Tema Platforma za eksperiment počela je s radom 2017. godine, kada su ju s ciljem vizualno-izvedbenog istraživanja specifičnosti prostora pokrenuli umjetnici_e okupljeni oko riječke Akademije primijenjenih umjetnosti. Platformu čini promjenjiv umjetničko-istraživački kolektiv sa širokim suradničkim timom, a dosad je zaživjela u tri događanja koja su spajala radionički, pedagoški i umjetnički pristup različitim aspektima urbanog prostora. Programi Platforme označeni su numerički, slijedeći redoslijed izvedbe, a dosad su se održali u prostorima zagrebačke galerije VN i riječke galerije Kortil. U najnovijem izdanju, koje će se održati s nazivom Platforma za eksperiment 1.3, kolektiv se između 20. i 27. studenog vraća u prostor VN-a gdje će predstaviti izložbu koja polazi od snimki nadzornih kamera i odnosa njihove slike prema prostoru. Tim smo povodom o radu i metodama ovog kolektiva razgovarali s njegovim članicama Sarom Salamon, Larom Badurinom i Libertom Mišan.
KP: Iza naziva Platforma za eksperiment stoji kolektiv sa širokom mrežom suradnika_ca s kojima zajednički širite umjetnički nastavni proces. Što vas je potaknulo da pokrenete Platformu i krenete u zajedničko istraživanje?
S.S.: Platforma za eksperiment nastaje iz potrebe za drukčijim procesom stvaranja koji nije opterećen produkcijom djela kao ciljem, već je orijentiran na eksperiment koji ishode ostavlja nepoznatima i otvorenima. Zasićeni produkcijskom umjetnosti koja se nameće nad procesom kroz formalno umjetničko obrazovanje, ali i kroz svijet umjetnosti od tržišta do projektne logike stvaranja, krećemo u zajedničko su-djelovanje. Također, Platformu čini mreža suradnika_ca iz različitih umjetničkih disciplina što smatramo izrazito bitnim za hibridnost procesa i učenje.
L.B.: Platforma je nastala kao svojevrsni odgovor u traženju novih metoda učenja unutar umjetničkih područja visokoškolskog obrazovanja. Ako je cilj obrazovanja u umjetnosti osposobljavanje umjetnika za produkciju i izlaganje umjetničkih radova, te uspostavu dijaloga između javnosti i pojedinaca, tada postoji i nužnost za afirmiranjem umjetničkog istraživačkog rada kroz različite oblike samoorganiziranih radionica koje će u javnim prostorima, na specifičnim mikrolokacijama, biti obilježene jakim društvenim i/ili političkim osobinama kroz takozvani in situ i site-specific pristup. Platforma za eksperiment primjenjuje, obrađuje i tematizira karakteristike više umjetničkih polja djelovanja, a ako i problematizira jedan problem, problematizira ga polazeći iz različitih kuteva gledanja. Prema navedenim načelima i s ciljem afirmiranja mladih i tek stasalih umjetnika, Platforma je nastala na inicijativu bivših studenata Antonija Kiselića, Liberte Mišan i Sare Salamon u suradnji sa mnom kao njihovom mentoricom na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, neposredno po njihovom diplomiranju i kada su prvi put javno izvodili svoje magistarske radove sa zajedničkim imenom Bez subjekta u HKD na Sušaku u Rijeci.
L.M.: Poticaj za pridruživanje Platformi je naša prijašnja ugodna i poticajna suradnja, podržavanje naših različitih kreativnih procesa i volja da se su-djelovanjem ispita i potakne istraživanje novih mogućnosti izraza. Djelovanje u skupini, koliko god bilo izazovno, donosi nove uvide i vještine.
L.B.: Stoga kroz zajednički osmišljene programe kreiramo proces prijenosa znanja na iskustvenom i doživljajnom nivou; prethodni sudionici vode nove zainteresirane sudionike kroz transmisijski proces, s naglaskom na procesualnost stvaranja i iskustveni doživljaj.
