Tema Razgovarala: Antonija Letinić
U sklopu programa Exit Europe prezentaciju organizacije Culture Action Europe kao i diskusiju na temu zagovaranja u kulturi vodila je Daphne Tepper, analitičarka u briselskoj organizaciji CAE koja se bavi zagovaranjem u području kulturnih politika na razini Europske unije.
KP: Trenutno aktualna i vrlo važna tema je Agenda za kulturu koja je prihvaćena na razini Europske unije. Koja je stvarna važnost Agende i što se njome može promijeniti?
D. T.: Europska komisija je objavila Agendu 2007., a potom ju je prihvatilo Vijeće ministara kulture zemalja članica Europske unije. Ono što predstavlja prekretnicu jest da su se zemlje članice po prvi puta konačno dogovorile dati smisao ‘članku o kulturi’ koji je uveden u europske ugovore 1992. Do 2007. članku 151 – o nadležnosti Unije u području kulture – pridavana je minimalna pažnja. Agenda sada daje sadržaj, a pritom su se i institucije EU te zemlje članice angažirale na daljnjem zajedničkom radu u području kulture.
Već i samo postojanje Agende važno je na simboličkoj razini. Što se pak sadržaja tiče, u njoj su sadržana tri prioritetna aspekta: interkulturalni dijalog i kulturna raznolikost, kultura i ekonomija te kultura i vanjski odnosi. Kako su ta tri cilja vrlo nejasno definirana u Agendi, ono što je sada ključno jest razvijanje aktivnosti koje će ih oživjeti.
Što se tiče regije Zapadnog Balkana, treći cilj je iznimno bitan jer uključuje predpristupne zemlje, zemlje kandidate i susjedne zemlje. Njime se otvaraju vrata za bolju razradu europskih aktivnosti u području kulture u regiji, a kako su kulturne aktivnosti i podrška sve češće uključene u strategijama EU moramo zahtijevati od EU da uključi i kulturu u njihove predpristupne politike. Tako da Agenda predstavlja vrlo važan korak, no ne smijemo se na tome zaustaviti. Iz tog je razloga i konferencija Exit Europe vrlo važna. Moramo razvijati i predlagati konkretna rješenja za EU, podržavati kulturu u regiji te je integrirati u sve relevantne strategije. Moramo dati sadržaj cjelokupno povoljnom političkom okviru.
KP: Koji su slijedeći nužni koraci koje je potrebno poduzeti?
D. T.: Kao prvo, moramo nastaviti obavještavati aktere u regiji – kao i sve ostale kulturne aktere širom Europe – o postojanju Agende, o tome kako funkcionira i na koje načine može biti prevedena u politike i aktivnosti na razini Europe i u zemljama članicama.
Sljedeća važna stvar vezana uz Agendu jest da ona nosi potencijal razvoja za europske politike ali i za nacionalne politike. Radi Agende su zaista oformljene radne grupe zemalja članica koje se bave mobilnošću umjetnika, zbirki, kulturom edukacijom te kreativnim industrijama. Nema nikakve izravne obaveze u poticanju promjena kroz radne grupe, no zemlje članice su pozvane da surađuju, dijele informacije, osnažuju dijalog između različitih decision-makera u svojim zemljama kao i na razini Europske unije. Vjerujemo da civilno društvo treba iskoristit ovu priliku da izvrši pritisak na svoje vlade da ozbiljno razviju suradnju na europskoj razini, ali i da potaknu neke promjene na nacionalnim razinama.
Tijekom konferencije, mnoge su potrebe identificirane tijekom diskusija: potreba za potporom mrežama i platformama, obuka kulturnih operatora da shvate sustav donošenja politika koji utječe na njihovo postojanje i praksu, razvoj fondova za mobilnost kako bi se omogućilo akterima da se susreću, raspravljaju i razvijaju partnerske suradnje, itd. Sljedeći zadatak sada je podvući sve identificirane potrebe i transformirati ih u konkretne zahtjeve koje bi potom trebalo osigurati sveobuhvatnim politikama.
