Intervju Razgovarala: Martina Kontošić
Dvanaesta po redu HT nagrada za suvremenu umjetnost uvela je novu nagradnu kategoriju kojom se mladima do 27 godina želi pomoći u afirmaciji na suvremenoj umjetničkoj sceni. Prva umjetnica nagrađena u ovoj kategoriji je Nives Žarković, diplomantica kiparstva na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Rijeci. Njen crveni tepih s ispisanim vulgarnim porukama prenesenima iz virtualnog prostora, po kojem je publika pozvana hodati, žiri je prepoznao kao izraz hrabrosti suočavanja s često zanemarenim temama.
KP: Prva ste dobitnica novouspostavljene nagrade Za mlade kojom je zadana tema “vizije bolje budućnosti”. Riječ je o široko postavljenoj temi kojoj vaša instalacija Sram te i stid bilo pristupa zrcaljenjem neugodne stvarnosti komunikacije u virtualnom svijetu. Kako se ovaj rad nadovezuje na umjetnost koju ste do sada imali prilike izlagati?
Upotpunila bih još vašu gore navedenu rečenicu tim da se rad Sram te i stid bilo prvenstveno odnosi na virtualni svijet, ali isto tako i na općeniti pristup u ljudskom odnosu. U mojem slučaju radi se o virtualnom uznemiravanju, ali smatram da ne smijemo okretati glavu od nasilja bilo kakve vrste. Jedina poveznica ovog rada s prethodnim radovima je ta da se radi o mojim osobnim iskustvima. Svima nam se kroz život događaju različite stvari i susrećemo se s puno različitih situacija jer život su u principu usponi i padovi i, rekla bih, svakodnevna nadogradnja. Stvaram po osjećaju.
KP: Diplomantica ste kiparstva na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Rijeci. Jeste li tijekom studiranja imali priliku biti aktivni i izvan zadataka obrazovnog sustava? Koliko vam je važno izvaninstitucionalno obrazovanje?
Za vrijeme studija imala sam priliku sudjelovati izvan zadataka obrazovnog sustava, na raznim izložbama, natječajima, pokojim kiparskim kolonijama … Smatram da je izvaninstitucionalno obrazovanje vrlo bitno jer nas ono uz institucionalno obrazovanje priprema na život.
KP: Koliko vam je važna aktivnost u lokalnoj zajednici i suradnja s lokalnom civilnom scenom?
Za mene je aktivnost u bilo kakvoj zajednici vrlo bitna. Smatram da svi imamo nešto dobro za ponuditi i da se suradnjom i zajedništvom mogu postići veliki pomaci u društvu.
KP: Osjeća li se u Rijeci približavanje 2020. i nude li, iz vaše perspektive, manifestacije poput Europske prijestolnice kulture značajne prilike mladim autorima?
Nisam sigurna koliko se u Rijeci osjeća približavanje 2020. Ja je osobno ne osjećam. Iskreno se nadam da to neće biti, znate za onu staru „tresla se brda rodio se miš“. Voljela bih da se ukažu prilike za sve autore koji su voljni sudjelovati. Smatram da ovaj grad ima jako veliki potencijal napraviti nešto spektakularno jer osobno poznajem ljude, autore tj. umjetnike koji vrijede kao suho zlato, ali skriveni su negdje u sjeni i nažalost nemaju prostora izaći. Ne želim ispasti blesava i naivna, ali vjerujem u dobro i vjerujem da će oni koji zaslužuju dobiti svoju priliku i svoje mjesto pod suncem.
KP: Što mislite da će imati presudnu ulogu u odlukama koje se tiču nastavka vaše umjetničke prakse i profesionalnog puta?
Iskreno ne znam… nekako sam odlučila živjeti u trenutku, ići korak po korak i ne zamarati se s tim što će i kako biti. Vjerujem da ću završiti na dobrom putu. Jedino što trenutno znam jest to da ću nastaviti stvarati iskreno i iz sebe.
Ovaj intervju je nastao u suradnji s HT nagradom za suvremenu umjetnost.
ObjavljenoObjavljeno
