Program QueerADU počeo je radionicom naziva Safe Space. Jan Samek, student dramaturgije, i Mateo Babić, student plesa, surađuju na fakultetskim projektima već dugo, a, kako kažu, kvir prožima sve njihove radove. Tako su osmislili i održali radionicu kojom su polaznicama ponudili priliku da ostvare vlastite mikro intervencije koje tematiziraju sigurne prostore u prostoru Akademije. Za radionicu je bilo prijavljeno šestero ljudi, ali došle su samo dvije studentice dramaturgije, Lucija Marković i Ida Antunović, a kasnije se priključila i Lea Brcko, studentica suvremenog plesa. Ida i Lucija za prazninu prostora Akademije za vrijeme trajanja radionice rekle su da ujedno plaši i oslobađa, a kažu i da se na Akademiji osjeti da za događaje kvir tematike namijenjene studenticama i studentima nema publike.

Prije stvaranja vlastitih radova, polaznice su s voditeljima radionice razgovarale o kvir izvedbenoj umjetnosti na primjerima Jovanke Broz Titutke i Studije jednog zagrljaja, a pokrenule su i raspravu o granici između privlačnosti prema ženama i utjecaja male gazea. Jan, jedan od organizatora, mali je odaziv kolega shvatio kao vrijedno iskustvo. “Nedolazak kolega na radionicu je i problem i materijal za daljnji rad.” Jan objašnjava kako mu znanje da zbog nezainteresiranosti puno ljudi neće vidjeti njegov rad daje ohrabrenje u stvaralaštvu. 

Nakon radionice i kratkog razgovora, polaznice i organizatori radionice predstavile_i su svoje radove pred publikom od nekoliko profesora i stranih studenata. Mateov je rad, Fluid, inspiriran kretanjem vode u tijelu i različitim logikama kretanja koje nisu naučene. Dio je njegovog istraživačkog procesa na studiju plesa, a spomenuo je i drag nastup koji će izvesti u sklopu ispita u travnju, ali i ovogodišnjeg festivala PlesADU. Vješalica za odjeću na kotačima vješto je upotrijebljena u improviziranom razgovoru Ide i Lucije o (o)kviru koji nam onemogućava da doživimo ljude u potpunosti. Na stepenicama stare zgrade Akademije Lea je izvela suvremenu improvizaciju na temu ženskog i kvir bijesa u tijelu, a pored istih je stepenica izložen Janov rad Safe Space koji je, kako je objasnio okupljenima, složio razmišljajući o nedostatku sigurnih prostora u kontekstu svjetskih i lokalnih sukoba. 

Nasreću, i koncertno čitanje drame i panel koji je slijedio nisu dijelili sudbinu popodnevne radionice pa je većina sjedala u dvorani bilo ispunjeno. Nika Bokić Fassbinderovu je dramu Kišne kapi na vrelom kamenju režirala još 2021. godine, a u međuvremenu je cijela originalna podjela diplomirala i “odrasla”. Ipak, i publiku i podjelu veselilo je ponovno postaviti djelo koje je sam autor nazvao “komedijom sa pseudotragičnim krajem”. Drama govori o građanskom statusu veza i partnerskom nasilju, a objavljena je tek nakon autorove smrti, 1985. godine, te je ostala slabo poznata do filmske inačice Françoisa Ozona 2000. godine. 

Jan Samek otvorio je panel Postoji li queer na ADU? te pozdravio redateljicu Danu Budisavljević i dramaturga Espija Tomičića, koji je na pitanje o njegovom shvaćanju pojma kvir odgovorio: “Za mene je kvir odskakanje od institucije”. Oboje su se prisjećali studentskih dana, ali iz potpuno drukčijih perspektiva. Dana je Akademiju upisala u ratnim godinama i provela većinu fakultetskih godina u vezi s muškarcem nadajući se da joj se žene ipak ne sviđaju, ali Akademija joj je pružila prostor za istraživanje. Espi je diplomirao nedavno i na Akademiji ostvario siguran prostor za istraživanje i pisanje kvir djela, ali i dobio prvu podršku u tranziciji. Dana je iz svog tadašnjeg stvaralačkog angažmana izdvojila kampanju udruge LORi Ljubav je ljubav, a promotivni spot koji je napravila za tu priliku zabranjen je na HTV-u. Prisjetila se i tadašnje važnosti putovanja u shvaćanju da negdje vani postoje istomišljenici i drukčije mogućnosti.

