Tema Pripremila: Hana Sirovica
Tvrdnje o “kraju povijesti”, koje kruže već neko vrijeme, u trenutnoj su se krizi ponovno aktualizirale, ovaj put na drugačiji, pomalo gorak način. Nemir i kaos koji su ušli u naše živote prije gotovo dvije godine unijeli su nered i dezorijentaciju u naš doživljaj prostora i vremena. Međutim, rascijepi uzrokovani nedavnim zbivanjima nastali su iz pukotina koje su već dugo prisutne, a koje na specifičan način odjekuju u našem post-jugoslavenskom kulturnom prostoru. S jedne strane, stalno smo okruženi refleksijama prošlih fantazija koje nastavljaju “proganjati” post-jugoslavenski kontekst, dok, s druge strane, našu svakodnevicu oblikuju global(izira)ni učinci digitalnih tehnologija koje vlastitim sredstvima dislociraju vrijeme i prostor.
Načini na koji se “duhovi prošlosti” isprepliću sa sadašnjošću, kao i zastrašujuća dinamika tehnologije koja se upotrebljava kao sredstvo praćenja i kontrole, dva su tematska fokusa Seminara za kraj svijeta koji organiziraju Kurziv – Platforma za pitanja medija, kulture i društva i Centar za suvremenu umjetnost SCCA-Ljubljana u suradnji s Human Rights Film Festivalom. Pojam sablastologija (hauntology), koji se koristi za opis iščašenosti vremena i prostora, odnosno trenutaka u kojima se čini da je vrijeme iskočilo iz toka, poslužio nam je kao ishodišna točka programa.
Seminar objedinjuje perspektive mlađe generacije istraživača_ica i aktivista_ica koji su se uhvatili u koštac s raznim paradoksima koje su na površinu iznijeli spomenuti rascijepi u prostoru-vremenu. Njihova istraživanja obuhvaćaju širok raspon fenomena koji “progone” naše ovdje-i-sada – od zazornih sjecišta prošlosti i sadašnjosti u kulturnim praksama mračnog turizma i jugoslavenskog Dark Wavea, do jezovitih načina na koje digitalne tehnologije prošlosti oblikuju našu sadašnjost i izazova koje trenutno sveprisutni tehnološki solucionizam postavlja medijskoj sferi.
Program je podijeljen u dva tematska bloka usmjerena na prodore prošlosti i probleme koji proizlaze iz tehnologija nadzora. Prvi blok posvećen je politici reprezentacije socijalističkih prošlosti i njihovoj složenoj prisutnosti u današnjem sada-i-ovdje, dok će u drugom bloku fokus biti na upotrebama tehnologije u društvu nadzora, pri čemu će se također istražiti njihova prošlost i sadašnjost.
Seminar će se održati na engleskom jeziku na platformi Zoom. Kako biste dobili Zoom ID i lozinku, pošaljite prijavu na mail.
Program
Ponedjeljak, 6. prosinca 2021.
19.00 – 20.00: Petar Odak: Ukleti/Proganjajući objekti nade i strepnje
20.00 – 21.00: Vladislav Beronja: Ljubav je hladnija od smrti: Antiutopije jugoslavenskog Dark Wavea
Utorak, 7. prosinca 2021.
19.00 – 20.00: Nika Mahnič: Sedimenti u mašineriji za budućnost
20.00 – 21.00: Domen Savič: Oko promatrača – medijski diskurs društva nadzora
Petar Odak: Ukleti/Proganjajući objekti nade i strepnje
U predavanju ću se baviti svakodnevnim objektima koji nam se nude kao trenutak susreta sa socijalističkom prošlosti u imerzivnim muzejima: susreti s poviješću u kojima naša tijela sudjeluju kao više-osjetilni kompleksi, ali bez historijske kontekstualizacije svojstvene tradicionalnijim muzejima. Smjestit ću ove kustoske prakse u kontekst takozvane nove muzeologije (koja je i sama dio afektivnog kapitalizma), kao i u kontekst relativno nedavnog materijalnog zaokreta u humanističkim znanostima. Cilj je razumjeti afektivnu moć koju ovi objekti imaju nad nama. U drugom dijelu izlaganja pokušat ću skicirati postsocijalistički afektivni kompleks te pokazati da su povijesno dekontekstualizirani objekti dio svojevrsne afektivne sablasti socijalizma koja proganja postsocijalističku sferu, te koja artikulira ambivalenciju nostalgije (kao točke susreta nade i strepnje), možda i jedinog afektivnog modela u kojem je moguće zadržati suprotstavljene osjećaje prema nedavnoj prošlosti pa i, posljedično, prema socijalizmu kao ideji.
Petar Odak doktorand je rodnih studija na Srednjoeuropskom sveučilištu i Sveučilištu Utrecht, a radi na projektu kojim istražuje Afektivne ambivalencije socijalističkog naslijeđa u kontekstu iskustvene ekonomije, s fokusom na prakse povijesnih rekonstrukcija uživo, iskustva virtualne stvarnosti i imerzivne muzeje. U svojem se radu koristi teorijama i konceptima razvijenima u okviru rodnih studija (teorija afekta i queer temporalnost, somatski i izvedbeni studiji, feministička psihoanaliza) kako bi pristupio širim društvenim fenomenima. Trenutno je gostujući istraživač na Institutu za kazališne studije sveučilišta Freie Universität Berlin.
