Književno-politička radionica Motor mijene pokrenuta je radi rasprave o književnosti sa stajališta njezine političnosti. “Na sastancima se raspravlja o načinu na koji književni tekst pohranjuje sjećanje na minule ustanke, revolucije i, lukačevski rečeno, momente ‘postajanja čovjekom’ kroz politički čin, ali i o moći teksta da potpomogne ili zavede na politiku otpora, poetiku nesuglasnosti (…) Raspravlja se o književnim praksama koje raskrinkavaju, lome i nadilaze depersonalizirane i dehumanizirajuće pojavnosti tržišta, na kojem se politički subjekt depolitizira i umješta u naizgled ravnopravno polje u kojem, poduzetniku nalik, konkurentima nudi svoja dobra i zastupa vlastite privatne interese”, stoji u najavi radionica.

Tijekom protekla dva ciklusa čitalo se Bertolta Brechta, Heinera Müllera, Anne Seghers, Tillu Durieux, Hansa Magnusa Enzensbergera, Uwea Timma, Juli Zeh, Timura Vermesa, Ludwiga Renna, Güntera Grassa, Ernsta Gläsera, Ota Bihalji-Merina, Ernsta Jüngera, Georga Büchnera, Ödöna von Horvátha i Petera Weissa. Ove godine popis naslova nije više ograničen na njemačku literaturu, čitat će se i na engleskom, a dio programa odvijat će se u zagrebačkoj Booksi.

Radionica će se ove godine smjeriti snažnije na pojam socijalne književnosti, koja obuhvaća cijeli niz različitih, često i suprotnih i suprotstavljenih književnih (i političkih) praksi, od građanskih estetika solidarnosti s nižim slojevima do radikalnijih zahtjeva proleterske književnosti: “Dok prva podrazumijeva autorski subjekt koji prelazi socijalne distance, potonja inzistira na radničkom porijeklu autora koji mu omogućuje da na autentičan način slika svijet i artikulira političke potrebe poniženih i uvrijeđenih”. 

Program se 29. rujna u Goethe Institutu otvara tipično proleterskim tekstom, autobiografskim djelom The Autobiography Of A Working Woman (1909) Adelheid Popp. Opsegom nevelik tekst prikazuje put junakinje od gladovanja u mnogočlanoj obitelji, preko mukotrpnog proleterskog nadničenja do autodidaktičnih skokova u socijalistički feministički pokret. Alfred Döblin, autor opsežne trilogije November 1918: A German Revolution (1933–1945), svojim dokumentarizmom slijedi nekoć nezaobilazni imperativ vjernog bilježenja stvarnosti. Iz faze socrealizma čitat će se romani Cement (1925) Fjodora Gladkova i Kako se kalio čelik (1936) Nikolaja Ostrovskija. Čitani s političkog stajališta, romani su odabrani upravo zato što uvriježene i neosviještene stavove o tome “što je literatura” postavljaju naglavce. Od daljnjih naslova izdvojeni su Staljingrad (1945) Theodora Plieviera, nekoć popularni roman kojemu je uspjelo socrealističke poetičke zahtjeve prevesti u njemačke okvire. Radionica će se potom osvrnuti i na programatsko-revolucionarnu poetiku Dobrice Ćosića i njegova ratnog, partizanskog romana Daleko je sunce (1953). 

Do kraja sezone čitat će se još Čudotvorac (1957, 1973, 1980) Erwina Strittmattera, The Handmaid’s Tale (1985) Margaret Atwood, The Unseen (1987) Nannija Balestrinija, Bagatele za jedan pokolj (1937) Louis-Ferdinanda Célinea i The Kindly Ones (2006) Jonathana Littella. “Da bi se razmotrio kritički potencijal književnog teksta kao specifičnog privatno-javnog medija, treba otvoriti povijesni spremnik postojećih književnih praksi otpora, promotriti za njih vezane prakse čitavog književnog polja (zajednička čitanja, poučavanja, izvedbe, recepciju, kritiku) i povezati ih s konkretnim političkim i književnoteorijskim pozadinama. Motor mijene posvećen je otvaranju tih točki”.

Program organizira Udruga za neformalno obrazovanje i kritičku emancipaciju Blaberon u suradnji s Goethe-Institutom i Booksom, a voditeljica je Ivana Perica. Detaljne informacije (termini, popis naslova) dostupne su na Facebook stranici radionice, a kopije književnog djela možete preuzeti putem eventa koji bude otvoren za svaku radionicu.