Kulturoskop Tekst

<

Programska i politička platforma nezavisne scene

Savez udruga Klubtura osnovan je 2002. godine, a ove je godine proslavila desetu obljetnicu taktičkog, programskog i političkog djelovanja u području nezavisne kulture.

Piše: Matija Mrakovčić

Na trodnevnom druženju u Zadru, od 14. do 16. lipnja, peti Clubture Forum ugostio je više od trideset organizacija nezavisne kulture iz različitih dijelova Hrvatske. Nakon Rijeke, Zagreba, Dubrovnika i Pule, na lokacijama širom Zadra moglo se pogledati i poslušati, te sudjelovati u aktualnoj kulturnoj produkciji nezavisne scene. Osim svakodnevnih panela i diskusija rezerviranih isključivo za sudionike Foruma, od četvrtka do subote u poslijepodnevnim i večernjim terminima održale su se javne tribine Uloga nezavisne kulture u razvoju grada Zadra i Kultura u medijima te raznolik kulturno-umjetnički program. 

Savez udruga Klubtura/Clubture Network osnovan je 2002. godine, a posljednjih pet godina organizira forume na kojima zainteresiranoj javnosti predstavlja svoj rad. Prvih pet godina djelovanja mreže zaokruženo je publikacijom Clubture: Kultura kao proces razmjene, izdanoj u studenom 2007, koja detaljno objašnjava nekoliko važnih točaka ideje i smisla mreže Clubture. Nastanak nezavisne kulturne scene Dea Vidović, nekadašnja koordinatorica programa Clubture-HR i urednica spomenute publikacije, a sadašnja upraviteljica Zaklade "Kultura Nova", objašnjava ovako: "Devedesete su se pokazale kao godine koje su itekako bile pogubne za tipove kulturnog i umjetničkog promišljanja koji nisu bili nositelji dominantnih estetskih, ideoloških te političkih koncepata i ideja. Paralelno s ovom kulturom 'od stoljeća sedmog' počela je nastajati skupina organizacija koja je hrvatsko društvo osvježila novim kreativnim snagama umjetničkog, kulturnog i društvenog djelovanja.Takve organizacije čine nezavisnu kulturu. Radi se o samoosnovanim organizacijama koje nisu u vlasništvu države, grada ili nekih trećih subjekata, u kojima osnivači i članovi samostalno odlučuju i upravljaju financijama, a financijski ne ovise isključivo o jednom izvoru financiranja te samostalno odlučuju o njima. Unutar ovoga polja formira se scena oko koje su okupljene organizacije koje funkcioniraju tako da su usmjerene na nove oblike organiziranja te nove načine i sadržaje djelovanja. Njihova organizacijska struktura najčešće je postavljena horizontalno, a novim načinima djelovanja pomiču granice te preispituju i razmatraju kulturu, umjetnost, društvo, ekonomiju i politiku. Nadalje, one su otvorene za sudjelovanje, dinamične su i fleksibilne u radu i djelovanju te su orijentirane prema lokalnim sredinama, a entuzijazam i često volonterski rad njihova su prednost".

 

