Pored grupne izložbe finalista_ica s radovima jedanaest umjetnika_ca, iste večeri u MSU Zagreb otvaraju se četiri samostalne izložbe umjetnika_ca: Julie Béne, Kevina Osepe, Sare De Brito Faustino i Paule Tončić.

“Ovogodišnje izdanje Organa Vida, Happy Spiralling / Sretno u vrtlogu, nastoji pronaći smisao u svakodnevici prezasićenoj slikama: podražaji nas bombardiraju, ali ništa nas ne dira. Festival propituje kako suvremena vizualna kultura odražava stvarnost, ali i kako je aktivno proizvodi, kako oblikuje načine na koje se vidimo, razumijemo svijet i stvaramo umjetnost. Zastupljeni radovi hvataju se u koštac s prezasićenim digitalnim svijetom: prokazuju kako nas manipulira i iscrpljuje, ali ga i destabiliziraju subverzijom: poigravaju se njime, ismijavaju ga ili iz njega bježe.

Umjetnica Aurélie Bayad kroz autoportrete propituje voajerizam i samoizlaganje u online prostoru, izloženost tijela i emocija postaju gesta otpora, način da se preuzme kontrola nad vlastitim narativom. Hiiona Choi gradi monumentalne skulpture i fotografije kao fiktivne forenzičke tragove, pozivajući publiku da rekonstruira živote i sudbine žena čija imena nose njezini radovi. Jaana-Kristiina Alakoski uranja u fandom junakinje iz filma Okus krvi, Sookie Stackhouse, istražujući eskapizam, užitak i mehanizme djevojačke identifikacije.

Umjetnica Gedvilė Tamošiūnaitė u svom radu tematizira tjeskobu online interakcija, s posebnim fokusom na kontinuirani nadzor kojem su izložene. U središtu instalacije Jamea St. Findlaya eksperimentalni je film u kojem pratimo paranoičnog pojedinca uvjerenog da je pod stalnim nadzorom, a imperativ stalne produktivnosti razotkriva se kao glavni uzrok njegove tjeskobe i raspada. Irma Name koristi format sitcoma kako bi kritički sagledala logiku reprodukcije slika, ponašanja i narativa u automatiziranim sustavima: glumci ponavljaju scene pisane uz pomoć umjetne inteligencije sve dok ih ne istroše, dok priča i istina postupno ne nestanu, a gledatelji_ce ostaju suočeni_e s kompletnim raspadom značenja.

Umjetnice_i Madeleine Andersson, Maja Bojanić i Brin Žvan parodiraju proizvodnju znanstvenih činjenica dok Rafael Roncato istražuje njihovu manipulaciju u suvremenom političkom diskursu, a Hertta Kiiski odbacuje klasične epistemološke okvire, okrećući se afektivnim i intuitivnim načinima razumijevanja stvarnosti”, istaknuto je u najavnom tekstu.

Također, osim izložbenog, u petak, 12. lipnja, u Galeriji SKD Prosvjeta održat će se i diskurzivni program festivala s predavanjima, razgovorima i predstavljanjem nove festivalske publikacije The Vibes Are Off koja tematizira humor, ružnoću i online estetiku kao kritičke pristupe u vizualnoj umjetnosti i kulturi.

Izložbe u MSU Zagreb ostaju otvorene do 6. rujna. Više detalja o finalistima_cama i festivalskom programu doznajte ovdje.

Projekt Vizura grada: Dubrovnik funkcionira kao vizualno istraživanje urbanog prostora koje autorica započinje 2016. godine, dokumentiranjem bankomata postavljenih u povijesnoj jezgri Dubrovnika.

Rad se razvija kao umjetnička kritika komercijalizacije gradskog prostora, unutar programskog okvira Sive zone i njezine tematske linije Kritički turizam. “Posebno je relevantan u kontekstu gradova poput Korčule, koji u turističkom razvoju često slijede dubrovački model, zanemarujući njegove negativne posljedice, gubitak autentičnosti, degradaciju javnog prostora i potiskivanje potreba lokalne zajednice.

