Kulturoskop Criticize This

<

Javna rasprava bez odjeka u javnosti

Izložba Mladena Stilinovića Staviti na javnu raspravu 2 - radovi s riječima u Galeriji AŽ nastavak je istoimenog autorovog projekta iz 1980. godine.

Piše: Bojan Krištofić

Mladen Stilinović, Staviti na javnu raspravu 2 – radovi s riječima, Galerija AŽ, 20.4-3.5.2012

Suvremenu umjetnost u Zagrebu u posljednjih godinu-dvije obilježilo je otvaranje nekoliko novih izložbenih prostora, ili intenziviranje aktivnosti u starijim prostorima i udrugama. Galerija Greta, smještena u strogom centru grada (Britanski trg), u lokalnom je kontekstu predstavila jedan nov koncept organizacije izložbi, u kojem se zanemaruje uloga kustosa, a sav dogovor o postavu odvija se između uprave galerije i umjetnika, u potpunosti odgovornog za prezentaciju. S druge strane, galerija Lauba na rubu zapadnih predgrađa pokazuje da odmak od središta gradskih zbivanja ne znači nužno i alternativnu poziciju galerista – iako podržava mahom mlađe umjetnike, Lauba igra po ustaljenim pravilima galerijskog sustava, u kojem financije i marketing ipak imaju odlučujuću ulogu. I u tom smislu, igra vrlo dobro, dajući mlađim umjetnicima nadu kako će se njihov rad pravilno vrednovati. No, ako želimo upoznati prostor čiji se voditelji, uza sve stranputice, trude izgraditi kompaktnu zajednicu umjetnika motivirani željom za zajedničkim radom i utjecajem na kulturu svoje najuže sredine, onda se trebamo zaputiti na suprotnu stranu, na jugoistočnu periferiju grada, odnosno na Žitnjak. Ako se tamo zateknete usred pasje vrućeg proljetnog popodneva, dobit ćete dojam kako je vrijeme stalo, a stanovnici koji se tiho bave nekim jednostavnim kućanskim poslovima kao da čekaju da se nešto dogodi.

Zapravo, i dogodilo se, i to još 2004. godine, kada su prostorije stare, ali dobro uščuvane osnovne škole dane na korištenje skupini od petnaestak umjetnika koji su okupljeni u udrugu Atelieri Žitnjak u zgradi osnovali mrežu ateljea. Ubrzo su krenuli i u organizaciju manjih i kratkih izložbi, kako svojih radova, tako i brojnih prijatelja i kolega – međutim, izložbene aktivnosti postale su doista intenzivne tek 2010. godine. Cilj udruge AŽ jest učiniti svoje prostore istinskim 'Centrom periferije', međutim, dojam je kako ih na tom putu očekuje još mnogo posla. Naravno, legitimno je biti usmjeren na usku sredinu na koju se može značajno utjecati, no šteta je što Galerija AŽ ne posjeduje neku fizičku dokumentaciju svojih aktivnosti pored web stranice – nekakav mjesečni bilten, posvećen kronologiji ne samo rada galerije, već i urbane sredine u kojoj se nalazi, ne bi bio naodmet. Ukratko, za razliku od prostora koje smo naveli na početku teksta, ne može se reći kako je rad udruge AŽ predmet značajnijeg diskursa barem u kulturnim krugovima.     

Poteškoće i nedoumice koje smo do sada opisali obilježile su i izložbu Mladena Stilinovića Staviti na javnu raspravu 2 – radovi s riječima. Međunarodno priznati hrvatski konceptualni umjetnik, rođen 1947. godine, jedan od začetnika toga područja u nas, a također je i jedan od rijetkih autora starije generacije koji je i dalje u toku s novim galerijskim tokovima. Medijski vrlo raznovrstan umjetnik (desetljećima paralelno koristi riječ i sliku, ready-made predmete i video), Stilinović je ovaj put izložio rad kreiran za njega tipičnim analognim postupkom. Izložba je, u biti, nastavak istoimenog umjetnikovog projekta iz 1980. godine, kada je u svom prepoznatljivom stilu na komade papira ili kartona ispisao termine iz generičkog političkog rječnika samoupravnog socijalizma s čijim zakučastim značenjem, prema Stilinoviću, široki puk nikad nije uspostavio dijaloški odnos, štoviše, takve riječi kolokvijalnom govoru ostale su daleke i tuđe, a kako su nasilno utisnute u jezik, tako su i iz njega bez skrupula izbačene. Danas, međutim, u hrvatski jezik, kao i većinu ostalih svjetskih jezika, bez uplitanja državne politike prodiru anglizmi karakteristični za širenje globalnog tržišta i informacijske mreže – te su riječi vezane za marketinško poslovanje koje sve više prožima cjelokupnu kulturu. 'Guglati', 'biznis', 'hit', 'in & out', 'šoping prijatelj', izrazi koje je umjetnik ovaj put istaknuo na zidovima Galerije AŽ, postali su – htjeli ne htjeli – dio našeg slenga; a time i našeg identiteta, kolektivnog i individualnog, ako prihvatimo ideju prema kojoj je upravo jezik ono što iz temelja determinira taj identitet. Stilinović ovim radom formalno ne donosi ništa novo – kreće se unutar svog dobro poznatog modela diverzije slike i teksta, kreiranog sedamdesetih godina, kada je u Grupi šestorice autora rušio prihvaćene kanone vizualne umjetnosti, stvarajući hibridne forme na granici slikarstva i poezije, zacrtavši razvoj domaće konceptualne umjetnosti. Stoga umjetnik od nas očito traži da se fokusiramo na sadržaj i promislimo o transformaciji jezika i kulture čiji smo dio odavno postali i u kojem svatko od nas ima svoju ulogu, makar se na prvi pogled ne čini tako. Međutim, problem je u slijedećem – periferna lokacija galerije značajno je umanjila mogućnost javne rasprave, što bi trebao biti presudan element ovog rada. Na otvorenju izložbe možda je došlo do neke razmjene mišljenja, no ako i jest, riječ je o trenutačnoj, svršenoj pojavi, koja nije pretočena u trajno iskustvo, niti materijalizirana u nekoj formi. Ovoj bi izložbi bolje pristajalo okruženje neke veće institucije, koja bi Stilinoviću, zahvaljujući reputaciji i popularnosti, svakako bila dostupna, a to bi pomoglo okupljanju one šire, usputne publike, kojoj je ovaj rad prvenstveno namijenjen. Znalci koji su vidjeli Stilinovićevu izložbu na njegove su postupke već navikli i za njih iznenađenja nije bilo, a slučajni prolaznici zbog skromnosti postava i neobavezne atmosfere izložbu možda nisu promotrili na odgovarajući način. Ukratko, prostoru koji želi biti alternativan potrebni su i takvi, marginalni i zanemareni sadržaji, također promišljeni prema potrebama i kapacitetima njegovih posjetitelja, ako je osnovni cilj kulturi pružiti utočište u pustoši. Radovi čija ciljna publika nije ona koja posjećuje takav prostor trebali bi biti izloženi ondje gdje će polučiti maksimalni efekt, u suprotnom svi sudionici predstavljanja umjetničkog djela jedni drugima čine medvjeđu uslugu. 

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa 'Kultura 2007-2013' Europske Komisije. Ova publikacija se financira uz podršku sredstava Europske komisije.
Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost organizatora projekta Criticize This! i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske Unije.

Objavio/la antonija [at] kulturpunkt.hr 05.07.2012
Ulogirajte se ili registrirajte da biste dodali komentar

KOMENTARI

Komentiranje ovog članka nije moguće