Senat Sveučilišta u Zagrebu odlučio je jednoglasno poništiti izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Izbori održani 25. i 26. ožujka 2015. godine poništeni su jer postupak izbora nije proveden na način propisan Zakonom o studentskom zboru i sveučilišnim Pravilnikom o izborima te statutom Filozofskog Fakulteta. Naime, nakon što je dekan tog fakulteta Vlatko Previšić u lipnju ove godine zatražio upravni nadzor nad postupkom njegova razrješenja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa potvrdilo je da je Fakultetsko vijeće sastavljeno protivno važećim propisima i zakonima. Prema nalazima MZOS-a, izvještava Srednja.hr, umjesto zakonom predviđenih 15 posto, studentski predstavnici čine 14,6 posto Fakultetskog vijeća, Studentski zbor nije donio Statut te koristi pečat “čiji se oblik, boja, dimenzije i tekst mogu propisati odredbama Statuta”. Sukladno tome odluka o razrješenju Previšića je nevažeća, a rektor Damir Boras će naknadno odlučiti o datumu održavanja novih izbora. 

Nastavak je to birokratske tragikomedije započete pokušajem sprovođenja spornih ugovora o zajedničkom izvođenju nastave s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, protiv kojih se izjasnilo čak 70 posto studenata Filozofskog fakulteta, kao i daljnjih opstrukcija dekana Previšića u pokušaju da spriječi vlastito razrješenje. Prošloga smo tjedna tako doznali i da je Previšić podnio kaznene prijave protiv Branke Galić i Nadežde Čačinovič koje su, tvrdi, “organizirale nelegalni nastavak sjednice” Vijeća Filozofskog fakulteta na kojoj se trebalo glasati o njegovom razrješenju.

Podsjećamo, s te je sjednice odaslano priopćenje Inicijative članova Vijeća Filozofskog fakulteta u kojem stoji: “Dekanova opstrukcija sjednice Vijeća pokušaj je proizvodnje pravnog kaosa i posve je sukladna dosadašnjem modelu njegova rada, utemeljenom na prikrivanju važnih informacija, lažima, ucjenama, zastrašivanju, klijentelizmu, trgovini radnim mjestima i nepoštivanju odluka Vijeća. Današnja sjednica još je jednom potvrdila da dekan Previšić radi protiv interesa vlastite ustanove i dokazala da je njegovo razrješenje jedini demokratski izlaz iz talačke situacije u kojoj se Filozofski fakultet trenutno nalazi”. 

Istovremeno, od Akademske solidarnosti doznajemo da je Previšić otišao i korak dalje, pa je studentima i studenticama zabranjeno korištenje prostorije A-015, tradicionalnom mjestu susreta različitih studentskih inicijativa još od početka devedesetih, a angažirao je i privatnu zaštitarsku tvrtku koja, za sada, studente i studentice onemogućava tek u postavljanju plakata.

“Ne bojte se, ovo neće ovako završiti”, poručuju studenti, profesori, radnici i aktivisti iz Akademske solidarnosti, “Možda to još niste shvatili, ali vaše je vrijeme gotovo. Ovakvo je gušenje slobode govora na jednoj akademskoj instituciji, nakon svih manipulacija i korupcije samo još jedna stavka na već podužoj listi. Otići ćete u ropotarnicu prošlosti kao najgori i najomraženiji dekan u povijesti FF-a”.

Prema plakatima koje s hodnika na javnom fakultetu revno skidaju privatni zaštitari, uskoro će plenum. To je, za sada, sasvim dovoljna najava za moguće razrješenje eskalacija na Filozofskom fakultetu.

Reprezentacija proskribirane nove nacionalne paradigme ovih se dana ponajviše ogleda u programskom zaokretu javne televizije: ono što je naizgled bila programska aberacija uzrokovana vazmenim trodnevljem u slavu uskrsnuća Isusa Krista, danas je standardizirana norma. Uz središnju informativnu emisiju podešenu prema mjerilima televizije kakvu Tomislav Karamarko želi gledati, uskoro nas – ničim izazvano – očekuje i repriza suvremenog klasika Antuna Vrdoljaka Duga mračna noć, taj trinaestosatni spektakl u žanru ispunjenja tisućljetnog hrvatskog sna, podžanra hrvatske šutnje.

