Intervju Ivana Milas radi u Nansen dijalog centru, organizaciji koja je uz Volonterski centar Osijek (sada DKolektiv), udrugu Breza i DKC Dokkica inicirala provedbu građanskog odgoja kao izvannastavne aktivnosti, odnosno jednoj od četiri organizacije koje s Gradom Osijekom provode program Osijek to GOO. Nikica Torbica stručni je suradnik u organizaciji za društveni razvoj DKolektiv, radi s nastavnicima i mladima kao teacher trainer i youth worker na temama iz područja građanskog odgoja i obrazovanja, te kao koordinator programa Osijek to GOO.
KP: Možete li se prisjetiti kako je krenula inicijativa za uvođenje GOO-a u Osijeku, koje su bile potrebe, kako je izgledao proces razgovora, dogovora i pregovora oko samog uvođenja, tko je sudjelovao, koji su bili ključni akteri…?
I.M.: Svaka od četiri organizacije uključene u Osijek to GOO provodi različite projekte u školama Grada Osijeka i šire, i kroz taj smo se rad dotaknuli tema vezanih uz građanski odgoj i obrazovanje. Surađujemo s velikom grupom nastavnika i velikim brojem škola, a s obzirom da smo dio GOOD inicijative, napravili smo usmenu anketu među tim učiteljima. Prvo smo formalno zatražili mišljenje samih škola, jesu li zainteresirani, onda smo se obratili Gradu Osijeku. U studenom 2017. imali smo neke inicijalne kontakte, bili na prvom sastanku s predstavnicima Grada, gdje smo kao predstavnici GOOD inicijative iznijeli našu ideju i Grad je pristao na suradnju, što nam je bilo iznimno drago. Tražili smo prvenstveno načelnu podršku, ali dobili smo i financijsku podršku. Krenuli smo u razradu cijelog projekta koji smo nazvali Osijek to GOO. Grad je kao osnivač škola sazvao sve ravnatelje na jedan sastanak, gdje smo se opet predstavili kao udruge, predstavili inicijativu, ravnatelji su iskazali zainteresiranost, poslali smo poziv školama, dobili prijavljene nastavnike i krenuli u edukaciju.
N.T.: S pozivima nastavnicima za edukacije krenuli smo u travnju 2018., a potpisivanje sporazuma o preuzimanju “riječkog modela” između Grada Osijeka i Grada Rijeke održalo se 6. svibnja 2018. Prva edukacija u tom prvom ciklusu bio je uvod u ljudska prava, na samom kraju svibnja 2018. Ciklus edukacija nastavnika jedan je od ključnih dijelova čitavog programa. Ukupno je edukacija nastavnika trajala 80 sati, a podijeljena je bila na 7 modula. Dakle, Uvod u ljudska prava, Uvod u demokraciju, odnosno politička pismenost, Medijska pismenost, Interkulturalnost – izgradnja odnosa u razredu školi i zajednici, Financijska pismenost, Održivi razvoj zajednice i Volontiranje i aktivni angažman u zajednici. Edukacija je trajala 14 dana, vikendima od svibnja do rujna.
I.M.: Tu se vidjela velika motiviranost nastavnika. Od samog pokretanja projekta je prošlo dosta vremena, tako da nam je edukacija uletjela u kraj školske godine, u ljetne mjesece, dakle, učitelji su sudjelovali na edukacijama u slobodnim, a ne nastavnim danima, već umorni i opterećeni, ali vrlo zainteresirani, bez izostajanja, a kako bi mogli krenuti s provedbom od 9. mjeseca. Specifičnost građanskog u Osijeku je da su dobar dio edukacija osmislile i održale organizacije uključene u Osijek to GOO, uz naravno podršku Centra za mirovne studije, Gonga, Foruma za slobodu odgoja. Većinu edukacija smo odradili vlastitim snagama što se pokazalo dobro u kasnijoj provedbi građanskog odgoja i obrazovanja, jer su na različitim aktivnostima nastavnici pozivali nas iz udruga ili su posjećivali udruge, dakle, imali smo mogućnost dodatnog kapacitiranja i nastavnika i učenika.
