“Radikalna subjektivnost, velika dvostruka samostalna izložba Katalin Ladik i Tomaso Binga u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, središnje je događanje ljetnog izložbenog programa Muzeja, a okuplja radove dviju istaknutih umjetnica koje su od šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća razvijale eksperimentalne umjetničke prakse usmjerene na odnos jezika, tijela i glasa.

Mađarska umjetnica Katalin Ladik, rođena u Novom Sadu, i talijanska umjetnica Tomaso Binga (pravog imena Bianca Pucciarelli Menna) među najznačajnijim su autoricama europske vizualne poezije i performansa. Kroz radikalno preispitivanje granica jezika, glasa i tjelesnosti njihove umjetničke prakse otvaraju pitanja identiteta, roda i subjektivnosti te istodobno oblikuju prostore otpora dominantnim kulturnim, društvenim i rodnim normama.

Osim zajedničkog interesa za vizualnu poeziju te granice i potencijale jezika, umjetničke prakse Katalin Ladik i Tomaso Binga povezuje istraživanje identiteta i izvedba roda. Kroz kolaž, fotografiju, performans i video, ove umjetnice pretvaraju jezik, glas, tijelo i sliku sredstva oblikovanja identitetskih i rodnih pozicija”, istaknuto je u najavi.

Izložba ostaje otvorena do 27. rujna.

Više detalja pronađite ovdje.

Ovom izložbom predstavljaju se ključne etape Jermanova stvaralaštva kroz radove iz zbirke MSU-a, uz selekciju arhivske i dokumentarne građe. Povod izložbi je dvadeseta obljetnica smrti ovog konceptualnog umjetnika, a osim u Zagrebu, predstavljanje Jermanovog opusa ovog ljeta odvija se i u Gradskom muzeju Korčula.

Kako piše u najavi, postav čini “razdoblje od ranih Subjektivnih fotografija, prvi put predstavljenih 1975. godine, preko eksperimentalnih fotografskih radova kojima radikalno propituje granice medija, do foto slika nastalih krajem osamdesetih i tijekom devedesetih godina, uključujući radove realizirane u Korčuli.

Jerman je fotografiju sveo na njezine osnovne elemente – svjetlo, trag, kemijski proces i materijalnost fotografskog papira – pretvarajući je u prostor u kojem se umjetnost i svakodnevni život neprestano isprepliću. Izložba u MSU-u ujedno podsjeća na dugogodišnji odnos umjetnika s institucijom koja je među prvima prepoznala važnost njegova rada.”

Izložba ostaje otvorena do 20. rujna. Više detalja pronađite ovdje.

“Izložba okuplja domaće i međunarodne umjetnike koji kroz različite umjetničke prakse propituju odnos slike, fotogeničnosti i prekomjernog turizma te istražuju kako turističke reprezentacije gradova oblikuju način na koji doživljavamo prostore i utječu na svakodnevni život lokalnih zajednica.

Program skupne izložbe, koja je istodobno i umjetničko istraživanje, polazi od primarnog interesa umjetnika za ulogu slike u kontekstu stvaranja tzv. turističkih zamki. Fokus je na načinima korištenja fotogeničnosti/ instagramičnosti nekih dijelova grada, montiranja, uljepšavanja prizora koji tako utječu na stvaranje novih društvenih i kulturnih geografija, proliferaciju pojedinačnih i pojavu konvencionalnih slika izvučenih iz svojih izvornih okvira.

Danas je teško pronaći mjesto s istaknutom kulturnom ili prirodnom baštinom, a da nije pod pritiskom prekomjernog turizma koji mijenja način života, kako unutar bezbrojnih slika poželjnih lokacija, tako i utječući na područja izvan kadra”, istaknuto je u najavi. Koncepciju izložbe i izbor sudionika_ca potpisuje Nick Tobier.

U izložbi sudjeluju: Albert Dungca, Eclectica produkcija, Tonći Gaćina, Jere Kuzmanić, Glorija Lizde, Vice Tomasović / Bio Art, Lana Stojićević, Left Hand Rotation, Ivica Mitrović, Oleg Šuran i Dora Vanette, kolektiv We are Here Venice, Toni Meštrović, Muzej općine Jelsa, Nick Tobier, Klapa Omiš i Eleonora Sovrani.

Izložba ostaje otvorena do 8. rujna, a može se posjetiti svakog dana od 18 do 21 sat osim nedjeljom i blagdanima.

Pored grupne izložbe finalista_ica s radovima jedanaest umjetnika_ca, iste večeri u MSU Zagreb otvaraju se četiri samostalne izložbe umjetnika_ca: Julie Béne, Kevina Osepe, Sare De Brito Faustino i Paule Tončić.