Filozofski fakultet u Zagrebu, kao što smo već pisali, već neko vrijeme odolijeva pokušajima spajanja svojih programa s programima Katoličkog bogoslovnog fakuteta, dakako, upravo na svoju štetu, odnosno prvenstveno štetu svojih studenata, a sve u režiji rektora Damira Borasa i dekana Vlatka Previšića. Tim je povodom Akademska solidarnost, inicijativa posvećena u borbi za slobodnu znanost, besplatno obrazovanje i poštene radne uvjete u akademskom okruženju, organizirala tribinu Velečastivi na Filozofskom: klerikalizacija visokog obrazovanja? na kojoj se za riječ, među ostalima, javila i Branka Galić, prodekanica za znanost i međunarodnu suradnju Filozofskog fakulteta, a kojoj je dekan Previšić već i prije same tribine najavio da će – ukoliko ne glasa za ugovor s KBF-om – tražiti njezinu ostavku.

U četvrtak, 31. ožujka, to je i proveo u djelo: “Na današnjoj sjednici dekanskog kolegija FF-a, dekan je samovoljno dužnosti razriješio prodekanicu Branku Galić, iako to po pravilnicima može učiniti samo Fakultetsko vijeće”, ističu iz Akademske solidarnosti i dodaju: “Dekan za svoj postupak nije dao nikakvo objašnjenje, ali jasno je da je dužnosti razriješena jer se, jedina među prodekanima, otpočetka protivila ugovoru FF-a s KBF-om te je i govorila u tom svjetlu na nedavnoj tribini AkadSolida”. 

Kako piše Ana Benačić za portal N1 televizije, na tribini je Galić govorila o razlici između FF-a kao svjetovnog, građanskog učilišta i KBF-a kao crkvenog učilišta na kojoj vrijede kanonski zakoni: “U samom statutu KBF-a piše da je to visoko crkveno učilište. Nije samo svjetovno”, rekla je Galić i dodala: “Navodi se i da njihova nadređena osoba nije dekan, nego ‘veliki kancelar’, koji je imenom Josip Bozanić, a to je osoba koja direktno odgovara drugoj državi, Vatikanu”.

Za studente Filozofskog fakulteta, a posebice studentice, budući da žene prema kanonskom pravu nemaju prava, ovaj je ugovor diskriminatoran: “Ulazimo u neizvjesnu utakmicu, tim više što je ta insitucija utemeljena na kanonskom, odnosno feudalnom pravu, a FFZG na građanskom pravu. Mi ne znamo kako bi se odvijala kombinacija kanonskog i građanskog prava”, izjavila je Galić. 

Vrijedi napomenuti da se kao preduvjet za upis na KBF ne vrednuje samo znanje prema postignutim rezultatima na prijemnom ispitu već se od potencijalnih studenata traži da dostave krsni list i preporuku lokalnog župnika da je praktični vjernik. Uz to, završeni studenti katehetske pedagogije, koji se pripremaju za zvanje vjeroučitelja, u povlaštenom su položaju. Naime, za radno mjesto vjeroučitelja u školi ne raspisuje se javni natječaj već ga na radno mjesto – prema potrebi škole koja ga zapošljava – raspoređuje nadređeni biskup. 

Može li – uz žurno preuzimanje institucija prema modelu nove nacionalne paradigme – Filozofski fakultet u Zagrebu ostati autonomni bastion solidarnih ideja i dostupnijih znanosti i obrazovanja? Pomolimo se.

Riječ je o planu koji svoj početak ima 23. svibnja 2014. kada je Damir Boras, tadašnji dekan Filozofskog fakulteta, a sadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu, Vijeću Filozofskog fakulteta uputio poziv za godišnju sjednicu gdje je na dnevnom redu bila i točka navedena kao “Suradnja s Katoličkim bogoslovnim fakultetom”. Ona je, prema Borasovom prijedlogu, imala studentima KBF-a omogućiti da prijemni ispiti polažu na matičnom fakultetu, a drugu grupu iz ponude studija biraju i studiraju na – Filozofskom fakultetu. Dakako, bez prijemnog ispita i, dakako, na štetu studenata Filozofskog fakulteta. O čitavom slučaju ekstenzivno je pisao Igor Lasić u Le Monde Diplomatiqueu, a o pokušaju Borasova nasljednika Vlatka Previšića da spriječi javno iskazivanje nezadovoljstva Saveza studentskih udruga Filozofskog fakulteta pisao je i Tomislav Žilić. 

Čini se tako da je sada Borasov plan ušao u novu fazu, na što je reagirala incijativa Akademska solidarnost, čiju izjavu ovdje prenosimo u cijelosti:

“U javnosti se već nekoliko godina govori o konzervativnoj kontrarevoluciji, koja se pod novom vlasti samo zahuktala – od prvobitne najave ‘registra izdajnikâ’, preko nasrtajâ na slobodu medijâ i sve češćeg javnog zastrašivanja “nepodobnih“ s najviših razina. S druge strane, ekonomski modeli koji će se gurati su očekivani i predviđani – od privatizacijâ preko daljnje komercijalizacije zdravstva pa do i dalje nedovoljnog izdvajanja za znanost i obrazovanje. No neki aspekti konzervativne kontrarevolucije u široj su javnosti potpuno nepoznati.

