Tema Razgovarala: Nikolina Sok
Branko Čegec rođen je 1957. godine. Diplomirao je jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uređivačke početke imao je u časopisima Polet i Pitanja, a od 1985. do 1989. godine bio je glavni urednik časopisa Quorum. U izdavačkoj kući Mladost djelovao je kao urednik tri godine, do 1993. Iste godine pokreće vlastitu nakladničku kuću Meandar. Također je 1998. godine bio pokretač inicijative za osnivanje Hrvatskih neovisnih nakladnika, a godinu dana kasnije izabran je za predsjednika Odbora Goranova proljeća, najveće hrvatske pjesničke manifestacije. Od 2000. do 2002. bio je pomoćnik ministra kulture, a zatim napušta sva strukovna udruženja pisaca i nakladnika te pokreće Centar za knjigu i Časopis za knjigu Tema pri kojima djeluje kao glavni urednik. Na Kvirinovim susretima u Sisku 2008. dodijeljena mu je plaketa Sv. Kvirina za ukupan prinos suvremenom hrvatskom pjesništvu. Pjesme su mu uvrštene u tridesetak antologija, izbora i pregleda u zemlji i inozemstvu. Autor je ili koautor više izbora i pregleda hrvatske književnosti u zemlji i inozemstvu. Prošle je godine objavio knjigu poetske proze/pjesama u prozi Zapisi iz pustog jezika, a početkom 2012. objavio je Pokret otpora, knjigu uredničkih uvodnika objavljenih u Časopisu za knjigu Tema.
KP: Časopis izlazi sedam godina, a u tom razdoblju tri godine je izlazio bez naknade. Prošle ste godine vratili naknadu zbog nezavidne financijske situacije. Je li to utjecalo na čitanost?
B.Č.: Svakako. Besplatan časopis lako pronalazi put to stvarne publike. Kada ga prodajete, dolazi samo do onih koji imaju novaca i žele ga odvojiti za neki književni ili kulturni sadržaj. Međutim, sustavno smanjivanje sredstava prisililo nas je na vraćanje cijene, kako bismo skupili barem nešto od pretplate. No, sad to stvarno znači životarenje.
KP: Na koje se sve načina časopis financira? Od kada ste vratili njegovu naknadu, uspijevate li pokriti troškove, ili barem većinu?
B.Č.: Djelomično sam odgovorio na vaše pitanje. Financiramo se iz potpora Ministarstva kulture i Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, kao i od skromne pretplate, jer svake godine nekoliko knjižnica npr. otkaže pretplatu zbog “nedostatka novca”.
KP: Tko je pokrenuo časopis i s kojom idejom? Je li se njegov koncept promijenio od početaka do danas?
B.Č.: Časopis je bio jedan od inicijalnih projekata Centra za knjigu, koji je pokrenula skupina ljudi, prvih urednika časopisa, kao jednu od fronta obrane knjige u kulturi i društvu koje se od nje sve više udaljavalo. Koncept se prilagođavao situaciji ponajprije zbog nedostatka novca, ali posve sigurno i zbog odnosa prema problematici kojom smo se bavili. Zbog tih promjena naše su teme često zadirale i šire od problema vezanih za knjigu, pa smo se tako npr. bavili obrazovanjem, uništavanjem sadržaja gradskih jezgri, smećem itd.
Branko Čegec
KP: Tko sve radi u časopisu, s kime sve surađujete? Ostvarujete li možda neke inozemne suradnje?
B.Č.: U sedam godina časopis je okupio zavidan broj suradnika, od posve novih imena do respektabilnih predstavnika kultura s kojima smo najviše surađivali, poput mađarske, poljsku, francuske, srpske, bosanske, slovenske, talijanske… Aktualnu redakciju časopisa čine Tanja Radović, Ivana Sajko, Darija Žilić, Vanda Mikšić, Miroslav Mićanović i ja.
KP: Što se sve može pročitati u časopisu Tema?
B.Č.: Tema uvijek donosi jedan opsežniji temat o nekom od problema za koji smo procijenili da ga treba temeljitije obraditi, tako da su u ovogodišnjim svescima obrađeni već spomenuti Poništeni gradovi i medijski dosta česta tema u posljednje vrijeme Pravo na profesiju. u svakom broju ima nekoliko intervjua, eseja, aktualnih književnih tekstova i poneka kritika.
KP: Koliko često časopis izlazi i gdje se sve može nabaviti?
B.Č.: Tema zadnjih godina objavljuje šest brojeva u tri ili četiri sveska, a prodaje se u nekoliko knjižara koje još uvijek pristaju držati časopise, naravno, ne bez otpora, preko nekoliko web dućana ili, najsigurnije, pretplatom.
KP: Kakav je položaj književnih i umjetničkih časopisa u našoj zemlji? S kojim se sve preprekama susrećete, uspijevate li ostvariti svoje ciljeve i ideje?
B.Č.: Sve o čemu sam vam govorio zapravo je odgovor na vaše pitanje. Časopis opstaje zbog našeg mazohizma, i mazohizma naših suradnika, što ni nama ni njima nije neka utjeha. Nitko normalan, u nekoj normalnoj zemlji, ne bi radio časopis pod takvim kondicijama. No, mi smo uvjereni da moramo čuvati taj mali getoizirani prostor, jer ako i on nestaje, mogućnosti pružanja otpora agresivnom zaglupljivanju javnosti bit će još manje. Naš prozor ne smije pasti!
***
Pročitajte i razgovore s Nikicom Gilićem, glavnim urednikom Hrvatskog filmskog ljetopisa, i Sandrom Križić Roban, glavnom urednicom Života umjetnosti.
Objavljeno