I studenti_ce i profesori_ce prisutni u publici slažu se da se na određenim odsjecima govori o kvir temama i čitaju kvir umjetnici, ali da je suradnja među odsjecima nedovoljna. U publici su se razvile rasprave o umjetničkoj branši kao sigurnom prostoru te podrazumijeva li naziv “kvir” određeni način rada, u ovom slučaju način rada bez seksualnog uznemiravanja i nasilja. Gosti i publika složili su se da autanih umjetnika i umjetnica nema dovoljno te da autanje često dovodi do jednih te istih glumačkih uloga i manjka poslovnih prilika. 

Espi čuje da su “pederske drame sada hit tema”, ali kad stvara ne razmišlja o tome stvara li kvir stvar. “Planiram se odmaknuti od kvir tema da vidim kako ću pisati strejt stvari”, najavio je u polušali. Oboje su naglasili važnost autanja i borbe te smatraju da javnom prostoru treba kvir tema, a mediji u tome igraju veliku ulogu. Dana je rekla da su joj oduvijek smetali tragični krajevi gej priča i hetero redatelji koji eksploatiraju temu koju kvir osobe često nisu u mogućnosti obrađivati zbog straha od diskriminacije. 

Mladi organizatori ovog kratkog festivala i njihova mentorica složili su se kako je suradnja bila glatka i ponudila vrijedno iskustvo organizacije i izlaganja nečega što još uvijek može izazvati negativne reakcije javnosti. “Važno je da se ovo događa, pa makar nas se skupilo petero” objasnio nam je Jan Samek, a za buduća izdanja bi volio da program ide u radikalnije iskorake. 

“Bilo je bitno dati do znanja studentima, studenticama i svom nastavnom osoblju Akademije da je konačno došlo vrijeme da se ovakav festival održi, da će kvir od sada biti još prisutniji na Akademiji, da smo spremni na ovakve projekte i da očekujemo maksimalnu podršku” govori Marko Čavlović, student produkcije i producent događaja. Kao glavne ciljeve QueerADU-a ističe istraživanje klime u kojoj događaj nastaje i dobivanje podrške od profesorica i profesora te studentica i studenata, što je program svakako ispunio. Za daljnje njegovo održavanje smatra ključnim ulazak događaja u silabus, to jest dobivanje financijske i logističke podrške od Akademije. 

Jedan od najintrigantnijih filmaša današnjice, katalonski radikalni sineast Albert Serra gost je ovogodišnjih Filmskih mutacija. Uz filmove Alberta Serre bogat program uključuje i prvu retrospektivu katalonskog filmaša Pere Portabelle na ovim prostorima, kao i radove Jamesa Benninga, Haruna Farockija i Antje Ehmann. Dvanaesto izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma održava se od 20. siječnja do 4. veljače 2019. u zagrebačkim kinima Europa i Tuškanac, Muzeju suvremene umjetnosti, Akademiji dramske umjetnosti i Kulturno informativnom centru KIC. Dio programa kasnije će gostovati i u riječkom Art-kinu Croatia te Kino klubu Split. Ulaz na sve projekcije i događanja je besplatan. 

Ovogodišnje izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma otvara svoju kartografiju filmskih avangardi posvećenu vizionarskim filmskim praksama diptihom filmske vampirologije katalonskih umjetnika, filmovima žudnje Vampir Cuadecuc Pere Portabelle iz 1970. i Priča o mojoj smrti Alberta Serre iz 2013., najavljujući njihove programe u kinu Europa od 20. do 23. siječnja i kinu Tuškanac od 24. do 28. siječnja, pod naslovom GESTE UNDERGROUNDA. 

Kustoska politika Filmskih mutacija je rizomatsko povezivanje povijesnih filmskih avangardi sa suvremenim dispozitivima pokretnih slika, a u tom se sučelju ogleda šest desetljeća Portabellina rada u trenjima španjolskog političkog i umjetničkog krajolika i Serrina eksplozija prošireno-filmskih otkrića i oblika koja izaziva i očuđuje različite publike posljednjih godina. “Trebamo izbjegavati riječ film” jedna je od provokativnih Serrinih izjava i slutnja anti-filmskih strategija, a paradoksalno, njegova su filmska izmještanja potvrda moći geste filma. 

Festival KRADU ove će godine ugostiti studente glume i njihovog profesora, uglednog kazališnog redatelja Borisa Morozova s Državnog instituta za kazališne umjetnosti – GITIS, (Moskva, Rusija) koji se u četvrtak, 5. travnja u 21 sat predstavlja s glumačkom etidom Kratke scene klasika.

Moto ovogodišnjeg festivala opisan je hashtagom #nemošukrastpredstavu. Želja studenata bila je prenijeti jasnu poruku o tome kako je odlazak u kazalište nezamjenjiv doživljaj koji se ni na koji način ne može rekreirati, pa tako ni krađom inventara kazališta. 

Upečatljivi vizualni identitet i dizajn plakata nastao je u suradnji s grupom studentica Studija dizajna pri  Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 

I ovogodišnji KRADU već tradicionalno organiziraju studenti produkcije na Akademiji, a za umjetnički dio zaduženi su studenti kazališne režije i radiofonije, dramaturgije i glume, čiji višemjesečni zajednički rad rezultira ovim događanjem čiji je cilj afirmacija novih kazališnih umjetnika i njihovih percepcija. 

Više potražite ovdje.

Uz četrdesetak profesora i doktoranada iz 14 zemalja, posebno ističemo izlaganja posebnih gostiju: nizozemske naratologinje i filmske umjetnice Mieke Bal, francuske filozofkinje izvedbe Josette Féral, britanskog hispanista i stručnjaka za španjolski “zlatni vijek” Jeremyja Lawrancea te renomiranog danskog naratologa mlađe generacije Stefana Iversena. Oni će u odvojenim sesijama održati plenarna predavanja svakog dana simpozija, a večernji termini namijenjeni su projekcijama filmova Mieke Bal, koje će autorica popratiti kratkim izlaganjima.

Konferencija se održava u dvorani F22, u prostorima ADU-a u Frankopanskoj ulici 22. Ulaz na sva predavanja i događanja je besplatan. 

Raspored izlaganja pogledajte ovdje.

Revija je natjecateljskog karaktera, stvorena kao platforma koja studentima filmskih odsjeka omogućuje javno prikazivanje najboljih ostvarenja. Iako se na reviji prikazuju radovi studenata fimskih odsjeka, u stvaranju FRKE aktivno sudjeluju i studenti kazališnih odsjeka, kao i studenti Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu koji su zaslužni za vizualni identitet.

Na ovogodišnjoj se reviji prikazuje više od 60 filmova od kojih će deset biti nagrađeno od strane žirija. Nagrade se dodjeljuju za najbolju režiju, snimanje, produkciju, scenarij, glumca i glumicu te montažu. Također će se dodijeliti Grand Prix za igrani film i dokumentarni film te nagrada “Nikola Ivanda” za najbolji TV format.

U žiriju će ove godine biti glumac Krešimir Mikić, fimski kritičar Mario Kozina, snimatelj Mario Sablić, redateljica Sonja Tarokić, producent Hrvoje Osvadić, pisac i scenarist Ante Tomić, montažer Tomislav Pavlic, redatelj i scenarist Goran Kulenović te dokumentarist Nebojša Slijepčević.

Osim projekcija filmova koje počinju u 11.30 sati, revija ima i bogat popratni program koji uključuje predstavljanje novog natjecateljskog programa studentskog filma Sarajevo Film Festivala, predavanje o osiguranju na filmu, VR sobu a na FRKU dolaze i gosti iz susjedstva – Fakultet dramskih umjetnosti Beograd.

Snimljen je i promotivni film koji će se premijerno prikazati na otvorenju FRKE, 31. ožujka u 20 sati. 

Ulaz na sve projekcije i popratni program je slobodan, a raspored događanja potražite na Facebook stranici.

