Intervju Piše: Hana Sirovica
Iako je od pojave prvih internetskih umjetničkih praksi prošlo tek nešto više od četvrt stoljeća, u terminima ubrzanog online vremena riječ je o čitavoj vječnosti. Mnogi umjetnički radovi koji su koristili digitalne tehnologije nastajali su u programskim jezicima, formatima, preglednicima koji su danas nečitljivi, teško dohvatljivi, ili je za njihovo pokretanje nužan hardver kakav više ne postoji.
Krhkost digitalnih medija i tehnologija postavlja tehničke i konceptualne izazove muzejima koji izlažu i čuvaju ne samo internetsku umjetnost, već i novomedijske i digitalne radove u širem smislu, a o njima je na nedavno održanom predavanju govorila Sabine Himmelsbach, direktorica HeK-a (House of Electronic Arts Basel). Prvo u nizu online predavanja posvećenih izazovima s kojima se susreće intermedijska umjetnost održalo se u organizaciji SCCA-Ljubljana i Zaklade Igor Zabel u suradnji s ljubljanskim Goethe-Institutom, te u sklopu regionalnog projekta Svijet oko nas, realiziranog u partnerstvu Kurziva s udrugama Kulturtreger, SCCA-Ljubljana, SEEcult.org i Kontrapunkt.
Himmelsbach je objasnila kako izgleda proces pohrane novomedijskih umjetničkih radova u HeK-u, jednoj od rijetkih institucija posvećenih upravo očuvanju digital-born praksi. Slijedeći uvriježene strategije arhiviranja digitalne kulture, čuvanje radova uključuje strategije migracije i emulacije. Dok se migracijom, kao što naziv daje naslutiti, materijal “seli” iz zastarjelog u novi sustav, emulacija se odnosi na razvoj nove platforme koja simulira izgled originalnog programa. Približavanje originalnog iskustva rada u temelju je ovih metoda, no postoje slučajevi u kojima ponovno pokretanje nekog rada više nije moguće i tada jedinim opcijama ostaju opsežna dokumentacija te reinterpretacija rada u novoj okolini i pomoću nekih novih tehnologija.
Brojni primjeri radova što su pohranjeni strategijom emulacije dostupni su u Rhizomeovoj Net Art Anthology, vjerojatno najpoznatijoj zbirci internetske umjetnosti. U približavanju digitalnih radova njihovu izvornom obliku, Rhizomeov preglednik uključuje detalje izvornog iskustva susreta s radovima – od pokretanja Windowsa 98 uz prigodni zvuk do, za današnje pojmove beskrajno dugog, čekanja da se otvori stranica ili pretraži internet u njegovoj dial-up fazi. Danas Rhizome uz emulator koji omogućuje doživljaj povijesnih digital-born radova, razvija i Conifer, snimač kretanja webom namijenjen bilježenju pregledavanja interneta koji omogućuje čuvanje umjetničkih (ali i svakodnevnih) praksi čije su poprište društvene mreže.
Nematerijalnost digitalne ili internetske umjetnosti utemeljena je u njezinim vrlo materijalnim, tehnološkim pretpostavkama, pa “prijevod” na noviju tehnologiju uvelike mijenja gledateljsko iskustvo i u tom smislu stvara novi rad. S druge strane, ranija internetska umjetnost nije ni ciljala na to da se sačuva i postajne trajnom, čemu je dobar primjer net.art, pokret koji je propitivanjem vlastitih tehnoloških postavki težio i njihovoj promjeni. U tom smislu, otpor koji povijesne digitalne prakse i danas pružaju vlastitoj institucionalizaciji u skladu je s njihovom izvornom misijom, no ironično polučuje i potpuno suprotni efekt, sasvim primjeren centralizaciji internetske moći koja se u međuvremenu zaoštrila. Naime, tehnička, a onda i financijska zahtjevnost očuvanja born-digital radova uzrokuje i ovisnost njihovih arhiva i muzeja o internetskim korporacijama i tehnogigantima, čemu je primjer patnerstvo spomenutog Rhizomea (koji je započeo kao samoorganizirana mailing lista) s Googleom.
U svakom slučaju, izazovi čuvanja digitalne i novomedijske umjetnosti su brojni, te još ne postoje način da se ti radovi očuvaju na način koji bi omogućio isto iskustvo kao u izvornom susretu s njima. Za suvremene prakse to znači da bi ih trebalo što bolje dokumentirati sada, u trenutku u kojem su još dostupne, dok je za one ranije pak nužan iznalazak strategije koja bi obuhvatila širi okvir njihove pohrane, a prvi korak k tomu bila bi snažnija sistematizacija pristupa i praksi očuvanja digitalnih umjetničkih radova, zaključak je ovog predavanja.
ObjavljenoObjavljeno
