Tema Razgovarala: Nikolina Sok
Dražen Katunarić zagrebački je urednik, pjesnik, esejist i prozaik rođen 1954. godine. Pohađao je studij filozofije na Sveučilištu humanističkih znanosti u Strasbourgu. Uređivanjem je započeo 1991. kada je bio urednik hrvatskih izdanja književne revije Lettre internationale. Na toj poziciji ostaje do 1993, a iste godine postaje glavni urednik književnog časopisa Most i biblioteke DHK čime se nastavlja baviti do 2012. godine. Od 1996. djeluje kao glavni urednik časopisa Europski glasnik.
Od 1980. objavljuje pjesme, eseje, putopise, prozu te članke u hrvatskim i međunarodnim književnim časopisima. Njegovi radovi prevedeni su na francuski, talijanski, engleski, bugarski, mađarski, rumunjski, slovački, njemački i portugalski. Godine 1998. dodijeljen mu je red Viteza književnosti i umjetnosti francuskog Ministarstva kulture.
KP: U svibnju ove godine obilježili ste 15 godina izlaženja Europskog glasnika. S kojom ste idejom krenuli u pokretanje časopisa? Kada pogledate unatrag, jeste li uspjeli ostvariti svoje ciljeve? Tko je pokrenuo časopis i s kime sve surađujete?
Europski glasnik je časopis koji je dosada nastojao pokrenuti čitave komplekse problema i to ne samo književnih, nego i političkih, sociologijskih, filozofijskih, arhitektonskih, umjetničkih i to iz rakursa koji su često bili neuobičajeni i iskošeni, te pokušao formulirati jednu europsku poziciju kako u duhovnom smislu tako i političkom. Naravno, nije uopće riječ o pukom apologetskom, nego kritičnom stavu iznutra. Zato je i prvi hrvatski broj izašao pod geslom Michaela Foota, istaknutom u uvodniku, a to je “Kad Europa više ne postoji, ili napušta samu sebe, budite vi sami Europa”. Prvi brojevi časopisa nastali su u suradnji s Alainom Finkielkrautom koji je uređivao pariški Europski glasnik, u izdanju Gallimarda. To je bio časopis koji je simpatizirao disidentsku književnost i duhovnost na Zapadu u otporu prema svakom totalitarizmu, a idejni pokrovitelj bio mu je Milan Kundera. Međutim, nekoliko godina nakon pada Berlinskog zida, pariški časopis se ugasio u času kad smo se mi već bili probili u vrh časopisne produkcije i nastavili izlaziti. U početku smo se okupljali i nalazili u domu prerano preminulog Hrvoja Pejakovića, proveli divne trenutke čitanja i komentiranja tekstova, stvorili atmosferu za taj prvi broj, jer časopis je i druženje i mogu reći da je naš prvijenac napravljen velikim dijelom i zahvaljujući njegovom iznimnom doprinosu. Na našu veliku žalost, ostali smo prošle godine i bez drugog važnog člana redakcije Tee Benčić Rimay, nezaobilazne kritičarke i teoretičarke poezije, i same pjesnikinje pa smo se osjetili zaista decimirani. No nastavili smo raditi: suradnik i zamjenik glavnog urednika koji je i najaktivniji u redakciji je Žarko Paić, jedan od ponajboljih hrvatskih esejista koji ima dara pogoditi temu i pronaći vrsne autore, ali i doprinos drugih članova redakcije, Marije Bašić, Sanjina Dragojevića, Srećka Horvata, Dubravke Kisić, Andriane Škunce i Tatjane Tarbuk je veoma dragocjen. Cilj koji smo si postavili već je ispunjen činjenicom da postojimo već sedamnaestu godinu, donekle u istom obujmu i da se nismo još zamorili.
KP: Ostvarujete li inozemne suradnje?
Svaki broj Europskog glasnika temelji se na prijevodima iz strane esejistike i publicistike, pa je proporcionalno više inozemnih autora nego domaćih zastupljeno u časopisu.
KP: Časopis izlazi kao godišnjak. Kako nastaje određeni broj Europskog glasnika? Koja je razlika u pripremi jednog takvog broja od časopisa koji izlaže češće, osim naravno one vremenske? Možete li ukratko opisati taj proces?
Taj ritam izlaženja odgovara periodu inkubacije i sazrijevanja uz neku temu koju smo si zacrtali obraditi u svakom pojedinom broju. Najvažnije je odlučiti se koju izabrati, da bude izazovna, aktualna ali opet i “vječna”, da pokrije interdisciplinarni interes, a sve drugo onda ide puno lakše. Dajemo si vremena da ideje koje imamo “narastu” i onda ih temeljito pretresamo i sakupljamo dobre tekstove na određenu temu. Cilj nam je da temat bude referentan za svako pojedino područje. Časopisi koji izlaze češće možda nemaju taj vremenski odmak pa su često i prisiljeni na površniji pristup samo da udovolje rokovima izlaženja.
