Piše: Ivana Pejić
U nizu loših vijesti kojih nas 2020. godina nije štedjela, početak rujna obilježila je ona o smrti Davida Graebera, američkog antropologa, aktivista i jednog od najprodornijih mislilaca suvremene ljevice. Jedan je od začetnika pokreta Occupy, koji je od mirnih prosvjeda ispred njujorškog financijskog centra u listopadu 2011. prerastao u globalni pokret protiv socijalnih i ekonomskih nejednakosti. U to vrijeme skovan je i slogan “mi smo 99 posto” koji se često pripisuje Graeberu, iako je on sam “vlasništvo” vraćao kolektivu okupljenom u borbi protiv utjecaja krupnog kapitala i logike slobodnog tržišta u područja javnog interesa.
Uz Occupy, Graeber je bio aktivan u pokretima Extinction Rebellion, Momentum i Free Rojava, a kroz aktivistički i akademski rad (predavao je na Yaleu, Goldsmithsu i London School of Economics) okupljao je i povezivao zajednice najrazličitijih profila. Nakon vijesti o Davidovoj smrti u 59. godini istupali su aktivisti i teoretičari, radnici i migranti izražavajući osjećaj nenadoknadivog gubitka koji prevladava nakon njegova odlaska. Graeberova supruga, umjetnica Nika Dubrovsky i nekolicina bliskih prijatelja odlučili su stoga još jednom pokrenuti svijet i 11. listopada organizirati globalni memorijalni karneval, u duhu jedinstvenog anarhista.
“Davidu se ne bi svidjeli dugi hvalospjevi malog kruga prijatelja obučenih u crna odijela. Bio je čovjek koji je živio za revoluciju i okretanje svijeta naglavačke, a ne za osobno priznanje, zbog čega bi mu tužna sahrana fokusirana samo na njega i na prošlost bila neugodna”, stoji u pozivu svim zainteresiranima za organizaciju karnevala u svojim lokalnim sredinama.
David Graeber preminuo je u Veneciji, gradu koji je često posjećivao, a sa svakog putovanja bi kući donosio venecijanske kostime i maske. “Prije nego što je postao događaj za turiste, Venecijanski karneval je predstavljao politički prostor za radikalnu demokraciju. Tijekom festivala nitko nije bio ni crn, ni bijel, ni star ni mlad, ni lijep, ni ružan, ni siromašan ni bogat. Svatko je bio maska”, pišu organizatori i upućuju na sličnosti između karnevalskog iskustva i antikapitalističkih pokreta.
Ističu i kako “svako moguće mjesto može biti domaćin memorijalnog karnevala”, bilo da sami kod kuće pročitate neki od ulomaka iz Graeberove knjige, bilo da ste grupa akademika koja želi raspraviti njegove ideje, ili pak aktivistički kolektiv koji želi organizirati okupljanje na ulici. Predlažu princip otvorenog mikrofona iz perioda pokreta Occupy, otvaranje prostora za govor i razmjenu ideja, a pravilo je samo jedno – da sudionici nose maske, i to one karnevalske.
Objavljeno