Dok se daljnja komercijalizacija, komodifikacija i privatizacija visokog obrazovanja, često u žarištu političkih borbi još od 2008-9., pripremaju kroz daljnje smanjivanje izdvajanja za obrazovanje i znanost iz proračuna, na polju visokog školstva sprema se ofanziva drugačije vrste. Naime, upravo se odvija plan da se zagrebački Filozofski fakultet (koji se inače, opravdano ili ne, smatra bastionom progresivne misli) integrira ni više ni manje nego s Katoličkim bogoslovnim (!) fakultetom.

Nejasno je po kojem bi se to logičkom kriteriju jedan društveno-humanistički fakultet (na kojem se studiraju i predaju jezici, arheologija, sociologija, psihologija i sl. znanstveni predmeti) mogao spajati s učilištem na kojem se obrazuju vjeroučitelji, crkveni orguljaši i različiti katolički birokrati.

Naravno, logika tu nema nikakve veze bilo s čim. Na prizemnoj je razini tu riječ o političkim dealovima uobičajenog tipa – bivšem dekanu FF-a Damiru Borasu su 2014. trebali glasovi s KBF-a da bi bio izabran za rektora Sveučilišta u Zagrebu, a ideja integracije FF-a i KBF-a mu ni ideološki nije bila mrska (dovoljno se sjetiti prvog, kontroverznog medijskog istupa novog rektora Borasa o ‘biblijskim vrijednostima’). Integracija se FF-a i KBF-a pokušala provesti odmah tada, potpuno netransparentno i ispod žita, ali kako to, zbog otpora na FF-u, nije odmah uspjelo, sklapanje se ugovora prolongiralo za dvije godine.

Trenutni dekan FF-a, Vlatko Previšić, po svemu je nasljednik prethodnoga dekana i njegov “igrač“. Stoga ni ne čudi da sadašnja uprava FF-a, u fingiranju javne rasprave na Fakultetu, pokušava silom progurati neznatno promijenjen i i dalje netransparentan ugovor FF-a i KBF-a (a na štetu svojih studenata i profesora), pri čemu ne prezaju čak ni od ucjenâ pa se pojedinim odsjecima neizravno daje do znanja da neće dobiti nova docentska mjesta ako ne pristanu na sklapanje ugovora s KBF-om.

No na stranu sitno politikantstvo i činjenica da se nasilnim guranjem takvog ugovora krše i brojni fakultetski propisi, ono što je stvarno zabrinjavajuće je što ovakvo nešto znači u široj slici. Riječ je, bez ikakve sumnje, o napadu na sekularnost visokoga obrazovanja, o daljnjem pokušaju premrežavanja Crkve i države, o pokušaju još čvršće integracije vjeronauka u osnovnom i srednjem školstvu (jer će vjeronauk ubuduće, prema ovom planu, držati vjeroučitelji koji će također biti i profesori hrvatskog, engleskog, sociologije, filozofije i sl.), kao i o praktički izravnom političkom napadu na jedan fakultet koji trenutna vlast može, bar dijelom, smatrati ‘disidentskim’ i ‘buntovničkim’ jer s njega dolazi čitav niz javnih intelektualaca koji se ne slažu s konzervativnim idejama koje promiče nova vlast, kao što je u prošlosti upravo FF bio izvor više studentskih gibanja koja su išla protiv ekonomskoga smjera u kojem ide ova (kao i bivša) vlast.

Nakon napadâ na slobodu medijâ, nakon napadâ na ‘buntovne’ nacionalne manjine, uz napade na prava i životni standard radne većine koji se najavljuju, politički konglomerat koji gura konzervativnu kontrarevoluciju (a koji se ne može, dakako, svesti samo na stranke trenutno na vlasti) to planira učiniti napadom na najveći društveno-humanistički fakultet u zemlji. Nema nikakve sumnje, kao što je već rečeno, da su ovakvi postupci, započeti na iznimno koruptivan način (kupovinom glasova prilikom izbora za rektora), motivirani vrlo prozaičnim političkim namjerama.

