Poslovni model kojeg je Morone uspostavila usmjeren je prema određivanju vrijednosti pojedinca u odnosu na društvo i na podatke koje svakodnevno proizvodi. Time umjetnica zalazi u dugu tradiciju subverzivne afirmacije, koristeći radikalnu ironiju kako bi snažno i jasno prevela načine djelovanja ekstremnog kapitalizma, ekonomskog sustava u kojem svi danas živimo, ali kojeg samo neki od nas razumiju i koriste njegove prednosti.

Uviđajući kako smo u dobu društvenih mreža i rudarenja podataka svi mi zapravo “informacijski robovi” koji korporacijama besplatno pružamo naše podatke, Morone subverzijom uzdrmava taj mehanizam na način da vlastitom preobrazbom u korporaciju ostvaruje pravo na zaštitu i stvaranje profita od vlastitih podataka. Ako je iskorištavanje neizbježno, zašto ne iskorištavati samu sebe?

Posjetitelji izložbe imaju priliku upoznati se s proizvodima tvrtke koji se temelje na prošlim iskustvima, trenutnim sposobnostima, budućim potencijalom i podacima iz životne svakodnevice Jennifer Lyn Morone. Jedan od proizvoda je aplikacija Database of ME ili DOME (u prijevodu Baza podataka o MENI), koja prikuplja i pohranjuje sve podatke koje Morone stvara (lokacija, otkucaji srca, aktivnost pretraživanja na internetu, raspoloženje), omogućujući kompaniji ostvarivanje profita njihovom prodajom, razmjenom ili ulaganjem. Na tragu pretpostavke da smo svi zapravo sirovina i potencijalni proizvod, tvrtka je iz molekula umjetničinih feromona proizvela parfeme Lure i Repel čiji je učinak da privlače, odnosno odbijaju muškarce. U farmaceutski biznis kompanija je stupila proizvodom Rejuvanix, hormonskom terapijom koja se dobiva iz hormona DHEA (dehidroepiandrosteron) Jennifer Lyn Morone, a na tržištu luksuznom robom prisutni su dijamanti koji se proizvode iz umjetničine kose. Svi se navedeni proizvodi prodaju putem interneta i tržišta umjetnina, uz prigodne reklame koje ismijavaju tipične obrasce oglašavanja.

Za svoj je umjetnički rad Morone dobila posebno priznanje na festivalu Ars Electronica u Linzu, jednom od značajnijih novomedijskih umjetničkih festivala u Europi i nekolicine vodećih u svijetu. Djela je izlagala, prikazivala i predstavljala u mnogim međunarodnim muzejima i galerijama, među kojima su Martin Gropius Bau (Berlin), Haus der Kulturen der Welt (Berlin), Carroll/Fletcher Gallery (London), ZKM (Karlsruhe), Victoria & Albert Museum (London), i HeK (Basel). O njezinom neobičnom projektu izvještavali su mediji poput The Guardiana, The Economista i internetskog magazina We Make Money Not Art.

Izložbu koja je nastala u produkciji ljubljanskog instituta suvremene umjetnosti Aksioma moguće je besplatno posjetiti do 8. srpnja.

LABO21, europska platforma za interdisciplinarna istraživanja umjetničkih metodologija, nastala je u partnerstvu BADco., Random Dance (London), Troubleyn (Antwerp) i International Choreographic Arts Centre (Amsterdam). BADco. će sudjelovati na drugom u nizu salona o komuniciranju istraživanja umjetničkih metoda široj javnosti, LABO21 Salon#2, a koji će biti održan od 8. do 11. svibnja na Sveučilištu Warwick, u srcu Otoka.

Izvedba obnovljene koreografije Nikoline Pristaš FleshDance najavljena je za 17. svibnja u Gliptoteci HAZU. U koreografiji FleshDance taktilne kvalitete plošnog prostora puti ne diktiraju pokret već pokret diktira nastanak površina i njihove kvalitete. Put (flesh) nije granica između tijela i izvanjske materijalnosti, ona je haptička površina koja određuje kretanje svojim svojstvom da opipom vidi, bez pogleda žudi, rastvori se u trenutku osjeta i trpnje. FleshDance izvode Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš i Zrinka Užbinec, a dramaturgiju potpisuju Ivana Ivković i Goran Sergej Pristaš.

Više o BADco.-u i nadolazećim događanjima potražite na službenim stranicama.

Izvor: BADco.