“Ovogodišnje izdanje Organa Vida, Happy Spiralling / Sretno u vrtlogu, nastoji pronaći smisao u svakodnevici prezasićenoj slikama: podražaji nas bombardiraju, ali ništa nas ne dira. Festival propituje kako suvremena vizualna kultura odražava stvarnost, ali i kako je aktivno proizvodi, kako oblikuje načine na koje se vidimo, razumijemo svijet i stvaramo umjetnost. Zastupljeni radovi hvataju se u koštac s prezasićenim digitalnim svijetom: prokazuju kako nas manipulira i iscrpljuje, ali ga i destabiliziraju subverzijom: poigravaju se njime, ismijavaju ga ili iz njega bježe.

Umjetnica Aurélie Bayad kroz autoportrete propituje voajerizam i samoizlaganje u online prostoru, izloženost tijela i emocija postaju gesta otpora, način da se preuzme kontrola nad vlastitim narativom. Hiiona Choi gradi monumentalne skulpture i fotografije kao fiktivne forenzičke tragove, pozivajući publiku da rekonstruira živote i sudbine žena čija imena nose njezini radovi. Jaana-Kristiina Alakoski uranja u fandom junakinje iz filma Okus krvi, Sookie Stackhouse, istražujući eskapizam, užitak i mehanizme djevojačke identifikacije.

Umjetnica Gedvilė Tamošiūnaitė u svom radu tematizira tjeskobu online interakcija, s posebnim fokusom na kontinuirani nadzor kojem su izložene. U središtu instalacije Jamea St. Findlaya eksperimentalni je film u kojem pratimo paranoičnog pojedinca uvjerenog da je pod stalnim nadzorom, a imperativ stalne produktivnosti razotkriva se kao glavni uzrok njegove tjeskobe i raspada. Irma Name koristi format sitcoma kako bi kritički sagledala logiku reprodukcije slika, ponašanja i narativa u automatiziranim sustavima: glumci ponavljaju scene pisane uz pomoć umjetne inteligencije sve dok ih ne istroše, dok priča i istina postupno ne nestanu, a gledatelji_ce ostaju suočeni_e s kompletnim raspadom značenja.

Umjetnice_i Madeleine Andersson, Maja Bojanić i Brin Žvan parodiraju proizvodnju znanstvenih činjenica dok Rafael Roncato istražuje njihovu manipulaciju u suvremenom političkom diskursu, a Hertta Kiiski odbacuje klasične epistemološke okvire, okrećući se afektivnim i intuitivnim načinima razumijevanja stvarnosti”, istaknuto je u najavnom tekstu.

Također, osim izložbenog, u petak, 12. lipnja, u Galeriji SKD Prosvjeta održat će se i diskurzivni program festivala s predavanjima, razgovorima i predstavljanjem nove festivalske publikacije The Vibes Are Off koja tematizira humor, ružnoću i online estetiku kao kritičke pristupe u vizualnoj umjetnosti i kulturi.

Izložbe u MSU Zagreb ostaju otvorene do 6. rujna. Više detalja o finalistima_cama i festivalskom programu doznajte ovdje.

Tomislav Šoban vizualni je umjetnik te filmski, televizijski i kazališni redatelj čiji se autorski rad odlikuje interdisciplinarnim pristupom kojim promišlja suodnose teksta, izvedbe, prostora, trajanja i okoliša. Ovom izložbom, umjetnik poziva na “usporavanje i promatranje procesa koji se odvijaju izvan ritma svakodnevice.

Filmom, crtežom, poezijom, skulpturom i prostornom instalacijom Šoban oblikuje svojevrsnu maketu – ‘paviljon unutar paviljona’. Intervenirajući u arhitekturu Paviljona Botaničkog vrta, izložba funkcionira poput matrjoške: autonomni prostor ugniježđen u drugome, koji istodobno uspostavlja prostor vlastite autonomije i dijaloga s okolišem Botaničkog vrta.

Zgrade u vrtu nadovezuju se na Šobanova dugogodišnja istraživanja minijaturnih maketa građevina koje postavlja u prirodne ambijente. Od prvih maketa nastalih uz film Najmanji (2013) do projekta Vrtovi započetog 2015., izrada maketa, potaknuta nedostatkom radnog prostora, razvila se u prepoznatljiv postupak umjetničke ekologije. Plastenik u blizini Zagreba umjetnik je transformirao u atelje, oko kojeg postavljene makete zgrada postaju protagonisti procesa propadanja, transformacije i ponovnog stapanja s prirodom.

