Za sigurno i inkluzivno klupsko iskustvo

Mehanizmi zaštite na kojima klubovi i njihovi suradnici trebaju raditi kako bi klupske prostore učinili sigurnim mjestima bili su tema tribine “O politikama plesnog podija”.

FOTO: Tomislav Miletić Rottoloni / Zvjerinjak

“Mačo zabavi došao je kraj!” proklamacija je protiv bilo kojeg oblika diskriminacije i nasilja u izlascima kvir pank kolektiva Good Night Macho Pride, čiji se stripovi i stikeri mogu naći u WC-ima barova i noćnih klubova. Pozornost šire javnosti na ovu temu skrenuo je novinar Viktor Zahtila, koji je pisao o iskustvima (ne)sigurnosti na clubbing sceni, adresirajući učestalost homofobnog i rodno uvjetovanog nasilja na koje se ne reagira. Psiho-fizički oblici nasilja u izlascima često ostaju prešućenima jer se banaliziraju i svode na izolirane incidente, a žrtve se boje izaći s optužbama ili same nešto poduzeti zbog straha za vlastitu sigurnost. 

Mehanizmi zaštite na kojima klubovi i njihovi suradnici_e trebaju raditi bila je tema tribine O politikama plesnog podija, održane 2. lipnja, simbolički podržavajući otvaranje Mjeseca Ponosa. Panel diskusija, koja naslov dijeli s tekstom o političnosti i sigurnosti rave kulture moderatorice Barbare Gregov, odvila se u Info Knjižnici Pippilotta (AKC Medika). 

Neposredni povod tribini je anketa organizatora, inicijative Q+ Security, o osjećaju sigurnosti i iskustvima na klupskoj sceni. Osnovne točke panela organiziranog u okviru aktualnog CT-HR projekta Queer+ Security, djelomice se poklapaju s anketnim pitanjima o sigurnosti (na koja pozivam da odgovorite!), a razgovor su vlastitim queer ili ženskim iskustvom proširili_e članovi_ce kolektiva Heartskomerz (Zagreb), Bijat Collective (Priština), Prednjačenje/Redakcija (Split), Rejv utopija (Ljubljana), Zbeletron (Zagreb), te glazbenica Ivona Ivković (Zagreb) i DJ Gabi Nuñez (Split). Navedene kolektive i pojedinke_ce povezuje nastojanje da izvođačima i publici omoguće sigurno i inkluzivno clubbing iskustvo, a zahvaljujući različitim ulogama koje unutar svojih kolektiva preuzimaju, predstavili su širok raspon problema s kojima se suočavaju. 

Panel rasprava “O politikama plesnog podija” / FOTO: Gabi Nuñez

Počevši od veze između glazbe i političnosti, s obzirom na različite kontekste u kojima sugovornici_ce djeluju, odnosno odabira suradnji, glazbenih žanrova i izvedbi, Gregov je istaknula pitanje o potencijalu inkluzivnijih partija kroz navedene izbore. Kao primjer dobre prakse u pregovorima s izvođačima, gotovo svi su istaknuli prethodnu provjeru nepoznatih suradnika i njihovo umjetničko djelovanje (tekstove, društvene mreže, itd.) kao mjeru predostrožnosti. Većina je kolektiva svoj rad započela u suradnji s prijateljskim organizacijama i klubovima, koji su omogućili platformu queer izvođačima_cama, posljedično proširili svoj program i došli do nove publike. Sklapanje suradnji može se olakšati i organiziranjem radionica za DJ-ice, kao što čini Zbeletron, čime ujedno osnažuju DJ scenu i profiliraju potencijalne suradnice.

Iako je prethodna provjera važan korak, ne funkcionira jednako učinkovito u pregovorima za prostore, koji podrazumijevaju čitavu mrežu suradnika od konobara do vlasnika, a posebice za one koji među širom javnosti već glase za progresivne, unatoč neučinkovitim sigurnosnim praksama. 

Problemi u provođenju adekvatnih sigurnosnih mehanizama poput zapošljavanja medicinskog osoblja, sigurnosnih timova i formiranja sigurnih soba dolaze iz raspodjele ionako slabašnih sredstava, kojima treba pokriti troškove prostora, izvođača, a ponekad i osoblja. Ula Kranjc Kušlan iz Rejv utopije istaknula je pitanje sredstava kao ključno, s obzirom na to da o njima često ovisi uspješnost i volja za suradnjom sa queer kolektivima.

U većini slučajeva, kod partija iza kojih stoji manje sredstava organizatori_ce preuzimaju na sebe velik dio odgovornosti, od brige za sigurnost publike (što često podrazumijeva stajanje na ulazu i pojašnjavanje sigurnosnih smjernica posjetiocima), izvođača_ica ili komunikacije s vlasnicima prostora. Ako su uz to i sami izvođači na istim partijima, što je vrlo često slučaj s obzirom da je hrvatska alternativna (queer) clubbing scena relativno mala, situacija se dodatno otežava, pojasnili su članovi kolektiva Heartskomerz.

Iz suradnji s mainstream festivalima, Linda Suhodolli iz Bijat collectiva primjećuje da im budžet za sigurnost ne predstavlja toliki problem, ali zbog visoke posjećenosti i nedovoljne edukacije zaštitara, svejedno dolazi do incidenata. Osim što se zaštitarski timovi uglavnom fokusiraju na prevenciju kontakta publike i izvođača, a manje na ono što se zbiva na plesnom podiju, mainstream prostori rijetko omogućuju besplatnu vodu, prijeko potrebnu za sprečavanje neželjenih posljedica konzumacije droge na partijima. Pri suradnji s većim organizacijama, bitno je stoga ranije predstaviti svoje sigurnosne smjernice i politiku izvođača_ica, kako bi se smanjila mogućnost incidenata.

Unatoč pripremljenosti i prethodnim razgovorima, svi su se kolektivi suočili s problemima i nasilničkim incidentima kao publika, izvođači_ce ili organizatori_ce. O njima je teško progovoriti, s obzirom na to da većina manjih ili novih kolektiva ovisi o dobrim odnosima s voditeljima ionako malog broja raspoloživih prostora, ističu sudionici_e tribine. Kolektivima poput Zbeletrona, koji nastoji raditi u mainstream i dominantno strejt prostorima, ulaz u nove suradnje olakšava veći broj članica zbog čega ih se shvaća ozbiljnije, no to ne mijenja činjenicu da iznova kreću u proces senzibilizacije suradnika i postavljanja sigurnosnih granica. 

Kada se postavljene granice ignoriraju ili krše, preostaje pitanje odgovornosti koju neki suradnici nisu spremni preuzeti, što rezultira razočaranjem u takve suradnje, zaključuju panelisti_ce. Ne reagirajući na nasilje u prostoru za koje snose odgovornost, menadžeri i vlasnici klubova raskrinkavaju se kroz performativno savezništvo zahvaljujući kojem privlače publiku i zarađuju, ali ne rade na njihovoj sigurnosti. Rješavanje predstavljenih problema s kojima se queer i ženski kolektivi na clubbing sceni suočavaju zahtijeva angažiranost i podršku ostatka klupske scene, posebice organizatora partija i voditelja prostora, kojima preostaje pratiti rad inicijative i uključiti se u započeti dijalog.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano