Park-šuma Grmoščica jedna je od 17 park-šuma na prostoru Zagreba, a prostire se na zapadnom dijelu grada između gradskih četvrti Vrapče i Črnomerec. Biljnu raznolikost šume čine hrast kitnjak i bukva, no Grmoščica je zanimljiva u kontekstu sveobuhvatne zaštite i uređenosti parka koji nudi mnoge potencijale.

Umjetnička intervencija zamišljena je kao dio programskih aktivnosti projekta Kvartovski objektiv koji za cilj ima predstaviti sadržaje grada, pozitivno utjecati na značenje povijesnih, emocionalnih i drugih sačuvanih slika kako bi se potaknula pozitivna promjena odnosa prema prostoru.

Predviđeni iznos za troškove produkcije i honorar umjetnika je 1 000 eura.

Prijava treba sadržati:

• popunjenu prijavnicu
• kratku biografiju (maksimalno 1800 znakova s prazninama)
• detaljan opis rada
• vizualnu dokumentaciju/skice (slati WeTransferom, max. veličina jednog vizuala do 1 MB)
• izjavu je li isti projekt prijavljen na natječaj neke druge galerije u Hrvatskoj

Prijave se šalju mailom do 22. svibnja.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Potok Črnomerec jedan je od rijetkih zagrebačkih potoka koji je sačuvao otvoreni tok u gotovo cijeloj dužini od Medvednice do Save. Trasa potoka iznosi čak 11 kilometara, a iako bez ikakve komunalne opreme, izrazito je popularna šetnica i izuzetno važan dio zagrebačke zelene infrastrukture.

Aktualni GUP za dio trase potoka Črnomerca od Krčelićeve ulice do Horvaćanske ceste predviđa izgradnju produžene ulice Črnomerec. Tako kako se planira danas, ta bi izgradnja u potpunosti poništila sam potok i vrijedni zeleni koridor te ukinula potencijal važnog javnog zelenog šetališta zapadnog dijela grada.

Ideja zatvaranja potoka za potrebe izgradnje ceste datira iz prve polovice 20. stoljeća kada su mnogi gradski potoci nadsvođeni za potrebe novih ulica. Od tada do danas stvari su se bitno promijenile: od toga da su izgrađene nove prometnice do toga da mnogi europski i svjetski gradovi sada otvaraju ranije nadsvođene vodotoke, prepoznajući u njima vrijednost kroz urbane, ekološke, društvene i druge aspekte.     

Kako bi skrenuli pažnju na postojeće vrijednosti i mogućnosti trase te potrebu prostornog planiranja grada koje uključuje, a ne poništava potok, u šetnju uz potok Črnomerec vodi nas glazbenik Darko Rundek. Cilj šetnje je skretanje pažnje na taj vrijedni javni prostor koji treba sačuvati i urediti. 

Uz pomoć aktivista Spasimo potok Črnomerec i 1POSTOZAGRAD, Darko Rundek vodit će zainteresiranu javnost duž najugroženije rute šetnice, od Ilice do Save, a koja bi idejnim gradskim projektom u potpunosti nestala i bila pretvorena u prometnicu.

Trasa koju se planira staviti u podzemlje je stanište mnogih vrsta životinja od kojih su neke zakonom izričito zaštićene. Njihova staništa je najstrože zabranjeno uništavati. Utoliko se projekt ceste preko potoka i ne može ostvariti bez kršenja zakona. Dio trase je i zaštićeno arheološko područje s ostacima iz Kamenog doba.

Šetnica uz potok Črnomerec povezuje gradske četvrti Črnomerec, Trešnjevku-sjever i Trešnjevku-jug i dio je identiteta nekoliko zagrebačkih kvartova, a na niz mjesta i jedina javna zelena površina koja funkcionira kao javni park, primjerice u Zaprešićkoj ulici. Spasimo potok Črnomerec i 1POSTOZAGRAD pokrenuli su inicijativu da se potok spasi od betonizacije te primjereno uredi kao javno šetalište u punoj trasi od Medvednice do Save. Zagovara se alternativno rješenje od onoga koje u potpunosti poništava potok. 

