Blic U utorak, 19. rujna, gradske su vlasti u Zagrebu, u ozbiljno popunjenoj dvorani Centra za kulturu Trešnjevka, javno predstavile dugo očekivan strateški dokument na području kulturne politike. Nakon uvodnog obraćanja dogradonačelnice Danijele Dolenec, Ana Žuvela iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose, od kojeg je Grad naručio analizu stanja kulturnog sektora u svrhu izrade dokumenta, istaknula je kako je novi Program razvoja kulture do 2030. po razini participativnosti bez presedana u dosadašnjim strategijama i planovima. Naime, na izradi ove, inicijalne verzije dokumenta, sudjelovalo je 50 kulturnih radnica i radnika odabranih putem javnog poziva, koji su u radioničkom formatu i putem intervjua doprinijeli definiranju strateških ciljeva i prioritetnih područja razvoja zagrebačke kulture.
U procesu izrade dokumenta u radnoj skupini istaknula se važnost lokaliziranja kulturne politike, odnosno stvaranja kulturnih sadržaja i ustanova koje bi bile bolje povezane sa svojim susjedstvima, što je korak prema najavljenoj decentralizaciji kulturne infrastrukture. U tu svrhu Grad planira obnovu i modernizaciju niza centara za kulturu, ali i veće otvaranje dosad nedovoljno iskorištenih prostora vijeća gradskih četvrti, čime bi se proširili postojeći prostorni kapaciteti za održavanje događaja i aktivnosti. Emina Višnić, Pročelnica Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo, ističe kako je u ovaj programski sklop uključeno i nekoliko kapitalnih investicija, od kojih je najveća izgradnja društveno-kulturnog centra Paromlin. U zgradi napuštene Badelove tvornice – nekadašnjem poprištu Operacije:grad – najavljeno je otvorenje novog centra za izvedbenu umjetnost. Kao jedan od većih planova ističe se i otvaranje na nezavisnoj kulturnoj sceni već neko vrijeme zagovaranog Interkulturnog centra (u prostoru rekonstruirane tržnice na Trnju), što bi išlo u prilog i potencijalu Zagreba kao mjesta kulturnog susreta i razmjene. Najavljena je i konstrukcijska obnova te ponovno otvorenje Kina Europa, kao i renovacija Kina Tuškanac te otvaranje novog izložbenog prostora u Draškovićevoj ulici.
Osim infrastrukturnih zahvata, Grad ovim dokumentom planira uvesti važne promjene u modelu upravljanja kulturnom infrastrukturom; najavljeno je kako će novim prostorima, uz Grad, upravljati i njihovi korisnici prema modelu participativnog upravljanja, odnosno civilno-javnog partnerstva. Opisani model uključio bi i programske savjete u kojima bi sudjelovali korisnici ustanove, a najavljeno je i osnivanje ustanove Novi prostori kulture “koja kroz programsku suradnju s različitim akterima kulture i lokalnih zajednica upravlja javnim objektima i koordinira programe u gradskim četvrtima”. Prostorima koje koriste neprofitne organizacije u kulturi trebala bi se osigurati značajna potpora u vidu financiranja opreme, ali i operativnih grantova. Potpora je predviđena i za programe koji potiču snažnije sudjelovanje zajednice i međunarodno umrežavanje: interkulturne razmjene, rezidencije stranih umjetnika, gostovanja i slično. Istaknuta je i nužnost povećanja inkluzivnosti kulturnih ustanova, što uključuje prilagođavanje sadržaja osobama s oštećenjima vida i sluha, kao i osposobljavanje voditelja kreativnih radionica za rad s djecom s teškoćama u razvoju.
Ovaj dokument, jedinstven u razini participativnosti čak i u svojoj inicijalnoj fazi zaista puno obećava, konačno prevodeći dugotrajne i brojne inicijative koje su se razvijale na nezavisnoj sceni u kulturnu strategiju, no u javnoj raspravi nesumnjivo nas čeka niz izmjena do finalnog dokumenta koji Gradska skupština treba potvrditi, a problema je mnogo. Primjerice, u pitanjima nakon predstavljanja istaknuta je birokratska nepraktičnost aktualnog modela natječajnog financiranja za male udruge i kolektive s nedovoljno administrativnih kapaciteta za odazivanje na više odvojenih natječaja koji su, s druge strane, nužni za njihov opstanak. Pored toga, neka pitanja javnosti upućivala su i na preširoko shvaćanje uloge gradske vlasti u kreiranju kulturnih politika i donošenju političkih odluka općenito, na što je Ana Žuvela iz IRMO-a istaknula kako, unatoč mogućnostima koje ovakvi dokumenti pružaju, moramo biti svjesni širine njihovog manevarskog prostora, koji je nužno ograničen nacionalnim, nadnacionalnim i ostalim okvirima. Pročelnica Višnić dodala je i kako predstavljeni Program odražava prioritetna područja kulturne politike, no ne odgovara na sve potrebe kulturne zajednice, koje su brojne. Priliku za njihovo adresiranje zainteresirana će javnost imati u sklopu javnog savjetovanja, koje je najavljeno za listopad.
ObjavljenoObjavljeno