Clubture: baza nezavisne kulture

Što se događa prijelazom u novi milenij? Uz vanjske opipljive uzroke (promjenu državne vlasti, donošenje Zakona o kulturnim vijećima, osnivanje Vijeća za nove medijske kulture), Davor Mišković, predsjednik mreže Clubture i udruge Drugo more, naglašava pojmovni prijelaz s alternativne na nezavisnu kulturu: ''Dok god je metajezik kulturnih događaja bila alternativa, kulturne politike nisu imale potrebu za reorganizacijom sustava, ionako su se temeljni konflikti odvijali u prostoru ideja. Sada, kada je metajezik istih događaja nezavisna kultura, reorganizacija sustava je temeljni zahtjev jer bez nje neće ni biti prostora za razvijanje ideja. Dakle, ključna promjena do koje je došlo na prelasku u novi milenij nije bio veći broj događaja, pojava novih prostora, organizacija i programa, nego je ključna bila promjena govora o događajima, promjena diskursa, promjena iz alternative u nezavisnu kulturu. Ta promjena ne znači promjenu brenda, etikete, nego promjenu odnosa prema vlastitoj proizvodnji, vrijednostima, publici. Do te promjene nije došlo slučajno, ona je bitna posljedica prebivanja u kulturno-političkom diskursu''. Promjena paradigme kulturnoga organiziranja i kulturne proizvodnje dovodi do povezivanja nezavisne kulturne scene na nekoliko razina: ''Formiranjem mreže Clubture nezavisna kulturna scena stvara svoj vlastiti okvir za zajedničko djelovanje i borbu za korekciju sustava koja će pogodovati njenom stabilnijem i održivijem razvoju. Tako organizacije nezavisne kulturne scene, pored bogatog kulturnog i umjetničkog programa, te uz usmjerenost na međunarodna gostovanja i suradnje, stvaraju nove mehanizme i institucije povezivanja, razmjene i kolektivne kreativnosti. U takvom kolektivu umjetnika, kustosa, kulturnih menadžera i publike stvaraju se uvjeti za aktivno promišljanje kulturnih i društvenih tema''.

Razvoj civilne scene dobio je prijekopotrebni poticaj. Tomislav Medak iz Multimedijalnog instituta smatra da je "mreža Klubtura tijekom proteklog desetljeća pokazala da civilno društvo može sudjelovati u formiranju javnih politika ne samo zagovaranjem i predlaganjem, već i stvaranjem instrumenata i izgradnjom okvira odozdo. Ona je nastala u situaciji koja je bila trostruko nepovoljna po progresivnu kulturno-umjetničku djelatnost koja se odvijala van javnih institucija: javni kulturni okvir nije imao - i tu se u posljednjih deset godina situacija malo mijenjala - sustav valorizacije i praćenja vaninstitucionalne kulturno-umjetničke produkcije, politički je ta produkcija često intencionalno bivala isključivana iz nacionalistički nastrojenog kulturnog sistema, a karakteristična centraliziranost kulturne proizvodnje u Hrvatskoj dominirala je i u vaninstitucionalnoj kulturi".

Mreža Clubture značajno doprinosi kulturnoj demokraciji te je važan sudionik u ukupnom kulturnom razvitku. Emina Višnić, članica Upravnog odbora Clubturea i ravnateljica POGONA - Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade, pojašnjava na koji način: "Povezujući aktere koji su dobrim dijelom orijentirani prema svojim lokalnim zajednicama, ali i one koji se istovremeno okreću regionalnoj i široj međunarodnoj suradnji, noseći u svojim temeljima razmjenu kulturnih sadržaja između različitih gradova i manjih mjesta u Hrvatskoj, permanentno radeći na jačanju vidljivosti nezavisne kulture i komunikaciji prema javnosti, razvijajući programe jačanja kapaciteta i akumulacije znanja te inzistirajući na široj participaciji u kulturnim politikama".

 

Organizacija Mreže

"Mreža je prema svom modelu odlučivanja [...] visoko decentralizirana i izuzetno participativna. Formalno tijelo odlučivanja jest Skupština koju čine organizacije članice. Svaka organizacija koja inicira i provodi program postaje punopravna članica mreže, dok svaka organizacija koja ugošćuje program postaje pridružena članica. Svi akteri koji predlažu programe istovremeno i vrednuju programe. Na taj se način rješava selekcija programa i donosi se odluka o financiranju iz zajedničkog budžeta. Tako će proći upravo oni programi koji će unutar ove mreže biti prepoznati kao društveno i kulturno važni – kako iz perspektive cjeline mreže tako i iz perspektive pojedinih sredina".

