Blic Piše: Matija Mrakovčić
Sukladno Nacionalnom planu zamjene hrvatske kune eurom donesenom na samom kraju 2020, Vlada Republike Hrvatske predložit će Hrvatskom saboru Zakon o euru. Nije poznata informacija o terminu donošenja Zakona o euru koji bi trebao regulirati proces zamjene, no poznat je datum planiranog uvođenja eura kao zakonskog sredstva plaćanja u RH, 1. siječnja 2023. godine.
Taj je rok Ministarstvo kulture i medija postavilo za izmjene 10 zakona koji uokviruju hrvatski kulturni sustav kako bi ih uskladilo sa Zakonom o euru. Do 1. listopada 2021. u e-savjetovanju je 10 Obrazaca prethodne procjene učinaka izmjena, redom, Zakona o arhivskoj djelatnosti i arhivima, Zakona o audiovizualnoj djelatnosti, Zakona o elektroničkim medijima, Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, Zakona o medijima, Zakona o muzejima, Zakona o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika i drugih nepokretnih dobara u okolici Dubrovnika, te Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Ministarstvo kulture i medija spomenute zakone usklađuje s nepostojećim Zakonom o euru u dijelu prekršajnih odredbi u kojima su novčane kazne izražene u kunama. Sve redom zakone kojima je, prema mišljenju struke, nužna izmjena u smjeru njegova usklađivanja sa stvarnim stanjem i potrebama aktera u tim specifičnim područjima. Poseban pravni apsurd je slanje u savjetovanje Zakona o elektroničkim medijima koji je upravo na raspravi i izglasavanju u Saboru. U najavi zakonodavnih aktivnosti istog tijela za 2022. nalaze se jedino i samo ti Zakoni, što još jednom potvrđuje da Ministarstvo nema viziju sustava kojim upravlja izvan usklađivanja s europskim poslovima.
Istovremeno, u planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. nema najavljenog Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, što znači ili da se aktualna garnitura ne bavi Zakonima koji u sebi ne sadržavaju prekršajne odredbe ili da će Zakon poslati u javno savjetovanje u sljedeća tri mjeseca. Kao što smo pisali, radi se o Zakonu koji bi trebao obuhvatiti tri ključna područja kulturnog sustava: odlučivanje u kulturi, financiranje kulture i ustanove u kulturi.
Njegovo donošenje trebalo bi se događati u širokom, participativnom procesu, uz ključno sudjelovanje adresata tih promjena, a njemu bi trebala prethoditi analiza stanja cjelokupnog sektora te jasna strategija njegovog razvoja u predstojećem razdoblju. Kao što je poznato, Ministarstvo koje na čelu ima istu ministricu od 2016. godine, takve dokumente nije izradilo.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