KP: Zašto ste se odlučili na takav ritam izlaženja časopisa, imate li u planu neke promjene u tom smislu?
S takvim ritmom izlaženja postiže se određena ekskluzivnost koja stvara obzor očekivanja. Naravno, pod uvjetom da svake godine izlazimo u određeno vrijeme, koncem godine. Nastojimo u svakom broju skupiti relevantne i hrestomatijske tekstove da bi zainteresirani čitatelji imali dovoljno razloga i potrebu sačuvati ga. Ne mijenjamo nešto što je dobro.
Dražen Katunarić
KP: U jednom ste se broju bavili temom Interneta. Europski glasnik nema svoju internetsku stranicu. Namjeravate li možda časopis učiniti dostupnim i online kako bi pronašao put do veće vidljivosti?
Internet vam je palica s dva kraja. S jedne strane može biti koristan i zanimljiv, a s druge strane obezvrjeđuje svaki intelektualni napor. Zasada nismo pomišljali da imamo internetsko izdanje časopisa. Možda iz organizacijsko-financijskih razloga. Zato što bismo trebali zaposliti nekoga tko bi se bavio samo time. A nisam siguran da bi časopis onda i opstao u tiskanom obliku, što nam je primarni cilj.
KP: Gdje se sve časopis može kupiti? Je li dostupan i izvan naše zemlje?
Jesenski i Turk distribuira časopis već godinama i pokriva one knjižare koje drže i rado primaju časopise. A neke od njih nalaze se u Bosni i Srbiji.
KP: Koje sve teme Europski glasnik pokriva? S obzirom da časopis izlazi jednom godišnje, po kojem principu birate teme koje će se naći u novom broju?
Raspon tema koje pokriva Europski glasnik dosta je širok. U svakom broju ih obradimo četiri ili pet. Najviše ih je vezano za književnost, tako smo prošli broj imali veliki temat o romanu, a u ovom najnovijem o “književnosti na jidišu”, zatim “angloameričku novelu”. Nastojimo njegovati izvorni i integralni književni tekst s bogatim komentarima, objavljivati djela suvremenika uz bok klasičnim, često preskočenim i zaboravljenim vjerujući u kulturu kao tvorevinu vrijednosti i kontinuiteta u dijalogu s odsutnim glasovima. Međutim, podosta pažnje posvećujemo suvremenoj umjetnosti, urbanizmu, arhitekturi, a najviše smo pohvalnih kritika dobili za temate o medijima, New Ageu, intelektualcima, kritici “kulture celebrityja“, te za polemičke dosjee na kontroverzne političke i društvene teme kao što je primjerice ona o homoparentalnosti ili o psihoanalizi. Ne ustručavamo se dirnuti i u odgojne, religijske pa i pravno-političke teme kao što je tema o lustraciji iz najnovijeg broja. Pritom se strogo čuvamo da časopis ima prepoznatljivu političku opciju, lijevu ili desnu, nego se trudimo da iznesemo što više suprotstavljenih gledišta pod uvjetom da su intelektualno koherentna i ne-isključiva. Njegovanje demokratskog dijaloga je isto jedan od ciljeva Europskog glasnika.
KP: Kako se financirate, koji su primarni financijski izvori i pokrivaju li sve potrebe?
Financijski izvori su isti kao i za većinu drugih časopisa. Ministarstvo kulture i Ured za kulturu grada Zagreba.
KP: Kakva je kulturna i časopisna scena u našoj zemlji? Što mislite, koje su teme previše zastupljene, a koje premalo i uspijevate li ispraviti te razlike?
Kulturna je scena u Hrvatskoj puno bogatija negoli časopisna. To je počelo negdje u doba rata kad su časopisi izašli iz fokusa zanimanja. Knjižare su se zatvarale, izdavači propadali pa su časopisi počeli cirkulirati u uskom krugu čitatelja, s time da su ti rezervati postajali sve manji i manji. Nestalo je i potreba da se oni i posebno prate. Mi smo to nastojali prevladati velikim javnim promocijama na koje bi došlo po dvjesto-tristo ljudi i izborom tema, ali se tendencija laganog umiranja nastavila. Mislim da tu nije riječ toliko o izboru tema, koliko o senzibilitetu epohe: današnji čitatelj više ne očekuje mnogo od časopisne produkcije i književnosti.
***
Pročitajte i razgovore s Nikicom Gilićem, glavnim urednikom Hrvatskog filmskog ljetopisa, Sandrom Križić Roban, glavnom urednicom Života umjetnosti te Brankom Čegecom, glavnim urednikom Teme.
ObjavljenoObjavljeno