Autorica registrira promjene koje se u urbani prostor uvode postupno i gotovo neprimjetno, ali s dugoročnim učincima. Takve transformacije, premda često nasilne u svojoj logici eksploatacije prostora, postaju dio svakodnevice koju građani prešutno prihvaćaju. Vizure izloga na Stradunu razotkrivaju dominaciju vizualne banalnosti, uniformnosti i komercijalne agresivnosti, gdje mnoštvo bankomata i srodnih elemenata funkcionira kao simptom dubljeg nerazumijevanja kulturnog i prostornog identiteta”, stoji u tekstu najave.

Kustos izložbe je Darko Fritz.

Više detalja pronađite ovdje. Izložba se može pogledati do 16. srpnja.

Naziv izložbe proizlazi iz temperature lemilice koju Dožić koristi prilikom izrade strujnih krugova. Kako piše u predgovoru Mirne Rul, radi se o “jednostavnim elektroničkim sustavima u kojima se funkcija klasične tiskane pločice premješta na papir kao nosivu i električki aktivnu podlogu.

Multipliciranjem i ‘otiskivanjem’, ovi jednostavni elektronički sustavi postaju svojevrsne grafike, odnosno crteži vodljivih linija u kojima se vizualna kompozicija i električni tok poklapaju te rezultiraju procesom u kojem se gubi jasna granica između vizualne strukture i električnog vodiča. Naime, grafika i strujni krug u Tinovim radovima predstavljaju istu strukturu: linija je istodobno crtež i vodljivi put struje. Tin Dožić u Atelijerima Žitnjak svoje strujne krugove spaja na zvučnike, uslijed čega se električni signal pretvara u zvučne impulse, proizvodeći ritmične klikove i repetitivne zvučne obrasce”.

Tin Dožić završio je studij psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i studij novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U svojoj praksi često polazi od medija zvuka, a bavi se terenskim snimanjem, radijem, eksperimentalnom glazbom i multimedijalnim instalacijama. Svoj rad temelji na istraživanju medija. Izlagao je i nastupao na raznim platformama u Hrvatskoj i inozemstvu, samostalno i u kolaborativnim projektima.

Više detalja o izložbi pronađite ovdje.

Na izložbi sudjeluju: Paula Galunić, Petra Jović, Ena Kišiček, Lorna Maltar,
Nikolina Milačić, Jura Momčilović, Klara Moslavac, Klara Munđak,
Flora Novak, Manuela Novak, Nela Šelir i Ivona Stambolija.

“Polazeći od industrijske povijesti zagrebačkog kvarta Črnomerec, autorski radovi nastaju kao rezultat istraživačkog i umjetničkog procesa koji se usmjerava prema čitanju slojevitih odnosa između industrijskog nasljeđa i suvremenog urbanog tkiva. Nekadašnji veliki industrijski pogoni, danas većinom napušteni ili transformirani, postaju polazište za promišljanje prostora kao arhiva materijalnih tragova i kolektivnog pamćenja.

Kroz dokumente, fotografije, instalacije i ready made, radovi istražuju načine na koje se povijesni slojevi upisuju u današnji krajolik te kako se njihova značenja mijenjaju u procesu urbane preobrazbe. Industrijska infrastruktura pritom se ne promatra isključivo kao ostatak prošlosti, već kao aktivni fragment koji i dalje oblikuje percepciju prostora i njegove potencijale.

Izložba nastala u suradnji s Uredom za fotografiju. Više detalja pronađite ovdje.

Kako piše u tekstu najave, “SER/SUR predstavlja desetogodišnju queer arhivu i umjetničko putovanje kroz različite južne teritorije, od Južne Amerike i Argentine do Europe i Palerma, istražujući iskustva queer tijela, identiteta i pripadnosti. Kroz fotografiju, arhivsku građu i osobne narative, Baridón gradi mrežu afiniteta u kojoj se queer iskustvo i teritorijalni identitet susreću i ulaze u dijalog”.

“Mjesec ponosa u Puli nastavit će se brojnim događanjima tijekom cijelog lipnja, uključujući radionice, teniski turnir, panel diskusiju Duginih obitelji, druženja i druge sadržaje koji promiču ravnopravnost, različitost i ljudska prava.

“Posebno se ističe središnji događaj programa, treća Povorka ponosa u Puli, koja će se održati 20. lipnja. Ovogodišnji slogan, DAJ SI KURAJA, IŠČIMO SI PRAVA!, služi kao podsjetnik na sve one trenutke kad se snaga morala skupiti i stvoriti iz ničega. Na sve one osobe koje još uvijek čekaju svoj red da progovore, da zakorače i da se više ne moraju skrivati. Kuraja nije odsustvo straha, već odluka da se unatoč njemu ostane prisutan, vidljiv i ustrajan u borbi za ravnopravnost.

