U srijedu, 7. listopada, festival se otvara bučnim nastupom u craft pivovari Primarius. Nastupit će Ciśnienie uz dva regionalna dua čija se zajednička točka nalazi u droneu – Zauvijek Hani i It’s Everyone Else, koji ga koriste kao pozadinsku teksturu energičnog industrial hardcorea.

Drugi dan festivala, četvrtak, 8. listopada, program se seli u Centar mladih Ribnjak, gdje poljski bend BNNT u suradnji sa svestranim kanadsko-libanonskim glazbenikom Radwanom Ghazijem Moumnehom izvodi glazbu u minimalističkom ključu. Uz njih slovenski kolektiv Zhlehtet donosi spiritualni jazz, a hrvatska flautistica Nikolina Šušak Mandić izvodi set elektroakustičnog ambienta.

Treći dan festivala seli se u Centar za kulturu Dubrava, koji će u petak, 9. listopada, postati audiovizualni “dvor” kojim kraljuje španjolska dream pop princeza Rebe, istaknuto je u najavi.

Festival se zatvara dvodijelnom večeri u Akc Attacku uz live izvedbe i elektronički after party. U prvom dijelu večeri nastupit će plus44Kaligula, britanska avant-pop umjetnica i Weed420, venezuelanski kolektiv mladih zvučnih kolažista. Večer otvara mladi zagrebački tekstura trio Nez, a u kasnijim satima za DJ pult stiže etablirana pariška techno DJ-ica u.r.trax uz regionalnu podršku.

Više detalja o satnici i programu pronađite ovdje, a ulaznice su dostupne na linku.

Kako piše u najavi, “eksperimentalni bass, industrijski techno, baile funk i detaljni dizajn zvuka” muzički su pogon za Aju Ireland i njen nastup “koji želi preispitati kako klupski prostori uokviruju ženstvenost, senzualnost i tijelo”.

Nastup drag kinga Desmo Dusta osmišljen je “za sve male izvanzemaljce, mutante i one koji se tako osjećaju”. Dust u svojoj izvedbi “kroz demonske estetike plete priču o oslobođenju tijela i duha od restriktivnih aparata civilizacije”.

“Znojni muzički ritual” nastavit će se uz DJ setove Princeze Gusaka i njenih y2k distorzija, SVETICE s latincore i vogue beatovima te Babilonske. Za vizualno ruho prostora zadužena je vizualna umjetnica i scenografkinja Monika Milas.

Prije klupskog dijela programa, organizirano je druženje u dvorištu Medike od 21:30 uz mini slušaonicu s Desmom, Sveticom i Princezom kako bi ih kroz razgovor o njihovim najdražim pjesmama bolje upoznali.

Ulaznice su u pretprodaji na tootoot.fm po cijeni od 15, a na dan događaja koštat će 18 eura. Ukoliko ne možeš priuštiti cijenu ulaznice, moguće se javiti u inbox organizatorice ili na onkraj.events@gmail.com.

Na programu su gastro iznenađenja i nastupi dvaju DJ-ica, Topolke i Lepe Mrene koje su svoje prvo gostovanje odradile 2023. na Ribarskoj fešti. “Od tada ne prestaju plivati bespućima svevremenskih hitova i servirati vam ih ravno u srce. Rezidentice vaših najskrivenijih glazbenih želja donose vam sve što vam najbolja morska fešta na kopnu može donijeti”, istaknuto je u najavi.

Ulaz na program je besplatan.

Singeli, stil u srži glazbenoga jezika producenta i DJ-a Travelle, korijene vuče s ulica tanzanijskog grada Dar es Salaama. Izvorno zamišljen kao soundtrack za kvartovske zabave, vjenčanja i sprovode, žanr svoj nastanak duguje eksperimentiranju samoukih muzičara koji pomoću jeftinih (i često crackiranih) produkcijskih programa poput FruityLoopsa i klavijatura s buvljaka ubrzavaju puls tanzanijskih plesova mchirikua, taaraba i bongo flave u hiperdinamičan, namjerno lo-fi i apsurdno energičan glazbeni oblik. Zaogrnuta toplom, znojnom atmosferom u dvorištu Medike, ideja partyja orijentiranog na ovako deliričan zvuk ispunjava onu svoju iskonsku ulogu prepuštanja i otpuštanja, vezujući prisutne za trenutak kako bi barem nakratko dobili privid izolacije od žrvnja dnevnog ritma. Tamo i tada ništa drugo nije bitno.