U sklopu izmjena GUP-a zatraženo je da se potok sačuva kao važan dio zagrebačke zelene infrastrukture. U perspektivi, trasu potoka Črnomerca vidimo kao uređenu šetnicu ali i dio mreže zelenih koridora javnih šetnica s biciklističkim stazama, koje (već sad) povezujuPark prirode Medvednicu s Jarunom tj. nasipom uz Savu, uključujući i brojne druge smjerove kretanja,  poput uređene trase Samoborčeka i veze sa šetnicama uz druge gradske potoke.

Novu mrežu šetnica koje bi uključivale i biciklističke staze vidimo i kao važan doprinos boljoj mobilnosti u gradu. Očuvanje zelenog i plavog koridora izuzetno je značajni doprinos i ublažavanju negativnih klimatskih promjena. Kroz male komunalne akcije za 2019. godinu već su prihvaćene naše građanske incijative za etapno uređenje šetnice na prostorima gradskih četvrti Črnomerec, Trešnjevka-sjever i Trešnjevke-jug. Vijeće Gradske četvrti Črnomerec jednoglasno je donijelo i zaključak da zabranjuje da se potok nadsvodi te je odbijen gradski idejni projekt o pretvaranju zelene oaze u prometnicu.  

Pozivaju se Zagrepčani i Zagrepčanke i sve prijatelje Zagreba da nam se pridruže u šetnji trasom potoka Črnomerca s Darkom Rundekom i iz prve ruke dožive taj vrijedni, ali zapušteni prostor s ogromnim potencijalom. Šetnjom će se skrenuti pažnja i na problem (ne)održavanja ono malo postojeće komunalne infrastrukture uz potok te sagledati taj važni javni prostor kroz njegove sadašnje vrijednosti i mogućnosti.    

Vašim dolaskom podržavate nastojanja da se potok Črnomerec sačuva, a Zagreb uvede prostorno planiranje po standardima 21., a ne 20 stoljeća!

Na potok treba gledati kao na prednost, a ne kao prepreku!

Na četiri zagrebačka primjera – budućem trgu južno od Glavnog kolodvora, novim velikim parkovima na prostoru Gredelja, potezu između Sveučilišne knjižnice i Knjižnice Filozofskog fakulteta te novozagrebačkoj Plavoj potkovi – Saša Šimpraga će govoriti o važnosti neizgrađenih, a sadržajno bogatih prostora za grad. Planerski naznačene, no u svim nabrojenim slučajevima nedovršene cjeline, oslanjanju se na urbanističku baštinu, a uređenjem presudno mogu utjecati na razvoj Zagreba u budućnosti.

Saša Šimpraga je aktivist, analitičar prostora i publicist. Autor je knjige Zagreb, javni prostor i voditelj volonterske platforme 1POSTOZAGRAD koja se bavi poboljšanjima grada i javnim dobrima.

Javni pristup besplatnoj pitkoj vodi komunalni je standard, a grad Zagreb leži na prirodnim izvorima i tokovima pitke vode. Zagreb također ima tradiciju punktova s besplatnom pitkom vodom, no istovremeno je grad koji ima izrazito nisku kulturu dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru. Vidljiv je trend neodržavanja i uklanjanja postojećih česmi ili slavina s pitkom vodom, pa tako neki od najpoznatijih gradskih javnih parkova (Cmrok, Tuškanac, Dotrščina), trgova (Trg bana Jelačića, Kvatrić), čitav Gornji grad ili savski nasip nemaju pristup besplatnoj pitkoj vodi.

U najbližem susjedstvu, osim što su zastupnici slovenskog parlamenta u studenom 2016. izglasali promjenu ustava kojom je građanima zajamčeno pravo na pitku vodu kao javno dobro, Ljubljana je iste godine proglašena i zelenom prijestolnicom Europe. U promotivnim materijalima Grada naglašava se da javne česme nisu samo ukras grada već podsjećaju i da se u Ljubljani pije kvalitetna voda. U Rimu postoji ekstenzivna mreža javnih česmi, pitka je voda dostupna gotovo doslovno na svakom koraku, a građani plaćaju račune koji su među najnižima u Europi. Također, pored svake fontane po kojima je Rim poznat, postoji i javna česma.