Poruka Iščimo si prava – ZAJEDNO! naglašava važnost zajedničkog djelovanja i solidarnosti. Ne kao osobe koje mole za svoja prava, već kao zajednica koja zna svoju vrijednost i koja razumije da dostojanstvo nije pregovaračko pitanje. Kao glas koji ne pristaje na pola rješenja, na odgode i obećanja za neka buduća vremena, nego jasno i odlučno zahtijeva jednakost, sigurnost i slobodu za sve”, stoji u najavi.

Program će 27. lipnja zaključiti tarot večer uz društvene igre.

Detalje o pojedinim događanjima pronađite ovdje.

Festivalski program čine izložbe, performansi, predavanja i glazbeni programi koji se odvijaju na više lokacija u Puli. Na grupnoj izložbi u Galeriji Novo bit će predstavljeni radovi domaćih i međunarodnih umjetnika poput Andreja Beštaka i Anje Leko, Brada Natha, Markéte Slaná te Tee Stražičić.

“Od suvremene ekonomije wellness sadržaja do predimenzionirane narukvice koja asocira na basic bitch kulturu ranih 2010-ih, izložba donosi zavodljive i slatke geste suvremenog života koje razotkrivaju mračnu stranu ekonomskih, političkih i tehnoloških sistema koji nas oblikuju. U sklopu otvorenja češka umjetnica Markéta Slaná također će predstaviti performativno čitanje praćeno obdukcijom plišanog medvjedića pod nazivom I Can Do It With a Broken Heart‘”, stoji u najavi.

Subotnji program započinje vodstvom kroz grupnu izložbu kustoskog kolektiva KUĆĆA u 11 sati, nakon čega će talijansko-francuski umjetnik Tullio della Cortiglia u Klub-knjižari Giardini 2 u 12 sati predstaviti svoje umjetničko istraživanje na temu ratne i zabavne industrije. U Kinu Valli u 19 sati Alex Quicho će održati predavanje Love Crimes o sintetičkoj privrženosti i makro-ekonomiji romantičnih prijevara u digitalnom svijetu.

Večernji program nastavlja se u antičkom Augustovom hramu u kojem se u 21 sat otvara samostalna izložba Ötza, Uninterrupted nizozemskog umjetnika Levija van Geldera koji predstavlja imerzivnu site-specific instalaciju. U središtu instalacije nalazi se Ötza, 5300 godina stara mumificirana poduzetnica fanfikcije i drag adaptacija Ledenog čovjeka Ötzija.

Nakon otvorenja samostalne izložbe, umjetnica Selin Davasse ispred Augustovog hrama izvodi performans She-Pigeon preuzimajući glas naporne golubice kako bi govorila o politici prljavštine, gađenja i isključivanja.

Festivalski program završava DJ programom nemanje i Palome u prostoru La Resistance od 22 sata, a središnja izložba u Galeriji Novo može se posjetiti do 24. lipnja. 

Više detalja pronađite ovdje.

“Polazeći od španjolskih riječi ser (biti) i sur (jug), koje se razlikuju tek za jedno slovo, izložba istražuje poveznice između queer identiteta i prostora kroz desetogodišnji arhiv nastao na različitim geografskim i kulturnim ‘jugovima’, od Južne Amerike i Argentine do južne Europe. Kroz fotografiju i vizualno pripovijedanje, SER/SUR tematizira iskustva marginalizacije, otpora i pripadnosti te otvara prostor za dijalog između queer iskustava i teritorijalnih identiteta”, istaknuto je u najavi izložbe.

Umjetnička praksa Jose Baridón obuhvaća film, fotografiju, književnost i aktivizam, s posebnim fokusom na queer vidljivost, feminističke borbe i afirmaciju latinoameričkih identiteta. Njezin rad kontinuirano povezuje osobne priče s društvenim i političkim kontekstima, stvarajući snažne refleksije o zajednici, identitetu i društvenoj promjeni.

Izložba se može posjetiti do 22. lipnja.

