Izložba Nezavisni prostori – prostori nezavisnih hod je kroz društvene centre, klubove i prostore u kojima od sredine devedesetih godina do danas djeluju organizacije nezavisne kulture i u kojima se nezavisna kulturna scena stvara i reproducira. Korištenjem tih prostora, kao i samom borbom za njihovo korištenje, kroz posljednjih se dvadeset godina u lokalnim sredinama diljem Hrvatske realiziraju vrijedni kulturno- umjetnički sadržaji, generiraju nova znanja, a sama zajednica se okuplja i osnažuje. Povijest prostora nezavisne kulture stoga je istovremeno i povijest participativnosti, eksperimenta, društvene kritike, pregovora i inovacije. Izložba dokumentira jedan dio te povijesti, s naglaskom na njen otvoreni kraj i aktualne probleme nedostatka adekvatnih prostora s kojima su organizacije nezavisne kulture u pojedinim sredinama suočene.

Autori izložbe su Dejan Dragosavac Ruta i Dunja Kučinac. Izložba je nastala u suradnji Saveza udruga Klubtura te udruga Kulturtreger i Kurziv – Platforme za pitanja kulture, medija i društva, koje vode Centar za dokumentiranje nezavisne kulture. Na izložbi će se predstaviti poveznica s Društvenim centrom Čakovec kao javnim prostorom građana, dok će sama izložba, koju će predstaviti autorica Dunja Kučinac i Ana Abramović iz Saveza udruga Klubtura, biti uvod u tribinu Namjena Društvenog centra Čakovec – pitamo građane!, koja slijedi nakon otvorenja izložbe, u 18 sati u u multimedijskoj dvorani Autonomnog centra – ACT (Stari hrast, Dr. Ivana Novaka 38, 1. kat).

Tribina je pak nastavak akcije koja će se održati u subotu, 9. travnja na Trgu Republike u Čakovcu, a za cilj ima dodatno propitati svrhu i namjenu Društvenog centra Čakovec. Na tribini će predstavnici Grada Čakovca, Međimurske županije i Platforme za Društveni centar Čakovec prezentirati do sad mapirane potrebe i sadržaje te zajedno s građanima prodiskutirati finalne smjernice za razvoj Društvenog centra Čakovec. Na tribini se uz građane očekuje aktivno sudjelovanje članova i članica Gradskog vijeća Grada Čakovca i Skupštine Međimurske županije.

Platforma za Društveni centar Čakovec inicijativa je dvadesetak organizacija civilnog društva, društvenih i kulturnih aktivista/kinja i građana/ki, koja je formalizirala djelovanje Inicijative 1729/2 krajem kolovoza 2015. godine.

Platforma za Društveni centar Čakovec potiče i zagovara demokratske i participativne prakse u oblikovanju javnih politika i razvija uvjete za razvoj sudioničke demokracije i sudjelovanja građana te organizacija civilnog društva u procesima donošenja odluka na lokalnoj razini. Ujedno, Platforma se zalaže za revitalizaciju neiskorištenih javnih prostora, čime se pokrenulo niz javnih društveno-kulturnih događanja s ciljem oživljavanja prostora koji godinama stoji neiskorišten i stavljanja istoga u javnu funkciju.

Izložba ostaje otvorena do . travnja.

Autonomni centar- ACT u partnerstvu s Mrežom mladih Hrvatske, a uz potporu Ministarstva socijalne politike i mladih, provodi projekt ACTivni mladi u Međimurju. Cilj je projekta osnažiti mlade te članove udruga i savjeta mladih za aktivno sudjelovanje u razvoju lokalne zajednice. Mladima se želi pružiti znanje kako bi sami oblikovali stavove o problemima koji ih se tiču te se u skladu s time uključili u njihovo rješavanje.

Mreža mladih Hrvatske (MMH) savez je udruga mladih i za mlade koji osnažuje mlade za aktivno i odgovorno sudjelovanje u društvu, doprinosi razvoju kvalitetnih politika za mlade i civilnog društva. U svom radu zastupa članice i teži djelovati u interesu svih mladih putem umrežavanja, zagovaranja, informiranja, neformalnog obrazovanja i istraživanja, zalažući se za suradnju s tijelima javne vlasti, odgojno obrazovnim i znanstvenim institucijama, akterima civilnog društva i medijima. Krajnji cilj organizacije društvo je koje odgovara na potrebe mladih i afirmira njihove potencijale.

Da bi naučili kako dobiti priliku za sudjelovanje u procesu kreiranja i provođenja lokalne politike za mlade, nužno ih je osnažiti kroz davanje mogućnosti, vještina, znanja, iskustava, razvoja, ali i adekvatne potpore, što se želi postići ovim projektom. Također, održat će se savjetovanja za udruge i Savjete mladih o uspostavi volonterskih programa, rada s volonterima, osobnim koristima volontiranja, kao i zajednička volonterska akcija svih uključenih u projekt. S obzirom na to da umrežavanje olakšava suradnju i traženje partnera te povećava socijalni kapital, provest će se mapiranje udruga i Savjeta mladih kako bi se dobio jasniji uvid u sve udruge mladih koje su aktivne u Međimurskoj županiji, a mladima koji se bave sličnim područjem omogućiti upoznavanje s njihovim kolegama. 

Projekt je namijenjen mladima koji su članovi ili volonteri udruga i savjeta mladih, a prva aktivnost su četiri cjelodnevne radionice koje će održati  iskusni treneri iz Mreže mladih Hrvatske, na teme politike za mlade, politička pismenost i rad s mladima, javno zagovaranje i razvoj zajednice, koje će se održati 26. i 27. veljače te 4. i 5. ožujka 2016. od 9 do 15 sati u Multimedijskoj dvorani Autonomnog centra- ACT. Prijave za sudjelovanje na radionicama i uključivanje u projekt otvorene su do 23. veljače, a zainteresirani se mogu prijaviti putem obrasca. 