Cvijeće, kratkometražni igrani film Judite Gamulin nastao u produkciji Akademije dramske umjetnosti, nominiran je za Studentski Oscar Američke filmske akademije. Ove se godine na natječaj prijavilo čak 1 749 naslova iz cijeloga svijeta od čega je u sedam kategorija odabrano njih 39. Film Judite Gamulin jedan je od sedam filmova nominiranih za nagradu u kategoriji najboljeg stranog igranog filma. Osvajanjem medalje (Zlatna, Srebrna i Brončana) filmovi automatski ulaze u kvalifikacijski krug nominacije za Oscara. 

Film je nastao uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, a govori o dvije obitelji koje dolaze u posjet očevima koji dijele bolničku sobu, pri čemu se jedna obitelj svađa oko trivijalnih problema, dok druga ima potpuno drugačiju perspektivu. Uz režiju, Judita Gamulin je za Cvijeće napisala i scenarij. Producentica je Ana Vidović, direktor fotografije Tomislav Sutlar, za montažu je zaslužan Tomislav Stojanović, oblikovanje zvuka potpisuje Tihomir Vrbanec, glazbu Vid Adam Hribar, kostimografiju Dominika Mandić, dok su glavne uloge u filmu odigrali Dušan Gojić, Ksenija Pajić, Hrvojka Begović, Adrian Pezdirc, Mirela Brekalo Popović, Željko Königsknecht, Matija Čigir i Danijel Ljuboja. 

Na filmskom festivalu Early Bird u Sofiji 2015. godine film je nagrađen za najbolju montažu, a 2016. godine na reviji hrvatskih kratkih filmova Kratki na brzinu dobio je nagradu za najbolji scenarij, te na pulskom filmskom festivalu Diplomu za najbolji kratki film. “Akademija dramske umjetnosti predložila je film za prijavu. Sretna sam zbog nominacije, pogotovo zbog činjenice da je bilo prijavljeno 1 749 filmova, a da su među dobitnicima nagrade Zemeckis i Lasseter. Uz sve to gledala sam i neke zbilja genijalne filmove koji su Oscara osvojili prošle godine”, rekla je mlada redateljica, dodavši kako smatra da Cvijeće živi jer ima dobar omjer koncepta i jasne fabule, uz univerzalnu temu, stoji u priopćenju HAVC-a.

Judita Gamulin rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija Filmske i televizijske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Posljednje četiri godine paralelno radi u filmskoj produkciji kao skripterica, montažerka i asistentica montaže. Dosad je, osim Cvijeća, snimila kratkometražne filmove Daddy Issues (2014) koji prikazuje obitelj s problemima u komunikaciji i raznim frustracijama, te Minus 4 (2015) u kojem je glavni lik suicidalni policajac. 

Studentska nagrada Oscar ustanovljena je 1972. godine kako bi podržala i ohrabrila izvrsnost u stvaranju filmova na akademskoj razini, kako u Americi tako i diljem svijeta. Neki od redatelja koji su je osvojili uključuju svjetski poznata imena poput Johna Lassetera, Petea Doctera, Roberta Zemeckisa, Treya Parkera i Spikea Leea. Činjenica da se film sa zagrebačke Akademije dramske umjetnosti našao u finalu ovog uglednog natjecanja ujedno je veliko priznanje i samoj Akademiji s obzirom na to da su uz Cvijeće nominirani naslovi studenata prestižnih svjetskih filmskih škola. 

Svečana dodjela nagrada održat će se 22. rujna.

Kratki na brzinu će se po prvi put održavati i u Zagrebu, s dva nova festivalska programa. To su Doxanje, u suradnji s Dokukinom KIC gdje će se prikazivati kratki dokumentarci s renomiranih svjetskih festivala. Prvi je gost Međunarodni dokumentarni filmski festival iz Jihlave, a program će se održati 10. svibnja u MM centru. Drugi program je Panorama koji će biti posvećen studentskom filmu. Glavni cilj programa je povezivanje sa stranim studentima i poticanje razmjene iskustava i dijaloga. Program će se održati 11. svibnja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Prvi će gosti biti iz Australije koju će predstavljati Australian Film, Television and Radio school iz Sydneya. 