Inicijativa Akademska solidarnost ističe svoje oštro protivljenje ovakvim napadima na Filozofski fakultet u Zagrebu i s gnušanjem odbija totalitarističku infiltraciju konzervativnog političkog konglomerata u sve pore društva. Najavljujemo da ćemo se aktivno boriti protiv integracije Filozofskog fakulteta u Zagrebu s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, kao i protiv svih drugih negativnih tendencija u visokom obrazovanju – od komercijalizacije, komodifikacije i privatizacije pa do nasilne retradicionalizacije i klerikalizacije.

Želimo slobodno i otvoreno sveučilište, spremno na kritičko propitivanje svijeta oko sebe, a ne sveučilište kao psa čuvara sistema i promotora uskogrudnih i nazadnih ideja, koje služe samo očuvanju trenutnog statusa quo”.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Uvodna izlaganja na tribini 1. maj – prošlost i budućnost otpora održat će Mario Iveković (Novi sindikat), Željko Klaus (Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala Hrvatske), Dean Duda (Sindikat “Akademska solidarnost”), Srećko Horvat (Subversive Forum), Anita L. (MASA – Mreža anarhosindikalista) i aktivisti Federacije za anarhistično organiziranje (FAO) iz Slovenije.

Ovom tribinom M31 kolektiv želi podsjetiti na protestna i borbena ishodišta 1. maja te na rezultate izborene kroz radikalnu radničku borbu. Također želi ukazati na današnji otpor radnika i drugih socijalnih grupa, te razmotriti buduće perspektive radničkog i općenito emancipacijskog pokreta.

Kako su ove godine, umjesto graha i kobasica u gradskim parkovima, sindikati odlučili organizirati masovniji radnički i građanski prosvjed, ova tribina predstavlja svojevrsno “zagrijavanje”, odnosno poziv za sudjelovanje na prvomajskom sindikalnom prosvjedu Mijenjajte smjer (Zagreb, Trg bana J. Jelačića, srijeda, 1. maj, 12 sati) te na prvomajskom antikapitalističkom bloku (Zagreb, Trg Francuske Republike, srijeda, 1. maj, 10.30 sati), koji će se, nakon marša zagrebačkom Ilicom, priključiti općem sindikalnom prosvjedu na Trgu bana J. Jelačića.

Kako ističu organizatori akcije prikupljanja, prijeko su potrebne muške cipele i tenisice veličine od 42 do 45, no svaki prilog u obući i odjeći je dobrodošao. Također, prikupljat će se higijenske potrepštine i suha hrana. Ako možete donirati stari mobitel ili bicikl koji više ne koristite, o svojem prilogu najprije obavijestite organizatore putem elektroničke pošte. Prikupljeni prilozi bit će proslijeđeni socijalnoj samoposluzi Uzmi ili ostavi koja se nalazi u staroj zagrebačkoj Klaonici te udruzi Ulični suputnik. 

Ovom akcijom želi se pomoći udrugama koje rade sa socijalno ugroženim članovima društva te skrenuti pozornost na potencijal zajedničkog angažmana u borbi protiv rastućeg siromaštva. “To siromaštvo vidimo kao produkt nepravednog sustava koji proizvodi takve sudbine. Fragmentacija društva i svakodnevno bacanje navodnih viškova na svim su razinama dosegnuli stravične razmjere. Sustav koji se temelji na egoističnom individualizmu i stalnoj potrošnji novoga dovodi do alarmantne činjenice da u Hrvatskoj, prema nekim procjenama, godišnje propadne hrane u vrijednosti od 4 milijarde kuna. Jedan od mogućih odgovora na socijalnu katastrofu kojoj svjedočimo je dijeljenje proizvedenih, a neprodanih viškova koji se u ovom trenutku zbog aktualnih zakonskih regulativa moraju bacati. Na individualnoj razini na koju se fokusira ova akcija odgovor su prije svega reciklaža i razmjena upotrebljivih dobara. Utoliko ona teži uputiti na alternativne načine odnošenja prema stvarima”, kazali su organizatori akcije podsjetivši kako i izvan datuma ove akcije, hranu, higijenske potrepštine te rabljene, a još uvijek upotrebljive stvari možete ostaviti u socijalnoj samoposluzi Uzmi ili ostavi, humanitarnoj udruzi Ulični suputnik, uredu Sestara Majke Terezije, humanitarnoj udruzi Zagrebački bokci i katoličkoj udruzi Kap dobrote. 

KP / AS

Radionica će se baviti organizacijskom i pravnom analizom dvaju štrajkova: štrajka solidarnosti u organizaciji Sindikata Istre i Kvarnera iz 2009. te štrajka sindikata Akademska solidarnost protiv donošenja paketa zakona o znanosti i visokom obrazovanju iz 2011. godine.

