Vrijeme je da zeleni izađu iz vlastite sjene

V. H.: U većini, ako ne i u svim navedenim područjima Zaklada je djelovala od 1999. godine, kada je otvoren zagrebački ured. Naglasak i težišta djelovanja su se, dakako, mijenjala ovisno o političkom kontekstu; tako je početkom 2000-ih rad Zaklade bio daleko prisutniji na planu podizanja stupnja političke kulture u zemlji kroz programe političke edukacije, prvenstveno u području zaštite ljudskih prava, mirovne politike, suočavanja s nedavnom prošlošću i na demokratizaciji društva. Radilo se ili o stalnoj podršci domaćim nevladinim organizacijama ili otvaranju tema koje smo smatrali da su potisnute ili marginalizirane, a da smatramo da moraju biti u središtu političke debate u zemlji. Naravno, možemo diskutirati zasebno o osobinama i kvaliteti političke debate u zemlji i njenim ograničenjima koje su kontekst unutar kojeg djelujemo. Potom je u posljednjih nekoliko godina naglasak prešao na pitanja podrške političkom sazrijevanju zelenog pokreta u Hrvatskoj koji se javio punktualno ili u tragovima, što kroz slabe pokušaje konsolidacije stranaka, što kroz grassroot pokrete intrinzično vezane ili motivirane strukturnim nepravilnostima (nepravdama, nejednakostima) u razvoju društva.

U tom procesu, mi za razliku od drugih njemačkih političkih zaklada nemamo ‘prirodnog’ partnera u političkom spektrumu (ili bar ne u parlamentu i gradskim skupštinama) te ga kroz naše djelovanje nastojimo stvoriti, ili da ne budemo preambicozni, sudjelovati i pomagati formiranju i subjektivizaciji takvog političkog aktera koji bi po svojem vrijednosnom usmjerenju i načinu djelovanja bio prihvatljiv iz pozicije zelene političke agende, ne nužno takvom i imenovane. Utoliko je naše djelovanje dosad bilo usmjereno na suradnju sa grupama i pojedincima iz civilnog društva, prvenstveno onim koji se odupiru sektorizaciji tog tipa djelovanja, koliko god je to bilo moguće. Zeleno je danas u hrvatskom društvu nažalost već potrošen atribut, a da on ustvari nije ostvario svoj puni potencijal. Utoliko je naš rad usmjeren da iznutra potaknemo one aktere koji su organski dijelom takve političke formacije u društvu i da pomognemo i potaknemo njihovo prerastanje i sazrijevanje kao političkog subjekta koji bi, na kraju krajeva, konačno predstavljao populaciju koja već godinama na izbore ne izlazi ili izlazi začepljenog nosa i koja je već dugi niz godina nezastupljena. Radi se o sitnom tkanju.

Uglavnom, u posljednjem razdoblju naš fokus bio je usmjeren na područje politike zaštite okoliša, energetske i klimatske politike, kroz podršku Zelenoj akciji i Pravu na grad na kritički diskurs u upravljanju javnom infrastrukturom i zajedničkim dobrima, ali i na jačanje prisutnosti i utjecaja nedržavnih aktera u procesu pristupanja NATO-u i Europskoj Uniji. U tom našem radu često nastupamo sami, kada postavljamo određene teme na javnu agendu, a ponekad to radimo zajedno sa lokalnim partnerima. Utoliko je naša pozicija prerasla u jednu aktivnu ulogu međunarodne nevladine organizacije i donatorske osobine stavila u drugi plan. To je utjecalo naravno i na odabir partnera, pa je kroz tih desetak godina sa nekim organizacijama uspostavljena čvrsta i kontinuirana suradnja koja traje do danas, a sa nekim grupama, pojedincima i organizacijama radili smo kraće razdoblje, ovisno o kontekstu i potrebama. Danas se kroz popis naših partnera i aktivnosti mogu vidjeti prioriteti rada; konsolidiranje zelene političke platforme, otvaranje mogućnosti za dubinsku ekologizaciju ekonomije, podrška naporima za jačanjem participacije i produbljivanjem demokratskih promjena kao i kritičkom sagledavanju mjesta Hrvatske u globalnom kontekstu koji se nalazi u velikom vrtlogu. Dubina krize u kojoj se nalazimo i kao društvo i kao država, ali i osobine te višestruke krize u svijetu oko nas nalažu nam da oblikujemo novu politiku – i politike (policies) – koje mogu odgovoriti na buduće izazove. U tom nastojanju danas su naši partneri među ostalim i Zelena Akcija, Pravo na Grad, Subversive film festival, H-Alter, Zagreb Pride te različite manje formalne građanske platforme koje svoj rad temelje na dubokoj zabrinutosti određenim razvojnim anomalijama ali i inicijativi da se pronađu rješenja. Pored toga, za naš rad izuzetno je bitna europska dimenzija i želimo biti aktivni na oblikovanju i kreiranju jedne nove, kvalitetnije, solidarnije i drugačije Europe, do koje je, zasad se čini, teško doći. U tom je smislu ključna naša povezanost sa zelenim akterima u zemljama Europske Unije ali i u regiji. Intrinzična vrijednost koju cijenimo u suradnji je težnja ka uplitanju, miješanju u slučajevima kada oni koji nose odgovornost za određene postupke to ne izvršavaju, legitimno je da se postavi pravo pitanje, a za to je ponekad potrebna i građanska hrabrost. I tu se vraćamo na Heinricha Bölla kao zaštitni znak.