Clubture nije uobičajena organizacija temeljena na formalnom članstvu i reprezentaciji, već je programska platforma temeljena na aktualnim društvenim, kulturnim i etičkim potrebama. Sunčica Ostoić iz Kontejnera ističe: "Clubture je inovativni tip mreže kroz koju se hrvatska nezavisna scena profilirala kao suradnička zajednica koju odlikuje interes za razmjenu programa, zajedničko planiranje te konceptualiziranje programa, dok svojim neumoljivim kriterijima pri izboru programa doprinosi profesionalizaciji i osnaživanju pojedinih organizacija te civilne scene općenito. Model odlučivanja o programima koji u vrednovanje uključuje sve članice platforme, dajući svima pravo na kompetentnost, djeluje izuzetno poticajno te kroz kompetitivnost daje prednost projektima koji su od interesa za mrežu''. Višnić poantira: ''Sociokulturni kapital koji programi nose, a ne eventualne estetske vrijednosti koje pronose, temelj su kriterija prema kojima se odlučuje".

Katarina Pavić, koordinatorica Mreže i s Milicom Pekić urednica nedavno objavljenog zbornika Exit Europe - Nove geografije kulture u razgovoru koji je za Kulturpunkt vodila Janja Sesar primijećuje: ''Clubture je kao platforma za programsku suradnju na europskoj razini apsolutni presedan. U šest godina koliko se time bavim, nigdje nisam vidjela da su se ljudi umrežavali na način kao što je to radio Clubture, organski, i ne radi suradnje same po sebi, nego se odmah uvidjela nužnost da je ta suradnja svrsishodna i da se ta suradnja događa radi nečega. Transferi toga modela imali su odjeka u drugim zemljama, no i sam dobar glas o tome da se jedna relativno mala scena, u relativno maloj zemlji koja nema puno resursa, uspjela održati i da postiže pozitivne rezultate samo kao eho ostavlja dobar dojam. Da bi se ljudi umrežili oni moraju zaista staviti na stol svoje partikularne interese, a zatim ih poopćiti. To je jedna stvar zbog koje mnoge mreže ne uspijevaju, odnosno nemaju nikakav utjecaj u društvu. Mi i dalje principijelno smatramo da u pojam mreža treba staviti značenje, odnosno da ona sama po sebi ne postoji, već mora postojati svrha zašto se ljudi razmjenjuju. U našem je slučaju to programska razmjena i suradnja, transfer znanja, vještina i praksi i to dvoje urađa onim da se, kako Davor Mišković piše u svom tekstu, ljudi pozicioniraju kao relevantni akteri  koji onda mogu utjecati na širi okvir''. 

 

Temeljna ideja

''Savez udruga Clubture postoji od 2002. godine i od tada su se okolnosti djelovanja na civilnoj sceni bitno promijenile. Cijelo to vrijeme Clubture je djelovao kao poveznica među različitim programskim sadržajima koji su nadilazili sektore na koji je obično podijeljena civilna scena – ljudska prava, kultura, ekologija, itd. Iako je Clubtureovo djelovanje primarno u polju kulture, programi koji su se razmijenjivali kroz Clubture imali su i jednu širu društvenu dimenziju. U tom smislu Clubture je uvijek bio otvoren promoviranju određenih ideja, životnih stilova i vrijednosti kroz kulturu – od queera pa do biciklizma. Na taj način, Clubture je bio i ostao prostor povezivanja ovih aktivnosti i u tom je smislu bitno pridonio razvoju civilne scene. No, njegovo djelovanje je vidljivo i na drugi, izravniji, način. Naime, Clubture se izravno uključivao u zagovoranje određenih procedura i vrijednosti koji su se ticali cijele civilne scene'', ističe Mišković.

Kultura kao proces razmjene temeljna je ideja oko koje se oblikuje mreža Clubture. Tako shvaćena kultura uključuje razmjenu programa, ideja, informacija, znanja i vještina. Njezin je osnovni cilj omogućavanje i poticanje izravnih partnerstava među organizacijama nezavisne kulture u Hrvatskoj, ali i u široj regiji. 

''Mreža funkcionira na temelju peer-to-peer principa, što znači da organizacije planiraju i provode programske aktivnosti u izravnoj suradnji s drugim organizacijama, bez obzira na to jesu li one članice mreže ili ne. Zahvaljujući ovom programu, platforma Clubture kreira dinamiku scene i jača njenu unutarnju povezanost i koherenciju. Radi se o specifičnom, inovativnom i unutar platforme razvijenom modelu koji se tijekom godina modificirao prema potrebama u sektoru''.