Vladislav Beronja: Ljubav je hladnija od smrti: Antiutopije jugoslavenskog Dark Wavea
Kasni socijalizam u Jugoslaviji razdoblje je duboke političke, ideološke i ekonomske krize koja je započela smrću Josipa Broza Tita 1980. i kulminirala nasilnim slomom komunističke federacije 1991. Istodobno su 1980-e definirane usponom jugoslavenskih mladenačkih supkultura usmjerenih na punk i post-punk, s fokusom na otuđenje od kasnog industrijskog društva i s tendencijom kombiniranja rock and roll glazbe s estetikama negacije i šoka vezanim za povijesne i neoavangardne pokrete. Fokusirajući se prvenstveno na jugoslavenski Dark i Cold Wave sredine i kraja 1980-ih, u ovom radu istražujem kako je unutar post-punk pokreta iznesena radikalna kritika reproduktivnog futuriteta (Edelman, Filipović) ugrađenog u utopijske temelje jugoslavenskog socijalističkog projekta. Konkretno, tvrdim da bismo na određene sojeve jugoslavenskog post-punka trebali gledati kao na primjer paradigme “queer before gay“, unutar koje se propitivala heteronormativna matrica jugoslavenske države inzistiranjem na antisocijalnosti i antiutopizmu te se kanalizirao nagon smrti u službi queer principa užitka. U radu se postavlja pitanje mogu li takva antirelacijska estetika i etika budućnosti ponuditi išta osim njezine apsolutne negacije. Nakon izlaganja će uslijediti kratka vježba u kojoj će sudionici_ce, koristeći se arhivom post-punka, pokušati zamisliti alternativne moduse socijalnosti i futuriteta u “praznini” koju je prigrlio jugoslavenski Dark Wave.
Vladislav Beronja docent je slavenskih i eurazijskih studija na Sveučilištu Texas u Austinu. Doktorirao je slavenske jezike i književnost na Sveučilištu Michigan u Ann Arboru. Njegovi akademski interesi uključuju jugoslavensku i postjugoslavensku popularnu i književnu kulturu, studije pamćenja i traume, kao i teoriju afekta i queer teoriju. Suurednik je izdanja Post-Yugoslav Constellations: Archive, Memory, and Trauma in Bosnian, Croatian, and Serbian Literature and Culture (2016) i autor raznih članaka, recenzija i prijevoda.
Nika Mahnič: Sedimenti u mašineriji za budućnost
Izlaganje će se usredotočiti na više ili manje digitalne tehnologije iz prošlosti te načine na koje njihovi sedimenti nastavljaju živjeti u tehnologijama sadašnjosti i uređajima za budućnost. Primjeri, poput automatizacije popisa stanovništva u SAD-u, pokazat će ustrajnost starih tehnologija te njihove (ne)demokratične karakteristike. Tablice mortaliteta nastale tijekom sedamnaestostoljetne epidemije promijenile su poredak političkih subjekata; što možemo naučiti o sadašnjosti iz povijesti i kako nam razdoblje ne-tako-novog koronavirusa omogućuje da nagađamo o zastrašujućim završecima prošlih budućnosti? Kako bilježenje briše i kakvo nasilje proizvodi? Nika će govoriti o načinima na koje su tehnološke odluke ograničavala i ograničavaju političke zahtjeve, prava i pravdu za budućnost.
Nika Mahnič studira na doktorskom studiju politike na londonskom Sveučilištu Queen Mary, uz potporu tijela Arts and Humanities Research Council (LAHP). U svojem radu najviše se bavi vlasničkim analitičkim alatima u javnoj administraciji Ujedinjene Kraljevine te njihovim utjecajem na javne politike. Također surađuje u izvođenju modula Civil and Political Rights te Social Justice and Policy Analysis na londonskom sveučilištu King’s College. Nika je dio uredništva časopisa Journal of Future Robot Life i znanstvenog odbora instituta Danes je nov dan. Piše i neznanstvene tekstove te pleše flamenko.
Domen Savič: Oko promatrača – medijski diskurs društva nadzora
Kada se žele pozabaviti pitanjem društva nadzora, novinari_ke često moraju odlučiti kojeg će se aspekta toga pitanja dotaknuti. Brine li ih industrija tehnološkog solucionizma, žele li se usredotočiti na ulogu krajnjeg korisnika_ce ili pak političku problematiku regulaticije?
Zviždački skandali čine se kao vrh sante leda u kojoj se kriju brojna neriješena pitanja, od neučinkovitosti regulacije, preko političke korumpiranosti do nadmoći tehnoloških rješenja i proizvoda. Novinari/ke se često muče s pitanjem kako uopće postaviti okvire za raspravu, što doprinosi činjenici da je javna rasprava i dalje lišena spomenutih specifičnih pitanja vezanih za društvo nadzora.
Sveprisutna industrija tehnološkog solucionizma predstavlja svojevrsni izazov javnom diskursu, što je prepreka na koju mediji nailaze kada pokušavaju pristupiti pitanjima vezanim za društvo nadzora koja nadilaze potrošačku perspektivu digitalne ekonomije. Kako usmjeriti raspravu, koje probleme naglasiti a koje zanemariti te kako pri izvještavanju o skandalima napustiti medijsku ekonomiju šoka?
Domen Savič voditelj je organizacije civilnog društva Državljan D. Kao voditelj organizacije fokusira se na razvoj dugoročnih projekata vezanih uz digitalna prava, komunikacijsku privatnost i digitalnu sigurnost, regulaciju medija i aktivno sudjelovanje građana u političkoj sferi.
Seminar je dio kurikuluma Kulturpunktove novinarske školice i Škole za suvremene kustoske i kritičko pisanje SCCA Ljubljana, ali otvoren je i široj javnosti.
Program nastaje uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova u sklopu projekta Svijet oko nas – Očuvanje prostora kritike.
ObjavljenoObjavljeno