U okviru pristupnih politika, puno je više toga što bi moglo biti učinjeno kako bi se podržalo kulturne operatore. Mi ih trebamo identificirati i pretvoriti u konkretne preporuke.
KP: Kada bismo mogli očekivati neke pomake?
D. T.: Na razini EU promjene su uglavnom rezultat dugotrajnog procesa. Ali s Agendom i novim dinamikama koje je ona stvorila, nalazimo se u važnom trenutku. Sve je više i više službenih konzultacija civilnog društva u Bruxellesu koje organizira Europska komisija. Mi moramo imati kapacitete kako bismo odgovorili na te konzultacije i oblikovali jasne preporuke. Dakle sada kada smo uspjeli mobilizirati aktere oko europskih pitanja, moramo produbiti naše promišljanje kako bismo potrebe transformirali u konkretne zahtjeve. Definitivno ćemo nastaviti raditi s Clubtureom i regionalnom inicijativom kako bismo izoštrili te zahtjeve u smislu politika i kako bismo osigurali da se one obraćaju pravim sugovornicima u Europi, regiji i na nacionalnim razinama.
Činjenica da je predstavnik Directorate Generale za proširenje Europske komisije sudjelovao na konferenciji Exit Europe je također vrlo važan znak. To znači da je sada trenutak i ako nastavimo mobiliziranje, kroz postepen proces, uvjerena sam da ćemo rezultate moći vidjeti u narednim godinama. Proračun EU-a za razdoblje 2013 – 2020. će se na primjer pregovarati sljedeće godine. Ovo je pravi trenutak da pokušamo na njega utjecati.
KP: Prema vašem mišljenju što je dovelo kulturu u fokus političkih interesa?
D. T.: Za to vidim mnoge razloge. Prvi razlog je izazov EU pred kojim se nalazi posljednjih godina da otvori važna pitanja kao što su potreba za razvojem europskog građanstva, da ponovno poveže Europljane s projektom političkih integracija koji se razvija zadnjih pedeset godina. Referendum je zasigurno bio važan poziv na buđenje u tom kontekstu. Europski političari su shvatili važnost da EU bude više od ekonomskog tržišta i ta druga dimenzija kao što su društvena i kulturna pitanja bi trebala biti dio zajedničkog razmišljanja. Sljedeći važan element, prema mom mišljenju, je transformacija koja se dogodila u našim društvima u posljednjim dekadama. Migracije, raznolikost, interkulturalnost su postala ključna pitanja koja moramo otvoriti i koja imaju snažne kulturne komponente. I sve te rasprave bi se trebale, u idealnoj varijanti, odvijati u europskom javnom prostoru koji u biti u ovom trenutku ne postoji. Kultura bi mogla imati ključnu ulogu u kreiranju tog europskog javnog prostora. I konačno, postoji veliko razumijevanje također za potencijalnu ulogu kulture pri postizanju postavljenih socijalnih i ekonomskih ciljeva.
KP: Mislite li da promjene u perspektivi gledanja na kulturu imaju veze sa trenutnim krizama – onom demokracije i ekonomskom?
D. T.: Mislim da se EU definitivno suočava s nedostatkom demokracije te da se građani osjećaju daleko od EU. Oni je ne razumiju i ne osjećaju se dijelom nje.
Financijska kriza, s druge strane, razvila se nakon što je prihvaćena Agenda za kulturu. Postojale su, već u vrijeme kada je Agenda pripremana i prihvaćena, slutnje i pitanja o održivosti ekonomije, ali kriza je stigla kasnije. U stvari, kad je kriza počela, postojale su različite reakcije vezano na kulturu. Neki su isticali, uglavnom oni iz sektora, potrebu za brzim pozicioniranjem kulture i umjetnosti kao važnih aktera u ponovnom promišljanju ekonomskih i socijalnih modela. Drugi su pak, uglavnom s političke strane, imali uobičajenu reakciju refleksnog rezanja potpora kulturi smatrajući je luksuzom u vrijeme krize.