V. H.: Takva usporedba dosta je nezahvalna jer je zelena politika u većini tzv. zapadnih demokracija izrasla u drugom povijesnom i društvenom kontekstu. U zemljama Skandinavije ili pak Njemačkoj kao danas uspješnim primjerima tridesetogodišnjeg političkog rada, Zeleni su izrasli kroz spajanja i fuzije različitih grupa – od mirovnih pokreta do feminističkih grupa, od ekologa i pokreta protiv nuklearne energije do boraca za ljudska prava. U zemljama bivšeg Istočnog bloka Zeleni dugi niz godina nisu imali priliku za uspjeh na političkoj pozornici i on je došao relativno kasno. Razloga je mnogo, neki od njih su vezani uz pitanje demokratske konsolidacije i prostora za djelovanje aktera sa tim vrijednosnim predznakom, a neki imaju veze s ekonomskim parametrima. Nerijetko su grupe koje su imale ili imaju potencijal za zeleno političko djelovanje imale snažan otpor prema okoštavanju ili transformaciji u stranku, na kraju krajeva i u Njemačkoj gdje Zelene danas bira svaki četvrti ili peti građanin, oni su dugo imali atribut anti-stranke. Tek u posljednjih pet godina u Mađarskoj, Češkoj i baltičkim zemljama možemo zamijetiti prvi prodor Zelenih u politički spektrum, što već neko vrijeme konačno sazrijeva i u Hrvatskoj. Dakako, taj proboj u današnjim uvjetima je izuzetno težak, no ovo mogu biti formativne godine – i po mom mišljenju jesu – za jednu novu političku platformu koja može biti izazov današnjoj distribuciji političke moći koja je za mnoge građane neprihvatljiva. Tu je potrebno izaći iz vlastite sjene, i oni koji su prihvatljivi vrijednostima koje su bitne Zelenima to imaju priliku učiniti.

V. H.: Zelena akademija, osim po svojem imenu, nije model koji je negdje uspio i koji mi sada prenosimo u ovaj društveni kontekst. Uistinu, u posljednjih desetak godina brojni su međunarodni zeleni akteri, fondacije i stranke već pokretale serijalne nizove sličnih modula i skupova pod sličnim imenom. U tom smislu, tu je postavljena granica gdje model može biti široko prepoznatljiv. Zelena akademija u tom smislu nastala je kao prepoznavanje potrebe zagrebačkog ureda HBS-a da uspostavi redovni edukativni i politički forum koji u dugom roku može biti od koristi akterima koji mogu biti nositelji zelene politike u različitim tematskim komponentama. Utoliko je u pozadini ideje da pored toga što se ljudi sretnu, druže, informiraju, diskutiraju i ponegdje dosta toga nauče kroz program Zelene akademije da se jače povežu, nastave surađivati i ubrzaju jedan ionako organski proces u društvu. U tom smislu Zelena akademija je poput nekog privremenog ljepila koje omogućava da se uspostavi snažnija veza i utjecaj onih koji mogu nositi zelenu politiku u zemlji. To je dakle oblik asistencije ili neka vrsta moguće katalizacije. Otvaramo prostor, provociramo sa temama i pokušavamo stvarati okolnosti unutar kojih je moguće misliti i stvarati zelenu politiku. U kojem trenutku će ona zauzeti svoj oblik i svoja specifičnija obilježja, ovisi primarno o domaćim akterima i tu je naš doseg, iako ponekad bitan, opet ograničen. Druga vrijednost koju svakako nosi Zelena akademija je da ona može poslužiti i kao inkubator ideja i polazišna točka za stvaranje novih inicijativa, grupacija i organizacija koje su spremne dalje fokusirati se na određene sporne točke u razvoju, možda i uz našu direktnu podršku ili pomoć kroz osiguravanje informacija, određenih znanja ili kontakata koje mogu poboljšati doseg i relevantnost takvih napora. Zelena akademija ima i brojku 2020 koja ustvari označava jednu dugoročniju perspektivu jer smatramo da je potreban niz godina za takvu vrst proboja, bilo simboličnog, bilo doslovnog u društvo – ako želimo da taj efekt bude održiv i da signalizira – i u nekoj mjeri – ostvaruje promjene za koje se zalaže zeleni politički pokret.

