Pripremio: Lujo Parežanin
U najnovijem, dosad daleko najsnažnijem valu prosvjeda koji su zahvatili Bjelorusiju povodom još jednih ridikuloznih, po svemu sudeći fabriciranih izbornih rezultata – podsjećamo, “vječni” Lukašenko je tog 9. kolovoza službeno dobio 80,10 % glasova – represijom su zahvaćeni i umjetnici koji se godinama suprotstavljaju bjeloruskom predsjedniku-diktatoru. Kako izvještava Guardian, članice Bjeloruskog slobodnog kazališta Svetlana Sugako, Nadia Brodskaja i Daria Andrejanovna provele su pet dana u zatvoru nakon što su na večer izbornog dana privedene dok su stajale ispred glasačkog mjesta u Minsku. Policija ih je bez ikakvog konkretnog povoda uhitila i odvela u zatvor Okrestina, zloglasan zbog mučenja privedenih prosvjednika, navodno zabilježenog i na jezovitim audiosnimkama. Tamo su, prenosi Guardian, bile među 36 žena naguranih u ćeliju namijenjenu za četiri zatvorenice. Noću su slušale vriskove prebijanih muškaraca koji su dopirali iz zatvorskog dvorišta, a istražitelji su zahtijevali da potpišu izjave prepune lažnih detalja o njihovom privođenju.
Bjelorusko slobodno kazalište glasovita je skupina osnovana 2005. godine, čije djelovanje je de facto zabranjeno budući da joj država ne dozvoljava formalno postojanje. BSK je izložen kontinuiranoj represiji i različitim oblicima pritiska – njegovi članovi su uhićivani, izvedbe prekidane uz privođenje izvođača i publike, a osnivači, Nikolaj Halezin, Natalia Koliada i Vladimir Ščerban godinama prisiljeni živjeti u londonskom egzilu. BSK svoje izvedbe u Bjelorusiji održava u tajnovitim okolnostima, na lokacijama poput stanova i adaptiranih garaža, kako bi izbjegli pažnju policije. Najnoviji pak protesti, prenosi Guardian, u Halezina bude nadu da će Lukašenko morati otići. Kada se to dogodi, Halezin i Koliada planiraju otvoriti novi kazališni prostor u Minsku koji bi BSK-u konačno dao stanište u rodnom gradu.
No rasplet situacije u zemlji daleko je od izvjesnog, uz svakodnevne mučne vijesti koje uključuju i nekoliko smrti prosvjednika pod nerazjašnjenim okolnostima. Sve snažnija preobraćenja nekadašnjih važnih Lukašenkovih pristaša, poput ravnatelja Nacionalnog kazališta Janka Kupala Pavela Latuška, nekadašnjeg ministra kulture tijekom čijeg mandata je BSK bio posebno izložen represiji, upućuju međutim na bitne promjene koje u bjeloruskim glasovitim kazališnim gerilcima i njihovim sugrađanima daju tanki nagovještaj mira. Nakon 15 godina života u skrivanju, BSK bi, ukratko, konačno mogao biti na pragu i formalnog ostvarenje slobode iz svojeg naziva.
Objavljeno