“U prvom dijelu okruglog stola problematizirat ćemo arhive sa teorijsko-konceptualnog stajališta dok ćemo u drugom dijelu analizirati konkretne primjere postojećih ili nezavisnih arhiva u osnivanju, procedura upravljanja gradivom (slaganje, opisivanje, pohrana), digitalizacije, te različitih internetskih tehnologija koje omogućavaju njihovu čuvanje i dostupnost. Također ćemo navesti primjere poput ‘Europeane’ kao transnacionalne mreže, ‘Arhineta’ kao nacionalnog sustava do nekih vaninstitucionalnih projekata.

Dosadašnji rad i važnost arhiviranja udruge Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću,  predstavit će nam arhivist Documente, Nikola Mokrović.

Centar za dokumentiranje nezavisne kulture, koji će nam predstaviti Dunja Kučinac, zamišljen je kao fizički i virtualni arhiv otvorenog tipa, koji na jednom mjestu objedinjuje sve materijale nastale na našoj nezavisnoj kulturnoj sceni od početka devedesetih godina do danas. 

Knjižnica Ranko Helebrant, djeluje u sklopu Kuće ljudskih prava kao svojevrstan arhiv izdavaštva civilnog sektora u području nenasilja, mira, tolerancije i ljudskih prava. Neprocjenjivu vrijednost građe ima pridružena arhivska građa Documente i Građanskog odbora za ljudska prava te organizaciju čiju građu oni klasificiraju i sređuju (Antiratna kampanja). Njihov rad će nam predstaviti voditeljica knjižnice Tina Đaković.

Cilj je opisati smisao i funkciju nezavisnih i arhiva u institucionalnom smislu, razloga zbog kojih nastaju te praktičnih znanja i tehnologija koje stoje na raspolaganju pri njihovu osmišljavanju. Naročito se problematizira status arhiviranja kao aktivističke djelatnosti, odnosno kao djelovanja koje želi pružanjem određenog sadržaja kroz određenu formu predstaviti širem društvu određene ideje i učiniti ih vidljivim i relevantnim. To se vrši kroz analizu ideja community arhiva i sveobuhvatnih arhiva”, ističe se u najavi okruglog stola. 

Okrugli stol će moderirati Sebastijan Brumec koji će ujedno, kao voditelj Knjižnice i čitaonice Tabula Rasa, predstaviti njen arhiv fanzinske i srodne građe te digitalizirani arhiv fanzina u sklopu internetske stranice www.fanzini.hr.

Prikupivši široku međunarodnu pozornost, rezultati su dosljedno pokazali da ovaj pristup u usporedbi s ostalim metodama liječenja smanjuje hospitalizaciju, konzumaciju lijekova i recidivizam. Pristup možemo shvatiti kao dvostruku zavojnicu koja umrežuje proces dijaloga, ili novi način psihoterapije, i integrirani sustav liječenja koji pruža skrb prvenstveno u zajednici. 

Osnovno sredstvo “Otvorenog dijaloga” je temeljito promijenjena verzija terapijskog sastanka. Nema zasebnih sastanaka stručnog tima na kojima bi se razgovaralo o “slučaju”, nego se sve rasprave i odluke o liječenju i hospitalizaciji donose pred svima prisutnima. Osnovna značajka ovog pristupa je odmak od neposrednog naglašavanja kako iskorijeniti simptome. Razgovor, tj. dijalog, nije o osobi, nego je on način da budemo s osobom i proživimo krizu zajedno. Rezultat svega toga je da je otvorena komunikacija postigla jedinstveni uspjeh pomažući ljudima da upravljaju početnim psihozama i drugim krizama, pouzdajući se manje u lijekove i hospitalizaciju. 

Nakon projekcije slijedi rasprava o filmu i postojećim modelima skrbi za osobe s duševnim poteškoćama koju će voditi predstavnici Ludruge iz Zagreba. 

Projekcija će biti održana u utorak, 20. siječnja, u Autonomnom centru ACT u Čakovcu, od 18 do 21 sat. 

Radionica će se održati 4. i 5. srpnja 2014. godine od 9 do 17 sati u multimedijskoj dvorani udruge ACT na adresi Dr. Ivana Novaka 38 u Čakovcu (zgrada Starog Hrasta, 1. kat).

Radionica je namijenjena mladima, učenicima, studentima, članovima udruga, nezaposlenima te svima koji svoje slobodno vrijeme žele provesti na kreativan način. Broj sudionika/ica je ograničen, a radionica je za sve sudionike/ce besplatna. Svoju prijavu (ime i prezime s naznakom “novinarska radionica”) pošaljite na adresu elektroničke pošte. Rok prijave je do 30. lipnja 2014.  do 12 sati. 

Održavanje radionice potpomognuto je sredstvima Ministarstva socijalne politike i mladih i Ministarstva kulture. Cjelokupni program act.klub-a dostupan je na web stranici udruge Autonomni centar – ACT. 

U sklopu Knjižnice i čitaonice Tabula Rasa pokrenut je Književni klub, kao mjesto za zanimljiva predavanja i predstavljanja knjiga. Prvi Književni klub održat će se u srijedu, 19. veljače 2014. u 18 sati, a ugostiti će nekoliko autora čiji su radovi objavljeni prije desetak godina u zbirci pod naslovom Tragovi: Almanah mladih međimurskih autora/ica, koji je izdala Knjižnica i čitaonica Tabula Rasa. Svoje nekadašnje i nove radove pročitat će Patricija Kozar, Igor Baksa i Margareta Mihalic, te ćemo zajedno s posjetiteljima povesti  diskusiju o tome što rade danas, kakva je situacija lokalnih književnika i objavljivanja njihovih radova, zašto nema više toliko književnih večeri i da li je nestao interes za knjigama. Besplatne primjerke almanaha ćemo podijeliti posjetiteljima.