Teško je anticipirati koje će se tendencije nametnuti na europskoj razini. Znat ćemo u sljedećim godinama s obzirom na to kako će EU razvijati svoje daljnje strategije i proračun. Hoće li kultura i umjetnost dobiti zasluženu pažnju ili će njezina važnost biti umanjena?
KP: Kako vidite ovu regiju i njezinu ulogu u razvoju i suradnji u području kulture?
D. T.: Politički, ova je regija veoma kompleksna, naravno. Ipak, vidim kulturne aktere kao važne partnere u promišljanju i razvoju uloge kulture u općem europskom projektu. Kulturni akteri Zapadnog Balkana s kojima surađujemo imaju zaista vrlo precizan smisao za političku ulogu kulture. Ona je mnogo jasnija nego u Zapadnoj Europi, jer ovdje kulturni akteri imaju iznimnu svijet o ulozi kulture koju bi ona mogla odigrati u socijalnim i političkim promjenama. Ova perspektiva nam pomaže da dobijemo svjež uvid na to kako postavljamo kulturu u europske integracijske projekte u cjelini. Mnoge nove ideje dolaze iz ove regije, zbog potrebe s kojom su akteri ovdje suočeni. Mi moramo biti inspirirani ovim političkim aktivizmom i integrirati ga u naše europske strategije. Moramo eksperimentirati s novim idejama kroz suradnje i razmjene s kulturnim operatorima sa Zapadnog Balkana.
KP: Čime bi mogla rezultirati konferencija Exit Europe u nekom dugoročnom smislu?
D. T.: Mislim da je ova konferencija jedan iznimno zanimljiv model suradnje između različitih razina aktera, na političkoj razini (europskoj, regionalnoj i nacionalnoj) te unutar sektora (europski, regionalni i nacionalni kulturni operatori i aktivisti). Uvjereni smo u ideju da to ima smisla za daljnje razvijanje zajedničkih političkih promišljanja i aktivnosti.
Na razini naših zagovaračkih aktivnosti, u Culture Action Europe, također ćemo se zauzeti za šire preporuke sastavljene vezno uz važnost podržavanja lokalnih aktera da se uključe u zagovaračke aktivnosti. Moramo razviti obuku, sisteme održavanja, modele ‘inkubatora’ koji će omogućavati kulturnim operatorima da razviju svoje zagovaračke kapacitete te razviju aktivnosti na lokalnoj razini. Moramo također nastaviti promišljati definicije i uloge civilnog društva, razmjene iskustava sa različitim regijama Europe.
Kulturni akteri Zapadnog Balkana su suočeni s vrlo specifičnim problemima koji ne mogu svi biti riješeni na europskoj razini, ali mi ipak moramo razvijati našu solidarnost kako bismo bili sigurni da kulturni djelatnici i akteri širom Europe surađuju te kako bismo promovirali europske vrijednosti i standarde te utjecali na stvaranje nacionalnih politika u tom pravcu. Trenutak postoji, partneri su identificirani, moramo biti svjesni trendova koji utječu na naša društva i mobilizirati, kao civilno društvo, aktere kako bi utjecali na europske i nacionalne policy makere. Moramo zajedno otvoriti pitanja upravljanja i naše uloge u stvaranju europskih kulturnih politika. Moramo nastaviti dalje raditi zajedno kako bismo razvili konkretne prijedloge. Kakve vrste političkog dijaloga, podrške i sheme financiranja, mobilnosti i inicijativa trebamo? EU policy makeri tragaju za sugovornicima iz kulturnog civilnog sektora u regiji. Mi se moramo pobrinuti da budemo među njima.
Objavljeno
Objavljeno