Uvodna izlaganja održat će Slobodan Kapor (SSSH), Bruno Bulić (SIK), Marijana Hameršak (Akademska solidarnost) i Tomislav Valičević (pravnik).

Radionica Kako organizirati štrajk dio je ciklusa posvećenog organizacijskom, pravnom, ekonomskom i medijskom aspektu radničkih borbi na temelju konkretnih situacija iz prakse, koji BRID organizira u suradnji s fondacijom Rosa Luxemburg Stiftung – Southeast Europe. Sljedeća radionica bit će održana 8. svibnja, a bit će posvećena restrukturiranju poduzeća na uspješnim primjerima ITAS-a (Ivanec) i Brodokomerca (Rijeka).

Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju nastala je u ožujku 2012. godine, a bavi se radničkim pravima i aktivnom solidarnošću, uvođenjem demokratskih procesa u ekonomsku sferu te s time povezanim organizacijskim pitanjima. Organizacija također radi na uspostavljanju širih platformi temeljenih na solidarnosti, uključujući suradnju sa sindikatima, nevladinim organizacijama, grass-root pokretima i ostalima zainteresiranima za radnička pitanja.

“Nacionalno vijeće za znanost (NVZ), najviše stručno tijelo koje brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti u Republici Hrvatskoj, dvanaest dana pošto je donijelo novi Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, i šest dana prije nego što je taj pravilnik uopće stupio na snagu, na svojoj je 79. sjednici propisalo izmjene i dopune spomenutog pravilnika. Te smo izmjene i dopune, najavljivane prošlog tjedna, pronašli u Narodnim novinama od petka, 22. ožujka 2013.

Podsjetimo: NVZ je tvrdilo da se ‘o pravilniku raspravljalo i na njemu radilo protekle četiri godine, a posebno intenzivno u proteklih pet mjeseci’. Mijenjanje pravilnika nakon nepuna dva tjedna njegova postojanja – pri čemu se izmjene događaju na pet od sedam područja: kod prirodnih znanosti, biomedicine i zdravstva, biotehničkih, društvenih, te humanističkih znanosti – znakovito je svjedočanstvo o intenzitetu i kvaliteti tih četverogodišnjih rasprava i radova. No hitre su izmjene svakako poučne: eto što se događa kad se nedovoljno konzultira zajednica kojoj je pravilnik namijenjen, kad se za savjet ne pita ni tri od sedam vlastitih savjetodavnih tijela.

Nadalje, NVZ je tvrdilo da želi novim propisom potaknuti hrvatske humanističke znanstvenike na povećanje međunarodne vidljivosti njihovih radova. Proteklih je tjedana znatan dio znanstvene zajednice – sveučilišta i instituti, strukovne udruge i pojedinci, pa i članovi ovog sindikata – upozoravao na opasnost koju uzrokuje isključivo privilegiranje jedne komponente znanstvenog djelovanja: doći će do zapostavljanja svih ostalih, ništa manje važnih, komponenata. Posebno smo upozoravali na štetne posljedice koje će dekretiranje ‘međunarodnog zaokreta’ imati za hrvatsko društvo i kulturu, za hrvatski kao jezik znanosti, za hrvatske znanstvene časopise i izdavače. Stanje duha iz kojeg je proizašao ovaj pravilnik, taj implicitan stav da domaću znanost i domaću znanstvenu publiku treba, kao a priori manje vrijedne, lijene i iskvarene, disciplinirati po uzoru na čistoću i superiornost ‘inozemstva’ – to je stanje prepoznato kao školski primjer kolonijalne svijesti. Radi se o zebnji i kompleksu slabijih pred jačima, o spremnosti na odricanje od vlastitoga u nadi da bi neki među nama – najbolji jer su najprilagođeniji – mogli biti pripušteni u fantazmagorični krug ‘odabranih i povlaštenih’.

Daljnja je potvrda kolonijalne svijesti najnoviji pokušaj NVZ da paničnim izmjenama prikrije nekompetentnost svojih improvizacija. Za hrvatske humanističke znanosti, izmjene se svode na širenje popisa međunarodnih izdavača. Raniji popis, preuzet od dviju nizozemskih visokih poljoprivrednih škola (on ostaje mjerodavan za društvene znanosti), sada je zamijenjen popisom koji je jedan španjolski istraživački projekt ponudio kao tek jednu od komponenata sustava vrednovanja španjolske humanistike. NVZ propisuje ovako: “Međunarodno priznatim izdavačima znanstvenih knjiga (autorskih i uredničkih) smatraju se svi strani i prvih četrdeset španjolskih izdavača na najrecentnijem popisu Scholarly Publication Indeks“.