Književni klub dio je programa act.klub udruge Autonomni centar – ACT kojeg financira Ministarstvo socijalne politike i mladih. Održat će se u prostoru same Knjižnice i čitaonice na adresi Dr. Ivana Novaka 38 (u zgradi Starog Hrasta, prvi kat). Glavni koordinator Književnog kluba i voditelj Knjižnice i čitaonice je Sebastijan Brumec.

Više o Knjižnici i čitaonici Tabula Rasa potražite ovdje. 

Fotografska radionica mapiranja grada Čakovca održat će se u petak, 25. listopada od 16 do 19 sati i u subotu, 26. listopada 2013. od 9 do 12 sati. Sudionici radionice će šećući po gradu Čakovcu mapirati napuštene zgrade, kuće, industrijska postrojenja, ali i postojeće kulturne sadržaje/ponude (javne građevine i javne površine), te će dokumentiranjem i fotografiranjem označiti prostore koje bi zajednica mogla iskoristiti. Sudionici će naučiti kako upotrebljavati igru svjetla i sjene pri fotografiranju. Fotografirati se može sa digitalnim ili analognim fotoaparatima, mobitelima, tabletima… Prijave na radionicu fotografiranja primaju se putem elektroničke pošte do četvrtka 24.10.2013. do 15 sati, a sudionici mogu sudjelovati na oba dana radionice ili na samo jednom. Fotografije će biti objavljenje na Instagram profilu udruge ACT.

Okrugli stol na temu Kako iskoristiti postojeće i/ili neiskorištene prostore za novu kulturnu, društvenu i turističku ponudu grada Čakovca održat će se u utorak, 5. studenog 2013. od 16 do 19 sati  u prostorijama udruge ACT. Cilj okruglog stola je prikupiti ideje sudionika, odnosno na koji način oni zamišljaju grad Čakovec u budućnosti i koji su najbolji načini da zajednica i građani iskoriste prostorne potencijale grada.

Izložba nastalih fotografija tokom mapiranja grada i predstavljanje rezultata okruglog stola. Otvorenje izložbe je u petak 15. studenog 2013. u 19 sati u prostorijama udruge ACT, na kojoj će se predstaviti ideje sudionika održanog okruglog stola. Izložba i idejna rješenja moći će se pogledati svaki dan od 15. do 20. studenog 2013. 

Pozivaju se umjetnici, fotografi, arhitekti, turistički djelatnici, djelatnici u kulturi, predstavniki lokalne/regionalne samouprave, hobisti, volonteri,  članovi udruga, studenti, mladi, građani grada Čakovca te šira javnost Međimurske i okolnih županija da sudjeluju u aktivnostima ovogodišnjeg Actfesta.

Više informacija potražite na službenoj stranici udruge. 

Izvor: ACT

Vlastiti prihodi od djelatnosti, sufinanciranje ili donacije od strane javnog sektora, razni financijski instrumenti, krediti, kamatne stope ispod tržišne vrijednosti, donacije iz međunarodnih izvora, donacije iz strukturnih/kohezijskih fondova, donacije iz domaćih izvora, filantropske donacije, primici u naravi, potpore od strane matične organizacije, popusti i porezne olakšice, volonterski rad ili rad manji od tržišne vrijednosti (pripravnici i stažisti), povlašteni ugovori, porezne olakšice zakonski dopuštene kad organizacija zadržava neprofitni status samo su neke od mogućnosti dinanciranja društvenopoduzetničkih pothvata. Ulaskom u Europsku uniju hrvatskim društvenim poduzetnicima dostupno je desetak različitih fondova: European Social Fund – ESF, European Regional Development Fund – ERDF, European Social Entrepreneurship Fund – EuSEF, PROGRESS Programme, Erasmus for Young Entrepreneurs, European venture capital funds, European Progress Microfinance Facility – EMF, itd.

Saznajte više o mogućnostima financiranja društvenih poduzeća i start-upova te na koji su način neki od uspješnih društvenih poduzetnika pokrenuli i financirali svoje poduzetničke pothvate.

Radionice se održavaju u prostorima Hub Zagreb, Zrinjevac 6, Zagreb. Puna cijena radionice je 500 kuna, a za članove i članice HUB Zagreb popust od 10 posto. Broj sudionika je ograničen (deset po radionici). Obavezna prijava i plaćanje radionice zaključno do tri dana prije održavanja radionice. Organizator pokriva radne materijale i osvježenja (voda/kava/čaj). Putne troškove i ručak sudionici pokrivaju sami.

Voditelj radionice je Teo Petričević, nezavisni savjetnik, trener i društveni poduzetnik. Osnivač/inicijator je nekoliko društvenih poduzeća, danas predsjednik Clustera za eko-društvene inovacije i razvoj Hrvatska, predsjednik Skupštine Socijalne zadruge Humana Nova i CEDRA Čakovec. Stručnjak je za eko-društveno poduzetništvo s više od deset godina poduzetničkog i predavačkog iskustva. Posebna ekspertiza u području zakonod- avstva vezanog uz zadrugarstvo, radnu integraciju marginaliziranih skupina i društveno poduzetništvo u Hrvatskoj i zemljama regije. Ima višegodišnje iskustvo u prenošenju znanja u područjima: upravljanje projektnim ciklusom, EU fondovi, međusektorska suradnja, strateško planiranje i upravljanje, poslovno modeliranje i planiranje

N.B.: Glazbom sam se počeo baviti 1995. godine kada sam kao petnaestogodišnjak kupio prvi gramofon i vinile. Na prve partyje sam krenuo sa 16 godina. Budući da sam iz Čakovca, tih sam godina pratio tamošnju scenu, ali sam je se nakon nekoliko godina zasitio. Razlog je bila droga koja je u jednom trenutku postala glavna, a ja sam u na sceni uvijek bio zbog muzike.

