

Remiksevi okupljeni na kompilaciji Collective Reverbs otvaraju prostor za interakciju novih estetika i glasova u eksperimentalnoj klupskoj glazbi.
Nakon duže stanke, djelomice određene globalnom pandemijom i generalnim nedostatkom koncertnih i klupskih aktivnosti, promoterski kolektiv Živa muzika ove se godine aktivirao s projektom Collective Reverbs, remiks-kompilacijom koja odražava i reafirmira eksperimentalnu klupsku underground scenu u kontekstu trenutnih izazovnih i neizvjesnih uvjeta njena postojanja. Socijalne i ekonomske posljedice pandemije – od nemogućnosti održavanja festivala i klupskih večeri do pitanja opstanka kulturnih centara – za većinu su scenskih aktera_ica rezultirale fokusiranjem na samostalnu produkcijsku aktivnost i gotovo potpuno povlačenje u virtualni prostor Soundclouda, što je omogućilo nove prilike za razvoj vlastitog zvuka, ali i suradnje s drugima. Projekt Collective Reverbs stoga je osmišljen kao suradnja između sedmero producenata i producentica u svrhu remiksiranja međusobnih traka, a prividna jednostavnost te ideje otkriva ne samo raznolikost osobnih glazbenih izričaja i interpretacija umjetničkog rada drugih već i zanimljive socijalne i psihološke čimbenike koji ulaze u proces remiksiranja.
Jedan od ciljeva kompilacije bio je potaknuti kolaboracije koje se u svijetu bez pandemije odvijaju organski i više-manje spontano – kroz upoznavanja i sretanja na eventima, izvođenje, praćenje i komentiranje nastupa, razgovore o glazbi, životu i svemu između. Sve te nasumične i raznolike interakcije čine tkivo eksperimentalne klupske scene, destabilizirajući predodžbu o njoj kao o nečem uniformnom i donekle profesionalnom. Pojmovi scene i mikroscene konstantno se redefiniraju u odnosu na uglavnom pojedinačne bljeskove pojačane aktivnosti nekoliko različitih kolektiva, eventualna, no ne i garantirana preklapanja publike koja ih posjećuje te razmjenu između samih umjetnika_ca. U tom se smislu tek posljednjih mjeseci prije pandemije klupska scena polagano počela šire povezivati i razmjenjivati ponekad i oprečne (glazbene) utjecaje. Važnost i vrijednost takvih tendencija prepoznata je i od strane organizatora_ica prošlogodišnjeg izdanja ZEZ festivala uključivanjem domaćih izvođača_ica iz većeg broja mikroscena, a sada i od strane kolektiva Živa muzika kroz iskorak na višestruko nepoznat teritorij glazbenog izdavaštva.
Collective Reverbs predstavlja sedmero producenata i producentica različitih generacijskih, glazbenih i socijalnih zaleđa. Iako je većina njih vezana uz promotorske aktivnosti Žive muzike – bilo kao izvođači_ce ili sudionici_e na klupskim programima – projekt uvrštava i nekoliko novijih aktera_ica poput tonote ili kestrela. Takva je postava otvorila prostor za širenje glazbenih i psiholoških mogućnosti eksperimenta kroz dvojaku ulogu sudionika_ca. Svaki umjetnik_ca simultano postaje aktivni_a i pasivni_a sudionik_ca kolaboracije, interpretator_ica i predmet interpretacije, a te su uloge u cirkularnom odnosu međusobnog informiranja. Tako su neki otprije poznati akteri poput Paška Gaćine ili Neon Liesa istaknuli inače manje zastupljene aspekte svog umjetničkog rada ili potencijalne smjerove njegova budućeg kretanja, dok su drugi predstavili svoj rad nešto široj publici. Mladi zadarski producent Late Dinner i svestrana mapalma prirodno su upali u proces ponovljene kolaboracije, a N/OBE je završio na potpuno nepoznatom teritoriju remiksiranja trake Neon Liesa – umjetnika s potpuno oprečnim pristupom i glazbenim zaleđem s kojim još nije surađivao. Svi ti naizgled samorazumljivi detalji, razlike u osobnim ukusima, razini tehničkih vještina i međusobnih poznanstava, u nekoj mjeri diktiraju proces remiksiranja, količinu intervencije u tuđu traku i način njena prevođenja u vlastiti stilski univerzum. S druge strane, remiks postaje i odraz načina na koji umjetnici_e percipiraju jedni_e druge unutar zamućenih granica umjetnik-osoba koju (ne) poznaju.