N.T.: Da, ponosimo se što smo imali snage vlastitim kapacitetima iznijeti većinu toga. Apsolutno pozdravljamo i volimo presudnu podršku naše ekipe iz GOOD inicijative, ali je vrlo bitno da je ovdje u Osijeku građanski imao lokalnu ekipu koja je to razvila na lokalnoj razini, imala želju i motivaciju da to maksimalno gura i da doista budemo podrška nastavnicima, ne samo preko edukacija, da budemo i između i nakon edukacija zajedno u čitavom procesu. Mislim da je to neka dodana vrijednost koja možda nije postojala u drugim sredinama u Hrvatskoj. Kod nas traje već tri godine kroz osobni kontakt, a potvrdu uspješnosti modela dobili smo i kroz istraživanje Kuće ljudskih prava o provedbi GOO-a. Mislim da je to jedna dobra priča.
KP: Kako je organizirana provedba GOO-a nakon edukacije nastavnika, u kojem se formatu provodi, koliko provedba ovisi o pojedinačnom nastavniku?
N.T.: Grad je potpisivanjem sporazuma s Rijekom osigurao priručnike Učenik – građanin i smjernice za nastavnike, tako da se nastavnici mogu osloniti na te materijale. Imali smo ukupno 33 nastavnika koji su prošli kroz dva ciklusa edukacija, dakle, dvije godine smo po 80 sati educirali nastavnike, i od tih 33, osmero je krenulo u provedbu. Naravno da sve ovisi i o motivaciji nastavnika, u redu nam je bilo i da nastavnici dođu zato što žele naučiti o tim temama i provoditi ih međupredmetno, pogotovo ako nemaju prostora u satnici ili nemaju podršku ravnatelja. Nastavnici koji su uveli građanski, uveli su ga kao izvannastavnu aktivnost, dakle, zaseban predmet koji su često provodili u poslijepodnevnim satima, u drugoj smjeni ili na kraju nastave. Na početku po jedan sat tjedno, ali većina je sada prešla na 2 sata, odnosno blok-sat svaki drugi tjedan.
I.M.: Covid je onemogućio neke grupe, jer su djeca iz različitih razreda pohađala zajedno izvannastavnu aktivnost. Nakon povratka u nastavu ove školske godine takav rad bio je onemogućen s obzirom da se razredi nisu smjeli miješati. Važno mi se čini spomenuti i Centar za odgoj i obrazovanje Ivan Štark, što je škola za učenike s poteškoćama, gdje su učitelj i učiteljica uključeni u provedbu GOO-a. Prema posljednjim podacima, prije Covida, u provedbu je bilo uključeno oko 150 učenika iz 6 škola.
KP: Zašto je riječki model bio toliko važan za lokalnu upravu?
I.M.: Mislim da je naša lokalna samouprava imala zaista pozitivan odnos prema uvođenju građanskog. Što se tiče riječkog modela, pristupili smo tome da ne treba izmišljati nešto novo kad to nešto već postoji, i nije tad bila samo Rijeka, već je krenula i Istarska županija, s nama zajedno je onda kretao i Sisak. Također, postojali su gotovi materijali, imali su gotov priručnik, a znamo da je učiteljima najvažnije dobiti sredstva za rad. Grad Rijeka je bio spreman sve materijale dati besplatno na korištenje, što je Osijek prepoznao kao mogućnost da ne idemo u pilotiranje nečega, pa onda u pisanje priručnika, što su, naravno, puno veći troškovi. Ovako smo dobili autorska prava na priručnik, a troškovi projekta su trošak njihova štampanja, trošak edukacije nastavnika i provedbe programa u školama.
N.T.: Uvidjeli su koliko je to i financijski i vremenski i na sve druge načine isplativo, jednostavno preuzeti dobru praksu koju je već netko odradio kao velik i dobar posao, bilo je jasno da je šteta ne nastaviti se na to. Nisu ni mogli imati puno kontraargumenata za preuzimanje riječkog modela kada je on doista dobar.
KP: Pretpostavljam da je suradnja između organizacija i Grada već postojala, no zanima me kako se model suradnje s lokalnom upravom gradio u ovom konkretnom slučaju?
I.M.: Svakako je doprinijelo to što su sve organizacije već dugo vremena surađivale na različitim obrazovnim programima s Gradom ili su bile financirane od strane Grada za te programe, a isto tako više od 10 godina radimo sa školama i škole su nam partneri na različitim projektima i programima. To je bila garancija da će i ovaj projekt dobro funkcionirati, vidjelo se to i na sastanku s ravnateljima, koliko pojedinci iz različitih organizacija već surađujemo s njima, a Grad je predložio model partnerstva sa sve 4 organizacije. To je zajednički projekt gdje mi odrađujemo edukaciju, brinemo o mentorstvu i brinemo o provedbi, a Grad je podržava financijski i zagovarački jer je potaknuo ravnatelje na uvođenje izvannastavne aktivnosti.