Krajem 1990-ih sam se preselio u Zagreb, počeo kupovati drum and bass ploče i uključio se u novu sredinu. U net.kulturnom klubu mama upoznao sam ekipu koja je činila mama DJ’s te sam se s njima počeo družiti. Bilo nas je dvadesetak koji bismo gotovo svakodnevno dolazili u mamu i tamo od podneva zajedno svirali i razmjenjivali ploče. To je bilo u vrijeme prije masovne upotrebe Interneta, preuzimanja glazbe i dijeljenja sadržaja. Osim što smo u net.kulturnom klubu imali na raspolaganju opremu – poput gramofona, mikseta i plejera – mama je bilo živo mjesto gdje se ljudi nisu dolazili samo družiti, već su pratili bogat filmski programom, dolazili su na radionice, predavanja i diskusije. Tako sam u mami upoznao puno ljudi, poput Borne (Abramovića, op.ur.) i Filipa (Eterovića, op.ur.) te mogu reći da je iz mame krenuo Confusion. Važno je napomenuti kako je gotovo cijela zagrebačka klupsko-elektronička scena krenula upravo iz naših druženja u mami. Osim Confusiona, tamo su ploče vrtjeli i Pytzek koji danas radi u Sirupu, M.I.L.E. i brojni drugi koji su nekada činili i još uvijek drže lokalnu scenu.

Dakle, mi bi svakodnevno visili u mami i istraživali glazbu te smo tek s vremenom smo došli na ideju o organizaciji partija. Prvi party smo kao neformalna inicijativa organizirali 2001. godine u Attacku koji se tada nalazio u podrumu tvornice Jedinstva. Budući da je sve dobro prošlo, shvatili smo da nam takve aktivnosti dobro idu. Uostalom, aktivno smo kupovali ploče i pratili scenu, a u to vrijeme u Zagrebu nije bilo toliko angažiranih promotora. Sljedeći party organizirali smo u Boogaloou i na njemu su nastupali Britanci E-Z Rollers. Na taj je događaj došlo 1300 ljudi te smo shvatili da smo potpuno zeleni uletili u ozbiljnu produkciju te da se moramo na neki način formalizirati.

KP: Zašto ste se odlučili na koncept udruge i gdje se saznali za takav oblik organizacije?

N.B.: Udrugu smo osnovali nakon tog velikog partyja u Boogaloou, kako bi se i formalno prezentirali sponzorima, lakše organizirali događanja, a kasnije i kako bi se mogli prijavljivati na natječaje. Sanja Burlović iz Attacka nam je posudila njihov statut kojeg smo modificirali i dalje nam objasnila kako registrirati udrugu i srediti papirologiju. U to vrijeme o tim stvarima nismo imali pojma. Zagrebačka scena se početkom 2000-ih okupljala Močvari i Attacku te je iz te sredine krenuo velik broj inicijativa, udruga ili neformalnih grupa.

KP: U to se vrijeme i u Čakovcu razvijala nezavisna scena i ti, iako si se preselio u Zagreb, i tamo sudjeluješ i u nekim inicijativama. Možeš li opisati što se u Čakovcu događalo početkom 2000-ih? 

N.B.: Čakovečka party scena 1990-ih nije imala nikakve veze s nezavisnom kulturom ili civilnom scenom. Postojalo je nekoliko klubova u koje su dolazili promotori i DJ-i te bi organizirali događanje ukoliko bi ono bilo u interesu vlasnika kluba.

Kasnije, početkom 2000-ih, okupilo se nekoliko nas iz Čakovca koji smo pokušali i tamo organizirati neku scenu. U to se vrijeme, kao polu-klub, otvorio prostor bivše tvornice Stari Hrast. Mi smo kao ekipa, bio je tu i Teo Petričević iz ACT-a, pristupili novom vlasniku te smo mu ponudili napraviti kompletan program. Imali smo poznanstva iz Zagreba, znali smo DJ-e i bendove koji bi u Čakovcu mogli svirati, a što se tiče neglazbenog programa, s nama su još bili i ljudi zainteresirani za film, kao i sadašnji članovi Kazališta Pinklec. Na kraju smo bili grupa od petnaestak ljudi koji su u tom prostoru željeli raditi svakodnevni program. Devet mjeseci smo konstantno radili. Tjedno bi organizirali nekoliko filmskih projekcija, pokoju predstavu ili izložbu te koncert ili parti. Međutim, kako je čakovečka publika troma, a Stari Hrast nije bio u samom centru grada, lokalci nisu stekli naviku dolaziti na programe. Umorili smo se nakon nekoliko mjeseci intenzivnog rada, shvatili da nema smisla raditi koncerte za 15 ljudi i odustali. Kasnije je krenuo Cezam, ali do tada sam se potpuno odvojio od Čakovca i posvetio Confusionu.

KP: Kako na početku funkcionira Confusion? Gdje ste sve radili prve partije?

N.B.: Kao što sam rekao, prva dva partyja smo odradili potpuno neformalno i tek smo kasnije shvatili da trebamo osnovati udrugu. Formalizacija nije mnogo utjecala na nas, osim u smislu da smo mogli lakše organizirati programe. Nikada, pa čak ni na početku, nismo radili za samo jedan klubu. Iako su neki željeli da radimo ekskluzivno za njih, mi smo ih odbijali jer smo smatrali da bi nam vezanje za neko određeno mjesto suzilo manevarski prostor. Tijekom godina smo radili partije u SKUC-u, Boogaloou, Tvornici, pa čak jednom prilikom i u u Bestu. Tri godine po osnivanju udruge, financijski smo sve samostalno odrađivali i financirali bi se samo od karata. Još uvijek nismo bili dovoljno zreli da nađemo sponzore, no ni njima tada nismo bili atraktivni.

KP: Koje su uopće mogućnosti za financijsku samoodrživost udruge poput Confusiona? Jesu li vam karte i dalje glavni izvor prihoda?