Povodom tridesete obljetnice obnove Manduševca, platforma 1POSTOZAGRAD pokrenula je kampanju u suradnji s organizacijama civilnog društva i drugim inicijativama da glavni zagrebački trg ponovo dobije punkt s besplatnom pitkom vodom. “Manduševac je odabran kao važno simbolično i svima poznato mjesto kao bi se javnost lakše senzibilizirala za temu nedostupnosti pitke vode, odnosno i kao uvod u formalnu incijativu za novu mrežu javnih česmi za grad. Činjenica da sva sila gradskih stručnih službi prilikom obnove Manduševca nije prepoznala njegovu primarnu ulogu pojila je prilično nevjerojatna, i taj propust treba ispraviti”, objašnjava Saša Šimpraga, idejni začetnik i voditelj platforme.   

Inicijativu podržavaju Zelena akcija, Pravo na grad, Parkticipacija, Sindikat biciklista, Mapiranje Trešnjevke, Zakaj? Za KAJzericu! te Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata. “Praksa širih podrška incijativa je nešto što 1POSTOZAGRAD prakticira od početka, pa tako i na nizu incijativa koje su u tijeku. 1POSTOZAGRAD sam i osnovao nakon godina samostalnog bavljenja zagovaranjem, a sve kako bi osnažio vidljivost i pospješio uspjeh incijativa. Šire podrške uvjetuju bolju recepciju kod nadležnih gradskih tijela, ali i kod medija. U slučaju Manduševca, radi se o prijateljskim organizacijama i incijativama, koje su ujedno uglavnom i najaktivnije na pitanjima javnog prostora grada. Za primjer mogu navesti izuzetno važnu incijativu Park za Kajzericu i našu najveću do sad listu podrške koja je, kao dio kampanje, uključila i niz javnih osoba”, kaže Šimpraga.  

Udruga Zakaj? Za KAJzericu! prilikom povezivanja s 1POSTOZAGRAD bavila se idejom da se jedina preostala zelena površina u sredini stambenog dijela Kajzerice uredi kao park. Zbog toga su organizirali razna događanja za stanovnike kako bi se površina doživjela kao mjesto središnjeg okupljanja stanovnika, a također su organizirali sadnju voćaka kao početak urbanog vrta, gledanje zvijezda u suradnji s Hrvatskim društvom astronoma, proljetni piknik sa stanovnicima Kajzerice. “Tijekom vremena povezivali smo se s brojnim udrugama i inicijativama koje djeluju na području Grada, sa željom da se unaprijedi kvaliteta života građana. Podržali smo tako i projekt Savica za Park, građane Središća i slično”, kaže Ana Gugić iz udruge.

Pokretač većine spomenutih inicijativa je neplansko, šerifsko korištenje javnog prostora, konstantna izgradnja na preizgrađenim područjima koje ne prati odgovarajuća infrastruktura, ističe Gugić. “Mislim da je to glavni razlog pojavljivanja sve većeg broja inicijativa i udruga koje okupljaju pojedince u želji da se neke stvari ipak urede i srede. Pomaci su mali i spori, ali ipak postoje. Samo naša inicijativa se uspjela izboriti da se u kvartu izgrade škola i vrtić koji su godinama bili na čekanju, kao i u mnogim okolnim kvartovima koji ih još nisu dobili. Postigli smo mnoštvo malih pomaka u svrhu sređivanja života u kvartu koji nisu medijski zanimljivi, pa samim time nisu niti poznati, ali to nije niti bitno”. “Zagreb je grad koji se vodi klijentelistički i nepošteno i tu je početak problema. Incijative koje se tome protive uglavnom su reakcija na partkularne probleme, a manje politički artikulirane alternative”, istaknuo je Šimpraga koji je od recentnih incijativa istaknuo borbu za park na Savici.

Osim kao odraz nebrige, uklanjanje česmi može se promatrati i u kontekstu sve veće privatizacije javnih dobara. Kao što je pokazao izvještaj “Naša voda: Analiza upravljanja vodnim uslugama”, u Hrvatskoj dominira model birokratskog upravljanja, ali uz elemente novog javnog menadžmenta, poput koncesioniranja usluga pročišćavanja otpadnih voda i sve većeg oslanjanja na financiranje prodajom usluga potrošačima, a ne iz proračuna. Izvještaj je nastao u okviru projekta protiv korupcije u upravljanju prostorom i prirodnim resursima Zelene akcije i partnera, a u sklopu projekta za povećanje transparentnosti u upravljanju vodnim i prostornim resursima, Institut za političku ekologiju izradio je analizu pod nazivom “Poruka u boci – Analiza javne politike koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i stavljanja na tržište”.