N.T.: Jednostavno, bio je dobar trenutak u kojem je Grad bio zainteresiran za građanski, možda godinu ili dvije ranije to ne bi prošlo, isto tako, možda ne bi prošlo koju godinu kasnije. Taman je bilo razdoblje uvođenja Škole za život, bilo je pitanje hoće li ili neće Cjelovita kurikularna reforma, spominjao se građanski u javnom diskursu, kao nešto što je poželjno, na kraju je ispalo da tadašnja ministrica Divjak ima ipak nešto drukčiju viziju građanskog. Bilo je to vrijeme u kojem se stalno o tome raspravljalo i u kojem je možda i Gradu bilo politički prihvatljivo da to podrže.
I.M.: Imali smo tada inicijativu koja je kretala u cijeloj Hrvatskoj. Važno je što su ravnatelji iskazali podršku programu, neki su rekli – nemamo vremena, nemamo prostora, nemamo kapaciteta, nemamo učionica – ali nitko nije bio protiv te ideje. Grad je osluškivao svoje ravnatelje i škole, čuli su i nas, uvidjeli kontekst i da, mislim da je bilo dobro vrijeme.
KP: Taj dobar odnos je nešto što ste uspjeli zadržati kroz sve tri godine provedbe? Je li projekt Osijek to GOO podložan dnevnopolitičkim promjenama ili vam se čini da tu ipak postoji stabilnost?
N.T.: Ovi izbori će svakako biti zanimljivi što se toga tiče. A mislim da je istina negdje između tih dviju krajnosti. Mislim da smo u prednosti zbog uključenosti organizacija civilnog društva, za razliku od riječkog primjera gdje Grad ima glavnu ulogu, pa u trenutku kad Grad izgubi motivaciju, vjerojatno bi i projekt stao. E, pa mi iz organizacija civilnog društva nećemo izgubiti motivaciju, neovisno o dnevnopolitičkoj situaciji, tako da je podrška školama doista kontinuirana i nastavit će se neovisno o bilo kakvim novim političkim licima na sceni.
I.M.: Dodala bih i motivaciju nastavnika, a onda i motivaciju pojedinih ravnatelja, to je isto zalog za nastavak programa. Dakle, čak i da se političke okolnosti promijene, nitko više neće izbaciti građanski odgoj iz škola. Škole koje su ga počele provoditi vide pozitivne pomake, vide njegovu važnost, jer određeni broj učenika koji se uključio nije se osipao i taj bi broj vjerojatno rastao da nije bilo Covid situacije jer su se grupe morale smanjiti ili su učitelji morali raditi s dvije različite grupe, dakle smanjilo se vrijeme za rad. Mislim da su učitelji najveći zalog da će se građanski nastaviti.
KP: Čini mi se da je model vašeg partnerstva s Gradom, gdje lokalna uprava garantira stabilnost i infrastrukturu, a organizacije civilnog društva pridonose društvenim angažmanom i temama odnosno sadržajima kojima se bave, veoma specifičan baš zbog toga jer se odvija unutar formalnog obrazovnog sustava.
N.T.: Složio bih se da bismo to mogli nazvati dobrim primjerom civilno-javnog partnerstva u području obrazovanja i da se radi o vrlo kvalitetnom modelu. Teško mi je zamisliti provedbu Građanskog bez organizacija civilnog društva jer jedan od glavnih rezultata aktivnog građanstva jest upravo udruživanje. Nažalost, to se često iz perspektive lokalnih samouprava ne prepoznaje, ali evo, ovo je možda jedan lijep primjer da se ipak to može prepoznati i koliko se daleko može dogurati s takvim odnosom, doista partnerskim. Ono na čemu posljednje dvije godine sustavno radimo jest uključivanje nastavnika u taj proces, da i oni postanu dio tima, ne više kao korisnici, nego kao oni koji doprinose i zalagačkim aktivnostima, ali i kvalitetom samog programa.
