusedness. They pass through the parts of their inner beings that are not for showing, through the states that we try to overcome in order to meet the standards of normalcy. A benevolent humour permeates these works, too, emerging as a side effect of funny gags (rising and falling on the screen in the 2005 series). Sidestepping the current trends and pretentiousness, Floričić’s artwork takes us deep into the shelters of the subconscious, into the unidentified aspects of the human. This is confirmed by the author’s avoidance of descriptions, titles and the related implications of content: these are all Untitled videos, indexed by ordinal numbers and the years of creation. Throughout the above stated period of production, with introducing some new chapters, Floričić continued to develop his themes. These include, for instance, repetitions as the cause of discomfort, the motif of doppelgänger and broken “self”, dysfunction of communication.

Alen Floričić graduated in Fine Arts from the Rijeka Faculty of Education, Sculpture Department, under the mentorship of the professor Žarko Violić. He earned his master’s degree in Video and New Media at the Ljubljana Academy of Fine Arts and Design. Floričić currently works as an art teacher at the High School of Applied Arts and Design in Pula. He also worked as a part-time associate at the Rijeka Academy of Applied Arts from 2008 to 2013. He participated in group exhibitions, for example, at MoMA PS1 in New York, Kunsthalle Bethanien in Berlin and Renaissance Society in Chicago, among others. He was on the Croatian representatives at the 51st Biennial of Contemporary Art in Venice in 2005.  

Alen Floričić: Video 1998 – 2015, curated by Sabina Salamon, is open in the Museum of Modern and Contemporary Art (MMSU) in Rijeka until November 22nd. 

“S obzirom da je riječ o umjetniku srednje generacije, razlog retrospektivi nalazimo u pravovremenoj aktualizaciji i promociji konzistentnog umjetničkog opusa koji predstavlja hrvatsku suvremenu video produkciju. Predstavljajući trinaest radova, izložbom namjeravamo potvrditi njegovu autorsku poziciju – detektirati zaokrete i konstante, posložiti tematske sklopove unutar petnaest godina stvaranja. Izložba u MMSU prva je u nizu, prije odlaska u galerije ŠKUC u Ljubljani i Trieste Contemporanea u Trstu, s namjerom da se umjetnika predstavi inozemnoj publici. Katalog će objediniti sva tri mjesta izlaganja uz valorizaciju rada nekoliko kustosa i teoretičara.  

Zagledani u Floričićev video, prolazimo kroz iskustvo uskomešanih osjećaja uznemirenosti, humora i zbunjenosti. Kroz nešto što je dio naše nutrine, a nije za pokazivanje, stanja koja nastojimo prevladati kako bismo ispunili normative normalnosti. Kroz radove se provlači i dobroćudni humor, kao usputni efekt začudnih gegova koji se odvijaju u mehaničkom, neprestanom ponavljaju. Zaobilazeći pretrenirane retorike, angažmane, floskule i pretencioznosti, Floričićevi radovi nas odvode u skrovišta podsvijesti, onom ljudskom koje je teško imenovati. Zbog toga radove izbjegava opisivati ili dozvati njihov sadržaj naslovima; svi su Bez naziva, indeksirani rednim brojem i godinom nastanka. Izložba pokazuje da je tijekom naznačenog perioda stvaranja (1998.-2015.), uz otvaranje novih poglavlja, produbljivao započete teme od kojih izdvajamo: načelo ponavljanja, motiv dvojnika i raspuknutog sebstva te disfunkcionalnost komunikacije. 

Zbog potrebe za doživljajem cjeline i ‘uprizorenjem’ video radova u prostoru, izložba obuhvaća trinaest radova postavljenih po ključu tematske srodnosti, a ne kronološkog slijeda. 

Diplomirao Likovne umjetnosti, smjer kiparstva na Pedagoškom fakultetu u Rijeci kod prof. Žarka Violića. Magistrirao na odsjeku Videa i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Radi kao profesor u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli. Od 2008. – 2013. radio je kao vanjski suradnik na kolegiju Novih medija na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Od skupnih izložbi izdvajamo: Centar za suvremenu umjetnost PS1 u New Yorku, Kunsthalle Bethanien u Berlinu i Rennaisance society u Chicagu. Bio je jedan od predstavnika Hrvatske na 51. Biennalu suvremene umjetnosti u Veneciji 2005.godine”, stoji u najavi izložbe.

Vodstva kroz izložbu zakazana su za 4. i 11. studenog u 18 sati, a izložba ostaje otvorena do 22. studenog. 

Razumijevanje se u pitanjima humora s druge strane ukazuje kao ključni moment koji potiče na razmišljanje o relacijama lokalnih i globalnih kodiranja smiješnoga, kao i o odnosima njegovih profanih, popularnih oblika s onim edukacijski zahtjevnijim, višim izričajima što je opet, uvijek u zavisnosi od kulturoloških matrica (političkih, psiholoških, tehnoloških) unutar kojih se humorni sadržaji formuliraju.