Intervju Pripremio: Kulturpunkt.hr
Ovogodišnji dobitnik Grand Prixa Erste fragmenata mladi je umjetnik Tomislav Hršak. Diplomirao je kiparstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2017. godine. Iste godine bio je i dobitnik Rektorove nagrade za projekt Bojom do zdravlja. Radove u rasponu od skulpture i slikarstva do multimedije izlagao je na nizu samostalnih i grupnih izložbi. Hršak je povodom osvojene nagrade govorio o pobjedničkom radu i radovima proizašlima iz iste serije, javnoj skulpturi i mjestu mladih umjetnika u umjetničkom sustavu.
Hršakov rad, kao i druge radove osamnaestog izdanja Erste fragmenata moguće je razgledati u Laubi do 7. listopada.
Dobitnik ste Grand Prixa Erste fragmenata za rad Od Vira do Venecije. Možete li nam ga predstaviti?
Rad prikazuje uzročno posljedičnu vezu između dva mjesta. Arhitektonski utjecaj nastao je pokušajem imitiranja te u čežnji narodnog čovjeka da bude plemić ili možda car.
Koje biste utjecaje izdvojili kao presudne za svoju umjetničku praksu?
Mnogo toga utječe na rad i razvoj u umjetnosti. Može to biti jedan kvalitetan razgovor s prijateljem ili događaj koji ostavi dubok utisak. Utjecaji, naravno, dolaze i od umjetnika čiji su mi radovi ukazali na neke šire vidike. Izdvojio bih Marcela Duchampa i Ivana Kožarića.
Završili ste Akademiju likovnih umjetnosti, iza vas je i niz grupnih i samostalnih izložbi, a bili ste uključeni i u rad Garaže Kamba. Koliko je postojeći umjetnički sustav u Hrvatskoj podržavajući za mlade umjetnike i kustose i gdje vidite prostor za poboljšanje?
Kada govorimo o umjetnosti automatski smo zakoračili u polje bez određenih pravila, samim time teško je nešto tako imaginarno svrstati unutar sustava. Zasigurno uvijek ima i bit će mjesta za poboljšanje, no i tada ono neće svima odgovarati. Mislim da bi se mladi umjetnici trebali više prepustiti ljepoti stvaranja, ma koliko to ponekad bilo teško. Na kraju krajeva, Svijet je danas manji nego što je ikada bio i ako netko ima potrebu nešto reći, vjerujem da će mu se kad-tad ta prilika i ukazati.
Imali ste prilike realizirati radove za javni gradski prostor. Što smatrate odlikom uspješne javne skulpture?
Smatram da je skulptura uspješna ako se saživi sa svojom okolinom. Ako dođe do interakcije s prolaznicima, ako skulptura ostavi i najmanji mogući dojam na promatrača ili ako netko u krajnjem slučaju zastane pored nje, možda je i opipa, tada je skulptura zasigurno uspješna.
Koje biste još radove izdvojili iz dosadašnje prakse?
Radovi koje bih također želio predstaviti, a srodni su otkupljenome radu na Erste fragmentima su dva ready-madea Gleda Matoš Zagreb iz 2020. godine i Ode godina iz 2021., te ready-made s intervencijom Suzbijenost iz 2021. Sva tri rada, kao i rad Od Vira do Venecije proizašla su iz serije radova Nebo.
Djelovati unutar mogućega bez obzira na kontinuirani diskontinuitet današnjice nit je vodilja ovih radova. Godinama sakupljane stvari našle su se u simbiozi pojedine ideje, često popraćene životnim događajima.
Intervju je dijelom suradničkog temata Erste Fragmenata i Kulturpunkta o aktualnim temama iz svijeta suvremene umjetnosti.
Objavljeno