No, izvan hipnotičkog efekta plesnog podija i bijega u opojne melodije singelija, stvarnost je nešto grublja. Kao što je engleska kritičarka Chal Ravens još prije dvije godine konstatirala u eseju za The Quietus, dojam je da se na klupske zvukove sve manje pleše, dok se istovremeno o njima sve više piše. Vodimo li se onom dozlaboga promašenom maksimom o pisanju o glazbi i plesanju o arhitekturi, ovaj bi koncept mogao zazvučati apsurdno – kako umjetnička forma čija je primarna intencija zabava uopće može biti prikovana za neki diskurzivni teret? Glazba poput singelija, koju je naizgled nemoguće politizirati, u tom kontekstu postaje svojevrsnom panacejom.

Nasuprot takvom redukcionističkom čitanju stoje historijske činjenice koje klupsku glazbu, u njezinim raznim oblicima, svrstavaju u najprogresivnije i ideološki najpotentnije grane muzičke povijesti. Od afrofuturističkih, postindustrijskih i antikapitalističkih tekovina techna u Detroitu (vidi pod: Underground Resistance) i radikalnog multikulturalizma housea u Chicagu osamdesetih godina, preko utopijske kulture ravea u Velikoj Britaniji tijekom devedesetih, pa sve do današnjih emancipacijskih silnica u izričajima globalnog juga, plesna je glazba oduvijek bila buntovnim nositeljem promjena, bilo izravno kroz transgresivnost svoje estetike, bilo posredno kroz društveni moment koji je oko sebe generirala.

Danas su sukobi ilegalnih acid house partyja s policijom (po nalogu heroine Margaret Thatcher) te kontrakulturni potencijali techna i housea u dalekoj prošlosti. Ipak, elektronička glazba ostaje bojnim poljem – ili zrcalom – za apstraktnije tenzije društvenog spektakla. Bilo da je riječ o sustavnoj komodifikaciji, komercijalizaciji i gentrifikaciji nekadašnjih skvoterskih prostora i DIY manifestacija ili o ulozi izraelskog kapitala u nekim od najznačajnijih festivala i institucija u polju, kao što su Sónar i Boiler Room, diskusiju o problemima i ulozi plesne glazbe gotovo je nemoguće izbjeći. O njima se piše i komentira diljem kiberprostora u raznim formatima: u newsletterima prekaljenih kritičara poput Shawna Reynalda, u reelovima relevantnih i artikuliranih profila na društvenim mrežama i na kanalima angažiranih glazbenika poput egipatskog producenta Ramija Abadira. O svemu bi se tome, naravno, mogla napisati još jedna knjiga.  

Stalno ponavljanje istih tema, bez opipljivijih pomaka, na koncu dovodi do zasićenja i kontraefekata. Čikaški će glazbenik Jamal Moss tako svoj prošlogodišnji album Dance Music 4 Bad People pod pseudonimom Hieroglyphic Being pretvoriti u metakomentar, te ga, za svaki slučaj, popratiti i eksplicitnim porukama: “Festivali i klubovi tvrde da baštine sigurne prostore, ali vjerojatno ste to primijetili i sami: pogledate oko sebe i dobar dio ljudi u klubu uopće ne djeluje sretno.” Dodatno iscrpljene sterilnim, galerijskim pristupom i napornim konceptualnim dekonstrukcijama plesne glazbe iz prethodnog desetljeća, američke, britanske i europske klupske scene postale su očajnički žedne odmaka. Kao što to obično biva, inspiracija je pronađena u stranim svjetovima, u spontanim i slobodnim idiomima koji stoje nasuprot snobovskoj auri zapadnog establišmenta.

Uz elektroničke mutacije latinoameričke cumbije (guaracha, cumbia rebajada), vječno napaljeni brazilski baile funk te afričke i afrodijasporske plesne stilove kao što su amapiano, gqom i batida, upravo će singeli u proteklih pet do deset godina poslužiti, načelno, kao katalizator za revitalizaciju ustajalih klupskih scena. Dok bi se u prošlosti ovakve tradicije u američki i europski kanon uvodile besramnim prisvajanjem – od Fourth Worlda i gamelana do afrobeata, primjera ima napretek – danas se ipak izvornim glazbenicima pristupa s više poštovanja i brige, nudeći im priliku da sami izvode glazbu po svijetu. Uz manje izdavače kao što su poljski 1000HZ, lisabonski Príncipe i jordanski Drowned By Locals, glavnu ulogu u globalnoj (čitaj: zapadnjačkoj) promociji radikalnih afričkih klupskih pravaca odigrat će Nyege Nyege Tapes i sestrinska etiketa Hakuna Kulala, te usput Kampalu u Ugandi učiniti epicentrom kulturnog procvata istočnoafričke elektroničke glazbe.