Poticanje suradnje hrvatskih humanista sa španjolskim nakladništvom toplo pozdravljamo, uzbuđeno zamišljajući oduševljenje kojim će španjolska znanstvena publika pozdraviti monografije i zbornike o metrici Marina Držića, o kulturnoj politici Khuena Hedervaryja, o dijalektima sjevernog Međimurja ili oltarnim slikama u Bjelovaru. I dalje, međutim, ne razumijemo: kakav je to istočni grijeh učinio hrvatske znanstvene nakladnike manje vrijednima kako od ‘svih stranih’, tako i od četrdeset njihovih kolega s Pirenejskog poluotoka? Kojim to supermoćima španjolski humanisti mogu bolje od hrvatskih prepoznati međunarodne nakladnike važne za Hrvatsku? I napokon – kako će i kada moguće rupe španjolskog popisa (na primjer, u slučaju slavistike) biti ispravljene, ako je sastavu NVZ koji je donio ovaj propis mandat istekao, a za novo NVZ još nije ni raspisan natječaj?

Pravi ciljevi ovog pravilnika, nažalost, nemaju veze ni s kvalitetom ni s međunarodnom vidljivošću. Oni su vrlo konkretni. Pravilnik je morao što većem dijelu znanstvenika, uključujući i one najmlađe, onemogućiti napredovanje, i morao je stvoriti prostor za uskratu financiranja brojnim znanstvenim časopisima i znanstvenim nakladnicima. Ti konkretni ciljevi proizlaze iz konkretnog pristupa službenika MZOS i njihovih savjetnika, pristupa po kojem je znanost isključivo mjesto troška, te treba i nju i s njome povezano visoko obrazovanje, preko kratkoročnih ušteda, uskrata i obezvređivanja, učiniti lakim plijenom za komercijalizaciju.

Smatramo da prošlotjedne kozmetičke izmjene tek donesenog Pravilnika ne mijenjaju štetnost njegove biti; i dalje smo uvjereni da će najnoviji Pravilnik naškoditi i hrvatskoj znanosti i hrvatskom društvu. Zato ponavljamo zahtjev da Nacionalno vijeće za znanost zbog svojeg djelovanja, zbog načina izrade i donošenja Pravilnika, odgovara svome osnivaču, Saboru Republike Hrvatske”.

Izvor: Akademska solidarnost

Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost istaknuo je sistemske tendencije u nizu odluka, naputaka i zahtijeva koji uz očekivanu podršku pojedinih hrvatskih medija doslovno obezvrjeđuju i onemogućuju rad profesora, znanstvenika, mladih istraživača i studenata te dugoročno dovode u pitanje kvalitetu, smisao, opstanak i dostupnost hrvatskog javnog visokoškolskog i znanstvenog sustava. Kako navode, država se povlači iz javne sfere te zajednička dobra znanosti i visokog obrazovanja prepušta hirovitosti tržišta s ciljem da cijeli sustav svede na njegovu kratkoročnu isplativost. Jednako tako, znanost i visoko obrazovanje tretiraju se kao nepotreban trošak u strukturi javnih financija te se u skladu s tim reduciraju kadrovski potencijali i socijalna prava, uz popratnu profesionalnu i dobnu diskriminaciju. Akademska se zajednica primorava da prihvati dirigirano financiranje pritiskom iz dva smjera: dok se pseudo-objektivnim, naknadno i nakaradno određenim kriterijima dokazuje da je zajednica rastrošna, lijena i marginalna, istovremeno ministar dobiva ovlasti da svima koji ne pristanu na njegove uvjete uskrati bitan dio sredstava. Retroaktivno propisivanje uvjeta zapaženo je ne na jednom, nego na čak tri područja: pravila se igre mijenjaju za studente na kraju ispitnih rokova, za znanstvene novake prije samog isteka ugovora o radu, a za znanstvenike i institucije na kraju projektnih razdoblja.

”Kao članovi akademske zajednice (profesori, znanstvenici, studenti) i građani Republike Hrvatske od svih nadležnih institucija očekujemo da odustanu od ovih i sličnih naknadnih, nasumičnih, ishitrenih, netransparentnih i nekompetentno obrazloženih modela reguliranja uvjeta studija, načela i ciljeva nastavnog i znanstvenog rada, te da pokrenu javnu raspravu o sadašnjem i budućim modelima vrednovanja studentskog, nastavnog i znanstvenog rada u kojoj besplatno obrazovanje, autonomno sveučilište i na opće dobro orijentirana znanost neće biti politički reklamni slogani ili paravani za prikrivanje osobnih interesa, nego civilizacijski minimum koji kao društvo trebamo ostvariti”, navodi se u priopćenju.

