Neograničeni prostor izražavanja

Klub studenata Filozofskog fakulteta ugostio je peteročlani urednički sastav strip-magazina "Farto", zajedničkog projekta iskusnih zagrebačkih stripaša mlađe i starije generacije

Na drugoj ovogodišnjoj večeri stripa u KSFF-u, održanoj u ponedjeljak, 20. studenog, predstavljen je drugi broj magazina Farto, produkta kolektivnog angažmana uredničke petorke koju čine Goran Sudžuka, Bob Solanović, Valentina Briški, Matej Stić i Fran Strukan, a tribinu je za KSFF organizirao i moderirao veteran Kluba i dugogodišnji strip-entuzijast Darko Josipović.

Prvi broj ovog strip-magazina, koji je besplatno dostupan na internetu, sadrži autobiografske, satirične i noir tematike, a može se promatrati i antologijski – kao izbor iz iskustava ili skup crtica iz života svojih kreatora, sažet u jednu tematski i tehnički raznorodnu, ali skladnu i usmjerenu cjelinu. U skladu s tim, sadržaj je gotovo u potpunosti izveden crno-bijelom tehnikom, izuzev završnog rada od jedne table, koji potpisuje crtač i kolorist Ive Svorcina. Prikazima vlastitog života i (stripovske) svakodnevice, hipotetskih i apsurdnih situacija, autori i autorica na diskretan način poučavaju što je sve moguće izraziti nizom crtanih kadrova. Dinamici slijeda stripova ovog izdanja doprinose i različiti pristupi samih crtača, koji se kreću od potpune stilizacije (Solanović) preko one umjerene (Strukan) do gotovo sasvim realističnog prikaza (Sudžuka). 

Drugi broj jednim je dijelom i doslovni nastavak prvog, imajući u vidu da se priče pojedinih stripova nastavljaju. Za svoje skupno izdanje nemaju striktno određen naziv, no ističu kako riječ magazin ili zine dobro opisuje ono što rade, istovremeno se distancirajući od srodne ali distinktne kategorije fanzina koja je u zadnje vrijeme (ponovno) dobila određenu vidljivost kao aktivno obilježje alternativne kulture. Fanzin kao formu promatraju u izvornom smislu, a to je umjetnost fanova, obožavatelja ili poklonika nekog kulturnog fenomena, poput, recimo, glazbenog žanra, političkog ili (sub)kulturnog pokreta, književnog pravca i sličnog. Nasuprot tome, urednici Farta, unatoč njegovom otkačenom imenu i sadržaju, u produkciji stavljaju naglasak na izbor, autorstvo, autentičnost i profesionalizam, putem kojih ocrtavaju disciplinarne granice stripa u odnosu na druge umjetnosti. Uostalom, kako ističu, Farto kao projekt ponajprije shvaćaju kao prostor izražavanja koji nije ograničen ni usmjeren izvanjskim zahtjevima u obliku ugovora, normi i rada prema tuđim temama, idejama, scenarijima i stilskim okvirima i koji im pruža slobodu da crtaju o čemu i kako žele. Kako se radi o potpuno volonterskom angažmanu, dinamika izdavanja prilagođava se mogućnostima i slobodnom vremenu sudionika.

Kako je ideja bilo mnogo, a s radom je trebalo odnekud početi, tako je tisak prvog broja financirao Sudžuka, najstariji, ali i međunarodno najpoznatiji crtač ove ekipe, poznat po brojnim suradnjama s DC-jevim Vertigo Comicsom i drugima. Međutim, već drugi broj uredništvo je uspjelo financirati prodajom prvog, čime se potvrđuje interes domaće i strane publike za autorskim i nekomercijalnim sadržajem. Ipak, sudionici su istaknuli kako je kod nekomercijalnih strip-izdanja sa slabijim marketingom i malom nakladom neophodno da urednici i suradnici obilaze festivale i komuniciraju s potencijalnom publikom, te da su upravo festivalske promocije, ali i sama vidljivost na festivalima zapravo osnova stjecanja novih poklonika, a time i kupaca fizičkog proizvoda. Kako su hrvatsko tržište, ali i interes za strip prilično skromni, strani festivali i međunarodna vidljivost postaju imperativ, a konkurencija postaje više-manje cijeli svijet, pa tako i Farto izlazi u hrvatskom izvorniku i prijevodu na engleski.  Povrh toga, produkcijski uvjeti otežani su i činjenicom da ova urednička grupa na izradi drugog broja više nema svoj studijski prostor na koji su se mogli osloniti u početnim fazama svog rada.

Zanimljiv moment u raspravi bilo je pitanje o usporedivosti stripa i animacije kao izražajnih formi; iako srodne, istaknuto je kako je animacija dosta zahtjevnija upravo zbog brojnih frameova koji su nalik jedan drugom, dok kadrovi u stripu dopuštaju puno više improvizacije. Iz tih razloga, unatoč tome što je animacija bolje plaćena, sami sudionici preferiraju strip, a istaknuli su i kako dosta stripaša koji se odluče studirati upisuju Animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti.

Iako posjetitelja tu večer nije bilo mnogo, format tribine, kao i njena izvedba, vješta koliko i opuštena, učinili su ovaj događaj pristupačnim kako za užu, tako i za širu publiku. Slušajući razgovor, gledali smo kako se table Farta izmjenjuju na projektoru i ocrtavaju skicu tog stripovskog života (kako glasi naslov jednog od stripova) s njegovim ljepotama i izazovima. Sudeći po viđenom, taj život se odvažno nastavlja, kao i ova suradnja na maloj, ali aktivnoj domaćoj stripovskoj sceni.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano