“Radikalna subjektivnost, velika dvostruka samostalna izložba Katalin Ladik i Tomaso Binga u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, središnje je događanje ljetnog izložbenog programa Muzeja, a okuplja radove dviju istaknutih umjetnica koje su od šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća razvijale eksperimentalne umjetničke prakse usmjerene na odnos jezika, tijela i glasa.

Mađarska umjetnica Katalin Ladik, rođena u Novom Sadu, i talijanska umjetnica Tomaso Binga (pravog imena Bianca Pucciarelli Menna) među najznačajnijim su autoricama europske vizualne poezije i performansa. Kroz radikalno preispitivanje granica jezika, glasa i tjelesnosti njihove umjetničke prakse otvaraju pitanja identiteta, roda i subjektivnosti te istodobno oblikuju prostore otpora dominantnim kulturnim, društvenim i rodnim normama.

Osim zajedničkog interesa za vizualnu poeziju te granice i potencijale jezika, umjetničke prakse Katalin Ladik i Tomaso Binga povezuje istraživanje identiteta i izvedba roda. Kroz kolaž, fotografiju, performans i video, ove umjetnice pretvaraju jezik, glas, tijelo i sliku sredstva oblikovanja identitetskih i rodnih pozicija”, istaknuto je u najavi.

Izložba ostaje otvorena do 27. rujna.

Više detalja pronađite ovdje.

Ovom izložbom predstavljaju se ključne etape Jermanova stvaralaštva kroz radove iz zbirke MSU-a, uz selekciju arhivske i dokumentarne građe. Povod izložbi je dvadeseta obljetnica smrti ovog konceptualnog umjetnika, a osim u Zagrebu, predstavljanje Jermanovog opusa ovog ljeta odvija se i u Gradskom muzeju Korčula.

Kako piše u najavi, postav čini “razdoblje od ranih Subjektivnih fotografija, prvi put predstavljenih 1975. godine, preko eksperimentalnih fotografskih radova kojima radikalno propituje granice medija, do foto slika nastalih krajem osamdesetih i tijekom devedesetih godina, uključujući radove realizirane u Korčuli.

Jerman je fotografiju sveo na njezine osnovne elemente – svjetlo, trag, kemijski proces i materijalnost fotografskog papira – pretvarajući je u prostor u kojem se umjetnost i svakodnevni život neprestano isprepliću. Izložba u MSU-u ujedno podsjeća na dugogodišnji odnos umjetnika s institucijom koja je među prvima prepoznala važnost njegova rada.”

Izložba ostaje otvorena do 20. rujna. Više detalja pronađite ovdje.

Pored grupne izložbe finalista_ica s radovima jedanaest umjetnika_ca, iste večeri u MSU Zagreb otvaraju se četiri samostalne izložbe umjetnika_ca: Julie Béne, Kevina Osepe, Sare De Brito Faustino i Paule Tončić.

“Ovogodišnje izdanje Organa Vida, Happy Spiralling / Sretno u vrtlogu, nastoji pronaći smisao u svakodnevici prezasićenoj slikama: podražaji nas bombardiraju, ali ništa nas ne dira. Festival propituje kako suvremena vizualna kultura odražava stvarnost, ali i kako je aktivno proizvodi, kako oblikuje načine na koje se vidimo, razumijemo svijet i stvaramo umjetnost. Zastupljeni radovi hvataju se u koštac s prezasićenim digitalnim svijetom: prokazuju kako nas manipulira i iscrpljuje, ali ga i destabiliziraju subverzijom: poigravaju se njime, ismijavaju ga ili iz njega bježe.

Umjetnica Aurélie Bayad kroz autoportrete propituje voajerizam i samoizlaganje u online prostoru, izloženost tijela i emocija postaju gesta otpora, način da se preuzme kontrola nad vlastitim narativom. Hiiona Choi gradi monumentalne skulpture i fotografije kao fiktivne forenzičke tragove, pozivajući publiku da rekonstruira živote i sudbine žena čija imena nose njezini radovi. Jaana-Kristiina Alakoski uranja u fandom junakinje iz filma Okus krvi, Sookie Stackhouse, istražujući eskapizam, užitak i mehanizme djevojačke identifikacije.

Umjetnica Gedvilė Tamošiūnaitė u svom radu tematizira tjeskobu online interakcija, s posebnim fokusom na kontinuirani nadzor kojem su izložene. U središtu instalacije Jamea St. Findlaya eksperimentalni je film u kojem pratimo paranoičnog pojedinca uvjerenog da je pod stalnim nadzorom, a imperativ stalne produktivnosti razotkriva se kao glavni uzrok njegove tjeskobe i raspada. Irma Name koristi format sitcoma kako bi kritički sagledala logiku reprodukcije slika, ponašanja i narativa u automatiziranim sustavima: glumci ponavljaju scene pisane uz pomoć umjetne inteligencije sve dok ih ne istroše, dok priča i istina postupno ne nestanu, a gledatelji_ce ostaju suočeni_e s kompletnim raspadom značenja.

Umjetnice_i Madeleine Andersson, Maja Bojanić i Brin Žvan parodiraju proizvodnju znanstvenih činjenica dok Rafael Roncato istražuje njihovu manipulaciju u suvremenom političkom diskursu, a Hertta Kiiski odbacuje klasične epistemološke okvire, okrećući se afektivnim i intuitivnim načinima razumijevanja stvarnosti”, istaknuto je u najavnom tekstu.

Također, osim izložbenog, u petak, 12. lipnja, u Galeriji SKD Prosvjeta održat će se i diskurzivni program festivala s predavanjima, razgovorima i predstavljanjem nove festivalske publikacije The Vibes Are Off koja tematizira humor, ružnoću i online estetiku kao kritičke pristupe u vizualnoj umjetnosti i kulturi.

Izložbe u MSU Zagreb ostaju otvorene do 6. rujna. Više detalja o finalistima_cama i festivalskom programu doznajte ovdje.

Kako piše u popratnom tekstu, “polazeći od dviju biljaka snažno povezanih s identitetom grada – brnistre i akanta – umjetnica promišlja odnos prirode i arhitekture, rasta i konstrukcije, živog i trajnog. Brnistra, čiji su zlatni cvjetovi povezani s drevnim imenom Splita, upućuje na pejzaž koji je postojao prije grada, dok akant priziva arhitektonsko nasljeđe Dioklecijanove palače, gdje je njegov oblik stoljećima prisutan u kamenim kapitelima.

U svom radu Cioffi pažnju usmjerava na cvijet, a ne na list akanta, naglašavajući prolaznost, promjenu i mogućnost transformacije umjesto stabilnosti i reda. Tako nastaje imaginarni, predarhitektonski krajolik: stanje koje dolazi prije, ali i nadilazi, ljudsku konstrukciju – mjesto na kojem se grad vraća svom izvorištu.”

Izložba ostaje otvorena do 7. kolovoza i može se razgledati svakim radnim danom od 10 do 19 sati.

Martina Cioffi studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Brera u Milanu, gdje je diplomirala 2016. godine. Njezina se umjetnička praksa razvija kroz site-specific instalacije i keramičke skulpture, a temelji se na promatranju biljnog svijeta kao simbola otpornosti i transformacije.

Više detalja pronađite ovdje.

Kako piše u popratnom tekstu, “Egger je fasciniran čudnovatošću i upornošću u Kristlovu životu i radu, trudom, kontradikcijama i rasutim fragmentima koji se opiru umjetničkim pretenzijama podrazumijevanog pristupa u umjetničkom okruženju. Sve ono što kod Kristla cijeni – elemente razočaranja publike, isticanje prolaznih trenutaka, izbjegavanje uspjeha, odbacivanje reprezentacijskih konvencija, opću propagandu dosade, propitivanje stvaranja značenja te stvaranje trenutaka kada se prekida prisila na lijepo ponašanje – Eggeru je vrlo drago .

(…) NEW (KRISTL DREAMS) NO WORK (ALL GO) tako se predstavlja kroz medij crteža, skulpture i teksta, a u tom istraživanju traga, dok se novi radovi javljaju na granici žudnje, potvrde i pokušaja povezivanja, ujedno opisujući izmijenjene okolnosti i pitanja koja ovi pristupi, u kojem se god obliku pojavili, moraju rješavati. NEW (KRISTL DREAMS) NO WORK (ALL GO) ne može predstaviti Kristla kao Kristla, ali možda može dočarati strah onoga tko se pokušava udaljiti od umjetničkih pozicija koje primjenjuju snažnu privlačnost, zbog čega ova izložba možda nikada ne završi.”

Christian Egger živi u Beču i radi kao likovni umjetnik, glazbenik i samostalni pisac. Suurednik je umjetničkog fanzina ztscrpt.net. Samostalno je svoje radove predstavio nedavno u Beču u Kunstraum Schwaz, u 20 20 i Charim Schleifmühlgasse, kao i u The Horse (Dublin). Osim u brojnim izložbenim publikacijama, tekstove redovito objavljuje u međunarodnim umjetničkim časopisima.

Više detalja pronađite ovdje.

Riječ je o izložbi koja se bavi “čovjekom, odnosno ljudskim tijelom kao osnovnom mjerom unutar koje spoznajemo svijet i svemir. Proporcije unutar kojih je čovjek evoluirao mogu se primijetiti na nizu spomenika, od drevnih piramida, grčkih hramova, rimskih gradova, pa do suvremene umjetnosti. Još jedan način aktiviranja ljudskog tijela u urbanoj strukturi, odnosno u zajednici je umjetnost performansa.

Pozivajući se na tradiciju te vrste umjetnosti u Hrvatskoj Grimani će od Galerije Forum napraviti polje u koje poziva gledatelje da se uključe u performativni čin, kojim dovršavaju izložbeni projekt i prostornu instalaciju”, istaknuto je u najavi.

Katalog će pokazati jedinstveni postav u Galeriji Forum, kao i nekoliko urbanih intervencija Petra Grimanija, načinjenih povodom izložbe Forum i grad. Na promociji će sudjelovati i književni kritičar Zdravko Zima.

Više detalja pronađite ovdje.

Na dan otvorenja, program započinje performansom Čitanje korovu Vjerana Vukašinovića s početkom u 18 sati u Galeriji Prozori, a nakon toga na istoj lokaciji u 19 predstavljaju se radovi Vukašinovića i Hu Yuna. U 20 sati počinje drugi dio izložbe koji se odvija u Galeriji VN, a obuhvaća performans Bartola Indoša i Vrvilo, te predstavljanje njihovih radova.

“Naslov izložbe Staze leta ptica postale su rute izbjeglica, preuzet iz rada Dereka Robertsona (The flightways of birds have become the routes of flight for refugees), odnosi se na dvije povezane izložbene cjeline realizirane u Galeriji Prozori i Galeriji VN, koje kroz različite umjetničke pristupe otvaraju zajedničko tematsko polje migracija ljudi i ne-ljudi, prisilnih kretanja, granica i pitanja opstanka u svijetu obilježenom geopolitičkim, ekološkim i društvenim krizama.

Kroz umjetničke radove Hu Yuna i Vjerana Vukašinovića u Galeriji Prozori te Damira Bartola Indoša, Tanje Vrvilo i Franca Purga u Galeriji VN, obje izložbe uvode u fokus vidljivost Drugih Drugih (ne samo ljudi nego i biljnih, životinjskih i drugih ne-ljudskih aktera koje kapitalocen često svodi na resurse)”, istaknuto je u najavi izložbe koja se može posjetiti do 24. srpnja.

Više detalja o izložbi i performansima možete pročitati ovdje.

Kustoska koncepcija proizišla je iz zajedničke potrebe za sakupljanjem i istraživanjem knjiga umjetnica. Pojam knjige umjetnika “samostalno je umjetničko djelo, zamišljeno da bude realizirano u formi knjige koju su često sami umjetnici objavljivali u vlastitoj nakladi. Nakon što je zamišljena i realizirana, svoj ključni trenutak doživljava u rukama promatrača”.

U tom povodu galerijski prostor transformira se u privremenu knjižnicu. “Rezultat je opsesivne potrebe za traženjem, učenjem, sakupljanjem i pokazivanjem radova umjetnika i umjetnica s kojima kustosi izložbe dijele pogled na svijet i ideje slobode u najopćenitijem smislu. Nije nevažno što se ovom izložbom ukazuje na važne doprinose umjetnica iz naše sredine, no još više se njihov rad nastoji učiniti vidljivijim. Ukazuje se na neke rijetke izdavače i na još rjeđe distributere, ali i na činjenicu da je suradnja svih uključenih u proces realizacije i distribucije knjiga nužna. Izložbom se uz ostalo želi naglasiti da su vrlo rijetke javne zbirke koje u svom fundusu imaju knjige umjetnika i/ili knjige umjetnica”, stoji u najavi.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Okupljajući radove kanadskih i hrvatskih umjetnika_ca, izložba propituje naš odnos prema internetu, ali i sam pojam povezanosti kao temeljnog načina uspostavljanja kontakta sa svijetom. Istodobno, poziva publiku na promišljanje mogućih oblika postinternetske budućnosti. Na izložbi sudjeluju kanadski umjetnici i umjetnice Baron Lanteigne i Dominique Sirois, Julien Boily, Frédérique Laliberté, Projet EVA i Julie Tremble, kao i hrvatski umjetnici Dina Gligo i Vedran Gligo – Format C koji predstavljaju novi rad Pivilion/EXEno1: TOGETHERTOGETHER.

Otvorenje posljednje izložbe pred ljetnu pauzu KONTEJNER-a održat će se u četvrtak, 18. lipnja, u 19 sati, a u sklopu programa otvorenja u 19:30 održat će se razgovor s umjetnicima_ama.

Ulaz na izložbu se ne naplaćuje. Više detalja pronađite ovdje.

Nakon što je osvojio nagradu Radoslav Putar 2024. Nikica Jurković trebao je održati izložbu u 2025., no zbog produljenog roka trajanja konstrukcijske obnove u Institutu za suvremenu umjetnost pomaknuta je na 2026. godinu.

“Radove okupljene na izložbi S puta na put usput moguće je čitati kao različite načine mjerenja prisutnosti, odsutnosti i vremena. U svakom od njih mjerenje je vezano uz tijelo, prostor, materijal, odnos i obvezu, a vrijeme dobiva oblik kroz geste koje se mogu ponoviti, pomaknuti, zabilježiti, izgubiti, naslagati ili ponijeti sa sobom.

U tome se otvara jedno od ključnih mjesta Jurkovićeve prakse: umjetnik pokreće jednostavne sustave, ali im zatim dopušta da nastave živjeti kroz vlastite ritmove, uvjete i odnose. Ista je logika prenesena i na razglednice koje su sastavni dio izložbe, a posjetitelji ih mogu ponijeti sa sobom. Uključenost publike tako postaje sastavni dio izložbe”, istaknuto je u popratnom tekstu Tene Starčević.

Izložba se može posjetiti do 17. srpnja. Više detalja pronađite ovdje.