Analizu prijedloga Zakona i cjelovito priopćenje za javnost potražite na linkovima.

KP

Ideja o ovakvom artikuliranju problema koji su istovjetni u Sloveniji i Hrvatskoj, te o čvršćem povezivanju progresivnih snaga u naše dvije zemlje i zajedničkoj borbi, nastala je tijekom skupa Otpor i promjene u znanosti, obrazovanju i društvu (Ljubljana/Zagreb, 19.-21. 4. 2012.). Od tada do danas nažalost nisu nestali razlozi za zajedničke slovensko-hrvatske reakcije i akcije. Dapače, procesi destrukcije javnog visokog obrazovanja i znanosti u proteklim su mjesecima u obje zemlje značajno uznapredovali.

I u Sloveniji i u Hrvatskoj upravo su u tijeku zakonodavne inicijative koje ne počivaju na analizama i kritičkim razmatranjima situacije u području znanosti i visokog obrazovanja, niti na projekcijama, vizijama i strategijama njihovog razvoja, nego samo nastoje kodificirati i legalizirati destruktivne trendove komodifikacije znanja i obrazovanja, komercijalizacije i privatizacije visokoškolskog i znanstvenog sustava (uključujući problem školarina, programskih ugovora, znanstvenih projekata, znanstvene infrastrukture, itd.), što je pak dijelom šireg problema – privatizacije cjelokupnog područja javnog dobra.

Ova problematika primjereno je obrazložena u donesenoj Rezoluciji, koja završava s jasno istaknutim zahtjevima na kojima će i slovenska i hrvatska strana dosljedno i oštro inzistirati. Rezoluciju možete pročitati ovdje. 

Izvor: AS

“Vlada Republike Hrvatske odlučila se, umjesto za besplatno obrazovanje u smislu ukidanja svih oblika studentskih participacija, tek za reprogramiranje postojeće ukupne mase studentskih participacija. Pravni, socijalni i etički imperativi pritom su još jednom degradirani u nebitne kolateralne žrtve cijeloga projekta. Recentna odluka Vlade (kao i s njom povezane odluke senatâ hrvatskih javnih sveučilišta) otvara, naime, pitanje ustavnosti. Promjena uvjeta neposredno prije isteka roka za ispunjenje tih uvjeta, odnosno u tijeku ispunjavanja uvjeta (u slučaju Sveučilišta u Zagrebu, pri kraju ispitnih rokova), daleko je od Ustavom zajamčene vladavine prava i načela pravne sigurnosti, te faktički onemogućuje normalno funkcioniranje fakultetâ na samom početku nove akademske godine. Ova je odluka, kao i drugi pravni akti iz ladica MZOS-a, klasičan primjer ucjene koja se i ovoga puta odvija daleko od očiju javnosti, pa čak i akademske zajednice. Dakako, sve dok doslovno ne dođe na naplatu. Njezine posljedice danas osjećaju prvenstveno studenti, sutra će je osjetiti profesori i znanstvenici, a vrlo brzo i svi drugi građani. Ona je generirala neočekivani financijski udar na najugroženiju populaciju u sustavu – studente. Sasvim sažeto, ova je odluka nastavak – a s obzirom na brojnost onih koji su njima zahvaćeni, možda i novi zamah – sustavne politike deregulacije jednog ministarstva, dosljedno imunog na razrade modela socijalno uključivog i javno dostupnog visokog obrazovanja. 

Stoga Sindikat Akademska solidarnost, podržavajući studentske zahtjeve i argumentaciju Plenuma studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (izjava od 25. rujna 2012.), odbacuje predloženi model koji je Vlada donijela 2. kolovoza 2012. u obliku jednostrano oktroirane Odluke o punoj subvenciji participacije, koja hotimice nije prošla ni kroz kakvu demokratsku proceduru javne rasprave. 

Unisono prihvaćanje predloženog modela od strane senatâ hrvatskih sveučilišta još je jedan dokaz o sistemskoj slabovidnosti ključnih dionika hrvatskog visokoobrazovnog i znanstvenog sustava. Dok se diljem svijeta, uključujući i zemlje koje su nam tobožnji uzor, poput SAD-a, odvijaju borbe oko sveučilišta i za sveučilište, a najeminentnije izdavačke kuće objavljuju studije koje analiziraju novonastalu situaciju, hrvatskoj se javnosti kao spas nudi upravo tim studijama osporen i dokazano problematičan koncept “menadžerijalizma”, čime bi se, navodno, doskočilo svim defektima sustava. 

Nimalo slučajno, uvjeti pod kojima se Odluka Vlade provodi na hrvatskim sveučilištima nisu uvažili specifičnosti pojedinih znanstveno-nastavnih jedinica te izvedbe njihovog programa, otvarajući mogućnost različitih interpretacija koje će se po ovom modelu te skorim prihvaćanjem programskih ugovora voditi jedino financijskom računicom sastavnice ili sveučilišta općenito. Sveučilište izgrađeno isključivo prema ekonomskim načelima te imperativima svakodnevno promjenjive dinamike tržišta odriče se značajki javnog dobra i postaje vlasništvo manjine podređeno interesima te iste manjine. 

Utoliko moramo upozoriti da niz pripremljenih i razrađenih mehanizama regulacije (zakonskih i podzakonskih akata) – poput Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji se nalazi u saborskoj proceduri, ili programskih ugovora i novih pravilnika vezanih uz znanost i visoko obrazovanje, koje od pravovaljanosti dijeli tek potpis ministra Jovanovića – ima za cilj u potpunosti deregulirati sustav znanosti i visokog obrazovanja i time ga isporučiti sferi financijskih i marketinških eksperimenata, spekulacija i prijetećih “balona”. 

Sindikat Akademska solidarnost se, u svojoj izjavi o spomenutom Nacrtu prijedloga Zakona (20. travnja 2012.), već osvrnuo na sistemske tendencije koje ugrožavaju cjelokupnu sferu znanosti i visokog obrazovanja: 1) povlačenje države iz javne sfere i prepuštanje zajedničkih dobara i područja znanosti i visokog obrazovanja hirovitosti tržišta s ciljem svođenja čitavog sustava na njegovu kratkoročnu isplativost; 2) tretiranje znanosti i visokog obrazovanja kao nepotrebnog troška u strukturi javnih financija i u skladu s tim reduciranje kadrovskih potencijala i socijalnih prava, dobna i rodna diskriminacija, čime se pokušavaju sanirati posljedice višegodišnje katastrofalne politike u području visokog obrazovanja i znanosti; 3) nastavak komercijalizacije visokog obrazovanja i znanosti očuvanjem školarina koje se u postojećim uvjetima podrazumijevaju kao znak prijeko potrebne “poduzetničke klime” na obrazovnim i znanstvenim institucijama te jedini siguran izvor financijskih sredstava potrebnih za prividno funkcioniranje sustava. Ukratko, ni u slučaju aktualnog zakonskog prijedloga, ni u slučaju drugih Vladinih odluka nisu posrijedi konkretna rješenja nego zlokoban model koji se pokušava ozakoniti na sve moguće načine. Restriktivna odluka o trogodišnjoj subvenciji u participaciji studija te naplaćivanju ECTS bodova samo je prvi korak u provedbi tih ciljeva. 

Kao i do sada, Sindikat Akademska solidarnost suprotstavit će se takvim promjenama koristeći sva raspoloživa sredstva te će ustrajati u radikalnoj analizi i kritici negativnih tendencija i zalagati se za dubinsko preslagivanje vrijednosti i prioriteta u sustavu obrazovanja i u društvu općenito. Pritom ćemo se fokusirati na rješavanje akutnih problema onih koje sustav najviše ugrožava, ali ćemo adresirati i dublja proturječja koja generiraju takve probleme, a koja se redovito zaboravlja. 

Potaknuti još jednom grubom eksploatacijom sintagme “besplatno obrazovanje”, ovom prilikom pozivamo javnost, a osobito studente, na suradnju u izradi Cjenika “dodatnih usluga” javnih fakulteta u Republici Hrvatskoj, koji će biti osnova za procjenu realnih troškova studija u RH. Radi se o cjeniku koji će obuhvaćati brojne vrste (molbe, naknade za ispise, upise itd.) i nerijetko četveroznamenkaste iznose studentskih participacija mimo školarina i »otkupa bodova«. S obzirom na to da vrste i iznosi tih oblika studentskih participacija variraju ovisno o institucijama (sveučilištima i fakultetima) te uglavnom nisu javno dostupni, ovom prilikom pozivamo studente da se uključe u izradu Cjenika te da putem mrežne stranice distribuiraju informacije o iznosima i vrstama izdataka na vlastitim fakultetima u prošloj akademskoj godini. 

Time namjeravamo, pored kvalitetnijeg i sustavnijeg informiranja javnosti o realnim troškovima studiranja, ukazati i na one dimenzije problema kojih se Vladini prijedlozi ni ne dotiču, skrivajući se, taktički elegantno, iza prazne fraze o autonomiji sastavnica da o tim stvarima odlučuju samostalno”.

Izvor: AS