U Zelini revijski program počinje 12. svibnja 2016. i traje puna četiri dana. Ovogodišnje izdanje revije Kratki na brzinu otvorit će film Belladonna Dubravke Turić nagrađen Zlatnim lavom na filmskom festivalu u Veneciji 2015. godine. Reviju zatvara dobitnik nagrade Europske filmske akademije za najbolji kratki film, Piknik Jure Pavlovića. 

Uz filmove u glavnom programu, na Reviji gostuju i tri festivala iz Italije, ovogodišnje zemlje partnera. To su: Festival dei Popoli iz Firence, jedan od najstarijih i najznačajnijih filmskih festivala posvećen dokumentarnom filmu, zatim Magma – Mostra di cinema breve iz Acirealea te Sedicicorto film festival iz Forlija. Gosti su umjetnički direktor Festivala dei Popoli, Alberto Lastrucci te predstavnici festivala Sedicicorto, Tommaso Valente i Eleonora Berra. 

Prema tradiciji, Kratki na brzinu pažnju posvećuje i edukaciji mladih, tako da u suradnji s Kinoklubom Zagreb nastavlja sa Školom kratkog filma. Program je namijenjen mladima sa šireg područja Zeline. Također, nastavlja se i suradnja s filmskim profesionalcima. Croatian short pitch razvojna platforma omogućuje profesionalcima prezentiranje vlastitih projekata. Partner Pitcha je Sekvenca produkcija. Novost ovogodišnjeg Kratkog na brzinu je Casting workshop, edukativna radionica za glumce i glumice koji će uz pomoć dviju casting managerica, Martine Subašić iz Casting.hr-a te Suzane Zubčić iz Val produkcije, usavršiti tehnike prezentiranja na audiciji.  

Reviju dodatno obogaćuju i Late night film talks, večernji razgovori s filmskim profesionalcima koje će ove godine uveličati filmski autor Damir Čučić te glumac Rade Šerbedžija.

Selektor Revije Kratki na brzinu, Miroslav Mandić u ovogodišnji program uvrstio je 56 kratkih hrvatskih filmova. Predsjednica žirija je glumica Tihana Lazović, koja će s redateljima i scenaristima Andrejom Korovljevim i Igorom Bezinovićem odlučivati o nagradama. 

Festivalska druženja upotpunit će i zabavni program, koncerti i prigodna druženja. U četvrtak, 12. svibnja u Yolo baru u Svetom Ivanu Zelini održat će se koncert grupe LaGef, petak i subota (13. i 14. svibnja) rezervirani su za DJ izvođače Dunju Bovan i Fiddly Digits. Završni koncert održat će se u nedjelju 15. svibnja u 14 sati na ribnjaku Mokrice u Sv. I. Zelini.

Održana je prva javna tribina Akademije dramske umjetnosti iz ciklusa Politički leksikon, pod nazivom Širenje područja borbe: Kultura. Gosti tribine bili su Katarina Luketić, Dean Duda i Marko Pogačar, a razgovor je moderirao akademski glumac i donedavni student Adrian Pezdirc. 

Povod razgovoru bio je odgledani dokumentarno-igrani film Ane Hjort Guttu Tiden går (Vrijeme prolazi). Film prati studenticu umjetnosti koja se u sklopu performativnog projekta priključuje Romkinji beskućnici u prošnji na ulici, a redateljica njime propituje odnos umjetnosti i politike te moć umjetnosti da doprinese stvarnoj promjeni. Sugovornici rasprave složili su se kako su pitanja “drugih” u suvremenim likovnim praksama prilika za samopromociju i često djela koja vidimo u galerijskim prostorima ne predstavljaju pokušaj da se nekome pomogne ili dovede do neke promjene. Vrlo često sve što doznajemo o drugome, saznajemo kroz oči umjetnika. Trebamo imati na umu da ne postoji izravan način prikazivanja stvarnosti – umjetnost uvijek nešto reprezentira te u tom kontekstu možemo pričati jedino o politikama reprezentacije. Također, iluzorno je govoriti o slobodi umjetnosti jer ona nikad nije slobodna od društvene stvarnosti i politika prikazivanja. Pogačar je pritom naglasio kako je za bilo kakav angažman potrebna minimalna razina političke pismenosti, a situacija koju smo vidjeli u filmu predstavlja pokaznu vježbu politički nepismene umjetničke intervencije unaprijed osuđene na propast.