Kompilacija reflektira suvremene tendencije unutar eksperimentalne klupske glazbe, zadržavajući se u domeni ambienta, techna i deconstructed cluba s nerijetkim uplivima elemenata filmskih soundtrackova. Uglavnom je riječ o glazbi koja zahtijeva koncentrirano slušanje, s mnoštvom suptilnih intervencija i nepravilnih struktura. Pritom žanrovske odrednice, kao ni formativne utjecaje pojedinih umjetnika_ca, nije moguće jasno razgraničiti. Takav osobniji, uvjetno rečeno neopterećen tretman unaprijed etabliranih ideja postaje zajednički nazivnik inače vrlo raznolikih osobnih stilova. Za razliku od industrial linije underground elektronike, koja se uspostavila kao dominantna estetika na dijelu internacionalne i domaće scene u posljednjih 15 godina, a čiji je zvuk često namjerna, gotovo restauratorska opsesija estetikom 80-ih, nove tendencije unutar underground klupske glazbe žanrove i utjecaje tretiraju primarno kao nestabilne, često i nesvjesne reference za izgradnju nekog što autentičnijeg zvuka. Sukladno tome mijenja se i sama ideja klupske glazbe kao zabavne žive muzike – klub postaje mjesto eksperimenta i aktivnog slušanja, ali i ironična etiketa za istraživanje kičastijih zvučnih estetika, primjerice u vidu promišljenih simulacija euforičnih žanrova poput trancea ili u zadnje vrijeme hyperpopa. Collective Reverbs kroz svojih sedam remikseva pruža dublji presjek dominantih inačica tih stilskih i konceptualnih okvira na često previđanom eksperimentalnom dijelu hrvatske scene.
Kompilaciju otvara Late Dinnerov mek i zaigran remiks tonotine trake sve se kretalo i sve je stalo. Skraćivanjem gotovo 12 minuta dugog originala i dodavanjem osobnih stilskih pečata poput rascjepkanih struktura i autotunea, Late Dinner je tonotinu kompleksnu ambijentalnost preveo u kontekst simpatične dekonstruirane minijature.
Kestrelov Preosis, prekrasni komad melodičnog techna okvirno na tragu senzibiliteta dua These Hidden Hands, publika je imala prilike čuti na njegovom zasad jedinom live nastupu na prošlogodišnjem ZEZ-u. U rukama Paška Gaćine, resamplingom pojednih elemenata on postaje senzualna klupska traka propulzivnijeg ritma, uz tek povremene bljeskove potresne rafiniranosti originala.
Mapalmin remiks Late Dinnerove trake Diversity Tune reflektira sekundarne aspekte umjetničke prakse obaju umjetnika_ca. Late Dinnerov noviji izlet u repetitivni hipnotični techno kakav je obilježio početne faze njegova bavljenja glazbom mapalma pretvara u plesniju inačicu izraženih ritmova, sukladno vlastitim čudnijim klupskim eksperimentima, u zadnje vrijeme zamijenjenim mračnom atmosferičnom elektronikom.