KP: Provodnu nit vašeg rada čini istraživanje određenih aspekata prostora, kojima ste pristupali istražujući različite medije. Koje su specifičnosti prostora dosad bile u fokusu, a za kakav ste se pristup odlučile u idućem izdanju Platforme?
S.S.: U različitim izdanjima Platforme okupirali su nas pejzaži, kolektivni prostori kulturološki i fizički, a specifično u posljednja dva procesa u Galeriji VN i čitaonici surađivali smo sa čitačima_cima i sustanarima kroz zvuk, tekst i prostorne intervencije. Ovog puta bavimo se distancom. Prepoznajemo jedan novi kontekst za prostore u kojima boravimo i djelujemo. Nemogućnost zajedničkog djelovanja zbog pandemije COVID-19 jedan je od motiva za rad s javno dostupnim nadzornim kamerama. Live stream otvara polje simultanog, promatračkog, javnog, stvarnog i fikcijskog. Distancu pronalazimo u razlici između prisustva na nekom realnom mjestu i njenog trajanja u slici. Paralelno, promatrač vjeruje i sumnja u istovremenost. Taj dvojak odnos prema istovremenosti, vremenu slike, stvara igru naspram prostorne distance. Događaji u sličnom vremenu na različitom mjestu otvaraju uncanny kognitivni prostor za fikciju i dokument. Projekcijska slika nije oblikovno zatvorena forma s početkom, sredinom i krajem. Naprotiv, ona je otvorena u svom neprekidnom trajanju.
L.M.: Bavili smo se realnim prostorima i imaginarnim prostorima, ali i značenjima koja su u njih upisana i kontekstima u koje su upisani oni. Prostor čitaonice i galerije VN upravo je toliko kompleksan, no u aktualnom se izdanju Platforme fokusiramo na ono sto ćemo u njega unijeti: u ovom slučaju, intervenciju u pronađene snimke, prostore koji su za nas do jedne mjere već kurirani. Snimke nadzornih kamera imaju potencijal komunikacijskog kanala.
L.B.: Programi Platforme za eksperiment dotiču teme nacionalnosti, migracija, ekologije, ekonomije javnih prostora i ostala socijalna pitanja koja uključuju aktivno promišljanje svih sudionika platforme. Teme nacionalnosti, identiteta ili pripadnost prostoru i migracija, ili odsutnosti iz pripadajućih prostora, nadovezane su na istraživanja prostora (site-specific) putem opširne teme uglavnom urbanog pejzaža. Takvim temama otvaramo novi pogled na specifične lokacije koje obrađujemo, njihove društvene te političke implikacije. Teme konstruiraju referentni okvir čije interpretacije ukazuju na suvremene prakse i hibridnost polja eksperimenata sa zvukom i ljudskim glasom, vizualnim i izvedbenim intervencijama u javnim i specifičnim prostorima, medijskim podacima, umjetničkom i dokumentarnom fotografijom te video snimanjem. Integracija različitih pravaca i praksi u suvremenoj umjetnosti uključuje se u korištenje stvarnog, realnog i specifičnog prostora, u svim tim ambijentalno-potencijalnim scenskim prostorima, a s ciljem stvaranja jedinstvenog i neponovljivog događaja. Događajni karakter izložbe/predstave se artikulira i pojavljuje u tjelesnoj koprezenciji onih koji izvode i publike, u performativnom proizvođenju materijalnosti, u emergenciji značenja. Događajni karakter omogućuje i pokreće procese transformacije.
KP: Dok su dosadašnja izdanja vaših eksperimenata povezivala suradnike_ce iz Rijeke i Zagreba, iduće događanje proizlazi iz suradnje koja se odvija na relaciji Rijeka-Novi Sad-Zrenjanin-Zagreb. Kako je došlo do ovakvog geografskog širenja i na koji se način suradnja različitih gradova ostvaruje u kreativnom procesu?
L.B.: Platformi za eksperiment prethodio je program kustoskog koncepta u predstavljanju mladih umjetnika putem organiziranih samostalnih ili skupnih izložbi tek diplomiranih ili završnih godina APURI gdje sam u suradnji i velikim povjerenjem voditeljice Galerije VN Olge Majcen Linn predstavila sada već aktivne (mlade) umjetnike iz Rijeke. To je donijelo nove mogućnosti za povezivanje; s kolegama na obrazovnim institucijama, sa studentima i mladim umjetnicima iz Rijeke i Zagreba s potrebom zajedničkog djelovanja. Dosadašnji pozvani sudionici umjetnici, teoretičari te stručnjaci, kao što su glazbeni tandem JMZM (Josip Maršić i Zoran Medved), snimatelj Hrvoje Franjić, dramaturginja Una Bauer, ujedno su kreatori, voditelji i izvršitelji programa Platforme za eksperiment. Zajedničko im je djelovanje na polju izvedbe; sudjeluju u performansima i akcijama u javnom prostoru, na videu/filmu i u kazalištu, te se istovremeno angažiraju na polju neformalne edukacije i istraživačkog rada. Povezala nas je otvorenost programa Platforme za eksperiment i njenih metoda provođenja u work in progress formi, tj. kroz procese rada koji se međusobno nadovezuju i spajaju. Stoga je edicija Platforma za eksperiment 1.3 (2020.) uključila asistenticu Lunu Šalamon i studente 4. godine osnovnih akademskih studija Scenske arhitekture, tehnike i dizajna na Fakultetu tehničkih nauka, Sveučilišta u Novom Sadu zajedno u suradnju sa studentima izbornih kolegija Scenografija sa APURI. Suradnja ove edicije će se nastaviti sljedeće godine u Novom Sadu gdje ćemo putem zajedničkog rada uključiti i nove sudionike, pozvane stručnjake i umjetnike.
L.M.: Snažno me se dojmila priča naše suradnice Lune Šalamon iz Novog Sada koja je tijekom boravka na umjetničkoj rezidenciji znala sjediti ispred gradske nadzorne kamere dok je telefonirala majci, da se ipak vide. Snimci takvih kamera vjerujemo kao istinitoj i stvarnoj i nema potrebe da ju preispitujemo.
S.S.: Povezivanja u Platformi za eksperiment nastaju organski, kroz poznanstva, ali ponekad otvorimo poziv. Svi zainteresirani uvijek su pozvani javiti se i sukreirati. U prošlim vremenima uvijek smo se okupljali u jednom od gradova, no danas se susrećemo u prostorima livestream kamera. Pejzaži i ljudi gradova miješaju se u montaži videomaterijala. Prostorna distanca između gradova materijal je s kojim radimo.
KP: Prethodne varijante Platforme uključivale su interakciju s publikom koja se odvijala na različite načine. Hoće li i nadolazeće izdanje omogućiti gledateljsko sudjelovanje, i na koji će se način ono razlikovati od prošlih eksperimenata?
L.M.: Neke od intervencija koje smo izveli za ovogodišnje izdanje Platforme su reakcija na osobe u javnim prostorima, na njihovo kretanje, energiju ili stav. Čini mi se da u ovog puta možda izostaje očekivana participacija u izložbenom prostoru, ali da je Platforma sama participirala u izvedbi stvarnosti nekih od prikazanih mjesta. Možda i s najviše interakcije dosad.
S.S.: U Platfomi spajamo vizualno s izvedbenim i u svakoj javnoj prezentaciji ključno nam je formu ostaviti otvorenom. Za nas, participacija publike je najbitnija. U ovim novim radnim uvjetima pokušavamo stvarati odnos promatrača i promatranog. Publika koja će doći pogledati rezultate procesa upravo završava priču o distanci. Izvedbe za nadzorne kamere bez onoga tko ih gleda ostaju samo dokumenti.
L.B.: Platforma za eksperiment nastala je s ciljem ukazivanja na stvarnost, ne mijenjajući je na licu mjesta, nego pokazujući kroz umjetnost kakva bi mogla biti ta stvarnost, tj. na to kako se kroz umjetničko može obuhvatiti i percipirati prostor, djelovati u zajednici, istovremeno upućujući sve uključene sudionike, svu pozvanu publiku, kao i slučajne prolaznike, na tu istu umjetnost.
Objavljeno