Nadilazeći okvire kolega poput Jaya Mitte i Dukea s Nyege Nyegea, Travellin singeli korača prema futurizmu i dobiva prefiks cyber, pa u svoju orbitu privlači mračnije registre distorziranih sintesajzera i nestabilne polifonične plohe, sudarajući pritom tvrđe 4/4 obrasce rejverskih kickova, duboke basove trapa i dembowa s titrajućim beatovima koji dosežu 300 otkucaja u minuti. Dok europske elektroničke varijante poput gabbera i happy hardcorea mogu djelovati zagušljivo agresivno pri sličnim vratolomnim brzinama, Travellin izričaj ostaje neobično fluidan i dinamičan kroz čitav set, koji se u Attacku kreće od njegovih vlastitih rastrzanijih i glitchanih produkcija do klasika žanra iz repertoara pionira Sissa – iz čijeg su studija u Dar es Salaamu i potekli mnogi od današnjih najznačajnijih producenata singelija.

Kolektivnoj će ushićenosti kumovati i ambijent. Topao i vlažan zrak ranoljetne večeri, čija se težina osjeća u sebi i na sebi, bojama okupan otvoreni prostor Medike i nešto raniji termin nastupa kao da su stvoreni da pojačaju dojam euforije, konstantno pumpajući pozitivnu energiju koja ne posustaje ni trena tijekom jednoipolsatnoga Travellina nastupa. Konačni je rezultat jedan od onih narkotičkih, gotovo transcendentalnih doživljaja o kojima je s odmakom teško pisati bez posezanja za ispraznim patosom i upitnim klišejima. You just had to be there. Takvo iskustvo sa svojim krajem donosi i svojevrsno pražnjenje, pa će back-to-back set Voltina Korneta i Badnissova Praktikala proteći uglavnom u oporavku, nudeći spuštanje kroz sličan skup zvukova koje su prije Travellina nastupa zlarinsko-zagrebačka DJ-ica Anavi i druga polovica Badnissa, Naomi, u nešto poletnijem raspoloženju koristile za uspon: od dominantnih obrisa baile funka i (drum ‘n’) bassa do ležernijih, harmonijama prožetih ritmova na tragu kwaita, kudura i afro housea.

Dan nakon partyja, teze prethodno spomenutoga internetskog i akademskog diskursa o klupskoj kulturi i s njima povezani, implicitno anglocentrični trendovi i dalje djeluju daleko, jako daleko. Lokalne scene u manjim sredinama, posebno na periferiji Europe, ostaju prepuštene samima sebi uz diktat srednjostrujaške usmjerenosti, gdje hard techno, tech house i srodni žanrovi vladaju klubovima. Događaji poput ovog ostaju povremeni kurioziteti, rezultat entuzijastičnog angažmana pojedinaca i njihovih kolektiva. Osim kroz Voltu, zagrebačka je publika tijekom godina tako mogla doživjeti elektronički prožete ugandske bubnjarske tradicije sastava Nihiloxica te sjevernoafrički bass AMMARa 808 u organizaciji Izvorišta Emira Fulurije. Zahvaljujući ZEZ-u i Jazzu u Močvari, ugošćen je i mutantski dub HHY & The Kampala Unit, dok je Nina Maštruko (Babilonska) zvuk globalnog juga promicala kroz vlastite DJ-setove i gostovanja glazbenika_ca poput Maque i auto_timera u okviru programa Onkraj. Za češći i širi program nedostaje i adekvatnih prostora: Zagreb svoj Corsica Studios nikad nije imao pa ga nije mogao ni izgubiti.

No, upravo ti izolirani džepovi lokalnog angažmana izvan meka elektroničke glazbe poput Londona, Berlina i Barcelone nude nadu i pokazuju kako klupska glazba u praksi nastavlja funkcionirati mimo dijalektike o njenim ideološkim, političkim i estetskim stvarnostima. Iako bitni, ti narativi iščezavaju na plesnom podiju, barem nakratko. Možda su, u konačnici, predasi kakve nam nudi singeli ključni za nastavak otpora u težnji da se klupski svijet obrani od svih onih kapitalističkih mehanizama koje mu guše autentičnost.

Travella je glazbeni producent i DJ koji se formirao oko Nyege Nyege kolektiva i istoimenog festivala. Njegov muzički izričaj zasniva se na brzom tempu singeli glazbeno-plesne kulture, te utjecaju techna, ravea, trapa, dembowa i tradicionalne tanzanijske taarab glazbe. Više detalja o radu ovog glazbenika pročitajte u kritici njegova albuma Mr Mixondo, koji se može preslušati na linku.

Lokalnu podršku tanzanijskom DJ-u pružit će Anavi i Hvala Sven iz sastava RH Space Orkestra.

Upad se naplaćuje deset eura na ulazu. Više detalja doznajte ovdje.

Ovog puta, na ovom jednodnevnom ljetnom festivalu Pržilo nastalom prema Attackovom programu Pržilica, nastupaju bendovi iz Kanade, Engleske i Zagreba, a postav čine: Siyahkal, Grotto, Traidora, UxBxTx i Šekret. Koncertni program započinje u 18 sati.