N.B.: Ovisi. Osnovni princip prema kojem ugovaramo događanja u nekom prostoru jest da prihod od šanka prepustimo vlasnicima, a mi cijeli projekt pokušamo financirati preko karata. Ali i to je tek načelan dogovor, i postoci variraju od dogovora do dogovora. U ovih smo deset godina prošli sve moguće modele, ali uvijek i pri svakom dogovoru mi kao promotori preuzimamo čitav financijski rizik. Confusion radi kompletnu promociju, bukira izvođača, a i sve ostale obaveze oko organizacije partyja ili festivala uvijek su na nama. Načelno, smatram kako je to sistem koji ne može dugo funkcionirati jer je zarada premala, a rizici preveliki. Događaje bismo uvijek zaključili oko nule, ili bi bili u minusu. Kad pogledam deset godina rada Confusiona, mogu zaključiti da smo izgubili velik dio našeg novca. Ljudima je problem plaćati karte, mi ovisimo o prodanim ulaznicama i često je to neodrživa kombinacija. Osim toga, produkcija je postala skuplja. Nedavno smo imali slučaj da smo u Jedinstvu organizirali nastup poznatog DJ-a koji se od prvog gostovanja u Hrvatskoj probio te sada njegov dolazak stoji tri puta više. Mi cijenu karata nismo utrostručili te je došlo do situacije da vrijednost ulaznica ne prati honorar izođača. Drugi moment koji se dogodio ovoj glazbi jest dijeljenje i dostupnost muzike na Internetu. Danas rijetko koji izvođač zarađuje od prodaje nosača zvuka pa svi nastoje  pokrpati svoje rupe nastupima. Takav trend doveo je do poskupljenja koncertnih nastupa, što za nas promotore znači osjetno povećanje troškova. Kroz godine smo uspjeli riješiti neka sponzorstva i donacije, ali još uvijek ta dodatna sredstva služe isključivo za pokrivanje minusa i novih troškova.

KP: Unatoč tome što je nekomercijalna ili (jedva) komercijalna promotorska djelatnost izrazito nesiguran i stresan posao, činjenica je da Confusion djeluje već više od deset godina te kontinuirano napreduje i raste.

N.B.: S financijske strane ovaj posao je “pušiona”, no svi ostali segmenti nam pružaju neizmjerno zadovoljstvo. Ako je party dobar, mi osjetimo tu pozitivnu energiju. Do nas dolazi da se ljudi dobro zabavljaju i to nas hrani i daje nam smisao za dalje. Svi mi iz Confusiona imamo još neki posao i uz partyje i festivale, radimo i zarađujemo i na drugim stranama. Naravno da nije sve u novcu. Ipak, dugoročno je potrebno imati neku financijsku bazu. U promotorskom poslu postoji niz problema koje posjetitelji ne mogu vidjeti. Netko bi mislio da smo zaradili velik novac na partiju sa 600 ljudi. No, kada bi taj netko vidio troškovnik…

Nama je bitno da radimo događanja koja su aktualna, ne na razini Hrvatske, već na svjetskoj ili evropskoj razini. Tako je bilo prije nekoliko godina s dubstepom. Confusion je već 2005. godine radio prvi dubstep party koj nije prošao dobro. Ljudi tu svježu muziku nisu uopće shvaćali te im je trebalo dvije do tri godine da prihvate novi zvuk. Nama je to negodovanje bilo super jer smo znali da smo na dobrom putu. Mislim da je najbolje kada je publika podijeljena, a najgore je kad svi kažu da je bilo okej. Složna ocjena upućuje na to da smo organizirali nešto prosječno. Kasnije je dubstep postao globalni fenomen i publika je tu glazbu počela slušati i dolaziti na takve partije. Do tada nam je dubstep dosadio pa smo ponovno počeli raditi nešto novo. Sada puštamo bass naslonjen na techno i mislim da će opet trebati nekoliko godina da ljudi to prihvate. Uostalom, publika nas još uvijek pita kad će drum and bass.

Samo da spomenem kako je Ivan Kovačević Dubway, koji je kasnije djelovao u Confusionu, osnovao online forum koji je ubrzo postao najjače mjesto za dubstep na internetu. Tih početnih godina tamo su “visli” svi koji su danas poznate face i na tom se forumu razvijala svjetska scena. Kada je nedavno rađena povijest dubstepa, Ivan Kovačević naveden je kao jedan od ključnih ljudi.

KP: Ove godine na Illectricityu publiku ponovno upoznajete s novim zvukom – trapom. Možeš li nam reći nešto više o ovogodišnjoj koncepciji festivala?

N.B.: Confusion se ne može natjecati s nekim komercijalnim promotorima i bukirati poznata imena – da se razumijemo, Confusion nema financijskih sredstva čak ni za srednje jaka imena – jer ako je izvođačev honorar dvije ili tri tisuće eura, onda za ulaznicu ne možemo tražiti manje od sto kuna. Kao što sam i ranije rekao, tu cijenu nitko od naše publike ne želi platiti.

Zbog toga smo na ovogodišnji Illectricity odlučili zvati gotovo potpuno nepoznata imena. Osobno su mi najzanimljiviji Elektro Guzzi iz Austrije koji su zapravo standardni tročlani bend s bubnjarom, basistom i gitaristom, samo što umjesto gitarske glazbe, uživo sviraju techno. Iz Los Angelesa dovodimo Salva koji će u Zagrebu predstaviti trap, najnoviji zvuk na svjetskoj elektroničkoj sceni i  takvo gostovanje domaća publika još nije imala prilike vidjeti. Ove godine koncept nam je bio da u Zagreb dovedemo tri nova imena koji će predstaviti aktualnu glazbu. Trap možda nakon ovog Illectricitya ne zaživi na domaćoj sceni, ali mislim da to nije važnije od inzistiranju na najnovijoj glazbi i pomicanju granica.

KP: Do sada smo razgovarali o glazbenom dijelu Confusionovih aktivnosti, no vi ste ipak udruga koja promiče audiovizualnu umjetnost? Koliko je vizualni segment važan za udrugu?  

N.B.: Još smo od prvih partyja inzistirali na predstavljanju VJ-inga kao forme vezane uz klupsku glazbu te smo nastojali da vizualna umjetnost u tom smislu postane sastavni dio naših partija. Osim nas, to su radili i Stereo Studio, no mi smo išli za tim da nemamo stalnog VJ-a. Inače, za drum and bass scenu VJ-ing i nije toliko bitan, no usprkos tome, mi smo željeli događaje u našoj organizaciji obogatiti smislenim vizualnim segmentom. Godine 2002. smo s nekolicinom VJ-a pokrenuli Videoskop. Ideja je bila izmaknuti VJ-ing od partyja i dati tom izrazu novi kontekst. U okviru tog projekta, okupili smo desetak VJ-a koji su u kinima, uz DJ-a, deset minuta puštali svoje vizualizacije. Publika koja bi došla na Videoskop, sjela bi ispred platna i cijeli program pratila kao set od deset kratkih uživo sklopljenih filmova. Nakon par godina, u sklopu Operacije:grad, 2005. godine smo organizirali drugi Videoskop koji od tada postaje sastavnim dijelom našeg festivala. Do sada smo taj program organizirali u Kinu Central, Kinu Grič, Kinu Europa, Kinu Tuškanac, a ove godine i na otvorenom, pored Bookse u Martićevoj ulici. Nekada smo na Videoskopu imali i goste iz Francuske, Austrije, Srbije, Bosne te to je to bio jedini takav događaj koji nije vezan za klub. Ipak se nakon deset godina i taj koncept istrošio i mislim da je vrijeme za neki novi format. Također, zagrebačka VJ scena se promijenila. Naš je prvi takav party bio organiziran povodom zatvaranja Revije amaterskog filma. Ekipa iz RAF-a je organizirala radionice VJ-inga pa su neki od tih VJ-a nastupali i na završnoj večeri. Tada je to izvrsno funkcioniralo, imali smo stalni priljev ljudi koji su radili VJ-ing, no nakon nekoliko godina i ta je scena posve zamrla. Vrijeme je da se Videoskop, recimo to tako, revidira.

KP: Sudeći po inovativni promo-materijalima i cjelokupnom vizualnom identitetu udruge i festivala Illectricity, može se zaključiti kako ste vrlo pedantni što se tiče dizajna.

N.B.: Da budem iskren, i s dizajnom smo imali uspona i padova. Do sada su s Confusionom radila tri dizajnera. Zadnjih pet godina surađujemo sa Zoranom Đukićem koji je zaslužan za ovogodišnji identitet festivala Illectricity. Također, Zoranu je diplomski rad na studiju dizajna bio vizualni identitet udruge Confusion.

Uvijek smo pazili da damo značaj i vizualnom dijelu klupske kulture te da u dizajnu i vizualnom oblikovanju, jednako kao i u glazbi, budemo inovativni, drugačiji i pomičemo granice. Naravno, i u tom smo pogledu financijski limitirani jer, pogotovo u tisku, kada želiš napraviti nešto što nije standardno, onda to i puno više stroji.

Jedne smo godine koristili fosforne boje što je bilo nevjerojatno skupo, a jednom radili i krznene flajere. To su bili leci za Modeselektor jer je njihov logotip majmun. Danima smo ručno izrezivali metre krzna i lijepili ih na letke, no isplatilo se jer su ih ljudi zapamtili pa nas još i danas “žicaju” te flajere. Upravo kroz ovakve situacije shvaćamo kako ima smisla biti drugačiji i potruditi se da publika stvori odnos sa scenom, a ne bude samo bombardirana informacijama.

KP: Promocija suvremenog vizualnog oblikovanja i dizajna u slučaju Confusiona ili festivala Illectricity ne odnosi se samo na promotivni materijal i VJ-ing, već i na scenografiju za partije. Ove godine ponovno ste udružili snage s Vedranom Kolcem i Simonom Morasijem Piperčićem te promovirate novo izdanje njihovog projekta MOE. Možeš li reći nešto više o toj suradnji? 

N.B: Suradnja Confusiona i Project MOE-a krenula je 2009. godine kada je Vedran Kolac Onoxo prvi puta radio VJ-ing za Confusion. Vedran je dugo radio kao VJ, i prije nego što smo počeli surađivati, te je dugo vremena u Europi slovio kao autoritet za VJ-ing program WWW. Dakle, on je bio iznimno potkovan u tom djelu te se kasnije udružio sa Simonom koji je produkt dizajner i imao je tehničko znanje i kreativnost za oblikovanju predmeta. Zajedno su osmislili jednostavne, modularne, jeftine i efektne prijenosne konstrukcije koje čine izvrsnu scenografiju za partije ili festivale te bi uvijek različito izgledala iako funkcionira na istom principu – slažu stiroporne konstrukcije oko pozornice ili DJ-pulta te na njih bacaju projekcije. S prvom kostrukcijom, MOE1 bili su na nekoliko festivala uključujući i Outlook, a kasnije su smislili i MOE2 te su gostovali na većini festivala na Jadranu i u regiji.  Ove godine će na Illectricity festivalu prezentirati i novi MOE3.

Presretni smo što svoj projekt guraju zajedno s Confusionom, a mislim i da s nama ne bi radili MOE3 da nisu zadovoljni konceptom. Confusion nema veliki budžet, ali osigurava maksimalnu kreativnu slobodu. Upravo nam je takva suradnja neopisivo bitna jer želimo da Illectricity postane platforma za novu kreativnu energiju. Također, mi smo Project MOE predložili Outlooku jer pokušavamo povući ljude za koje mislimo  da su dobri. Hrvatska i nije neko mjerilo za uspjeh, ovdje nema tržišta i zapravo, ne postoji konkurencija. Vani ima mnogo ljudi koji se bave ovakvom vrstom vizualne umjetnosti, no njihova je produkcija uglavnom skupa. U Hrvatskoj su ljudi navikli raditi gotovo od ničega što je u širem kontekstu ponekad i prednost.

