Publikacija je dio projekta Ples do nove zore, odnosno istoimenog teorijsko-umjetničkog istraživanja, u kojem su, uz Dragosavljević, sudjelovali još i Marijana Cvetković, Bojan Đorđev, Siniša Ilić i Igor Koruga. Kako stoji u službenim najavama, istraživanje je “pokrenuto nerazrešenim pitanjima o tome šta danas spada u našu, lokalnu istoriju plesa i kako su određene figure prisutne u istoriji (i istoriografiji) predstavljene u savremenom diskursu: da li kao pokretači angažovanog delovanja kroz ples, koreografiju, kulturno-politički angažman, ili kao figure iz senke koje samo povremeno izvlačimo da bismo njima ukrasili svoju pasivnost i mirenje sa opresijom”. Ovakav fokus, navode, usmjerio je istraživački tim “na period pred, za vreme i nakon Drugog svetskog rata kada su životi ljudi, pa tako i umetnika, u društvenim i političkim krizama dovođeni na samu ivicu izbora između dobra i zla”. Smatrajući da je riječ o nanovo aktualnoj dilemi, “istraživanje prati istorijske trenutke i ličnosti značajne za borbu protiv buržoaske ideje umetnosti, sa posebnim fokusom na ples i izvođačke umetnosti. Ulogu i poziciju plesa razumemo kao metaforu društva koje se neprekidno kreće između oblikovanja pojedinca i uređenog kolektiva tj. društva kao celine, proizvodeći kritičko mišljenje koje se očitava i u politikama tela (individiualnog ili kolektivnog)”. Radovi nastali u okviru istraživačkog procesa obuhvaćaju različite medije, od izvedbenih instalacija, preko plesnih izvedbi, performansa, izložbe, videa i publikacije, koji uspostavljaju dijalošku cjelinu posvećenu umjetnosti kao emancipatornoj praksi.

Kroz tekst i autoričine ilustracije, nastale prema fotografijama Žorža Skrigina, Peteka i drugih, Dragosavljevićina publikacija Ples, publika, pejzaž bavi se presijecanjem povijesti revolucije i plesa, a kao središnju točku uzima upravo Brininu izvedbu pred borcima Rapske brigade. Osim Brine, protagonisti izdanja su i Maga Magazinović, Lujo Davičo, Mira Sanjina, kao i Skrigin, koji je i sam bio baletnim umjetnikom. Dragosavljevićin jasan, zbog jednostavnih, a efektnih ilustracija još pristupačniji narativ, dopunjen je ekskursima o međunarodnoj povijesti modernog plesa, čime jugoslovenska nit njegovog razvoja dobiva i koristan minimalni kontekst. Komunikativnost izdanja čini ga primjerenim i mlađoj publici te odražava njegovu eksplicitnu politiku, kao i politiku čitavog projekta kojeg je dio – težnju za deelitizacijom i demokratizacijom kulture i umjetnosti, čiju emancipatornu jezgru s pravom pronalazi u partizanskoj kulturi i umjetnosti.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izložba u Muzeju grada Skoplja sastoji se od instalacije Sloboda vodi narod! (predstavljena u Prima centru u Berlinu u listopadu 2011. godine), Tri laka komada, prijedlog za operu u tri čina (Centar za kulturu u Bitolju, prosinac 2012.), te rad I’m a romantic. I claim there’s no real revolution without free love, inspiriran filmom WR Misterije organizma Dušana Makavejeva (akcija u javnom prostoru u okviru projekta Utopije – distopije kolektiva Kooperacija, travanj 2013).

Jovanovski izložbom zaokružuje dvogodišnju suradnju s VKV radnicima projekta Skoplje 2014, a kao posebna cjelina predstavljen je rad realiziran s članovima ljevičarske organizacije Solidarnost. “Kako to da se VKV radnici za električarske poslove zanimaju za proces produkcije umjetnosti? Zar nisu to amateri čije je mjesto u institucionalnom galerijskom prostoru najmanje?”, neka su od pitanja koja postavlja Jovanovski, predlažući kao odgovor tekst Radikalan amaterizam sociologa i teoretičara kulture Alda Milohniča iz Ljubljane, objavljen u okviru projekta kolektivnog samoobrazovanja u umjetnosti i kulturi Raškolovano znanje Teorije koja hoda (TkH) iz Beograda i skopskog Kontrapunkta.