Učinke takvoga modela opisuje Tomislav Medak: ''Klubtura je polazila od strategije translokalne suradnje i autonomnog odlučivanja među kulturnim organizacijama i inicijativama kako bi osnažila njihove programe i postigla decentralizaciju vaninstitucionalne kulturne produkcije. U drugom koraku koristila je tako stvoreno povjerenje i izgrađenu moć kolektivnog djelovanja u izgradnji kapaciteta organizacija diljem zemlje i pritisku na sistem ne bi li sistem dopustio inovacije koje bi mogle osigurati održive uvjete za vaninstitucionalnu proizvodnju. Ta kolektivna moć i kapaciteti pokazali su se ključnima pri očuvanju Vijeća za nove medijske kulture pri Ministarstvu kulture, uvođenju kulturnih vijeća na lokalnim razinama, osiguravanju prostornih resursa, financijskih sredstava, izgradnji međunarodne suradnje, osnivanju fondacije za nezavisnu kulturu Kultura nova''.

 

Clubture programi i regionalna inicijativa

Osim Clubture-HR, programa zbog kojeg i oko kojeg je izgrađena mreža Clubture, s vremenom se razvija niz drugih programa usmjerenih na jačanje kapaciteta organizacija (putem edukacijskih i rezidencijalnih programa) i na povećanje njihove prisutnosti u javnosti (putem medijskih projekata). Osim toga, mreža je provodila niz zagovaračkih aktivnosti s ciljem unapređenja kulturne politike.

Kroz program Kultura Aktiva organizacije iz različitih većih i manjih sredina stekle su osnovna znanja o kulturnim politikama, lobiranju, zagovaranju i praćenju javnih politika. Clubture je također, da bi odgovorio na nedovoljnu i nekvalitetnu medijsku prisutnost nezavisne kulturne produkcije u medijima, pokrenuo Kulturpunkt.hr, ''vrlo značajan i uspješan portal s dosljednom uredničkom politikom'', kako ističe Sunčica Ostoić, te časopis 04, megazin za hakiranje stvarnosti, koji je posljednji puta izašao 2007. godine.

Izniman suradnički poticaj koji Clubture omogućava ima veliku ulogu u kulturnoj decentralizaciji, a inicijative za regionalno umrežavanje koje je Clubture pokrenuo, mogle bi rezultirati širenjem modela. ''Mreža Clubture započela je krajem 2004. godine okupljati organizacije nezavisne kulture s područja bivše Jugoslavije, koje su najprije zajednički pokrenule pilot-projekt, a onda i dugogodišnji program Regionalna inicijativa Clubturea. Putem raznolikih oblika skupova, zajedničkog rada i razmjene programa, ta je inicijativa povezala više od stotinu organizacija iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije. Ta je mreža inicirala povezivanje nezavisne kulturne scene čitave regije – ostavši do danas jedina organizacija na području bivše Jugoslavije koja sustavno okuplja nezavisne kulturne organizacije u neformalnu suradničku platformu''.

Potentnost Mreže vidljiva je i u komunikacijskom procesu koji Savez udruga inicira s nositeljima kulturnih politika. ''Najbitniji produkt zajedničkih nastojanja odnosi se na izradu i zagovaranje Pozicijskog dokumenta policy preporuka, koje su usmjerene donositeljima odluka u kulturi na razini EU-a, nacionalnim i lokalnim razinama. Njima je nezavisna kulturna scena ukazala na potrebu donošenja mjera kojima bi se potaknuo kulturni razvoj zemalja u regiji i pospješila njihova reintegracija u zajednički europski prostor. Isto tako, preporuke nude niz konkretnih prijedloga čija bi primjena omogućila razvoj nezavisne kulture te potaknula ostvarivanje suradničkih projekata, kao i trajnih partnerstava između organizacija u regiji, a i s partnerima iz ostatka Europe'', ističe Katarina Pavić.