Nasuprot uvriježenom mišljenju o Hrvatskoj kao zemlji neograničenih vodnih resursa, ako se gledaju samo obnovljive zalihe podzemne vode koje se u pravilu koriste za ljudsku potrošnju, za razliku od površinskih i vanjskih vodnih resursa, analiza je ukazala da bi vodno bogatstvo trebalo koristiti racionalnije. Trenutno raspolažemo s oko 2000 metara kubičnih najkvalitetnijeg vodnog resursa, obnovljivih podzemnih zaliha vode, po stanovniku. Vodu za ljudsku potrošnju kroz uslugu javne vodoopskrbe crpe i isporučuju isključivo javna poduzeća, a crpe i pakiraju odnosno flaširaju radi prodaje na tržištu isključivo privatna poduzeća. Dok flaširanje mineralne gazirane vode ima višestoljetnu povijest, u Hrvatskoj se tek u posljednjih petnaest godina u znatnijoj mjeri počinje flaširati i negazirana voda. 

Voda je u Hrvatskoj zakonski određena kao opće dobro, pa privatna poduzeća koja vodu namjeravaju koristiti u gospodarske svrhe moraju odlukom Vlade dobiti pravo korištenja u obliku koncesije na osnovu koje su državi dužni plaćati koncesijsku naknadu. Prema zakonskom okviru, koncesije se iznimno dodjeljuju na zahtjev, no u praksi to se pokazuje kao pravilo. Također, koncesije za zahvaćanje vode za tehnološke potrebe proizvođačima flaširane vode često se dodjeljuju zajedno s koncesijama za flaširanje vode, pa se ista voda koristi za dvije različite namjene. To često dovodi do zloupotreba jer su koncesijske naknade za tehnološke potrebe čak 187 puta manje.

Trinaest privatnih poduzeća, od kojih su tri najveća i s najvećim prihodima Jamnica, Podravka i Cedevita, godišnju koncesijsku naknadu plaćaju prema količini zahvaćene vode u iznosu od 3 lipe po litri zahvaćene vode. Do 2010. tu su naknadu plaćali prema 2,5 posto od prihoda od prodaje flaširane vode, no nakon zajedničkih lobističkih napora spomenutih poduzeća, koncesijska je naknada određena na iznos od 3 lipe. Stoga ne čudi da je Republika Hrvatska u 2015. godini uprihodila oko 13 milijuna kuna na ime koncesijskih naknada, a prihodi domaće industrije flaširane vode procjenjuju se na oko milijardu kuna godišnje. Istodobno, Hrvatska je na 12. mjestu u svijetu po potrošnji flaširane vode, unatoč kvalitetnoj i do 1000 puta jeftinijoj vodi iz javne vodoopskrbe.

Svakako, problem flaširane vode dovodi nas do širih društvenih pitanja. Zaštita prirodnih resursa općenito nije na zadovoljavajućoj razini, a problem dostupnosti besplatne pitke vode  jedan je od njenih efekata. Nije naodmet spomenuti da je 2010. pri glasanju o Rezoluciji Ujedinjenih naroda o pravu na pristup pitkoj vodi i odvodnji otpadnih voda kao ljudskom pravu Republika Hrvatska bila suzdržana, te da petnaest posto stanovnika još uvijek nema pristup javnoj vodovodnoj mreži. Werner Wiartalla, stručnjak za energetsku i financijsku održivost berlinskog društvenog centra Ufa Fabrik, predstavio je početkom listopada 2016. u Zagrebu koncept ekološke održivosti centra. Tom je prilikom istaknuo da mu se čini nevjerojatnim da još uvijek zalijevamo toalete pitkom vodom, dok nam isto ne bi palo napamet da činimo i s vinom. Vino, naime, poentirao je, veoma cijenimo. U Hrvatskoj se još uvijek, na legislativnoj razini, ali i razini građanske svijesti, ne promišlja o mjerama za ponovno korištenje voda, odvodnju koja ne zahtijeva prijenos otpada putem pitke vode, poticanje skupljanja kišnice, kao što se ne sprječava betonizacija izvora ili prirodnih ležišta pitke vode ili devastacija krškog tla.

