Problemi kao izazovi

Pišu: Antonija Letinić i Dea Vidović

Prvi u nizu okruglih stolova koji imaju za cilj tematizirati poziciju, stanje i održivost nezavisne kulturne scene, s namjerom iznalaženja strateških rješenja, održan je u četvrtak, 15. travnja u Novinarskom domu pod naslovom Održivost margine: Mjere za opstanak nezavisne kulture. Stol na kojem su govorili Emina Višnić, Nina Obuljen, Miljenka Buljević, Davor Mišković, Teodor Celakoski i Andrea Zlatar, organizirali su Savez udruga Operacija Grad i Multimedijalni institut, uz potporu Europske kulturne fondacije i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.

Uvodnu riječ dala je moderatorica tribine Emina Višnić, ravnateljica Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade, skicirajući trenutno stanje nezavisne kulture koje primarno određuje nemogućnost dugoročnog planiranja djelovanja, programiranja i rada uvjetovanog kratkoročnim, jednogodišnjim financiranjem od strane nacionalnih i lokalnih financijera, zbog čega se na međunarodnoj razini ne mogu tretirati kao pouzdan partner. Istaknula je i kako su sredstva koja dobivaju akteri na nezavisnoj kulturnoj sceni primarno programska, dok sredstva za elementarno djelovanje kao što su redovni troškovi i plaće nisu osigurana. Budući da ne postoje instrumenti za rast i razvoj nezavisne kulture, Višnić je posebno naglasila da ovakvo stanje stvari itekako utječe na stabilnost ovog kulturnog polja.

Miljenka Buljević, predsjednica udruge Kulturtreger, voditeljica kluba Booksa te odnedavno i predsjednica Saveza udruga Operacija grad, osvrnula se i još jednom predstavila stanje vezano uz financiranje na razini Grada Zagreba. Podsjetila je na činjenicu da je Gradski ured za kulturu sredstva za nezavisnu kulturu u 2010. radikalno rezao, zbog čega je scena organizirala press konferenciju u ožujku kako bi javnosti ukazala na ovaj problem. Buljević je istaknula na sve veći raskorak u financiranju između institucija koje su u vlasništvu Grada Zagreba, i svih onih kojima Grad nije osnivač. Tako je s prijašnjih 85%-15% za javne institucije, odnos snaga u 2010. doveden na 88% sredstva za institucije, a 12% za nezavisnu kulturu. Buljević je zaključila s tri teze koje su istaknute na press konferenciji u ožujku, među kojima je prva bila da je teret krize neravnomjerno raspoređen te stavljen na najfragilniji dio kulturnog sustava, dakle na nezavisnu kulturu. Također je naglasila da je nezavisna kultura dinamična i produktivna, a da se ovakvim rezanjem sredstava ne dovodi u pitanje samo opstanak njenih programa, nego cjelokupne nezavisne kulturne scene.

U uvodnom izlaganju, Andrea Zlatar, profesorica na Odsjeku komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, istaknula je kako ključan problem predstavlja “nedodirljivi” status institucija koje imaju povlašten položaj zbog čega najviše trpe organizacije i subjekti kojima osnivač nisu institucije lokalne i državne uprave. Zlatar je također istaknula da dugoročan razvoj nezavisne kulture prijeći nepostojanje mjera za višegodišnje financiranje te je naglasila kako bi i subjektima kojima lokalna ni nacionalna razina nisu osnivači trebalo osigurati sredstva za hladni pogon i plaće. Štetnim za cjelokupnu situaciju smatra i praksu dodjeljivanja nedostatnih sredstava velikom broju organizacija i projekata, odnosno sistem usitnjavanja – “svima po malo”. Zlatar je predložila da bi se prilikom raspisivanja natječaja trebalo unaprijed odrediti broj potpora i iznosi koji će se dodjeljivati te odrediti sadržajne prioritete na temelju kojih bi se donosile odluke o tome koji će se projekti financirati.

Nina Obuljen, državna tajnica u Ministarstvu kulture, je na više puta prozivane institucije koje imaju status “svetih krava” ukazala na problem koji je vezan uz zakonodavni okvir (Zakon o radu, kolektivne ugovore i niz drugih propisa) koji takvu situaciju podržava te je istaknula kako to nije samo problem pogona kulture, nego javnog sektora u cjelini kojem je potrebna reforma. Obuljen je naglasila kako je Ministarstvo kulture u ovoj “recesijskoj” godini proračun smanjivao u polju investicija, ali ne i programskih sredstava. Kao i ostali govornici, Obuljen se zalaže za sustav dugoročnog financiranja, no ističe kako zbog jednogodišnjeg proračuna to još uvijek nije moguće osigurati, ali je pozivajući se na praksu davanja potpora subjektima koji su ušli u sustav financiranja programa Kultura 2007-2013 istaknula pozitivne pomake prema višegodišnjem financiranju. Spomenula je i dobre prakse Ministarstva kulture koje se odnose na stipendije za pisce, otvaranje pozicija za potporu elektroničkim publikacijama i investicijske potpore. Obuljen je spomenula i pokretanje Zaklade kultura nova, koju je iniciralo Vijeće za nove medijske kulture, a vjeruje da bi trebala biti zakonski usvojena do kraja ove godine.

O samoj zakladi te njenim osnovnim smjernicama govorio je Teodor Celakoski, član Multimedijalnog instituta, koji je istaknuo da se radi o novom institucionalnom formatu. Zaklada je zamišljena na principu participativnog djelovanja, i kao takva bi trebala biti sposobna reagirati i djelovati na aktualne potrebe sektora i aktera u ovom području. Celakoski je istaknuo kako treba precizno definirati kojim će subjektima biti dostupna sredstava ove institucije, no isto tako je naglasio kako se ona neće ograničavati na usko polje programskih djelatnosti već će pomagati razvoju čitavog sektora te osiguravati stabilnost onima koji imaju tendenciju djelovanja u području suvremene i nezavisne kulturne produkcije. Posebno je naglasio kako Zaklada kultura nova neće biti konkurencija javnom financiranju, nego tzv. dodana vrijednost postojećim izvorima financiranja. Zaklada bi se financirala iz lutrijskih sredstava, ali bi kao samostalni subjekt imala mogućnost namicanja sredstava i iz drugih izvora.

Davor Mišković, predsjednik udruge Drugo more i mreže Clubture je svoje izlaganje usredotočio na obrazlaganje važnosti osnivanja Zaklade kultura nova, pri čemu je istakao kako bi upravo ona mogla pomoći rješavanju postojećih problema i uvjeta koji uzrokuju nestabilnu poziciju nezavisne kulture. Objašnjavajući poziciju aktera s nezavisne kulturne scene, Mišković je duhovito primijetio da se protagonisti koji djeluju na ovoj sceni ponašaju kao da su prošli svojevrsni motivacijski seminar, zbog kojeg svaki problem tumače kao izazov. Pri tome je jasno da je upravo ovakav pristup omogućio preživljavanje scene, a posezanjem za novim oblicima (mrežama i platformama koje generiraju nove vrijednosti), odnosno taktikama, scena prevladava stanja radikalne nestabilnosti.