U posljednjem je desetljeću “život” postao odlučujuća točka promišljanja u filozofiji, političkoj teoriji, umjetnostima i znanostima. Unutar filozofije talijanska je biopolitička misao – Giorgio Agamben, Toni Negri, Paolo Virno – nastavljajući se na Foucaulta razvila koncept života koji bi trebao moći opisati fenomene suvremenog društva. Život je kod tih autora pojam koji je jednako obilježen iskustvom genocida kao i patologijama kapitalističke proizvodnje dvadesetog stoljeća. No, život  isto tako stoji za obećanje ili nepokorivo mjesto društvene kreativnosti i bogatstva koje ide onkraj postojećeg stanja.

Za umjetnosti i estetičku teoriju su pak razmišljanja Gillesa Deleuzea, inspirirana Nietzscheom i Bergsonom, bila od prvenstvene važnosti, te kao da se počela ispunjavati čuvena Foucaultova prognoza da će 21. stoljeće biti delezijansko. Bilo da se radi o filmu, glazbi, plesu ili net.artu – Deleuzeov vitalizam (sabran u konceptima kao što su primjerice afekt ili rizom) krucijalan je okvir za shvaćanje suvremenih umjetničkih praksi.

Na kraju, ali ne i najmanje važno: znanosti o životu (life-sciences) postale su zamašnjak znanstvenog i tehnološkog razvoja postajući novom paradigmom.

Skup Ostaviti život za sobom nastojat će s jedne strane kritički sumirati navedene tendencije, no naglasak će biti na pokušaju da se ocrtaju mogućnosti jednog  novog, obuhvatnijeg poimanja života ili pak da se život kao nedostatna analitička kategorija ostavi za sobom.

Pored niza mlađih intelektualki i intelektualaca koji će sudjelovati na skupu, na skuu sudjeluje i četvero istaknutih filozofkinja i filozofa srednje generacije: Catherine Malabou, Adrian Johnston, Ray Brassier i Martin Hägglund.

Skup je istraživačkog karaktera – kako u uže filozofskoj, tako i u estetičkoj i političko-teorijskoj domeni. Jezik skupa je engleski.

Raspored simpozija možete pornaći ovdje.