Ovom izložbom prezentira se istoimeni projekt kojim je Horvat predstavljala Hrvatsku 2024. godine na 60. Venecijanskom bijenalu. Po završetku Bijenala koji se odvio pod motom Svugdje stranci, umjetnica je rad donirala Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. U okviru ovog interaktivnog projekta Horvat je “pozvala dvjestotinjak međunarodnih umjetnika – prijatelja i prijateljica kojima je zajedničko to da žive ‘kao stranci’ u različitim zemljama diljem svijeta – da s njom razmijene umjetničke radove, koji se na neki način bave iskustvom migracija, bivanja strancem i života u dijaspori.

Za svaki rad koji je primila u Veneciji, Horvat je umjetnicima za uzvrat poslala jedan svoj kolaž iz serije koju je izrađivala dok je živjela u paviljonu tijekom trajanja Bijenala. Radovi su putovali u oba smjera neformalnim transportnim mrežama; u torbama prijatelja, poznanika, a ponekad i stranaca koji su pristali biti kuriri. Izložba u MSU predstavlja izbor radova umjetnica i umjetnika koji su sudjelovali u projektu, kao i opsežnu popratnu dokumentaciju koja svjedoči o njegovu nastanku, razvoju i realizaciji”, stoji u najavi izložbe. Više o projektu doznajte u intervjuu s umjetnicom koji je na Kulturpunktu objavljen ususret njenom gostovanju na Bijenalu.

Vlatka Horvat je umjetnica koja u svom radu koristi različite medije i forme izražavanja – od skulpture i instalacije, do kolaža, videa, fotografije, performansa i izdavaštva. Izlaže intenzivno u samostalnim i grupnim izložbama u međunarodnom kontekstu od 2004. godine, u raznim institucijama, a radovi su joj zastupljeni u brojnim javnim i privatnim kolekcijama diljem svijeta. 

Više detalja o izložbi pročitajte ovdje.

Na ovoj izložbi tradicionalno se predstavljaju studentski radovi nastali tijekom godine kao rezultat nastavnoga procesa. Kako piše u najavi, ovo nije “samo izložba, već dinamičan presjek suvremenih umjetničkih praksi nove generacije kreativaca. Kroz sinergiju vizualnih umjetnosti, glazbe i izvedbenih programa, projekt potvrđuje ulogu Akademije kao nezaobilaznog žarišta”.

Izložba se odvija na tri lokacije, a to je prostor na Ilici 85, Lastovskoj 23 i Zamenhofovoj 14 i može se posjetiti do 20. lipnja.

Više detalja pronađite ovdje.

Rad Bath House transformira galerijski prostor u spekulativno kupalište, oslonjeno na umjetničkino istraživanje praksi kupanja – od kvir kulture kupališta, preko rituala finskih sauni, do suvremenih formi poput sound bathinga. Kroz instalaciju sastavljenu od arhivskih materijala, tekstualnih zapisa, zvučnih i sapunskih skulptura, videa i olfaktornih elemenata, prostor postaje ambijent usporenog vremena i poroznih granica koji poziva na zajedničko iskustvo i prisutnost.

Umjetničko istraživanje polazi od jednodnevnog lezbijskog događanja The Pussy Palace, održanog u jednom kupalištu u Torontu 2000. godine. Događanje je završilo policijskom racijom, a javna istraga, medijski odjek kao i iskustva sudionica potiču nas na promišljanje o politikama vidljivosti, regulacije i nadzora seksualnosti. Elementi novinskih članaka i transkripata usmene povijesti pojavljuju se u radu otisnuti na ručnicima, ugrađeni u sapunske skulpture ili disperzirani unutar prostora. Time arhiv ne ostaje statičan dokument, već postaje taktilan, zvučan i mirisan. Nešto što se može dodirnuti, udisati i ponovno osjetiti.

Kao takav, rad dodatno otvara pitanje arhiva kao živog mjesta. Usmene povijesti i efemerni tragovi ne služe isključivo rekonstrukciji prošlosti, već stvaranju uvjeta za nove susrete. U toj otvorenosti arhiv se pojavljuje kao mjesto spekulacije, otpora i užitka. Strukturirana poput ritualne kupke, instalacija koristi pješčane satove i difuziju mirisa kako bi usmjerila pažnju na tijelo, ritam i osjetilno iskustvo, gradeći intimni kvir prostor zajedništva i imaginacije.

Izložba ostaje otvorena za posjetitelje od 13. do 19. lipnja, svaki dan osim nedjelje, od 17 do 21 sati.