Na pitanje da li je danas moguće u društvu djelovati kroz institucije te imaju li one pravo voditi političku debatu oko društva u kojem se nalazimo, Duda odgovara da su upravo institucije, ako su javne – dužne javno djelovati. One nisu javne samo zato što se financiraju javnim novcem, njihova funkcija je da proizvode javnost, da prate glas javnosti svojim radom, učinkom svojeg obrazovanja, legitimacijom nastavnika i legitimacijom svojih studenata. Ako će javne institucije zbog svoje akademske autonomije djelovati samo prema unutra onda je potreba za njima – nikakva. Humanističke znanosti izbačene su iz javnog prostora zato što sustavno već dvadeset i pet godina, odustajući od javnog života, režu granu na kojoj sjede.

Umjetnost i kultura te institucije kao njihovi glavni eksponenti duboko su ideologizirane i politizirane sfere i od toga ne treba bježati, naglašava Pogačar: “Za mene neki minimum angažmana u umjetnosti je apsorbirati, kritički se prema tome postaviti i ne pristajati na puko perpetuiranje nametnutih dominantnih hegemonijskih obrazaca, najčešće one aktualne vlasti”. Luketić se pak dotaknula nacionalizma koji je, kako tvrdi, “isključivo pitanje kulture. Angažman u kulturi ‘na desnici’ bio je puno snažniji, a upravo je kultura puno češće prenosila ideje nacionalizma nego im je pružala otpor”.

Za “krizu kulture” kojoj navodno sada svjedočimo, Duda kaže kako možemo pričati isključivo o krizi kulturne politike. Ključno je pitanje, naglašava Duda, gradi li se kulturnim politikama infrastruktura kako bi se kultura demokratski dalje mogla proizvoditi ili se grade zidovi i škarama režu jedan po jedan dio kulturnog sektora da bi ostali samo oni s kojima se može lako manipulirati. Govoreći o krizi misli se isključivo o krizi kulturne infrastrukture, a ona nam se dogodila još početkom devedesetih, rezanjem dijela kulturnih predmeta u osnovnoškolskom obrazovanju. “Ponovno se događa da jedna politička elita kroji sliku kulture prema svojim parametrima, a to isključuje velik dio ljudi. Mislim da je trenutno za hrvatsku kulturu najvažnija obrana pluralizma, odnosno svih lica kulture bez obzira da li se s njima slažete”, istaknula je Luketić.

Govorilo se i o već usuglašenoj ideji kontinuirane nacionalizacije javnog prostora koja traje još od početka osamdesetih, a problematično je upravo što se kultura time počela baviti tek u trenutku njenog eskaliranja. Luketić smatra kako je prostor za otpor takvim politikama uvijek postojao, no ljudi često osluškuju političku situaciju i prema tome modificiraju svoje ponašanje kako bi se uklopili u zadani okvir kulturne paradigme. Na pitanje koje su mogućnosti otpora kulturnim politikama u ovom trenutku, Pogačar odgovara da im se možemo oduprijeti jedino snažnim frontom, a za njega je potrebno pronalaženje “najmanjeg zajedničkog nazivnika”. “Sektašenje nam sada ne može pomoći”, zaključuje.

Na kraju se raspravljalo i o studentskom angažmanu, odnosno zašto studenti danas nisu više politički aktivni, na što je Duda zaključio da je političnost nešto na čemu se radi, “studenti možda nisu politični, ali smo mi u prilici da ih napravimo političnima, na način minimalnog demokratskog uloga. Postoje razni načini otpora, a iz proizvodnje znanja izaći će i sve druge akcije”.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Popratni program ovogodišnjeg KRADU-a obilježit će treći po redu DijalogADU: razgovori o aktualnim temama iz područja kulturne politike, a osim svega toga, u suradnji sa Studijem dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, može se pogledati i izložba plakata dizajniranih za predstave.

Ulaz na sva događanja je besplatan.

Više o programu i raspored predstava potražite ovdje.