V. H.: Zelena politika danas se u europskom kontekstu razlikuje i ne možemo se prema njoj odnositi kao prema jednoznačnom terminu. U nekim kontekstima ona je daleko liberalnija (Češka, Mađarska), u nekima je i dalje vezana uz političko nasljeđe ljevice. Ovisno o vremenskom trenutku, ona je i dalje opterećena nekim razvojnim teškoćama, od pretjerane ekologizacije do možda klasičnih sukoba fundija i realosa, dakle frakcijskih borbi. U svakom slučaju zelena politika danas u Europi – a mogla bi i u Hrvatskoj – pokušava dati odgovore kako zamisliti, osmisliti i ostvariti zajedničku i solidarnu Europu koja uključuje građane u odlučivanje, koja smanjuje i značajno ograničava pritisak kapitala na socijalni sustav i ljudska prava i koja pažljivo i održivo raspolaže svojim resursima, hranom, energijom i zajedničkim dobrima od javnog interesa. U tom smislu, ona kreirajući politiku koja je spremna za budućnost nadilazi i neke ideološke i vrijednosne pretpostavke, iako po svojem članstvu korelira sa nekim vrijednosnim sustavima. Međutim, izuzetno je bitno zadržati distinkciju između dugog, sad već, intergeneracijskog marša kroz institucije i promjenama koje su uslijedile i evidentno se vide na strankama, od formativnih godina za Zelene u Hrvatskoj i zemljama regije koji se mogu oblikovati u idućih nekoliko godina.

V. H.: Akademija je krenula početnički i skromno prošle godine, sa namjerom istraživanja potencijala. Tu želimo zadržati jednu konstantu, kontinuitet istraživanja tog potencijala i sa tim nastavljamo i ove godine. U tom smislu taj napor se pokazao svrsishodan na niz načina jer omogućuje akterima da niz dana raspravljaju na odvojenom i ugodnom mjestu o problemima kojima se bave i unutar tema kojih djeluju. Vidimo u kojem je previranju danas svijet i da vremena nema puno, zato je možda otvorenost stranim gostima i predavačima koji osiguravaju dodanu vrijednost ove godine primjetniji. Pored toga, smatramo da je izuzetno ograničen broj osoba u Hrvatskoj uistinu izložen globalno relevantnim debatama te želimo na taj način i sudionicima iz regije i Hrvatske omogućiti dodir sa kvalitetom tih debata i na neki način ih uključiti. Naravno, može se dogoditi u nekim slučajevima da dođe do diskrepancije između očekivanja ili prioriteta no to je isto sastavni dio tog zajedničkog procesa učenja. HBS je organizator i inicijator, no u tom procesu želimo da sudjeluju svi koji se u takvom vrijednosnom kontekstu i atmosferi osjećaju kao ‘doma’ i ustvari shvaćaju da su dio te šire političke zajednice. U tom smislu, širina ovogodišnjeg programa nije slučajna, još uvijek smo u fazi u kojoj moramo mapirati područja, ili bar neka od područja (jer u programu još nisu sva i toga smo svjesni) unutar kojih je moguće ostvariti jedan distinktivan i politički relevantan, a vrijednosno prihvatljiv pogled za neke društvene procese. I po mogućnosti istražiti kontekst i mogućnosti za njegovu političku artikulaciju. Što se tiče regije, oduvijek radimo s naglašenom regionalnom dimenzijom i ove godine kroz suradnju sa Zelenom Europskom Fondacijom iz Bruxellesa kao i u suradnji sa Open Society Foundations Network dolazimo do većih mogućnosti za sudjelovanje polaznika/ica ali i panelista/tkinja iz zemalja regije. U tom smislu, vidimo jasnu povezanost ali ne uvijek i sličnost između pojedinih obrazaca ili procesa koji se događaju u Europi ili regiji i u tom smislu taj tip rasprave je dobrodošao; prvenstveno kad se radi o pitanju regulacije Schengena, održivog upravljanja resursima ili očuvanja javnog interesa u razvoju gradova.

V. H.: U ostvarenju ovogodišnjeg programa sudjeluje oko stotinu ljudi i više od pedeset polaznika sa logističkom podrškom i medijima očekujemo oko 180 sudionika iz oko desetak zemalja. Među njima bit će i desetak poznatih i visoko profiliranih intelektualaca, stručnjaka, aktivista ili političara te veliki broj panelista mlađe generacije kojoj nastojimo otvoriti prostor. Ove se godine želimo fokusirati na krizu političke imaginacije, dakle vidjeti zbog kojih okolnosti i interesa je danas došlo do svojevrsnog zamora kod demokratskih procesa, zbog čega u višestrukoj krizi u kojoj se nalazimo još ne vidimo oblikovana rješenja, i na koji način se možemo oduprijeti štetnim procesima koji nas mogu vratiti ili transformirati u društva koja teže oblicima isključivosti, produbljivanju podjela i neke vrste novih autoritarnosti. No, potreban nam je pogled u niz područja u kojima bi mogli vidjeti gdje postoji potencijal za zelenu politiku da jasno postavi zahtjeve i postavi se kao ravnopravan akter koji zastupa vrijednosti i interese koji su dosad bili nevidljivi ili teško vidljivi. Ove godine novost je i to da smo, iako manji, jedan dio programa osmislili zajedno s nekim partnerima poput Open Society Foundations Network, Subversive Film Festivala ili Zelene Europske Fondacije. Kulturpunktu zahvaljujemo na interesu da prati naš pokušaj i bude dijelom tog procesa.

V. H.: Sveobuhvatan program označava simbolički prostor gdje je moguće učiniti promjenu. Kao što sam napomenuo on nije konačan. U nekim od navedenih područja možda ćemo otkriti da promjena još nije moguća, da je vrlo daleko, u nekima to neće biti slučaj. No, označavajući taj prostor tako široko želimo dati priliku i prostora drugima da nešto nauče. Po profilu više od pedeset sudionika ovog programa, dolaze iz različitih područja, od ekonomije i energetike do zaštite okoliša i klimatskih promjena do pitanja rodne ravnopravnosti i jednakosti. Naglasaka je međutim nekoliko, svakako je implicitna podloga niza ovih rasprava budućnost Europske unije i društava u regiji. Potom je to svakako pitanje formuliranja održivih klimatskih i energetskih politika nakon katastrofe u Fukushimi. Treći naglasak je na pitanju zajedničkih dobara, otpora komodifikaciji i upravljanju javnom infrastrukturom u gradovima. To su možda naglasci ovogodišnjeg programa koji ustvari kroz te diskusije želi pružiti dovoljno materijala za daljnje razbistravanje zelene političke agende. Od ukupno 180 sudionika koji će proći kroz program, mnogi su ljudi već aktivni u tim temama, međutim nedostaju nekada trenuci za razmjenu i prepoznavanje savezništava. Akademija želi pokazati da postoji potencijal za mnoga savezništva zbog kojih bi zeleni politički pokret – ili pokret blizak tim vrijednostima ako ga ne želimo nužno zvati Zelenim – mogao postati relevantna društvena snaga koja se opire štetnim procesima u društvu. Tu će nam svakako biti od pomoći ili inspiracija imena poput Tariqa Alija, Davida Bolliera, Pavola Demeša, Rolfa Holuba, Frauke Thies, Manuela Sarrazina ili Alberta Toscana. No, ispod tog sloja poznatijih imena bitna je dinamika više od sedamdeset domaćih sudionika i predavača od kojih – izravno ili neizravno – ovisi kvaliteta i brzina te moguće promjene. Mislim da će se u programu svaki od sudionika osjećati kod kuće dva do tri dana dok će u ostatku vremena imati priliku učiti o ostalim područjima. U tom smislu ne radi se o stručnoj ili akademskoj konferenciji, već o programu političkog obrazovanja, neovisno o tome što će veliki broj stručnjaka biti tamo da osigura što kompetentniju debatu i proširi znanje polaznika.

V. H.: Zelena akademija kao koncept ima dugoročnu perspektivu i prema sadašnjim zamislima ona se nastavlja razvijati i idućih nekolika godina, kako kroz produbljivanje tematskog fokusa i specifičnije, donekle i uže postavljene teme tako i kroz istraživanje područja koja zasad nismo dotaknuli. Već nakon prošle godine Zelena akademija je krenula s kontinuitetom aktivnosti pa smo tako između prošlogodišnjeg i nadolazećeg okupljanja već organizirali tri aktivnosti kroz koje smo nastojali održati interes naših sudionika. U ožujku smo razgovarali o budućnosti Europske Unije, u svibnju o pristupanju Hrvatske EU, a u lipnju o odnosu između industrije i okoliša. I u tim procesima dio rasprava bio je osmišljen u suradnji s partnerima i to je također sastavna komponenta te zamisli.

Nakon ovogodišnje Akademije bit ću svakako spreman odgovoriti konciznije, no svakako će biti više naglaska na davanje prostora polaznicima/ama za njihove inicijative i prijedloge te za follow-up aktivnosti između viških događanja. Proširivanje ili produbljivanje savezničkih odnosa bilo bi također korisno za Akademiju i na doseg njenog djelovanja na društvo. Europska i globalna perspektiva ostat će svakako jedna od bitnih dimenzija koju nastojimo osigurati kao obilježje programa. Ove je godine interes premašio očekivanja te moramo razmišljati i o proširivanju vlastitih kapaciteta kako bi mogli pratiti takav razvoj.