Program Voda i javni prostor, kojem je u fokusu pitanje (ne)dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru Zagreba, voda kao element javnog prostora te općenito voda kao javno dobro, zaključen je, kao i projekt u sklopu kojeg je proveden – Ars Publicae. No, kao što naglašava Saša Šimpraga, “borba za vodu kao javno dobro počinje na konkretnoj česmi. Kao i ranijih godina, i program Voda i javni prostor ostavlja grad boljim nego kakav je bio kad je program počinjao. Niz incijativa za popravak postojećih česmi, koje su pokrenute kroz program i u suradnji s 1POSTOZAGRAD, ove će godine imati prve rezultate. Bio je to prvi korak prema novoj mreži javnih česmi”. Stoga je nedavno platforma 1POSTOZAGRAD objavila radni prijedlog nove mreže javnih česmi u Zagrebu o kojem detaljnije možete čitati ovdje te se uključiti u raspravu.

Prema prijedlogu, nužno je voditi računa da česma bude dostupna svima podjednako: djeci, odraslima, starijima i osobama s invaliditetom, odnosno potrebno je uvažiti ljudsku raznolikost po pitanju mogućnosti dosezanja slavine. Kod novih javnih česmi mogućnost konzumacije vode svakako bi trebala biti osigurana i za životinje. Nove gradske česme trebale bi biti suvremeno oblikovane, jedinstvene i prepoznatljive. Time bi, s jedne strane, javni prostor bio opremljen sadržajem koji je nasušno poteban i predstavlja civilizacijski minimum, s druge bi strane bio manifestiran dizajnerski potencijal oblikovanja komunalne opreme koja ulazi u javni prostor grada, te s treće strane, takva bi mreža afirmirala vodu kao javno dobro.  

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Šetnja je nastavak prošlotjedne kada je obiđen južni, urbaniji, dio trase potoka Črnomerca, a sada je fokus na onom sjevernom koji se u tome dijelu naziva Veliki potok. 

Atraktivna javna šetnica nije na odgovarajući način uređena ni komunalno opremljena te će se skrenuti pažnja na njene potencijale, a slijedom ove i prethodne šetnje te u suradnji projekta Ars Publicae s platformom 1POSTOZAGRAD i Seminarom za hodače, pokrenut će se i incijative za komunalno opremanje trase Velikog potoka i potoka Črnomerca.  

Predviđeno trajanje šetnje je oko jednog sata, hoda se nizbrdo, ruta iznosi oko 5 kilometara i radi se o možda najvećoj koncentraciji kaskada i vodopada na jednome potezu u gradu. Šetnja završava na okretištu Črnomerec. 

Voditelj šetnje je Saša Šimpraga. Šetnja se održava u suradnji s platformom 1POSTOZAGRAD, Seminarom za hodače, međunarodnim projektom ACTOPOLIS i Facebook grupom Krenimo.

Projekt Ars Publicae primarno se bavi pitanjima umjetničkoga sadržaja u javnom prostoru te javnim prostorom općenito. Programom Voda i javni prostor u 2016. godini u fokusu je pitanje (ne)dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru Zagreba, voda kao element javnog prostora te općenito voda kao javno dobro. Ars Publicae je projekt Udruge za intedisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII). 

U sklopu projekta Ars Publicae Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII) raspisan je javni natječaj za privremenu umjetničku intervenciju na temu ovogodišnjeg programa Voda i javni prostor. Projekt Ars Publicae pokrenut je 2010. godine u Zagrebu, a primarno se bavi pitanjima umjetničkog sadržaja u javnom prostoru te javnim prostorom općenito. Projekt je jedinstven u RH po kombiniranju kulturno-umjetničkog i istraživačkog rada s aktivističkim djelovanjem i zagovaranjem javnih dobara pred javnom upravom, što se provodi u suradnji s volonterskom platformom 1POSTOZAGRAD.

Programom Voda i javni prostor tijekom 2016. godine u fokusu je pitanje (ne)dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru Zagreba, voda kao element javnog prostora te općenito voda kao javno dobro. Cilj programa je afirmacija, zagovaranje i podizanje kvalitete javnog prostora i oblikovanja grada posredstvom suvremene umjetničke, kulturne i refleksivne produkcije te poticanje umjetničkih intervencija i performativnih akcija s namjerom propitivanja prostornih politika, poimanja javnog dobra, načina na koji nastaje izgrađeni okoliš, te planiranja njegovog oblika i sadržaja.