Na otvorenju bit će prikazan autorov novi dokumentarno-eksperimentalni film Napušteni vrtovi (16′, 2026). Snimajući time-lapse postupkom makete u svim vremenskim uvjetima i dobima dana, film otkriva dinamiku prirodnih procesa koju ljudsko oko inače ne može registrirati”, istaknuto je u najavi izložbe.

Na dan otvorenja ulazak za posjetitelje izložbe besplatan je od 18, a publika se treba okupiti kod Paviljona najkasnije do 19 sati kada se Botanički vrt zatvara. Nakon toga ulaz na izložbu, kao i kretanje kroz vrt neće biti moguće. Po završetku otvorenja izlaz će biti organiziran kroz vrata kod Paviljona prema šetnici.

Izložba ostaje otvorena do 30. kolovoza, a više detalja pronađite ovdje.

Nina Kurtela umjetnica je čija se praksa situira između suvremene vizualne umjetnosti i proširenih koreografskih praksi. Kroz instalacije, film, izvedbu i prostorno specifične radove razvija dugoročne umjetničke procese koji se tijekom vremena prevode i transformiraju kroz različite medije. Izložbom u Salonu Galić predstavlja dio umjetničkog istraživanja usmjerenog na prostor Ateljea Jagoda u kojem Kurtela djeluje kroz rad istoimene udruge. Ovaj prostor prethodno je koristila Jagoda Kaloper, čijim se naslijeđem Kurtela nastavlja baviti u vlastitom umjetničkom radu.

Kako piše u predgovoru kustosice, “jedna od središnjih sastavnica izložbe, eksperimentalni film, nastaje kroz niz eksperimenata oko kojih Kurtela okuplja izvedbene i vizualne umjetnice. Njegova je zadaća uvesti vremensku, prostornu i tjelesnu fragmentaciju te stratifikaciju u kojoj se preklapaju odsutnosti, tragovi i neusklađeni temporaliteti dviju umjetnica koje dijele isti prostor, ali ne i isto vrijeme. Premda, je li vrijeme uistinu tako cirkularan pojam i razlikuje li se paradigma doista bitno, osim što su uvjeti rada i društvena svijest ipak danas nešto blagonakloniji autoricama?

Ni povijest ovdje nije linearan slijed, nego prije diskontinuirana prostorna blizina. U tom kontekstu filmski zapisi intervencija u praznoj maketi istoga ateljea, unutar koje Kurtela polako izvodi prostornu koreografiju, otvaraju pitanja režima gledanja i arhiviranja u otporu prema dominantnim digitalnim režimima. Jedna od autoričinih uputa snimateljicama jest potkopati dominantnost muškog pogleda i AI normativnosti – tehničko-epistemoloških sustava koji određuju što može biti viđeno, kako se tijelo i prostor kodiraju te na koji se način iskustva bivaju upisana u arhive gledanja”.

Više detalja o izložbi i radu ove umjetnice pročitajte na poveznici.

Kako piše u popratnom tekstu, “polazeći od dviju biljaka snažno povezanih s identitetom grada – brnistre i akanta – umjetnica promišlja odnos prirode i arhitekture, rasta i konstrukcije, živog i trajnog. Brnistra, čiji su zlatni cvjetovi povezani s drevnim imenom Splita, upućuje na pejzaž koji je postojao prije grada, dok akant priziva arhitektonsko nasljeđe Dioklecijanove palače, gdje je njegov oblik stoljećima prisutan u kamenim kapitelima.

U svom radu Cioffi pažnju usmjerava na cvijet, a ne na list akanta, naglašavajući prolaznost, promjenu i mogućnost transformacije umjesto stabilnosti i reda. Tako nastaje imaginarni, predarhitektonski krajolik: stanje koje dolazi prije, ali i nadilazi, ljudsku konstrukciju – mjesto na kojem se grad vraća svom izvorištu.”

Izložba ostaje otvorena do 7. kolovoza i može se razgledati svakim radnim danom od 10 do 19 sati.

Martina Cioffi studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Brera u Milanu, gdje je diplomirala 2016. godine. Njezina se umjetnička praksa razvija kroz site-specific instalacije i keramičke skulpture, a temelji se na promatranju biljnog svijeta kao simbola otpornosti i transformacije.

Više detalja pronađite ovdje.

Središnji motiv izložbe Petra Katavića su pročelja zgrada i svakodnevnog iskustva kretanja kroz grad. Fasade su prikazane u različitim oblicima, a “kroz postupak digitalnog kolaža, fotografirani segmenti fasada se apstrahiraju i oslobađaju arhitektonskog konteksta. Njihova izvorna funkcija nestaje, a oni se transformiraju u autonomne likovne cjeline. Fasada u Katavićevim radovima nije znak nečega što se nalazi iza nje, ona tijekom procesa umjetničke transformacije dobiva novo, likovno značenje.

Ono što posjetitelj vidi je asimetričan organski oblik nepravilnih rubova, neodređene teksture, uzorka i kolorita koji lebdi po kontekstualno “ravnodušnoj” digitalnoj površini. Katavićev rad nastaje u međuprostoru stvarnog i zamišljenog, između prisutnog i pretpostavljenog, istražujući ono što nikada nije izravno prisutno, ali je neprestano prisutno u našem načinu gledanja. U tom smislu fasada postaje Foucaultova heterotopija – asocijativni prostor simultano prisutan u više svjetova. Stvarno mjesto vezano uz realno vrijeme koje u sebi ipak sadrži nestvarni, fikcijski sadržaj”, stoji u popratnom tekstu Ane Čukušić.

Izložba ostaje otvorena do 1. kolovoza.

Više detalja pronađite ovdje.

Kako piše u popratnom tekstu, “Egger je fasciniran čudnovatošću i upornošću u Kristlovu životu i radu, trudom, kontradikcijama i rasutim fragmentima koji se opiru umjetničkim pretenzijama podrazumijevanog pristupa u umjetničkom okruženju. Sve ono što kod Kristla cijeni – elemente razočaranja publike, isticanje prolaznih trenutaka, izbjegavanje uspjeha, odbacivanje reprezentacijskih konvencija, opću propagandu dosade, propitivanje stvaranja značenja te stvaranje trenutaka kada se prekida prisila na lijepo ponašanje – Eggeru je vrlo drago .

(…) NEW (KRISTL DREAMS) NO WORK (ALL GO) tako se predstavlja kroz medij crteža, skulpture i teksta, a u tom istraživanju traga, dok se novi radovi javljaju na granici žudnje, potvrde i pokušaja povezivanja, ujedno opisujući izmijenjene okolnosti i pitanja koja ovi pristupi, u kojem se god obliku pojavili, moraju rješavati. NEW (KRISTL DREAMS) NO WORK (ALL GO) ne može predstaviti Kristla kao Kristla, ali možda može dočarati strah onoga tko se pokušava udaljiti od umjetničkih pozicija koje primjenjuju snažnu privlačnost, zbog čega ova izložba možda nikada ne završi.”

Christian Egger živi u Beču i radi kao likovni umjetnik, glazbenik i samostalni pisac. Suurednik je umjetničkog fanzina ztscrpt.net. Samostalno je svoje radove predstavio nedavno u Beču u Kunstraum Schwaz, u 20 20 i Charim Schleifmühlgasse, kao i u The Horse (Dublin). Osim u brojnim izložbenim publikacijama, tekstove redovito objavljuje u međunarodnim umjetničkim časopisima.

Više detalja pronađite ovdje.

Realizirana u suradnji s riječkim MMSU, Apotekom i udrugom Metamedij, izložba Koreografije nasilja: Protu-slike dio je popratnog programa Cinemaniac > Misliti film koji se tradicionalno odvija u sklopu Pula Film Festivala.

Cilj ovog programa je predstaviti suvremene audiovizualne i kustoske prakse u radu s “pokretnim slikama, slikama iz projektora, njihovim međuodnosima te načinima njihova istraživanja, kontekstualizacije, prezentacije i recepcije”, istaknuto je u najavi. Nastavno na samostalnu izložbu Koreografija nasilja Jelene Jureše, ovom prilikom, u kustoskoj koncepciji Branke Benčić, radovima ove umjetnice pridružena su djela Nebojše Slijepčevića i Jean-Luca Godarda.

Kako piše u tekstu najave, “u procjepima dominantnih narativa suočavamo se s protu-slikama — vizualnim gestama otpora koje kroz prakse suvremenih umjetnica i umjetnika, razgrađuju službene modele pamćenja i otvaraju prostor kontra-sjećanju. Radi se o slikama kojima umjetnost pronalazi mogućnost aktivnog djelovanja prema pravednijoj društvenoj i političkoj budućnosti.

Radovi Jelene Jureše, Jean-Luca Godarda, Nebojše Slijepčevića, okupljeni na izložbi Koreografije nasilja suočavaju nas s povijesnom istinom i povijesnom šutnjom, dok ukazuju na potencijal umjetnosti da govori o potisnutom, zaboravljenom ili neizrecivom. U radovima umjetnika društveno i kolektivno ‘sjećanje povijesti’ razotkriva se kako bi se uspostavio budući horizont protiv zaborava”.

Više detalja o izložbi pročitajte ovdje.