Pogled u prostor i vrijeme scene

Svaki pokušaj da se promišlja, govori ili piše o nezavisnoj kulturnoj sceni neizbježno će se dotaknuti loših uvjeta i nedostatnosti resursa za rad. Ovim se problemima, na koje se nažalost neprestano vraćamo, bavi i naše recentno izdanje posvećeno povijesti domaće nezavisne scene u različitim umjetnostima, zbornik Na istom prostoru, ispred vremena. Naziv zbornika ocrtava prostorno-vremenske koordinate nezavisne scene. S jedne strane, on aludira na vječni problem scene, pomanjkanje prostora, problem neraskidivo povezan s općenitom manjkavošću resursa koji su na raspolaganju sceni, dok s druge na ono što scena generira lošim uvjetima usprkos: na njezinu suvremenost, povezanost s neposrednim društvenim i političkim kontekstom koji kritički razmatra i nerijetko se u njega trudi intervenirati, stvaranje novih modela rada i suradnje, generiranje novih načina mišljenja o umjetnosti, kulturi i društvu.

Ovih se tema dotaknuo i nedavni Kulturpunktov razgovor čija je tema bila historijat scene s fokusom na područje vizualnih umjetnosti bivše Jugoslavije. U raspravi su sudjelovali Janka Vukmir iz Instituta za suvremenu umjetnost (nasljednika Soros centra za suvremenu umjetnost i organizacije koja u različitim oblicima na zagrebačkoj sceni djeluje od ranih devedesetih), Darka Radosavljević iz beogradske organizacije Remont (koja dugi niz godina djeluje kao važno mjesto lokalne i međunarodne nezavisne scene) te Bojan Krištofić, kustos i kritičar koji je autor teksta o historijatu vizualne umjetnosti objavljenog u gorespomenutom zborniku. U vodstvu naše kritičarke Mione Muštre, okupljene_i su raspravljali o načinima kako je scena postala i ostala prostor otpora i propitivanja, ili riječima Darke Radosavljević, okvir djelovanja “za sve one koji misle slobodno”. Snimka razgovora dostupna je ovdje.

Umjesto klasičnog novinarskog izvještaja, pozvale smo Ivanu Pipal, umjetnicu koja djeluje kroz raznolike medijske oblike, ilustraciju, animaciju i strip, umjetničku knjigu, instalaciju i video, da na teme koje je razgovor otvorio o vizualnoj umjetnosti i njezinom kontekstu odgovori – umjetničkim sredstvima. Rezultat su ilustracije kojima Pipal interpretira dva pojma koji su obilježili ovaj, ali i brojne druge razgovore o nezavisnoj sceni: produkcija umjetničkog rada kao proces suočen s mnogim izazovima kojima umjetnici_e, organizacije i kustosi_ce koji djeluju u “nezavisnim uvjetima” moraju doskočiti, te status nezavisne scene kao mitološkog mjesta.

Ilustracije su dio nove Kulturpunktove serije kroz koju vizualni umjetnici_e odgovaraju na kulturne programe, čime se trudimo otvoriti medijski prostor različitim autorskim pozicijama, formatima i medijima.