U sklopu natječaja Ars Publicae i programa Tromostovlje, u listopadu 2015. godine izveden je rad Katerine Duda i Vlatke Blakšić, Zicni se! Rad se sastojao od gerilskog postavljanja klupica za sjedenje na Savskom okretištu, koji unatoč visokoj frekvenciji putnika nikad nije adekvatno uređen te je još uvijek bez temeljne komunalne opreme i osnovnih potreba poput javnog wc-a, besplatne pitke vode ili – klupa. Instalacija ove nadogradnje, odnosno postavljanje posebnih montažnih sjedišta na zaštitnu ogradu koju putnici ionako već koriste kao odmorište, pretpostavljala je “uključivanje građana u njezino postavljanje kao i promišljanje prostora koji svakodnevno koriste”.  

Temeljem ovogodišnjeg natječaja odabrat će se jedan prijedlog koji će se realizirati u okviru aktivnosti projekta u 2016. godini. Umjetnička intervencija može poslužiti kao povod stvaranja znanja o gradu i njegovim potencijalima s posebnim naglaskom na stremljenja podizanja kvalitete javnog prostora, kulture prostora općenito te osobito svjesnosti o vodi kao javnom dobru te pitanje (ne)dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru Zagreba. Tema vode u javnom prostoru uključuje izvore, česme, pumpe, fontane, postojeće ili napuštene bazene, bunare, slapove, brzace, potoke i njihove vidljive i nevidljive tokove, rijeku Savu i njene rukavce, sprudove, gradska jezera, postojeće i nekadašnje otoke, kišu, lokve, žljebove, poplave, vodoopskrbnu i općenito infrastrukturu vezanu uz vodu u gradu (elementi kao što su kanali, šahtovi, mostovi itd.), gradski nomenklaturu vezanu uz vodu i sve ostale urbane momente koji se mogu dovesti u direktnu ili indirektnu vezu s temom programa, stoji u natječaju.

Uvjete natječaja otvorenog do 15. svibnja 2016. godine, potražite ovdje.

Saša Šimpraga, osnivač i voditelj platforme 1POSTOZAGRAD i autor knjige Zagreb, javni prostor, uputio je javni poziv za sudjelovanje na Seminaru za hodače. Cilj Šimpraginog autorskog projekta je stvoriti novu aktivističku grupu koja će paralelno sa sudjelovanjem u tematskim šetnjama Zagrebom kroz čitavu 2016. godinu, detektirati i pokretati inicijative za poboljšanje javnog prostora grada.

Tematske šetnje održavat će se jednom mjesečno, u periodu od veljače do prosinca (uvijek subotom), a cilj im je, osim uvida su stanje i perspektive javnog prostora, upoznavanje s gradom te općenito podizanje kulture prostora. Poznati i nepoznati prolazi i pasaži, Rub grada i Zagrebački otoci, neki su od  naslova planiranih šetnji. Sve šetnje vodit će Šimpraga, no u pojedinim prilikama pridružit će mu se gosti šetači, stručnjaci iz različitih disciplina iz Hrvatske i inozemstva. 

Pošto će neke šetnje uključivati posjete mjestima koja iz tehničkih razloga ne mogu primiti veći broj ljudi, na njima će moći sudjelovati samo polaznici seminara, odabrani temeljem javnog poziva otvorenog do 7. veljače.

Od sudionika i sudionica očekuje se redovito sudjelovanje u šetnjama te aktivan doprinos zagovaranju pojedinih inicijativa. Zagovaračka aktivnost odnosi se na zajedničko oblikovanje zahtjeva, kontaktiranje javne gradske uprave, upoznavanje i aktiviranje lokalne javnosti i medijsko plasiranje tema kako bi postale vidljive, kao i općenito afirmiranje podizanja razine svijesti o javnom prostoru, javnim interesima i javnim dobrima Zagreba. U praksi to su jednostavne aktivnosti prilagođene pojedinim inicijativama, a cilj je da se brojnošću sudionika zagovaračkog procesa pojača pritisak na javnu gradsku upravu kako bi se prije dogodili željeni pomaci.