I.M.: Program nastavnicima daje slobodu u provođenju građanskog i prilagodbi jedinica i sadržaja učenicima s kojima rade. Imali su slobodu u odabiru grupe s kojom rade, naravno, u dogovoru s ravnateljem, imamo prilagodbu i u školi za djecu s poteškoćama, imali smo i prilagodbu prema vijeću učenika gdje je učiteljica željela poučavati građanski i osnažiti vijeće učenika kao zalog demokratizacije škola. U tom smislu su imali slobodu, no nažalost gotovo sve ostalo ovisi o pojedinačnom ravnatelju. Trenutno su neki nastavnici pokrenuli inicijativu da građanski postane izborni predmet, nešto što također pokušavamo domisliti, vidjeti kako to stoji s Ministarstvom jer ono još uvijek ima škole u kojima se građanski provodi kao izborni predmet, što je veća garancija učiteljima i veća garancija da će program ostati u školama.
N.T.: Iz toga je možda vidljivo da su se i nastavnici kroz sudjelovanje u programu osnažili ne samo u metodičkom smislu, već da su i sami postali aktivniji građani kroz taj proces.
KP: S obzirom na lokalni kontekst u kojem radite, koji je željeni, budući smjer u kojem se priča oko GOO razvija?
N.T.: Možda je zanimljivo da spomenem i druge, paralelne projekte koje radimo na fonu građanskog. Zajedno s Gongom, Kućom ljudskih prava i Varaždinskim underground klubom (V.U.K) kapacitirali smo mlade za strukturirani dijalog s donositeljima odluka, tako da su, recimo, mladi Osječani razgovarali s nastavnicima koji provode građanski, a potom i sa zamjenicom gradonačelnika i bili su vrlo motivirani dati perspektivu mladih osoba, većinom studenata, zašto je građanski bitan. Također, neformalna inicijativa mladih Mladforma u ovo predizborno vrijeme je razgovarala sa svim kandidatima za gradonačelnike o nastavku podrške građanskom odgoju i obrazovanju, što su svi kandidati potpisali. Naravno da taj potpis ne povlači nikakvu pravnu, nego samo moralnu odgovornost, ali ipak pokazuje da građanski nije kontroverzna tema, da prepoznaju da mogu i trebaju to potpisati, da im je podrška građanskom politički oportuna, što je također važna informacija.
I.M.: Važno je da su svi potpisali jer građanski je u školama Grada Osijeka i više nije pitanje treba li tamo biti već na koji način se provodi i kako će se provoditi.
N.T.: Treba nam postupan, ali siguran rast, u smislu uključivanja dodatnih škola, jer Osijek je osnivač 20 škola, dakle ima itekako prostora i u mnogim školama već imamo kapacitirane nastavnike. Važno je i da Grad pošalje jasnu poruku da se diči tim programom i da je to nešto što je jedinstveno u Hrvatskoj.
I.M.: Mislim da nas je Covid definitivno usporio jer bi sigurno imali puno više javnih izlazaka u medije, više publiciteta. Uz širenje u druge škole, htjela bih da ispitamo mogućnost da građanski bude izborni predmet u nadolazećem periodu.
N.T.: Još jedna bitna stvar. Kad govorimo o građanskom u školi, vrlo je bitno i čitavu školu, školski kolektiv, kapacitirati kao demokratsko okruženje. S jedne strane imamo nastavu građanskog koja je aktualna i kvalitetna, s druge situaciju u kojoj ni učenici ni nastavnici nemaju pravo glasa u odlučivanju o školskim stvarima. Vrlo je bitno raditi sa školama kao kolektivima, da postanu okruženje u kojem vijeće učenika ima doista nekakvu moć suodlučivanja, ne u onim nebitnim stvarima – hoće li nam hodnik biti žut ili zelen, iako ni o tom ne odlučuju – nego o doista bitnim stvarima za školu i njeno usmjeravanje, naravno, adekvatno njihovim kapacitetima.
I.M.: Građanski stvarno može praviti pomake u tom smjeru. Na primjer, na inicijativu Mladforme, GOO škole su se na 8. mart preimenovale u imena važnih žena. “Ukrali” smo nastavnike GOO-a, ravnatelji su pristali i to je bio primjer izlaženja građanskog iz svog balončića na razinu cijele škole. To je ove godine bila ta tema, ali takvih tema kroz godinu može biti i više, i kad tako zajednički djeluju i bude medijski popraćeno, onda zaista imate dojam da pomičete neke kotačiće u dobrom smjeru.
Provedba intervjua sufinancirana je sredstvima Mreže zaklada Otvoreno društvo, u sklopu projekta Time4GOOD Education 2.0.
ObjavljenoObjavljeno