Kako piše u najavi programa, u socijalnim centrima “uvijek postoji neka akcija i razlog za slavlje drugačije svakodnevice, posebno one pankerske. Upravo tih dana događaju se razne migracije prema sjeveru jer se u dalekoj Danskoj održava vrlo političan i pomno biran uradi-sam festival na koji svake godine odlaze horde balkanskih pankera i pankerica”, a sredinom lipnja ovakav punkerski program odvija se u Zagebu.

Više detalja o programu pronađite ovdje.

Izložbom se predstavljaju najnoviji radovi britanskog suvremenog umjetnika nastali na trotjednoj rezidenciji u zagrebačkoj Galeriji Siva. “Na izložbi će se moći vidjeti raznoliki radovi – slike, video zapisi, privremene skulpture, kao i pronađeni ili usputno prikupljeni predmeti. Svi oni nose tragove konkretnih situacija, susreta i iskustava, te su neraskidivo vezani uz vrijeme koje je umjetnik proveo na rezidenciji”, istaknuto je u najavi izložbe.

Duncan Weston (poznat i pod pseudonimom Petro) istaknuti je suvremeni umjetnik sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu. Njegova karijera, koja traje još od sredine 1980-ih, započela je u underground graffiti sceni, nakon čega je prešao u suvremeni galerijski prostor. Do sada je izlagao u Finskoj, Nizozemskoj, Španjolskoj, Australiji, Norveškoj, Francuskoj, Americi i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Veliki odmor je jedinstveni festival koji je nastao prema željama i potrebama učenica koje su na radionici iskusile sve faze organizacije javnog događanja, od konceptualizacije, bookinga, PR-a i produkcije.

Polaznice ove edukacije uključile su nove generacije bendova i izvođačica na lokalnoj sceni. Bendovi koji nastupaju izabrani su putem javnog poziva, a radi se o srednjoškolskim sastavima. Na ovogodišnjem izdanju nastupaju: Insomnia, Prosti Prst, Trulež, Katarza i The Boners.

Ulaz na program naplaćuje se sedam eura.

Više detalja pronađite ovdje.

Program Siguran prostor, sigurna zajednica fokusiran je na “unaprjeđenje sigurnosti na glazbenim programima kroz razvoj sigurnog clubbinga, prevenciju neprihvatljivog ponašanja te edukaciju mladih o strategijama smanjenja štete pri konzumaciji alkohola i psihosomatskih supstanci”, stoji u najavi.

Diskusiji u Attacku prisustvovat će članovi i članice kolektiva Tripsitters (Rijeka), Sjemenište (Zagreb) i Priroda i društvo (Zagreb), a bavit će se različitim modelima prevencije neželjenih posljednica u noćnim izlascima i prostorima namijenjenima za noćne i clubbing programe. Kako pojašnjava tekst najave, “programi smanjenja štete mogu pomoći u informiranju posjetitelja i prevenciji negativnih posljedica.

Klubovi bi trebali biti sigurna mjesta za sve, neovisno o rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, etničkoj pripadnosti ili fizičkim sposobnostima. Implementacija politika nulte tolerancije na diskriminaciju i nasilje osigurala bi inkluzivnije klupske prostore”.

Više detalja o tribini pronađite ovdje.

Povod šetnji je predstavljanje dijelova grada i četvrti Trnje iz perspektive “novih susjeda koji u gradu sada žive, doprinose mu i stvaraju ga svojim”, piše u najavi. Kroz dvije šetnje i ispovijesti Huseyina Semiha Adiguzela i Sama Abdalle Bushare, sudionici_e će imati priliku doznati više o migrantskom iskustvu i poteškoćama, te pozitivnim iskustvima života u Zagrebu. Početka točka okupljanja je Tržnica Trnje.

Semih Adiguzel je student zagrebačkog Pravnog fakulteta, porijeklom iz Turske. Dobitnik je priznanja Krunoslav Sukić za promicanje mirotvorstva i aktivni je član Koordinacije za integraciju Grada Zagreba. Kroz šetnju će podijeliti svoja iskustva u borbi za ljudska prava i viziju bolje integracije u Hrvatskoj.

Sam Abdalla Bushara u Hrvatsku je stigao iz Sudana prije više od 30 godina. On je glazbenik koji svira afričke bubnjeve, kuhar, DJ i promotor afričke kulture. Bushara će kroz šetnju otkriti kako se Trnje i Zagreb mijenjali kroz tri desetljeća njegovog aktivnog života u zajednici.

Migrantsku šetnju Trnjem organiziraju Platforma Upgrade, CMS i Akc Attack u sklopu projekta Otvoreno Trnje: novi kvartovski susreti s interkulturalnošću. 

Prijave za sudjelovanje u prvoj šetnji vrše se do 20. ožujka, a za drugu, 11. travnja putem e-maila julijana@operacijagrad.net. Više detalja pročitajte ovdje.