U periodu trajanja otvorenog poziva za sudjelovanje moguće je postavljati pitanja, a upiti i prijave mogu se poslati na adresu elektroničke pošte. U prijave je osim osobnih podataka i kontakta potrebno navesti kvart stanovanja, te priložiti motivacijsko pismo, ne duže od 250 riječi. Finalni izbor sudionika bit će objavljen do 14. veljače, a prva šetnja u subotu, 20. veljače.

Aktivnosti Seminara za hodače vezane su uz aktivnosti volonterske platforme 1POSTOZAGRAD, a segmenti projekta (intervencija u javnom prostoru i inozemna gostovanja) provode se u okviru međunarodnog projekta ACTOPOLIS u organizaciji Urbane Künste Ruhr i Goethe-Instituta. Seminar je prilika da “upoznajući mjesta u gradu na kojima nikad niste bili, upoznate i nove ljude, a usput svi zajedno pokušamo poboljšati Zagreb jer – grad neće postati bolji sam od sebe”, poručuje u pozivu Šimpraga.

Gosti su Dino Belamarić (arhitekt), Zoran Hebar (arhitekt, Urbanistički zavod Grada Zagreba), David Kabalin (arhitekt i autor intervencije na Savskom mostu nastale u okviru programa Tromostovlje projekta Ars Publicae) i Rene Lisac (arhitekt i predsjednik Društva arhitekata Zagreba), a voditelj tribine Saša Šimpraga.

Na tribini će se govoriti o aktualnom stanju i perspektivama prostora okretišta kod Savskog mosta i njegove zone. Okretište Savski most jedan je od najfrekventnijih zagrebačkih terminala. Po procjenama ZET-a terminalom dnevno prođe od 20 000 do 25 000 putnika, a tu su još i tisuće pješaka i biciklista. Unatoč tome taj je prostor uvijek rješavan improvizacijama, a danas nema ni najosnovniju komunalnu opremu kao što su klupe, javni wc ili česmu s besplatnom pitkom vodom.  

Osim što se radi o povijesnom mjestu izlaska Zagreba na Savu, lokacija budućeg mogućeg Savskog trga ujedno je i danas najživlja točka na zagrebačkim obalama te mjesto s ogromnim potencijalom, odnosno iznimno bitna točka za grad.

U zadnje vrijeme nekoliko je različitih projekata usmjereno na moguće preuređenje terminala, a u ovom je trenutku i potpuno neizvjesno hoće li se taj važni javni prostor uopće rješavati, odnosno da li će to biti putem javnog natječaja ili direktnom narudžbom. 

Uz prostor samoga okretišta, tribina će se dotaknuti i pitanja Savskog (pješačkog) mosta, mogućnosti za bivše Savsko kupalište, planiranog novog Terminala Sava, nepostojanja javnog parka na Kajzerici, mogućnosti eksperimenta manjeg mjerila u potenciranju pristupa rijeci i drugih tema vezanih uz taj dio grada.     

Tribina se organizira u okviru suradnje projekta Ars Publicae (Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja) i platforme 1POSTOZAGRAD.

Zicni se! Vlatke Blakšić i Katerine Dude umjetnička je nadogradnja zapuštene gradske infrastrukture. Unatoč visokoj frekvenciji putnika na terminalu Savski most, ističe se u objašnjenju rada, “taj prostor potencijalnog budućeg Savskog trga koji danas zauzima okretište, nikad nije adekvatno uređen te je gotovo u potpunosti zapušten, bez temeljne komunalne opreme i osnovnih potreba poput javnog wc-a, besplatne pitke vode ili – klupa”.  Instalacija ove nadogradnje, odnosno postavljanje posebnih montažnih sjedišta na zaštitnu ogradu koju putnici ionako već koriste kao odmorište, pretpostavljala je “uključivanje građana u njezino postavljanje kao i promišljanje prostora koji svakodnevno koriste“. 

