Novi život dramskog pisma

Pripremila: Hana Sirovica

Iako su izvanredne mjere zabrane svih javnih događanja duboko pogodile sva umjetnička područja, položaj izvedbenih umjetnosti posebno je težak. Osnovna izvedbena situacija nužno je i situacija u kojoj publika i izvođači na brojne načine ne održavaju fizički razmak o kojemu posljednjih dana toliko brinemo. Povratak oblika izvedbe kakve smo poznavali prije pandemije trenutno možemo samo priželjkivati, no to ne znači da izvedbeni umjetnici nisu u potrazi za novim načinima rada. Mnoga kazališta omogućuju online preglede predstava, počele su se razvijati nove izvedbe zamišljene za virtualnu konzumaciju, a svoj život na internetu nastavlja i domaće dramsko pismo.

“Od trenutaka kada je cijela situacija s pandemijom počela, kada smo postali svjesni da je kultura, pogotovo u području izvedbenih umjetnosti, stala i da će to stanje nažalost potrajati, čitava kazališna zajednica je počela razmišljati kako djelovati, što možemo napraviti da se na neki način prilagodimo situaciji, ili bolje rečeno, da na nju odgovorimo”, kazao nam je dramaturg Ivor Martinić, koji zajedno s Jelenom Kovačić uređuje ciklus dramskog pisma MONOVID – 19.

MONOVID-19 izlazi na drame.hr, portalu koji već deset godina objavljuje tekstove hrvatskih dramskih spisateljica i pisaca, a nedavno su u suradnji sa Savezom scenarista i pisaca izvedbenih djela (SPID) i časopisom Kazalište pokrenuli i ovaj projekt. Riječ je o projektu koji uključuje niz monoloških tekstova domaćih dramatičara_ki koji će svakim radnim danom izlaziti na portalu drame.hr, a kao što i sam naziv daje naslutiti, prvo će izdanje MONOVID-a brojiti devetnaest monodramskih iskaza. Svi će tekstovi biti objavljeni i u časopisu Kazalište, a urednički nam je tim objasnio i kako je došlo do ove suradnje.

“Portal drame.hr već deset godina objavljuje tekstove hrvatskih dramskih pisaca, a SPID je strukovna udruga koja okuplja pisce i dramaturge s područja izvedbenih umjetnosti, te je suradnja došla nekako prirodno. Jelena i ja preuzeli smo uredničku funkciju projekta. Ideju smo izložili Željki Turčinović koja već godinama u Hrvatskom Centru ITI vrlo aktivno radi na promociji i podršci hrvatskog dramskog pisma. Ona je odmah pozitivno odgovorila i producentski nas podržala zbog čega smo izuzetno sretni i suradnju s HC ITI smatramo ključnom, ne samo zato što će svi monolozi biti objavljeni u časopisu Kazalište, već i zato što je tom suradnjom cijeli projekt dobio novi okvir. Važno je reći da su svi pisci koje smo pozvali da sudjeluju u projektu bez iznimke pristali i na tome smo im jako zahvalni, jer bez njih bi cijela priča bila nemoguća”, objašnjava Martinić. 

“Situacija samoizolacije odnosno karantene dramaturški je vrlo potentna, jer je nova, nepoznata, izvlači na vidjelo neke stvari o kojima nismo dosad razmišljali. Istovremeno, situacija u kojoj se praktički cijeli svijet danas nalazi otvara zaista niz pitanja i strahova. Nije to samo strah od virusa koji je nevidljiv i o kojem realno jako malo znamo, nego i strah od budućnosti, strah od ostvarivanja egzistencije, a vrlo brzo u cijelu priču uvukla su se i pitanja osobnih sloboda koja su pak dovela u pitanje i demokratičnost sustava u kojima živimo, kao i održivost uspostavljenih gospodarskih paradigmi. S druge strane, u nekom životnom smislu maksima svih nas postala je ‘ostani doma’, izoliraj se, izbjegavaj kontakte, ostavi druženja za neka bolja vremena”, rekla nam je Jelena Kovačić, naglasivši kako se zbog svega navedenog upravo monološka forma čini vrlo prigodnim dramaturškim pandanom trenutnim okolnostima.

Osim same monološke forme, tekstovima što izlaze u sklopu MONOVID-a zajedničke su i specifične monodramske situacije. Uredništvo je, naime, odlučilo pozvati dramatičare_ke da razvijaju tekstove polazeći iz četiri moguća položaja. “Mogli su pisati iz pozicije novostvorenog lika, postojećeg lika neke svoje već napisane drame, postojećeg lika drugog kanonskog pisca ili pak iz pozicije stvarne povijesne ili suvremene ličnosti. Na taj se način stvorila jedna zaista zanimljivima raznolikost dramskih likova koji su otvorili niz pitanja, od onih vrlo intimnih do onih vrlo političkih”, pojasnila je Kovačić koncepciju ciklusa.

Svoje su tekstove u MONOVID-u dosad objavili Tomislav Zajec, Dino Pešut i Nina Mitrović, a idućih tjedana ovaj će monodramski niz nastaviti Rona Žulj, Tena Štivičić, Mirna Rustemović, Ivana Sajko, Vedrana Klepica, Jasna Jasna Žmak, Ivan Penović, Dubravko Mihanović, Ivana Vuković, Olja Lozica, Espi Tomičić, Luka Vlašić, Goran Ferčec, Beatrica Kurbel, Dina Vukelić i Katja Grcić.

Osim što omogućuje važan kontakt domaćeg dramskog pisma s publikom u trenutku kakav toj formi ne dopušta živu izvedbu, MONOVID  – 19 ukazuje i na  potrebu da se postojeće forme prilagode novim okolnostima. “Čini nam se da ulazimo u razdoblje u kojem će biti potrebno tražiti nove forme, u kojem će biti potrebno redefinirati neke temeljne postavke izvedbenih umjetnosti, naći neki most prema onom ‘normalnom’ vremenu koje naravno svi i dalje zazivamo i kojem se nadamo, vremenu kada ćemo opet moći i smjeti ostvariti ono bez čega je kazalište kakvo smo do sad poznavali nemoguće, a to je ljudski kontakt. Do tada, dramskim piscima, kao i svim izvedbenim umjetnicima trebat će sustavna, institucionalna i promišljena podrška”, zaključila je Kovačić.