KP: Možeš li procijeniti koliko je DJ-a, VJ-a, umjetnika, dizajnera i ostalih do sada prošlo kroz Confusion?

N.B.: Nas šest čini osnovnu ekipu. Pored mene, tu su bile i Ana Labudović, Valentina Miočić, Martina Juroš te Filip Eterović i Borna Abramović. Mi smo pokrenuli Confusion. S vremenom su neki otišli, ali su došli i novi ljudi. Jedno vrijeme nam je dizajn radila Romana Kajp nakon koje je došla Lidija Palunko i nekoliko godina radila PR. U međuvremenu su s nama počeli surađivati Ivan Kovačević Dubway i Filipa Čičin Šain. Filipa sada živi u Grazu, radi kao DJ-ica i promotorica, no  unatoč udaljenosti i dalje surađujemo. Dubway je otišao u Švicarsku na doktorat iz fizike. Morao je izabirati između znanosti i glazbe, i makar je odabrao znanost, još uvijek smo u kontaktu i on je tu za nas. Ukupno, danas Confusion čini 12 do 15 ljudi, s tim da smo pročirili priču s Confusion DJ’s pa je tu još  Josip Klobučar, Sanjin Kaštelan i Robert Galec. Robert je bio pobjednik jednog od naših Nucomers natječaja koje organiziramo u sklopu Illetricityja te nam se tako pridružio.

Nucomers je odličan projekt. Već nekoliko godina organiziramo natječaj za mlade DJ-e preko kojeg nam šalju svoje mikseve. Na kraju ih nekoliko i izaberemo te im na Illectricityju omogućimo prvi nastup.

I kada bi se zaista potrudio, ne bih mogao točno reći s koliko smo kreativaca do sada surađivali, no znam da smo tijekom ovih deset godina imali preko stotinu stranih gostovanja te smo surađivali s puno ljudi na lokalnoj i široj domaćoj sceni.

Kao što sam već ranije rekao, uvijek nam je bilo bitno da budemo otvorena platforma, a ne konkurencija. Uostalom, moramo surađivati jer je Zagreb mali grad pa kada bi organizirali partije u isto vrijeme, svi bismo propali.

Prošla je sezona bila jedna od gorih. Osjetili smo da publika nema novaca i štedi na izlascima za što je zasigurno kriva i financijska kriza. Prodaja karata u cijelom je Zagrebu pala za 50 posto i ovom gradu trenutno nema velikih koncerata. U međuvremenu je Hrvatska postala meka za Engleze pa su nam sada zaista blizu kvalitetni festivali. Svako ljeto u Puli gostuje vrh klupske glazbe. Pod tim svakako mislim na najkvalitetnije, a ne najpopularnije izvođače. Osim toga, kod nas festivali nisu samo glazba, nego i sunce i more. Za Engleze je Hrvatska još uvijek jeftina destinacija s jeftinim letovima. Taj trend sigurno neće trajati vječno, ali možemo se nadati da će tako funkcionirati narednih pet ili deset godina. S Outlookom u Hrvatskoj je ojačala i dubstep scena pa se čak o toj glazbi pričalo na Dnevniku. Mainstream mediji o partyjima još uvijek pišu većinom u negativnom kontekstu, no nakon nekoliko većih festivala, postali su zainteresirani.

KP: Kažeš sada da se odnos prema elektroničkoj sceni pomalo mijenja. Kako bi ocijenio prepoznatljivost vašeg umjetničkog, audiovizualnog, rada s obzirom na sustav potpora koji trenutno postoji u Hrvatskoj? Čini li ti se da oni koji odlučuju o potporama suvremenoj umjetnosti, ali i kulturi i nezavisnoj sceni, na neki način konzervativno vrednuju nove glazbene izričaje? Pitanje ti postavljam jer su u sklopu ovog projekta neki drugi akterima nezavisne glazbene, nasuprot Hrvatske isticali primjer Švedske koja sustavno podupire suvremenu glazbenu produkciju, bez obzira na žanr. 

N.B.: Osnovna je razlika u akademskoj prepoznatljivosti i zastupljenosti određene muzike. Na primjer, događanja iz domene elektroničke glazbe koje je Petar Milat organizirao u sklopu maminih programa ili Muzičkog biennalea Zagreb, uvijek bi bila prepoznata. No, to je eksperimentalna elektronika, a ne klupska glazba, te takvu muziku karakterizira manje ili više akademski pristup. Razlika je već i u konzumaciji, jer se na partyjima pleše, a na ovakvim se nastupima sjedi i gleda. S druge strane, elektronička glazba postoji već desetljećima te ima specifičnu tradiciju pa ju u tom smislu možemo smatrati “ozbiljnom”.

Naš clubbing daleko je od bilo kakvog elitizma, ali i kroz programe su znali proći izvođači koji će zasigurno postati klasici elektronske glazbe. Jedne smo godine u KSET-u organizirali nastup Autechrea, koji su iz techna i klupske glazbe razvili jednu apstraktnu strukturu pjesama. Neki njihovi albumi zvuče eksperimentalno, suludo i te su im ritmičke strukture osigurale kultni status. Na gostovanju u KSET-u izveli su svoj klupski set i neki ljudi su plesali. “Kužerima” je to bilo grozno jer nisu shvatili kontekst.