Rad, koji je bio spreman za izvođenje još u lipnju ove godine, zamišljen je kao (potencijalno i dugoročna) nadogradnja u javnom prostoru koju bi uživali svi, ali, kako to već biva s gradskim vlastima, ishođenje dozvole za umjetnički projekt s ciljem poboljšanja kvalitete života građanja nije baš visoko na birokratskoj listi prioriteta. Nakon višemjesečnog administrativnog prebacivanja između Ureda za promet (koji je na temelju prometnog elaborata dao pozitivno rješenje) i Ureda za hitne situacije (koji se proglasio nenadležnim), na kraju je presudilo negativno rješenje Povjerenstva za davanje u zakup javnih prostora. “Radi o istom onom Povjerenstvu”, ističu autori, “koje u nizu slučajeva uredno izdaje dozvole koje direktno narušavaju kvalitetu javnog prostora, npr. u slučaju prenabujalih terasa kafića u donjogradskoj pješačkoj zoni”. 

Na kraju je akcija izvedena bez dozvole, tijekom dana 1. listopada: “Neovisno o dozvoli, zajedno s građanima, montirali smo klupice kako bi oni koji čekaju autobuse barem na jedan dan mogli sjesti tamo gdje klupa uopće nema, a trebalo bi ih biti”. 

Treba istaknuti kako je ova intervencija izabrana na javnom natječaju u sklopu projekta Ars Publicae te da je, u suradnji s volonterskom platformom 1POSTOZAGRAD, od gradskih vlasti formalno zatraženo da se na prostor okretišta postave klupe, omogući besplatna pitka voda te postavi pristup javnom wc-u. 

Fotodokumentaciju postavljanja potražite ovdje. 

“Činjenica je da Grad Zagreb, kao vlasnik objekta, dio kompleksa već godinama iznajmljuje u komercijalne svrhe i na tome ostvaruje profit, ali se pritom ništa ne ulaže u održavanje središnjeg objekta u kompleksu za što postoji i obaveza s obzirom na njegov status spomenika. Odgovorno upravljanje gradom i javnim dobrima podrazumijeva i obavezu primjerenog odnosa prema spomenicima kulture, u ovom konkretnom slučaju objektu čije se propadanje može i treba zaustaviti preventivnom sanacijom urušenog dijela krovišta”, navode iz inicijative.

Podsjetimo, nedavno rušenje Paromlina Gradska uprava opravdavala je zaštitom građana, ali bez opravdanja za dugogodišnju nebrigu o kompleksu koja je i dovela do njegovog trenutačnog stanja. Stranka Za grad je protiv Gradske uprave podnijela i kaznenu prijavu zbog uništavanja kulturnog dobra, a ističu da je za rušenje Paromlina bez natječaja angažirana tvrtka Paron, u čijim je prostorijama za vrijeme parlamentarnih izbora Milan Bandić imao svoj stožer.

Zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Vesna Kusin tvrdi da će na mjestu kompleksa Paromlin, koji se sada ruši, biti izgrađena gradska knjižnica, prenio je H-alter. Na pitanje novinara ima li Grad za rušenje Paromlina odobrenje Hrvatskog vijeća za kulturna dobra Kusin je odgovorila da je zagrebački gradonačelnik 17. lipnja uputio pismo ministrici kulture. “Službeno je zatražena dozvola za hitan postupak da se uklone dijelovi kompleksa u Paromlinu koji izravno ugrožavaju ne samo okolni prostor nego i ljudske živote”. Od Ministarstva još nisu dobili odgovor, ali je u očitovanju za javnost iz Ministarstva rečeno da su već u svibnju imali saznanja da će doći do toga zahvata. “Prema tome, ni za koga taj postupak nije bio iznenađujuć”, rekla je Kusin.

U razgovoru za Media servis, prenosi index.hr, ministrica kulture Andrea Zlatar Violić rekla je da je posljednji sastanak na temu Paromlina održan krajem svibnja. “Osnovna točka u koju se sada mora krenuti je gradski zavod za zaštitu spomenika, dakle, gospodin Silvije Novak koji nije uputio projektnu dokumentaciju jer za uklanjanje spomeničkih dijelova koji se urušavaju, mora postojati prethodna suglasnost Hrvatskoga vijeća za spomeničku baštinu.” U međuvremenu je Ministarstvo kulture zatražilo da resorni Zavod zaustavi rušenje koje je započelo bez njihove suglasnosti, a u tijeku je upravni i inspekcijski postupak kako bi se utvrdila odgovornost nadležnih tijela Grada Zagreba koji su sudjelovali u ovoj zakonski nepropisnoj proceduri.

M.M. / 1postozagrad