 

Nedoumice budućnosti

Godine 2007, Dea Vidović ovako opisuje odnos kulturnih politika prema nezavisnoj kulturi: ''Postojeći sustav nacionalne i lokalne kulturne politike tek djelomično počinje uvažavati nezavisnu kulturnu scenu na razini financiranja, ali šire legislativne promjene, te promjene u sustavu planiranja, vrednovanja i evaluacije potpuno izostaju. Također, sve je jasnije da nositelji institucionalne kulture, kao ni kulturna vlast na nacionalnoj i lokalnim razinama, neće biti ti koji će pokrenuti transformaciju sveukupnog kulturnog sustava koji bi pogodovao dinamizaciji i održivom razvoju kulturnog polja u cjelini, te da će tu ulogu na sebe morat preuzeti upravo sami akteri scene''. Tu ulogu Clubture i preuzima na sebe, odnosno kako ističe Sunčica Ostoić: ''Clubture je uspio u ostvarivanju suradnje i djelovanja ne samo na programskoj ravni već i onoj kulturnih politika i javnog zagovaranja interesa nezavisne i civilne scene''.

Perspektive nad/regionalne suradnje opisuje Katarina Pavić: ''Iniciranjem procesa koji je paralelno vođen u zemljama regije i u EU, mreža Clubture je razvila vlastite potencijale za okupljanje i povezivanje organizacija iz zemalja regije te otvorila novo poglavlje u razvoju zagovaračkog djelovanja. No, širenjem prostora djelovanja otvaraju se i novi izazovi zbog kompleksnosti europskog projekta, koji se iz regionalne perspektive još uvijek doima dalek i veoma apstraktan. Postoje brojne prepreke s kojima se zemlje regije susreću u pridruživanju Uniji, od kojih je jedna slaba upoznatost građana tih zemalja s funkcioniranjem institucija EU-a i procedurama oblikovanja politika''.

''Bez programske razmjene u mreži, organizacije progresivne vaninstitucionalne kulture danas bi bile tematski puno slabije povezane i avansirane, a bez izgradnje organizacijskih kapaciteta i kohezije djelovale bi u puno oskudnijim uvjetima. Međutim, u trenutnoj ekonomskoj krizi kulturni sistem ponovo pokazuje svoju tvrdokornu okoštalost. Mukotrpno izboreni mali pomaci za vaninstitucionalnu kulturno-umjetničku produkciju prvi se dokidaju. Krug kojeg je prošla Klubtura vraća se na početak i otvara se pitanje hoće li progresivna vaninstitucionalna kultura ponovno naći načina da stvara autonomne instrumente i gradi okvir odozdo ili će konačno nestati kao društveni akteri u svođenju kulture na dihotomiju nacionalna tradicija ili neodrživo tržište'', realan je Tomislav Medak.

No, izjava Sunčice Ostoić ne ostavlja dvojbu: ''Clubture forum koji se upravo održao u Zadru zasigurno će doprinijeti novim strateškim pomacima i potvrditi razvojne potencijale mreže. Clubture kao progresivna i za naše područje specifična platforma svojim principom 'cjelovite' suradnje i povezivanja djeluje programski, taktički i politički čime gradi nezamjenjivi kulturni i socijalni kapital''.

 

Publikaciju Clubture: Kultura kao proces razmjene 2002-2007 (Savez udruga Klubtura/Clubture, ur. Dea Vidović, Zagreb, 2007) možete besplatno preuzeti u net.kulturnom klubu mama, publikaciju Exit Europe – Nove geografije kulture (Savez udruga Klubtura/Clubture, ur. Milica Pekić i Katarina Pavić, Zagreb/Beograd, 2011) u elektroničkom formatu besplatno možete preuzeti ovdje

  • A
  • +
  • -
Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 18.06.2012
Ulogirajte se ili registrirajte da biste dodali komentar

KOMENTARI

Komentiranje ovog članka nije moguće