Tema Međunarodna konferencija “Perspektive razvoja nacionalnih kulturnih politika u kontekstu Europske unije: kritički dijalozi” održat će se u Zagrebu od 18. do 19. svibnja u Dvorani Kuće Europe. Konferenciju organizira Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) u sklopu aktivnosti Jean Monnet projekta “EU kompetencije i nacionalne kulturne politike: kritički dijalozi” i u fokus će staviti relevantne procese kulturne politike na razini Europske unije. Namjera je okupljanjem istraživača/ica, kulturnih djelatnika/ica i donosioca odluka u kulturi potaknuti dijalog između različitih kulturno-političkih dionika, stavljajući u središte diskusije održivost kulture sa jedne strane, te sa druge činjenicu da održivi razvoj nije moguć bez kulture.
Svijet u kojem živimo se ubrzano mijenja i u njemu su lokalne, nacionalne i globalne razine međusobno povezane te ih više ne možemo lako razlučiti i na jednostavan način zasebno regulirati. Kulturne se politike u 21. stoljeću moraju nositi s (post)globalizacijskim kontekstom koji je obilježen kulturnim, društvenim i ekonomskim promjenama, problemima koje donose brz tehnološki napredak i digitalizacija, kao i socijalna i financijska nestabilnost koja nije samo dovela do gospodarske krize, već i do krize demokracije, te je naposljetku rezultirala i globalnom društvenom nejednakošću i masivnim migracijama. Sve to ima utjecaj na uvjete u kojima danas djeluje kulturni sektor. Uvriježeni se sustavi financiranja mijenjaju, dok se javni proračuni za kulturu smanjuju. Koncept socijalne države je ugrožen, a kulturne se institucije bore kako bi pronašle modele održivog razvoja, očuvale svoje postojanje te i dalje mogle zadovoljiti potrebe i interese građana, korisnika i javnosti. Uspjeh njihova rada pomno se prati, dok se s druge strane prostor za uspostavu novih tipova kulturnih institucija sužava. Postoji hitna potreba za novim načinima upravljanja u kulturnom sektoru koji će moći odgovoriti na opisane izazove, te stvoriti nove modele kulturne politike za održivu kulturu.
Iz konteksta EU politika vidljivo je da se kulturi pristupa dvojako – ona je cilj, ali i instrument u projektima društvene transformacije. Kultura se u sve većoj mjeri koristi kao instrument za različite društvene i ekonomske ciljeve. Međunarodni odnosi Europske unije sve više postaju interkulturni odnosi, dok se kultura, čini se, odmiče sve više od koncepta javne vrijednosti prema konceptu kulture kao robe na tržištu. Kriza u Europi i kriza europskog modela također imaju implikacije za polje kulture. Današnja Europa treba preispitati svoje ciljeve, vrijednosti i identitete – treba naći adekvatan model za održivi kulturni razvoj. S obzirom na to da je načelo supsidijarnosti kulture upisano u Lisabonskom ugovoru, Europska unija se nije uključila u formuliranje izričite zajedničke kulturne politike. Ipak, EU indirektno kroz svoje tzv. ‘meke mehanizme’ koji de facto predstavljaju pristup politici prema raznim pitanjima kulturne politike i srodnih instrumenata, doprinosi stvaranju zajedničkih okvira kulturne politike (npr. mehanizmi poput: otvorena metoda koordinacije (OMK), programi Kreativna Europa i Europska prijestolnica kulture (EPK) kao kulturne inicijative EU-a te drugi slični mehanizmi). Upitno je može li takav pristup i dalje biti primjeren današnjim kulturnim i društvenim izazovima, kao i to mogu li se kulturne politike na nacionalnoj razini uhvatiti u koštac s kompleksnim globalnim problemima, osobito u kontekstu u kojem mnoge druge javne politike sve više utječu na područje kulture.
Međunarodna konferencija “Perspektive razvoja nacionalnih kulturnih politika u kontekstu Europske unije: kritički dijalozi” ima za cilj odgovoriti na ključno pitanje: je li došlo vrijeme za promjenu paradigme u kulturnim politikama i koji su mogući smjerovi njezina razvoja.
Raspored potražite na službenim stranicama organizatora.