U slučaju sve tri cjeline, umjetnici “amateri”, radnici “amateri” i aktivisti “amateri” postaju objekt, predmet velike slike dominantnih pozicija moći, odnosno paradigma u procesu definiranja građanskih sloboda u aktualnom neoliberalnom sistemu. “Zar njihove ideje zavise samo od njihove materijalne situacije? Ili je, pak, obrnuto?”, pita Jovanovski dodajući da “amaterizam” dozvoljava radnicima da sanjaju i vide svoj san kao krajnji politički čin. 

Filip Jovanovski (1979), vizualni umjetnik i građanski aktivist, diplomirao je 2010. na Arhitektonskom fakultetu u Skoplju, a magistrirao 2012. na Fakultetu likovnih umjetnosti, na odsjeku za slikarstvo. Sudjelovao je u nizu grupnih izložbi. U svom radu Jovanovski istražuje granice između različitih medija i njihove interdisciplinarne veze (teatar, video, film i prostorne instalacije). Od 2007. umjetnički je direktor festivala AKTO u Bitolju, kao i član i jedan od osnivača inicijative Kooperacija (2012) za nove likovne tendencije u suvremenoj kulturi, aktivističke organizacije Ploštad Sloboda (2010), kao i asocijacije nezavisne kulturne scene Jadro (2012) i građanske inicijative GO sakam GTC (2013). 

Izložba je otvorena od 11. do 25. travnja.

M.M. / seecult.org

Cilj kojem tekstovi okupljeni u časopisu teže, pokušaj je sagledavanja političnost performansa kao aspekta te umjetničke prakse koji se odnosi na načine na koje ona djeluje i intervenira u javnoj sferi, u vezi s raspravama i sukobima oko sljedećih pitanja: subjekata i objekata koji u njoj sudjeluju; raspodjele mjesta i moći među njima, kao i ideoloških diskursa koji oblikuju zajednički simbolički i osjetilni poredak društva, a koji utječe na njegove materijalne strukture i podjele. Novi broj TkH-a u službi je poticanja kritičkog i analitičkog promišljanja jedne široke i složene mreže političnosti, kao aspekta koji odlikuje baš svaki performans – bio on navodno političan ili apolitičan, transformativan ili pokoran, rezistentan ili saučesnički – kao društveni događaj koji se odvija u javnoj sferi. 

Časopis TkH izlazi i na engleskom jeziku. Devetnaesti broj, kao i prethodne brojeve, možete pronaći ovdje.

Izvor: TkH

Povodom izlaska dviju novih knjiga Instituta za međunarodne odnose u ediciji mreže Culturelink naslova Cultural Identity Politics in the (Post-)Transitional Societies i Networks: The Evolving Aspects of Culture in the 21st Century, u petak, 18. studenog u 12 sati u Muzeju Mimara bit će održan Kulturni forum o mrežama, identitetima i interkulturnom dijalogu.

Zbornik Cultural Identity Politics in the (Post-)Transitional Societies urednika Alde Milohnića i Nade Švob-Đokić donosi referate s konferencije Questioning Transitional Dynamics in Redefining Cultural Identities in Southeastern Europe. Projekt su u suradnji realizirali Mirovni inštitut iz Ljubljane, Institut za međunarodne odnose iz Zagreba, Univerzitet umetnosti iz Beograda te Odjel za društvenu i ekonomsku povijest Sveučilišta u Beču. U objavljenim radovima analiziraju se procesi redefiniranja kulturnih identiteta kao značajnog sastavnog dijela tranzicijskih procesa u Jugoistočnoj Evropi. Prva grupa tekstova posvećena je povijesti, memorijama i nacionalnim identitetima, središnji dio bavi se komunikacijom, medijima i kulturnim identitetima, dok treća cjelina tematizira kulturnu produktivnost, kreativnost i labilne identitete. Zbornik daje pregled kulturnih promjena koje obuhvaćaju mijenjanje kulturnih vrijednosti, modernizaciju kulturnih praksi i kulturnih identiteta te povećanju kulturne proizvodnje u kontekstu evropeizacijskih procesa. Zbornik je moguće besplatno preuzeti na istaknutom linku.

Publikacija Networks: The Evolving Aspects of Culture in the 21st Century koju je uredila Biserka Cvjetičanin, zbornik je radova u kojem trideset stručnjaka iz svih regija svijeta raspravlja o perspektivama umrežavanja u kulturi i utjecaju mreža na razvoj u 21. stoljeću. Njihova analiza odnosa kulturnih mreža i kulturnih politika pokazuje da kulturne politike još uvijek zanemaruju ulogu mreža u održivom razvoju. Važnost redefiniranja kulturnih politika s obzirom na konvergencijske kulture, digitalno okruženje i međuovisnost ekonomskih, političkih i društvenih promjena, istaknuta je u nizu priloga u knjizi. Unutar tekstova razmatrani su učinci inovativnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija i digitalne kulture na dinamiku razvoja i promjene s kojima se suočavaju umjetničke institucije te uloga mreža u mobilnosti umjetnika. Procesi koji se odvijaju u suvremenom svijetu, od umrežavanja kultura u osamdesetim godinama prošlog stoljeća do umreženih kultura u ovom stoljeću, obuhvaćaju cirkulaciju različitih ideja i vrijednosti putem kojih se ostvaruju novi načini razmjene znanja i iskustava iz različitih kultura, kao i različiti oblici participacije i stvaralaštva. Sve snažnije međunarodne migracije i mobilnost ljudi te ubrzani razvoj digitalnih tehnologija, vode intenzivnoj interkulturnoj komunikaciji koja potiče i nove oblike kulturne raznolikosti. Stoga su pitanja o revalorizaciji mreža, postmrežnoj situaciji i umreženim identitetima koja se postavljaju u ovom zborniku radova, od krucijalne važnosti za kulturni razvoj u 21. stoljeću na globalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Zbornik možete besplatno preuzeti na ovom linku.

Imajući teme publikacija u vidu, rasprava na ovom Kulturnom forumu bit će usmjerena prema analizi promjena u sferi kulture posttranzicijskih društava, interkulturnoj komunikaciji i kulturnoj suradnji. Kako napominju organizatori, ove teme valja sagledavati u kontekstu intenzivne međunarodne mobilnosti, ubrzanog širenja digitalnih tehnologija, globalnih utjecaja i kulturnih identifikacija na nacionalnim i regionalnim razinama.

Uvodničari su recenzenti Vjeran Katunarić, profesor na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, Žarko Paić, profesor Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, i François de Bernard, predsjednik francuskog udruženja GERM za istraživanja globalizacije u Parizu.  

Forum se održava na hrvatskom jeziku, dok će izlaganje Francoisa de Bernarda biti konsekutivno prevođeno s francuskog. Budući da je rasprava na forumu otvorena svim zainteresiranima, sudjelovanje nije potrebno najaviti.

Izvor: Culturelink / IMO

Uz predgovor i izvještaj s konferencije, knjiga je podijeljena u tri glavna poglavlja: Histories, Memories and National Identities, Communication, Media and Cultural Identities te Productivity, Creativity and Unstable Identities. Poglavlja povezuju povijesnu perspektivu politika identiteta u Jugoistočnoj Evropi kako bi razradili pitanje nacionalnie kulturne identifikacije kroz komunikaciju, medije i kulturne identitete te ukazala na utjecaj sadašnje kulturne i umjetničke produktivnost i kreativnost na nestabilne, individualizirane identitete u regiji. Nacionalna i kolektiva identifikacija tipična za početnu fazu tranzicije od socijalizma u kapitalizam gradi podlogu posttranzicijskoj perspektivi globalizacije i otvorenosti kulturne komunikacije koja je izražena u nestalnim identitetima sklonim brzoj promjeni.

Knjigu u pdf formatu možete preuzeti ovdje.

Izvor: Culturelink