Sukladno s tim, ne očekujem da povjerenstva u Ministarstvu uvijek sve razumiju. Odnos prema drugačijoj, alternativnog glazbi može se promijeniti jedino ako u povjerenstva sjednu ljudi koji imaju takav “background”. Takav angažman stran je ljudi koje ja znam. Budući da radim u Centru za nezavisnu kulturu i mlade POGON, odnosno u Jedinstvu, donekle sam upućen u stanje stvari i možda ću jednom svojim sudjelovanjem moći dati neki balans. No opet, ja nisam uopće kvalificiran da procjenjujem klasičnu glazbu. Hoću reći da je potreban širi krug ljudi kako bi kulturne politike mogle funkcionirati.

KP: Prema svemu izrečenome, čini mi se kako je Confusion od samog početka bio uspješan projekt, ali ne bez prepreka. 

N.B.: Mi smo jednostavno uvijek bili iskreni i radili smo stvari koje su nama super. Krenuli smo kao drum and bass kolektiv pa smo počeli organizirati partije, nakon toga smo se bavili dubstepom, a sada smo ponovno na nečem novom. Ne mogu reći da svih ovih godina nismo mogli zaraditi novac, ali nama jednostavno nikada nije bilo do toga. Mi ćemo se i dalje baviti onim što volimo i što sve ove godine i radimo, ali ćemo s vremena na vrijeme promijeniti fokus. Želimo da nas smatraju organizatorima dobrih evenata jer tada dolazi sloboda rada. Paralelno, moramo se truditi i cijelo vrijeme održavati razinu koju smo si zadali.

Ne želimo da nas se etiketira i da nas se trpa u košare. Želimo biti prepoznatljivi, ali bez etikete. To je naš cilj. Dokaz da dobro radimo, čini mi se, jest činjenica da smo prošlo i ovo ljeto nastupali na svim većim festivalima u zemlji: od Hartere, Hideouta, Terranea, itd. Nismo se nikome nametali, nas su zvali organizatori. Vjerojatno nas smatraju kompatibilnim i kvalitetnim, a uostalom, imamo i svoju publiku. Također, željeli smo da nas organizatori izvana prepoznaju kao lokalne partnere s kojima se isplati surađivati.

KP: Budući da ponekad nastupate kao pojedinci, a ponekad kao Confusion ili dio Confusiona, možeš li reći koje su prednosti udruge? 

N.B: Prednost je svakako što djeluješ kao pravna osoba i dostupni su ti razni natječaji, donacije itd. Što se promotora tiče, njima to nije bitno, Confusion može postojati i da nije pravno formirani subjekt, no što se tiče države i administracije, lakše je ako te netko angažira, možeš izdati račun i sl.

KP: S kojim ste sve udrugama ili akterima s nezavisne scene surađivali do sada? 

N.B.: U Savez udruga Klubtura se nikada nismo uključivali, ne zato što to nismo željeli nego jednostavno imamo neku drugu dinamiku. Confusion uvijek ima hrpu stvari za odraditi, koje nikada ne uspije realizirati na vrijeme, a to bi ugrozilo partnere pa to nikada nismo željeli raditi. Dugo smo radili isključivo u Zagrebu jer nigdje drugdje u Hrvatskoj nismo mogli progurati naš koncept. Surađivali smo jednom s ekipom iz Splita, s LoopJunkies i Kockom, a zadnje vrijeme i s ekipom iz Minus3. Kocka je pripada civilnoj sceni pa su nam i priče slične, no ta suradnja nikada nije bila formalna, već bazirana na poznanstvu. Van Zagreba i nema neke publike i stvarno je glupo raditi parti za trideset ljudi.

Ipak, situacija na sceni se mijenja, u Karlovcu je aktivan LED kolektiv (Lokalna elektronička defenziva) , a i LoopJunkies spremaju povratak na scenu.

KP: Organizacijske aktivnosti oko Confusiona uglavnom odrađuješ ti? 

N.B.: Zapravo, Filip i ja odrađujemo veliku većinu posla u Confusionu, ali on ima i svoj biznis, a ja radim u POGON-u, tako da puno toga jednostavno ne stignemo. Teško nam je naći suradnike jer novaca u ovome nema. Bilo nas je više, ali ljudi su odlazili svaki na svoju stranu, i na težak smo način naučili – pogotovo što je projekt postajao ozbiljniji . da se tako ne može funkcionirati.

KP: Što vidiš kao budućnost Confusiona?

N.B.: Želimo se i dalje baviti glazbom i zato nam Illectricity ostaje glavni projekt. Također, mislim da ćemo smanjiti broj partyja koje organiziramo jer se posvećujemo produkciji i želimo napraviti iskorak na evropsku scenu. Iskoristit ćemo neka poznanstva i naše talente te ćemo se usmjeriti na suradnju s festivalima poput Outlooka s kojim radimo od početka. Također ćemo promovirati i ljude za koje smatramo da su kvalitetni, poput Project MOE. U jednoj rečenici, mislimo se usmjeriti prema van i raditi u skladu s nekom strategijom.

Grupe solidarne razmjene su grupe osviještenih potrošača koji zajednički naručuju proizvode direktno od malih, lokalnih, naješće ekoloških proizvođača bez posrednika. Najčešće se naručuju zelene košarice sezonskih proizvoda i plaćaju unaprijed kao pretplata na zdravu hranu ali modela ima različitih i svaka grupa sama određuje pravila. Zajedničko je stvaranje kratkog lanca i međusobnog povjerenja između proizvođača i potrošača, vraćanje osobnog odnosa u ekonomiju i povezivanje lokalne zajednice. Time se stvara znatno zdravije životno okruženje od konvencionalnog, konzumerističkog modela u koji nas društvo gura posljednjih godina, ekološka hrana postaje dostupnija, a malim lokalnim proizvođačima omogućen je opstanak i sigurno tržište. 

Radionica traje dva dana i započinje 26. listopada u 16 i 30 sati. Prvi dan bit će prezentirani različiti primjeri i mogućnosti organizacije, a drugi dan pokušat će se osnovati nova lokalna grupa. Program potražite ovdje.