Paško Gaćina na klupskoj je sceni bio primarno poznat kao odličan DJ koji se samouvjereno snalazi u velikom broju komplementarnih stilova – od idiosinkratičnog elektra do najšireg spektra industrial techna, a na ovoj se kompilaciji kroz dvije oprečne uloge predstavio i kao više nego obećavajući producent. Njegova traka duhovitog naslova Low Pass Mezzomarinero u originalu odiše već tipičnom neuhvatljivom senzualnošću usporenog EBM-a, iz povijesnog konteksta izmještenog znalačkom produkcijom i mnoštvom skrivenih detalja. Razlaganjem osnovnih elemenata te uvođenjem piana i nježnih melodičnih intervencija, Kestrelova skraćena verzija iz trake izvlači neočekivanu zakopanu emotivnost i predstavlja jednu od najradikalnijih izmjena na kompilaciji.
Ipak, za najvirtuozniju i najdramatičniju transformaciju trake odgovoran je mladi producent N/OBE s remiksom Learn Neon Liesa, inače efektne minimalne synth punk pjesme s njegovog posljednjeg albuma Loveless Adventures. Za razliku od dosadašnjih odmjerenih i intimističkih intervencija, N/OBE originalnu traku u najdoslovnijem smislu koristi tek kao bazu za izgradnju odlične vlastite skladbe obilježene čestim izmjenama tempa, lomljenjem linearne strukture i radikalnim širenjem emotivne i konceptualne palete do nerijetko kinematičkih proporcija. Možda je najzanimljiviji moment N/OBE-ove interpretacije Neon Liesa tretman vokala. Ta definirajuća odrednica Neon Liesove estetike inspirirane 80-ima u remiksu je podvrgnuta raznolikim modulacijama, od šapta kao odjeka atmosferskog naboja originala do izvitoperenih sampleova na tragu žanrova iz 2000-tih poput emoa i metalcorea.
Neon Liesova obrada mapalmine trake It’s Not You It’s Me, koja dolazi na red odmah nakon N/OBE-ove intervencije, dodatno naglašava oprečnost njihovih pristupa. Atmosferom ona ponajviše priziva mračan šarm ranog opusa IVVVO-a, što korespondira Neon Liesovu mističnom intenzitetu. U remiksu se odlučio na suptilna obogaćivanja u vidu karakterističnog synth eha, koji se proteže u pozadini repetitivne glavne melodije, kao i na pojačavanje abrazivnih tekstura, završno utapajući traku u sloju gustih šumova.
Tonotin remiks N/OBE-ove zahtjevne trake Will You Let Go, Sire elegantno zaokružuje kompilaciju. Inicijalnu potresnost tek uvjetno rečeno ambijentalnog noisea tonota omekšava isticanjem njegove lirske melodičnosti i uvođenjem humanih elemenata poput sampleova disanja i meditativnih napjeva, dajući na taj način nadzemaljskoj abrazivnosti originala gotovo sakralnu toplinu.
Posebnost Collective Reverbsa leži u okupljanju manje ili više poznatih, ali već izgrađenih umjetnika i umjetnica s karakterističnim osobnim stilovima koji_e procesu remiksiranja pristupaju sa sviješću o njegovim umjetničkim i konceptualnim potencijalima. Kritički sud je nepotrebno formulirati kao ocjenu uspješnosti kompozicija jer je svaka intervencija odraz vješte konsolidacije umjetničke prakse interpretatora_ice s ponekad vrlo različitim pristupom umjetnika_ce čije djelo interpretira. Pritom izostanak bilo kakve simplifikacije i površnosti u interpretacijama predstavlja osvježavajući pomak u promišljanju ideje što remiks treba biti, a struktura samog projekta nudi i njegovu novu društvenu dimenziju. U pandemijskom kontekstu gdje aktivnost clubbinga sa svim svojim kompleksnostima prestaje biti jedan od nestabilnih demarkatora scene, upravo procesi stvaranja i remiksiranja postaju ključna odrednica njenog napretka. Rušenjem nehotične formulaičnosti oni možda i jasnije otvaraju prostor za prisutnost novih estetika i glasova, hrabrije se izlažući riziku stranih utjecaja.
Objavljeno