Piše: Hana Sirovica
Usprkos neizvjesnosti koja je obilježila ovu filmsku sezonu na svim razinama, pa tako i na prikazivačkoj i festivalskoj, najstarija domaća manifestacija posvećena dokumentaristici ipak će se održati u svojem uobičajenom terminu, krajem kolovoza. Riječ je o Liburnia Film Festivalu, koji je u osamnaest izdanja prošao put Kvarnerom od Ičića do Opatije i pritom se pozicionirao kao ključno mjesto hrvatskog filma. Prkoseći okolnostima, ove godine Liburnia je uspjela proširiti programsko usmjerenje koje uobičajeno obuhvaća hrvatski (i u manjoj mjeri regionalni) film, pa će tako izvan konkurencije prikazati i međunarodni program Stanje pripravnosti, posvećen ekstremizaciji europske desnice.
Važnu ulogu Liburnia u našem festivalskom krajoliku igra i zato što mnogim autoricama i autorima pruža prvu priliku da se nađu u konkurenciji s iskusnijim i etabliranim kolegama. Programska je to okosnica koju dosljedno slijedi i ovogodišnja selekcija zastupljenošću studentske produkcije, a u njoj očekivano prevladavaju filmovi studenata zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, jedine obrazovne institucije na kojoj postoji studij dokumentarnog filma.
Među njima se nalazi Za let si dušo sigurna redatelja Ante Mitrovića koji prati kolektivnu svakodnevicu poslovanja pogrebnog poduzeća. Moj svemir redateljice Julije Moline prati odnos feministički usmjerene umjetnice i njezine majke te izdvaja generacijske i svjetonazorske sukobe koji ga prožimaju, dok u Mili Karla Voriha pratimo protagonistkinju koja je preživjela različite oblike nasilja. Raznolikost tema, no gotovo svi njeguju pristup klasičniji pristup filmskoj naraciji, a pritom je prevladavajući fokus na karakterizaciji protagonista te približavanju njihove perspektive ili problema gledateljima.
Za razliku od navedenih filmova, drukčijoj “školi” dokumentarizma pripadaju Prazni sati Mate Ugrina, film nastao u okviru berlinskog Sveučilišta. Prazne sate čine fragmenti svakodnevice migrantskih radnika riječkog brodogradilišta, i to vremena u kojem oni ne rade – ništa. Likove pronalazimo u stanju čekanja, stajanja i trajanja, promatrajući kako puše, nepomično stoje, jedu, provode vrijeme na mobitelu, no Ugrin ih pomno izdvaja iz njihove pozadine i postiže dramatičnost nenarativnim filmskim sredstvima.
U svom su odmaku od klasičnijih narativnih postupaka dosljedni i filmovi iz produkcije Kinokluba Zagreb, još jednog važnog, neinstitucionalnog okvira filmskog stvaralaštva sklonijeg poigravanju formom. U filmu Jabuka, tri dvopeka, jogurt, Anita Čeko prenosi tinejdžerske dnevničke zapise iz doba kada se bavila atletikom, mapirajući pritisak profesionalnog sporta na ženska tijela. Eksplicitni prikaz, bez objašnjavanja ili kontekstualiziranja već je prepoznatljiva autorske odrednice Sunčice Ane Veldić, čiji Catamine prikazuje kastraciju mačaka, pritom otvarajući pitanja ljudskog odnosa prema životinjama.
Osim studentskih i kinoklupskih filmova koji predstavljaju značajan dio službene festivalske konkurencije, off program uključuje filmove proizišle iz programa neformalnog filmskog obrazovanja, Nove škole dokumentarnog filma riječke udruge Filmaktiv. Filmovi Lucije Brkić, Natalije Stefanović i Sare Huskić nastali su u pandemijskim okolnostima te ih i tematiziraju, predstavljajući zanimljivu dopunu selekciji kojom ipak prevladavaju ostvarenja snimljena tijekom 2019. godine.
Uz posebnu pozornost posvećenu studentskom, amaterskom i niskobudžetnom filmu (kao i njihovim čestim preklapanjima), Liburnia će prikazati filmove koji demonstriraju različite mogućnosti pristupa dokumentarnoj formi i širokom spektru različitih tema. Raspored festivala koji se održava od 24. do 28. kolovoza dostupan je ovdje.
Objavljeno